Propovjednici dobre vijesti

JEHOVA je poslao na Zemlju svog Sina, Isusa Krista, koji nam je u svemu pružio savršen primjer (1. Petr. 2:21). Kad netko postane Isusov sljedbenik, on kao Božji sluga propovijeda dobru vijest. Znajući da će onima koji postanu njegovi sljedbenici to donijeti duhovnu okrepu, Isus je rekao: “Dođite k meni, svi vi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti! Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i tada ćete naći okrepu” (Mat. 11:28, 29). Svi koji su se odazvali na njegov poziv, uvjerili su se u istinitost tog obećanja.

² Isus je bio najistaknutiji Božji propovjednik. On je pozvao određene pojedince da budu njegovi sljedbenici (Mat. 9:9; Ivan 1:43). Poučio ih je kako da propovijedaju i poslao da vrše djelo koje je i sam vršio (Mat. 10:1–11:1; Luka 4:43). Kasnije je poslao još 70 učenika da objavljuju dobru vijest o Božjem kraljevstvu (Luka 10:1, 8–11). Prije nego što je poslao svoje učenike da propovijedaju, Isus im je rekao: “Tko sluša vas, sluša i mene. Tko odbacuje vas, odbacuje i mene. A tko odbacuje mene, odbacuje i onoga koji me poslao” (Luka 10:16). Tim je riječima Isus naglasio koliko su veliku odgovornost učenici dobili. Trebali su zastupati njega i Svevišnjeg Boga! Istu odgovornost imaju svi koji se danas odazovu na Isusov poziv: “Pođi za mnom!” (Luka 18:22; 2. Kor. 2:17). Svima njima Bog je povjerio zadatak da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i čine učenike (Mat. 24:14; 28:19, 20).

³ Budući da smo prihvatili Isusov poziv i odlučili slijediti ga, dobili smo dragocjenu priliku da upoznamo Jehovu Boga i Isusa Krista (Ivan 17:3). Upoznali smo Jehovin način razmišljanja i postupanja. Uz njegovu smo pomoć promijenili svoj način razmišljanja i obukli novu osobnost, a svoje smo vladanje uskladili s njegovim pravednim mjerilima (Rim. 12:1, 2; Efež. 4:22–24; Kol. 3:9, 10). Iskrena zahvalnost navela nas je da Jehovi predamo svoj život i to potvrdimo krštenjem u vodi. Tim činom postali smo ovlašteni propovjednici u službi Jehove Boga.

⁴ Nikad ne smijemo zaboraviti da Bog očekuje da njegovi sluge imaju “ruke nevine i srce čisto” (Psal. 24:3, 4; Iza. 52:11; 2. Kor. 6:14–7:1). Zbog vjere u Isusa Krista imamo čistu savjest (Hebr. 10:19–23, 35, 36; Otkr. 7:9, 10, 14). Apostol Pavao savjetovao je kršćane da sve čine na Božju slavu kako nikoga ne bi naveli na spoticanje. A apostol Petar istaknuo je da upravo zbog našeg uzornog vladanja neki mogu upoznati istinu (1. Kor. 10:31, 33; 1. Petr. 3:1). Kako možeš pomoći nekome da postane propovjednik dobre vijesti?

⁵ Čim s nekim počneš proučavati Bibliju, potiči ga da drugima govori o onome što uči. Naprimjer, potakni ga da u prikladnim situacijama o tome govori rodbini, prijateljima, radnim kolegama i drugima. To je vrlo važno želimo li zainteresirane osobe naučiti da poput Isusa Krista budu propovjednici dobre vijesti (Mat. 9:9; Luka 6:40). Kada osoba postigne određeni duhovni napredak i postane vješta u neformalnom svjedočenju, nesumnjivo će izraziti želju da s drugim objaviteljima iz skupštine ide u službu propovijedanja.

⁶ Prije nego što osobu pozoveš da s tobom ide u službu od kuće do kuće, trebaš se uvjeriti u to da udovoljava određenim preduvjetima. Onaj tko s nama ide u službu propovijedanja, javno se predstavlja kao Jehovin svjedok. Zato se podrazumijeva da je osoba već uskladila svoj život s Jehovinim pravednim mjerilima te da može biti nekršteni objavitelj.

