Hoćeš li se žrtvovati za Kraljevstvo?

 1. Na koje se načine mnogi žrtvuju i zašto?

LJUDI se rado žrtvuju za ono što im je važno. Roditelji troše vrijeme, novac i snagu na svoju djecu. Mladi sportaši koji žele predstavljati svoju zemlju na Olimpijskim igrama svaki dan satima naporno treniraju dok se njihovi vršnjaci zabavljaju. I Isus se žrtvovao za ono što mu je bilo važno. Nije živio u raskoši niti je imao djecu. Umjesto toga, posvetio se propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (Mat. 4:17; Luka 9:58). I njegovi su se sljedbenici odrekli mnogočega kako bi podupirali Božje Kraljevstvo. Budući da im je ono bilo najvažnije u životu, podnijeli su mnoge žrtve kako bi što više propovijedali o tom Kraljevstvu (Mat. 4:18-22; 19:27). Stoga se trebamo upitati: Što je meni važno u životu?

 2. (a) Koje žrtve moraju podnijeti svi pravi kršćani? (b) Na koji se još način neka braća žrtvuju za Kraljevstvo?

² Svi pravi kršćani moraju podnijeti određene žrtve da bi razvili i sačuvali dobar odnos s Jehovom. Naprimjer, moraju ulagati vrijeme i snagu u molitvu, čitanje Biblije, obiteljsko proučavanje, pohađanje sastanaka i službu propovijedanjaa (Još. 1:8; Mat. 28:19, 20; Hebr. 10:24, 25). Zahvaljujući našem trudu i Jehovinom blagoslovu sve se više propovijeda i mnogi se ljudi stječu prema gori “doma Jehovina” (Iza. 2:2). Mnogi se odriču nečega u životu kako bi služili u Betelu, pomagali na gradnji kongresnih dvorana i dvorana za sastanke, organizirali kongrese ili pružali humanitarnu pomoć u područjima koja su pogođena prirodnim katastrofama. Takve žrtve nisu neophodne da bismo dobili vječni život, ali one su važne za podupiranje Božjeg Kraljevstva.

 3. (a) Kako nam koristi ako se žrtvujemo za Kraljevstvo? (b) O kojim bismo pitanjima trebali razmisliti?

³ Nikada prije nije bilo važnije revno podupirati Kraljevstvo. Doista je divno vidjeti da se mnogi spremno žrtvuju za Jehovu! (Pročitaj Psalam 54:6.) Takva nas velikodušnost jako usrećuje dok čekamo dolazak Božjeg Kraljevstva (5. Mojs. 16:15; Djela 20:35). No svi bismo se trebali iskreno preispitati. Možemo li se još više žrtvovati za Kraljevstvo? Kako koristimo svoje vrijeme, novac, snagu i sposobnosti? Na što moramo paziti da bi naše žrtve bile ugodne Bogu? U nastavku ćemo razmotriti kako se možemo ugledati na stare Izraelce i njihovo prinošenje dragovoljnih žrtava. To će nam pomoći da budemo još radosniji u svojoj službi.

 4. Kako je Izraelcima koristilo prinošenje žrtava?

⁴ U starom se Izraelu bez prinošenja žrtava nije moglo dobiti oproštenje grijeha. Žrtve su bile neophodne da bi narod uživao Jehovinu naklonost. Neke su žrtve bile obavezne, a neke dragovoljne (3. Mojs. 23:37, 38). Cijele žrtve paljenice mogle su se prinositi Jehovi kao dragovoljne žrtve, odnosno darovi. Tako su, naprimjer, Izraelci prinosili žrtve Jehovi prilikom svečanog otvorenja Salamunovog hrama (2. Ljet. 7:4-6).

 5. Što je Jehova omogućio siromašnima?

⁵ Jehova je obziran Bog i znao je da mu ne mogu svi prinositi jednake žrtve. Stoga je tražio da svatko daje prema svojim mogućnostima. Jehovin je zakon nalagao da se prinose životinjske žrtve i da se njihova krv prolije. Takve su žrtve predstavljale “sjenu budućih blagoslova” koje su ljudi trebali dobiti preko njegovog Sina, Isusa (Hebr. 10:1-4). No Jehova nije kruto primjenjivao taj zakon. Naprimjer, ako netko nije mogao prinijeti na žrtvu grlo sitne ili krupne stoke, mogao je žrtvovati grlice. Tako su čak i siromašni mogli radosno prinositi žrtve Jehovi (3. Mojs. 1:3, 10, 14; 5:7). Premda su se mogle žrtvovati različite životinje, onaj tko je prinosio dragovoljne žrtve morao je zadovoljiti dva uvjeta.

 6. Što se zahtijevalo od onoga tko je prinosio žrtvu? Kako znamo da je bilo važno udovoljiti tim zahtjevima?

