Isus je još jednom upotrijebio usporedbu o smokvi kako bi predočio jadno duhovno stanje naroda. Bilo je to četiri dana prije njegove smrti na putu iz Betanije prema Jeruzalemu kada je ugledao smokvu koja je već imala gusto lišće, ali nije imala plodova. Budući da rane smokve rode u isto vrijeme kad stablo prolista — a ponekad čak i prije nego se pojave listovi — od ovog stabla očito nije bilo nikakve koristi jer nije imalo smokava (Marko 11:13, 14).b

Poput ove smokve koja je izvana djelovala zdravo, ali nije donosila ploda, i židovski je narod davao lažnu sliku o sebi. No nije donosio plodove kojima bi se dopadao Bogu, a na koncu je čak odbacio samog Jehovinog Sina. Isus je prokleo smokvu bez plodova i sljedećeg su dana učenici zamijetili da je već usahnula. Ta je usahnula smokva dobro predočila kako će Bog odbaciti Židove kao svoj izabrani narod (Marko 11:20, 21).