Isusov život i služba

Isus čudom hrani tisuće ljudi

DVANAESTORICA apostola su radosno obavila jedinstveno propovjedničko putovanje po Galileji. Sada, kratko vrijeme nakon Ivanovog pogubljenja, vraćaju se Isusu i izmjenjuju svoja divna iskustva. Vidjevši da su umorni i da mnogo ljudi dolazi i odlazi tako da nemaju vremena ni jesti, Isus kaže: ‘Hajdemo sami na neko osamljeno mjesto gdje ćete se moći odmoriti’.

Usidrili su čamac, vjerojatno u blizini Kafarnauma, i kreću prema jednom osamljenom mjestu, očigledno istočno od Jordana dalje od Betsaide. Mnogi ljudi, međutim, vide kako oni odlaze, a i drugi su za to saznali. Svi oni trče uz obalu, i dok čamac pristaje, oni su već tamo da ih dočekuju.

Kad je izašao iz čamca i vidio veliko mnoštvo, Isus je dirnut i osjeća samilost prema njima jer su kao ovce bez pastira. Zato on liječi njihove bolesne i počinje ih poučavati o mnogočemu.

Vrijeme brzo prolazi, pa učenici dolaze k njemu i kažu: “Mjesto je na osami, a već je kasan sat. Otpusti ih da odu po ovom kraju i okolnim selima i kupe si nešto za jelo”.

Međutim, Isus im odgovara i kaže: “Vi im dajte nešto za jelo”. Isus zatim, budući da već zna što će učiniti, iskušava Filipa i pita ga: “Gdje ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”

S Filipovog stanovišta situacija je nemoguća. Pa, tu je oko 5 000 muškaraca, a uz žene i djecu vjerojatno ih je i preko 10 000! “Ni za dvije stotine denara (denar je tada bio dnevna plaća) kruha ne bi bilo dosta za njih, da svatko dobije po malo”, odgovara Filip.

Vjerojatno da bi pokazao kako je nemoguće nahraniti toliko njih, Andrija nepozvan kaže: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije male ribe”, i dodaje: “Ali, što je to među tolikima?”

Budući da je proljeće, nešto prije Pashe 32. g. n. e, ima mnogo zelene trave. Zato Isus šalje svoje učenike da kažu ljudima da posjedaju na travu u grupama po 50 i po 100. On uzima pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i izrekne blagoslov. Zatim počinje lomiti kruhove i dijeliti ribe. Predaje to svojim učenicima, koji to opet dijele ljudima. Za divno čudo, svi ljudi jedu dok se ne nasite!

Nakon toga Isus kaže svojim učenicima: “Prikupite preostale ulomke da ništa ne propadne”. Kad su to učinili, ostacima onoga što su jeli napunili su 12 košara! Matej 14:21; Marko 6:30-44, NS; Luka 9:10-17; Ivan 6:1-13, NS.

◆ Zašto Isus traži osamljeno mjesto za svoje apostole?

◆ Gdje Isus odvodi svoje učenike i zašto njihova potreba za odmorom ostaje neispunjena?

◆ Kad postaje kasno, na što učenici potiču Isusa, ali kako on brine za ljude?