Tko nas vodi putem spasenja?

 1. a) Kome se moramo podložiti da bismo bili spašeni tijekom “velike nevolje”? b) Kako je to predočeno načinom na koji je Bog koristio Mojsija?

SAMO ako priznajemo vodstvo Isusa Krista i uvjerljivo dokazujemo da ga uistinu slušamo i hodamo njegovim stopama, možemo biti spašeni iz ovog zlog svijeta i sačuvani na životu tijekom predstojeće “velike nevolje” (Djela apostolska 4:12). Bilo je to dobro predočeno događajima vezanim uz oslobođenje prirodnih Izraelaca iz Egipta, godine 1513. pr. n. e. Jednim je čudom Jehova proveo Izraelce kroz Crveno more u sigurnost, a uništio je egipatsku vojsku koja ih je progonila. U svim je tim događajima Jehova upotrebljavao Mojsija, da bi vodio njegov narod (Jozua 24:5-7; 2. Mojsijeva 3:10).

 2. a) Tko je bio “mnogi drugi svijet”, koji je napustio Egipat zajedno s Izraelcima? b) Što je nesumnjivo privlačilo mnoge od njih? c) Sa čim u vezi su brzo stavljeni na kušnju?

² Kad su Izraelci napuštali Egipat s izgledom da uđu u obećanu zemlju, i drugi su krenuli s njima. Mojsije je kasnije napisao: “A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima” (2. Mojsijeva 12:38). Tko su oni bili? Bili su to Egipćani ili ostali stranci koji su se pridružili Izraelcima. Oni su vidjeli zastrašujuće nevolje, koje je Jehova nanosio ugnjetavačkim Egipćanima, da bi dokazao kako je jedino on pravi Bog, te da su egipatski bogovi bili lažni bogovi, koji nisu mogli spasiti svoje obožavatelje. Nesumnjivo im se svidjelo i sve što su im Izraelci pričali o izgledu na život u “zemlji u kojoj teče mlijeko i med” (2. Mojsijeva 3:7, 8; 12:12). No, jesu li u potpunosti priznali da je Bog postavio Mojsija za vladara i osloboditelja svog naroda? Uskoro su bili stavljeni na probu (Djela apostolska 7:34, 35).

 3. a) Zašto je bilo od životne važnosti slijediti Mojsijeva uputstva? b) Koje je značenje imalo “krštenje u Mojsija”? c) Zašto je to važno za duhovne Izraelce?

³ Kad su se Izraelci zajedno s “mnogo drugoga svijeta” približavali obali Crvenog mora, krenuo je za njima u potjeru egipatski kralj sa svojom vojskom, kako bi ih vratio natrag u ropstvo. Da bi mogli biti spašenima, morali su ostati zajedno, slijedeći Mojsijeva uputstva, jer ih je Jehova vodio preko Mojsija. Uz pomoć nadnaravnog oblaka Jehova je zadržavao neprijatelja, dok je dijelio vode mora i isušivao morsko dno. U oštroj suprotnosti s onime što se kasnije dogodilo Egipćanima, čitavi je Izrael s “mnogo drugoga svijeta”, zajedno s Mojsijem pobjegao suhim morskim dnom (2. Mojsijeva 14:9, 19-31). I dok su prolazili kroz Crveno more, okruženi zidom vode s desna i lijeva, a oblakom Božje prisutnosti iznad njih, dogodilo se nešto značajno. Biblija to označava krštenjem ne doslovnim krštenjem u vodi, nego simboličnim krštenjem u Mojsija, kao Jehovinog proroka, od Boga poslanog spasitelja (1. Korinćanima 10:1, 2). Jednako se tako moraju svi duhovni Izraelci, koji žele preživjeti uništenje ovog zlog svijeta, podvrgnuti sličnom krštenju u Krista, svog spasitelja i dati uvjerljive dokaze da se tijesno drže njegova vodstva. Novovremeno “mnogo drugog svijeta” mora ih pratiti.

 4. Koliko je velik autoritet Jehova dao Kristu?

⁴ Jehova je prenio na svog sina Isusa Krista veliki autoritet. Preko njega nam je Bog omogućio “izbavljenje od sadašnjeg pokvarenog svijeta”, da bismo mogli izbjeći njegovu strašnom udesu (Galaćanima 1:3-5; 1. Solunjanima 1:9, 10). Kroz Mojsija je Jehova dao Izraelcima zakone, koji su morali utjecati na neposredne izglede za život tog naroda. Budu li slušali te zakone bit će bogato blagoslovljeni. No, prestupanje nekih zakona imalo bi za posljedicu smrtnu kaznu. Kasnije je Isus postao prorokom većim od Mojsija. Ono što je učio bile su “riječi vječnoga života”, i namjerna neposlušnost prema tim riječima vodi u smrt iz koje nema oslobođenja. Kako li je stoga važno da si uzmemo k srcu njegove riječi! (Ivan 6:66-69; 3:36; Djela apostolska 3:19-23).

