Pouka o opraštanju

Isusove riječi i postupci izazivali su različite reakcije kod ljudi, ovisno o tome što im je bilo u srcu. To je došlo do izražaja jednom prilikom u Galileji, kad je farizej po imenu Šimun pozvao Isusa na objed. Šimun je očito htio bolje upoznati čovjeka koji je činio velika čuda. Vjerojatno smatrajući to prilikom da domaćina i ostale uzvanike pouči o Bogu, Isus je prihvatio njegov poziv, kao što je i ranije prihvaćao pozive da jede s poreznicima i grešnicima.

No kad je ušao u Šimunovu kuću, ondje ga nisu dočekali onako kako se inače dočekivalo goste. Naime, u Palestini je uobičajen izraz gostoljubivosti bio oprati gostima noge hladnom vodom jer bi im se noge u sandalama ugrijale i uprljale od hodanja prašnjavim putevima. Ali Isusu nitko nije oprao noge. Isto tako, domaćin ga nije poljubio u znak srdačne dobrodošlice niti su mu uljem namazali glavu, što je također bio običaj. Je li onda doista bio dobrodošao?

Tijekom objeda, dok su gosti još uvijek bili za stolom i jeli, u sobu je neprimjetno ušla jedna nepozvana žena. Ona je “u gradu bila poznata kao grešnica” (Luka 7:37). Naravno, svi su ljudi grešnici, no ova je žena očito živjela nemoralno, možda je bila prostitutka. Vjerojatno je bila čula Isusova učenja, između ostaloga i njegov poziv da k njemu dođu svi koji su opterećeni i koji žele naći okrepu (Matej 11:28, 29). Ono što je vidjela i čula zasigurno ju je dirnulo u srce, pa je odlučila potražiti Isusa.

Prišla mu je dok je bio za stolom i kleknula straga, kraj njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim stopalima, a ona ih je brisala svojom kosom i nježno ljubila. Potom mu je na noge izlila mirisno ulje i njime ih mazala. Šimun je to promatrao s negodovanjem te je u sebi rekao: “Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je, da je grešnica” (Luka 7:39).

Znajući o čemu razmišlja, Isus mu je kazao: “Šimune, imam ti nešto reći.” “Učitelju, reci!” odvratio je on. Isus je nastavio: “Dva su čovjeka bila dužnici nekom zajmodavcu. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako nisu mogli vratiti dug, spremno je oprostio obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” “Vjerojatno onaj kojem je oprostio više”, odgovorio je Šimun, možda pomalo ravnodušno (Luka 7:40-43).

Isus se složio s njim. Zatim se, promatrajući ženu, ponovno obratio Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću i nisi mi dao vode za noge. A ova mi je žena oblila noge suzama i obrisala ih kosom svojom. Nisi mi dao poljubac, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge. Nisi mi namazao glavu uljem, a ova mi je žena namazala noge mirisnim uljem.” Isus je u postupcima te žene vidio dokaz da se iskreno kaje za svoj nemoralan način života, pa je na koncu rekao: “Zbog toga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, iako ih je mnogo, jer je mnogo ljubavi pokazala. A kome je malo oprošteno, malo ljubavi pokazuje” (Luka 7:44-47).

Isus nipošto nije opravdavao nemoral. Taj je događaj zapravo pokazao koliko je on bio suosjećajan i pun razumijevanja prema ljudima koji su učinili ozbiljne pogreške u svom životu, ali su pokazali da im je žao zbog toga te su došli k njemu da im pomogne. Ta je žena sigurno osjetila istinsko olakšanje kad joj je Isus rekao: “Oprošteni su ti grijesi. (...) Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” (Luka 7:48, 50).