Velika vjera vojnog zapovjednika

ISUS je Propovijed na gori održao otprilike na polovini svoje troipolgodišnje službe. To znači da mu je bilo ostalo još samo oko godinu i devet mjeseci da dovrši svoj zadatak na Zemlji.

Kad se vratio u Kafarnaum, polaznu točku svojih propovjedničkih putovanja, pristupili su mu židovski starješine s jednom molbom. Poslao ih je jedan rimski stotnik koji je imao nasmrt bolesnog slugu.

Budući da je stotniku taj sluga bio drag, želio je da ga Isus izliječi. Židovi su se zauzeli za stotnika i usrdno zamolili Isusa: “Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”

Isus je bez oklijevanja pošao s njima. Međutim, kad su došli nadomak njegove kuće, stotnik je poslao svoje prijatelje da mu kažu: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam vrijedan da uđeš pod moj krov! Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi.”

Kakvu je samo poniznost pokazao taj stotnik koji je inače bio navikao zapovijedati drugima! No kako on nije bio Židov, time je vjerojatno pokazao i obzirnost prema Isusu jer je znao da je Židovima bilo zabranjeno družiti se s pripadnicima drugih naroda. Čak je i apostol Petar kasnije rekao: “Vi znate da Židovu Zakon zabranjuje družiti se s čovjekom iz drugog naroda ili dolaziti k njemu.”

Stotnik po svoj prilici nije htio da Isus snosi posljedice zbog kršenja tog običaja, pa mu je zato preko svojih prijatelja poručio: “Reci riječ da ozdravi sluga moj! Jer i ja imam svoje nadređene, a imam i vojnike koji su mi podređeni, pa jednome kažem: ‘Idi!’ i on ide, a drugome: ‘Dođi!’ i on dođe, a svojem robu: ‘Učini to!’ i on učini.”

Isusa je zadivilo to što je čuo te je rekao: “Kažem vam, ni u Izraelu nisam našao toliku vjeru!” Nakon što je izliječio stotnikovog slugu, Isus je iskoristio priliku da objasni da će ne-Židovi koji pokažu vjeru dobiti blagoslove kojih su se bezvjerni Židovi odrekli. Rekao je:

“Mnogi s istoka i zapada doći će i biti za stolom s Abrahamom i Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, dok će sinovi kraljevstva biti bačeni van u tamu. Ondje će plakati i škrgutati zubima.”

“Sinovi kraljevstva” koji su trebali biti bačeni u tamu predočavali su Židove koji su prvi dobili priliku vladati s Kristom, ali su je odbacili. Abraham, Izak i Jakov predočavaju vladare Božjeg Kraljevstva. Isus je želio reći da će mu se i ne-Židovi moći pridružiti za simboličnim stolom “u kraljevstvu nebeskom”. Luka 7:1-10; Matej 8:5-13; Djela apostolska 10:28