 5. Što nam olakšava podložiti se Isusu?

⁵ Nekima nije ugodna pomisao da bi se morali podložiti nekom vođi, jer su doživjeli previše zloupotrebe službenih položaja. Ipak, iz Isusovih riječi govori duh koji nam daje jamstvo. Isus nas srdačno poziva: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam ja blage naravi i od srca ponizan i naći ćete okrepu svojim dušama. Jer je moj jaram blag i teret je moj lak” (Matej 11:28-30, NS). Kakvog li ugodnog izgleda! Svi koji prihvaćaju njegov srdačni poziv, poklanjajući mu puno povjerenje, neće se razočarati (Rimljanima 10:11). Oni će biti tako sigurni i zaštićeni kao ovce u stadu pastira punog ljubavi.

 6. a) Na koji je način nacija Izrael nalik ovcama jednog ovčinjaka? b) Što je obećao Jehova u vezi pastira tih “ovaca” i kako se to ispunilo?

⁶ Nacija Izrael bila je nalik stadu ovaca koje pripada Jehovi. On je sklopio Zavjetni zakon, sličan zaštitnim zidovima ovčjeg tora, koji je zaklanjao Izraelce od načina života bezbožnih poganskih naroda. Osim toga, Zavjetni je zakon sve koji su ga slijedili vodio do Mesije (Efežanima 2:14-16; Galaćanima 3:24). Osvrnuvši se na tog mesijanskog pastira i kralja, Jehova je prorekao: “Postavit ću im (svojim ovcama) jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida” (Ezekijel 34:23, 31). To nije značilo, da će David, koji tada nije više bio na životu, opet jednom osobno vladati kao kralj nad Božjim narodom. Umjesto toga, Jehova će iz Davidove kraljevske loze probuditi pastira i kralja, kroz kojeg će uspostaviti sigurnost (Jeremija 23:5, 6). U različita su se vremena pojavljivali muževi, koji su lažno tvrdili da su oni mesijanski spasitelji. Ipak, godine 29. n. e. upotrijebio je Jehova Ivana Krstitelja, da bi izraelskim ovcama predstavio Isusa Krista kao stvarnog od Boga poslanog Mesiju sa autentičnim svjedočanstvom. Bio je to nebeski sin Božji, čiji je životni princip bio prenesen u utrobu jedne židovske djevice, da bi mogao biti rođen u plemenu Davidovu. Ime David znači “ljubljeni”, stoga je bilo sasvim odgovarajuće da se nakon Isusova krštenja u vodi, Jehova javio s neba: “Ti si sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao” (Marko 1:11, ST).

 7. a) Kako je Isus kao “izvrsni pastir” dokazao da se uistinu ljubazno brine za svoje ovce? b) Kako je to bilo suprotno ponašanju ranijih, krivih Mesija?

⁷ Nepuna četiri mjeseca prije nego je umro, Isus je rekao: “Ja sam dobri pastir; dobri pastir predaje svoju dušu u korist ovaca” (Ivan 10:11, NS). Uspoređujući svoju ulogu s ulogom lažnih Mesija, koji su se pojavljivali prije njega, rekao je: “Tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, već se uspinje na drugome mjestu, on je lopov i razbojnik. Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Njemu vratar otvara, a ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van. Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđinom sigurno neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa” (Ivan 10:1-5, 8, ST).

 8. a) U koji je novi “ovčinjak” doveo Isus Židove, koji su ga slijedili? b) Koliko ih je doveo u taj tor?

⁸ Pojedinci iz židovskog ovčinjaka, koji su se dali voditi po Zavjetnom zakonu, priznali su Isusa za Mesiju kad ga je predstavio “vratar” Ivan Krstitelj. Time su se pokazali kao Isusove “ovce”, a on ih je uveo u jedan novi simbolični ovčinjak, koji pripada Jehovi. Taj tor predstavlja povlašteni položaj pred Jehovom, a temelji se na novom zavjetu, sklopljenom s duhovnim Izraelom, koji je stupio na snagu posredstvom Isusove krvi. Kroz taj im je zavjet omogućeno da kao “sjeme” Abrahamovo kroz koje će biti blagoslovljeni ljudi iz svih naroda, postignu nebeski život zajedno s Kristom (Jevrejima 8:6; 9:24; 10:19-22; 1. Mojsijeva 22:18). Isus Krist koga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, davši mu opet nebeski život, jest “vrata” tog ovčinjaka, novog zavjeta. U suglasnosti s naumom svog oca, on je uveo u taj tor ograničeni broj ljudi — samo 144 000 — najprije Židove, kasnije Samarićane, a potom i pogane. Kao dobri pastir Isus poznaje svaku od svojih ovaca po imenu, te im poklanja svoju ljubaznu, osobnu skrb i pažnju (Ivan 10:7, 9; Otkrivenje 14:1-3).