⁶ Kao prvo, osoba je morala dati najbolje što je imala. Jehova je rekao Izraelcima da svaka žrtva mora biti zdrava jer narod inače neće “steći milost” (3. Mojs. 22:18-20). Ako je životinja imala neku manu, Jehova je nije prihvaćao. Kao drugo, onaj tko je prinosio žrtvu morao je biti čist i neokaljan. Ako je bio nečist, najprije je morao prinijeti žrtvu za grijeh ili žrtvu za krivnju kako bi stekao Jehovinu milost. Tek je nakon toga mogao prinijeti dragovoljnu žrtvu (3. Mojs. 5:5, 6, 15). To je bila ozbiljna stvar. Jehova je zapovjedio da se iz njegovog naroda ukloni svatko tko bi nečist jeo žrtvu zajedništva, koja se mogla prinositi kao dragovoljna žrtva (3. Mojs. 7:20, 21). S druge strane, ako je onaj tko je prinio žrtvu bio u dobrom odnosu s Jehovom i ako njegova žrtva nije imala manu, imao je razloga radovati se i biti zadovoljan. (Pročitaj 1. Ljetopisa 29:9.)

7, 8. (a) Koju radost osjećaju oni koji se žrtvuju za Kraljevstvo? (b) Što sve možemo žrtvovati za Jehovu?

⁷ Jehovu jako raduje kad vidi da mu danas mnogi njegovi sluge pojačano služe. I nas usrećuje kad radimo za svoju braću. Jedan brat koji sudjeluje u gradnji dvorana i pomaže postradalima u prirodnim katastrofama kaže da je teško opisati koliko ga takva služba ispunjava. On kaže: “Kad vidim koliko su sretna i zahvalna braća i sestre kad uđu u novu dvoranu ili kad dobiju humanitarnu pomoć, shvaćam da se sav trud i naporan rad itekako isplatio.”

⁸ Jehovina organizacija oduvijek se trudila podupirati Kraljevstvo. Godine 1904. brat Charles Taze Russell napisao je: “Gospodin je svakoga od nas ovlastio da upravlja svojim vremenom, utjecajem, novcem itd. Svatko treba na najbolji način iskoristiti ono što ima kako bi slavio svog Gospodara.” Iako moramo nešto žrtvovati da bismo služili Jehovi, zauzvrat dobivamo mnoge blagoslove (2. Sam. 24:21-24). Možemo li još bolje koristiti ono što imamo?

 9. Koje nam Isusovo načelo može pomoći da bolje iskoristimo vrijeme koje nam stoji na raspolaganju?

⁹ Vrijeme. Puno se vremena i truda ulaže da bi se prevela i tiskala naša literatura, sagradile dvorane, organizirali kongresi, pružala humanitarna pomoć i obavljali mnogi drugi važni poslovi. Na raspolaganju imamo samo 24 sata dnevno. Isus je dao jedno načelo koje nam može pomoći da bolje iskoristimo vrijeme koje imamo. Kad je poslao svoje učenike da propovijedaju, rekao im je: “Putem nemojte nikoga nadugo pozdravljati kako je to običaj” (Luka 10:2-4). Zašto im je to rekao? Jedan bibličar kaže: “Ljudi na Istoku nisu se pozdravljali kao mi, odnosno nisu se samo blago naklonili ili pružili ruku jedan drugome, nego su se mnogo puta grlili, klanjali i čak padali ničice na zemlju. Za sve to trebalo je puno vremena.” Isus nije poticao svoje sljedbenike da budu nepristojni. Umjesto toga, pomogao im je shvatiti da imaju malo vremena i da ga trebaju iskoristiti za ono najvažnije (Efež. 5:16). Možemo li i mi primijeniti to načelo kako bismo više vremena posvetili službi za Kraljevstvo?

10, 11. (a) Za što se, između ostalog, koriste naši prilozi? (b) Kako nam načelo iz 1. Korinćanima 16:1, 2 može pomoći kad dajemo priloge?

¹⁰ Novac. Potrebno je mnogo novca da bi se financiralo naše djelovanje. Svake se godine potroše deseci milijuna dolara za pokrivanje troškova putujućih nadglednika, specijalnih pionira i misionara. Od 1999. izgrađeno je više od 24 500 dvorana u zemljama koje ne mogu same financirati gradnju. No potrebno je još gotovo 6 400 dvorana. Svakog se mjeseca tiska otprilike 100 milijuna časopisa Stražarska kula i Probudite se! Sve se to financira tvojim dobrovoljnim prilozima.

¹¹ Apostol Pavao dao je jedno načelo kojim se možemo voditi kad dajemo priloge. (Pročitaj 1. Korinćanima 16:1, 2.) Pod nadahnućem je potaknuo braću u Korintu da ne čekaju kraj tjedna da vide hoće li im ostati nešto novca za prilog, nego da već na početku tjedna odvoje dio novca, u skladu sa svojim mogućnostima. I danas braća i sestre unaprijed planiraju kako bi mogli dati prilog. Oni to čine velikodušno i prema svojim mogućnostima (Luka 21:1-4; Djela 4:32-35). Jehova cijeni takvu darežljivost.

