Isusov život i služba

Lekcija iz milosrđa

ISUS je možda još uvijek u Nainu, gdje je nedavno uskrsnuo udovičinog sina, ili je možda u posjeti obližnjem gradu. Jedan farizej po imenu Šimun želi pobliže osmotriti onoga koji čini takva izvanredna djela. Zato poziva Isusa na objed.

Sagledavši tu priliku kao mogućnost da propovijeda prisutnima, Isus prihvaća poziv, kao što je prihvatio i pozive da jede s carinicima i grešnicima. Međutim, kad ulazi u Šimunovu kuću, Isusu se ne poklanja srdačna pažnja kakva se obično pridavala gostima.

Noge obuvene u sandale užarile su se i uprljale uslijed putovanja po prašnjavim galilejskim putevima, te je običaj gostoprimstva bio taj da se gostima hladnom vodom opere noge. No, Isusu nisu oprali noge. Niti je primio poljubac dobrodošlice, što je bio uobičajen znak pristojnosti. Isto tako, nisu mu namazali kosu običajnim uljem gostoprimstva.

Za vrijeme jela, dok su gosti bili za stolom, jedna nepozvana žena tiho ulazi u sobu. U gradu je poznato da ona živi nemoralnim životom. Vjerojatno je ona slušala Isusovo naučavanje, uključujući i poziv da ‘dođu k njemu svi koji su umorni i opterećeni i on će ih okrijepiti’. Budući da je bila duboko ganuta onim što je vidjela i čula, ona sada traži Isusa.

Ta žena prilazi k stolu iza Isusa i klekne do njegovih nogu. Dok joj suze kapaju na njegova stopala, briše ih svojom kosom. Također uzima bočicu s mirišljavim uljem i dok nježno ljubi njegova stopala, maže ih uljem. Šimun to promatra s neodobravanjem. “Da je on prorok”, razmišlja on, “znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dotiče, jer je grešnica”.

Znajući njegove misli, Isus kaže: “Šimune, imam ti nešto reći”.

“Reci učitelju”, odvrati on.

“Dva su čovjeka dugovala nekom zajmodavcu”, počinje Isus. “Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako mu nisu imali čime platiti, on im je obojici oprostio dug. Koji će ga, dakle, od njih dvojice više ljubiti?”

“Pretpostavljam”, kaže Šimun, vjerojatno s prizvukom ravnodušnosti obzirom na naizglednu nevažnost pitanja, “onaj kome je oprostio više”.

“Ispravno si prosudio”, uzvraća Isus. A zatim, okrenuvši se ženi, govori Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću i nisi mi dao vode za noge. A ova je žena natopila moje noge suzama i otrla ih svojom kosom. Poljubac mi nisi dao, a ova žena otkako sam ušao nije prestala nježno ljubiti moje noge. Nisi mi namazao glavu uljem, a ova mi je žena noge namazala mirišljavim uljem.”

Žena je tako pružila dokaz da se iskreno pokajala zbog svoje nemoralne prošlosti. Tako Isus zaključuje: “Zato, kažem ti, opraštaju joj se njeni mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo; a kome se malo oprašta ima malu ljubav”.

Isus ni u kojem slučaju ne opravdava niti prelazi preko nemorala. Ovaj događaj upravo pokazuje njegovo suosjećajno razumijevanje za ljude koji su činili pogreške u životu, ali koji pokazuju da žale zbog toga i tako dolaze Kristu po olakšanje. Pružajući pravu okrepu toj ženi, Isus kaže: “Oprošteni su ti grijesi... Tvoja te vjera spasila; idi s mirom”.

Luka 7:36-50, NS; Matej 11:28-30.

◆ Kako je Isusa primio njegov domaćin Šimun?

◆ Tko traži Isusa i zašto?

◆ Kakvu usporedbu daje Isus i kako je primjenjuje?