 9. Tko su “druge ovce” koje je spomenuo Isus i kada se one sakupljaju?

⁹ Međutim, Isus Krist ne ograničava svoju pastirsku službu samo na to “malo stado”, koje će naslijediti nebesko Kraljevstvo (Luka 12:32). Stoga je rekao: “Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir” (Ivan 10:16, ST). Tko su te ovce? To su oni koji ne stoje u novom zavjetu, dakle to nisu duhovni Izraelci. No, oni će biti dovedeni u tijesnu zajednicu s pomazanim članovima duhovnog Izraela, tako dugo dok se ti još nalaze na Zemlji i dok im je potrebna pastirska služba, koju je opisao Isus. “Druge ovce” su oni koji se tijekom posljednjih dana, a na temelju svoje vjere u žrtvenu vrijednost Isusove krvi, sakupljaju u okviru pripreme koju je Jehova učinio za vječni život na Zemlji. To su isti koji su u Otkrivenju 7:9, 10, 14 nazvani “velikim mnoštvom”, stoga imaju izgled da prežive predstojeću veliku nevolju.

10. Što mora netko raditi da bi mogao pripadati tim “drugim ovcama”?

¹⁰ Da bismo mogli odgovarati biblijskom opisu “drugih ovaca”, koje će dobri pastir zaštititi i sačuvati, moramo “slušati” njegov glas i dokazati da smo uistinu dio “jednog stada”, kojem pripadaju i pravi nasljednici nebeskog Kraljevstva. Činiš li ti to? Koliko pažljivo slušaš njegov glas?

11. Kako možemo dokazati da uistinu “slušamo” ono što je rekao Isus prema Ivanu 15:12?

¹¹ Nesumnjivo ti je poznato da je Isus rekao: “Ovo je moja zapovijed, da ljubite jedan drugoga kao što sam i ja vas ljubio” (Ivan 15:12, NS). Kako ta zapovijed utječe na tvoj život? Pokazuješ li jednaku vrstu ljubavi kakovu je Isus pokazivao? Je li to uistinu samopožrtvovna ljubav? Daju li tvoji postupci i tvoji osjećaji spoznati da tu ljubav pokazuješ prema svima u kršćanskoj skupštini, također prema svojim ukućanima?

12. a) Koje ćemo promjene poduzimati, ako smo uistinu “poučeni od Isusa”? b) Što moramo činiti u vezi onoga što učimo iz Biblije?

¹² Apostol Pavao je objasnio da će se promijeniti cijela naša osobnost, budemo li uistinu “slušali” Isusa i tako bili “poučeni od njega”. Mi ćemo odbaciti osobnost, koja je odgovarala našem prijašnjem načinu života, te ćemo obući “novu osobnost”, koja odražava izvrsna Jehovina svojstva (Efežanima 4:17-24; Kološanima 3:8-14). I dok proučavaš Bibliju, razmišljaš li ozbiljno o tome na kojim se još područjima moraš osobno promijeniti, da bi se mogao dopasti Bogu? Poduzimaš li savjesno te promjene? Uzimaš li na znanje važno djelo koje je Isus zapovjedio za današnje vrijeme — propovijedanje dobre vijesti o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu — tražeći mogućnosti da sudjeluješ u tom djelu? Da li cijenjenje Božje nezaslužene dobrote, pobuđuje u tvom srcu želju da to činiš? (Matej 24:14).

13. a) Kako bi nas moglo zavesti naše srce, ako ne bismo pazili? b) Na koji način moramo hodati Kristovim tragom?

¹³ Mi moramo paziti da nas naše srce ne bi zavelo. Milijuni ljudi tvrde da vjeruju u Isusa Krista, možda bi mogli čak navesti neke stvari koje je on učio, no ipak primjenjuju samo ono što njima odgovara. Neki izbjegavaju postupke koje smatraju grešnima. Možda im se dopada izgled da žive na rajskoj zemlji pod Božjim Kraljevstvom, također se rado druže s onima koji se iskreno trude primjenjivati u svom životu kršćanska temeljna načela. No, želimo li se naći među onima koji će preživjeti, te imati udjela na novoj Zemlji, mi moramo pažljivo slušati sve što Isus kaže. Moramo bezuvjetno priznati da ne možemo sami uspješno upravljati svojim koracima. Moramo slušati Božjeg Sina, koga je Jehova postavio za spasitelja svog naroda, i pažljivo hodati njegovim stopama (Jeremija 10:23; Matej 7:21-27; 1. Petrova 2:21).