12, 13. (a) Zašto neki oklijevaju koristiti svoju snagu i sposobnosti u Jehovinoj službi? (b) Kako će Jehova pomoći takvima?

¹² Snaga i sposobnosti. Jehova nas podupire kad se trudimo koristiti svoju snagu i sposobnosti u službi za Kraljevstvo. Obećao je da će nam pomoći kad se umorimo (Iza. 40:29-31). Imamo li osjećaj da nismo dorasli zadatku koji smo dobili? Smatramo li da su drugi sposobniji od nas? Nemoj zaboraviti da Jehova može razviti naše urođene sposobnosti, kao što je to učinio u slučaju Besalela i Oholiaba (2. Mojs. 31:1-6; vidi ilustraciju na početku članka).

¹³ On nas potiče da dajemo sve od sebe i da se ne štedimo (Izr. 3:27). Za vrijeme obnove hrama Jehova je rekao Židovima u Jeruzalemu da razmisle u kolikoj mjeri sudjeluju u gradnji (Hag. 1:2-5). Naime, oni su se zaokupili drugim stvarima i zaboravili što je najvažnije. Trebali bismo se upitati je li nam na prvom mjestu ono što Jehova smatra najvažnijim. Možemo li razmisliti “o putevima svojim” kako bismo u ovim posljednjim danima još više podupirali Kraljevstvo?

14, 15. (a) Kakav nam primjer daju naša siromašna braća? (b) Što bismo trebali činiti?

¹⁴ Mnoga braća žive u zemljama u kojima vlada veliko siromaštvo i neimaština. Naša organizacija nastoji pokriti “njihovu oskudicu” (2. Kor. 8:14). No čak i braća koja teško žive cijene to što imaju priliku davati priloge. Jehova se raduje kad siromašni veselo daju ono što mogu (2. Kor. 9:7).

¹⁵ U jednoj vrlo siromašnoj afričkoj zemlji neka braća odvajaju mali dio vrta u kojem uzgajaju povrće za prodaju, a novac koji zarade daju kao prilog za djelo Kraljevstva. Kad se u toj zemlji planirala graditi prijeko potrebna dvorana, tamošnja braća željela su u tome sudjelovati. No radovi su trebali početi baš u vrijeme sjetve. Usprkos tome oni su sudjelovali u gradnji. Danju su radili na dvorani, a uvečer su zasijavali svoja polja. Ta su braća doista bila samopožrtvovna! To nas podsjeća na makedonske kršćane iz 1. stoljeća. Iako su bili krajnje siromašni, usrdno su molili da im se omogući da i oni daju novac za drugu braću (2. Kor. 8:1-4). Pokažimo i svi mi svojim prilozima zahvalnost za sve blagoslove koje dobivamo od Jehove! (Pročitaj 5. Mojsijevu 16:17.)

16. Kako možemo znati jesu li naše žrtve ugodne Jehovi?

¹⁶ No moramo biti oprezni. Kao i stari Izraelci, i mi moramo voditi računa o tome da naše dragovoljne žrtve budu ugodne Bogu. Moramo biti uravnoteženi te prvenstveno zbrinuti potrebe svoje obitelji i ispuniti svoje teokratske obaveze. Ne smijemo drugima davati toliko vremena i novca da zbog toga zanemarimo duhovnu i materijalnu dobrobit svoje obitelji. Tako bismo zapravo davali ono što nemamo. (Pročitaj 2. Korinćanima 8:12.) Osim toga, moramo raditi na svojoj duhovnosti (1. Kor. 9:26, 27). Ako živimo u skladu s biblijskim mjerilima, naše nam žrtve donose veliku radost i zadovoljstvo, a naše je davanje “osobito dobrodošlo” u Jehovinim očima.

17, 18. Kako gledamo na one koji se žrtvuju za Kraljevstvo i o čemu svi trebamo razmisliti?

¹⁷ Mnoga naša braća i sestre sudjeluju u važnim aktivnostima kojima se podupire Kraljevstvo, i tako se izlijevaju “kao žrtva ljevanica” (Filip. 2:17). Mi iskreno cijenimo njihovu velikodušnost. Žene i djeca braće koja preuzimaju vodstvo u služenju Jehovi također zaslužuju svaku pohvalu zbog svoje velikodušnosti i samopožrtvovnosti.

¹⁸ Potrebno je puno truda da bi djelo Kraljevstva napredovalo. Razmislimo u molitvi kako možemo još više sudjelovati u tome. Budemo li samopožrtvovni, možemo biti sigurni da ćemo već sada biti bogato nagrađeni, a “u poretku koji dolazi” dobit ćemo još veće blagoslove (Mar. 10:28-30).