⁷ Dok si s nekim proučavao Bibliju i razgovarao o njenim načelima, vjerojatno si imao prilike upoznati životne okolnosti te osobe. Možda si zaključio da je svoj život uskladila s onim što je naučila. No starješine svakako trebaju razgovarati s tobom i s tom osobom o određenim područjima njenog života.

⁸ Koordinator starješinstva zamolit će dvojicu starješina (jedan od njih treba biti član Skupštinskog odbora) da razgovaraju s tobom i interesentom. U skupštinama u kojima ima malo starješina razgovor mogu voditi starješina i sposoban sluga pomoćnik. Braća koju se odabere da vode takav razgovor trebala bi nastojati učiniti to što prije. Ustvari, ako na nekom skupštinskom sastanku saznaju da interesent želi krenuti u službu, mogli bi s njim i s tobom razgovarati odmah nakon tog sastanka. Razgovor se treba voditi u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Prije nego što nekome odobre da bude nekršteni objavitelj, starješine trebaju utvrditi ispunjava li sljedeće preduvjete:

1. (1) Vjeruje da je Bog nadahnuo pisanje Biblije (2. Tim. 3:16).

2. (2) Poznaje i prihvaća temeljna biblijska učenja, pa na različita pitanja može odgovoriti u skladu s Biblijom, a ne na temelju krivih vjerskih učenja ili vlastitih ideja (Mat. 7:21–23; 2. Tim. 2:15).

3. (3) Poslušan je biblijskoj zapovijedi da dolazi na skupštinske sastanke ako mu je to moguće (Psal. 122:1; Hebr. 10:24, 25).

4. (4) Zna što Biblija kaže o spolnom nemoralu, naprimjer o preljubu, poligamiji i homoseksualnosti, te živi u skladu s tim učenjima. Ako živi s osobom suprotnog spola s kojom nije u krvnom srodstvu, trebali bi biti zakonski vjenčani (Mat. 19:9; 1. Kor. 6:9, 10; 1. Tim. 3:2, 12; Hebr. 13:4).

5. (5) Živi u skladu s onim što Biblija kaže o opijanju i ne uzima nikakva halucinogena sredstva ili opijate, bilo prirodne bilo sintetičke, osim u medicinske svrhe (2. Kor. 7:1; Efež. 5:18; 1. Petr. 4:3, 4).

6. (6) Uviđa koliko je važno kloniti se lošeg društva (1. Kor. 15:33).

7. (7) Više nije pripadnik nijedne krive religije. Prestao je ići na njihova bogoslužja, sudjelovati u njihovim aktivnostima ili ih podržavati (2. Kor. 6:14–18; Otkr. 18:4).

8. (8) Ni na koji se način ne miješa u politička zbivanja ovog svijeta (Ivan 6:15; 15:19; Jak. 1:27).

9. (9) Neutralan je kad je riječ o ratovima i sukobima (Iza. 2:4).

10. (10) Uistinu želi postati Jehovin svjedok (Psal. 110:3).

⁹ Ako starješine nisu sigurni kako interesent gleda na bilo koje od navedenih područja, trebali bi ga to konkretno pitati, a kao temelj za razgovor mogu im poslužiti navedeni biblijski reci. Važno je da interesent shvati kako oni koji propovijedaju s Jehovinim svjedocima moraju živjeti u skladu s biblijskim zahtjevima. Starješine će po njegovim odgovorima utvrditi zna li što se očekuje od njega i udovoljava li u razumnoj mjeri preduvjetima za službu propovijedanja.

¹⁰ Starješine bi odmah trebali reći interesentu može li početi propovijedati. U većini slučajeva moći će mu to reći već na kraju razgovora. Ako utvrde da ispunjava preduvjete, starješine mu mogu srdačno izraziti dobrodošlicu kao novom objavitelju (Rim. 15:7). Potaknut će ga da što prije krene u službu propovijedanja te da na kraju mjeseca preda izvještaj. Starješine mu trebaju objasniti da se osobi koja postane nekršteni objavitelj i preda svoj prvi izvještaj u skupštinskoj arhivi uz njen pristanak otvara Skupštinska kartica objavitelja. Starješine od objavitelja prikupljaju takve osobne podatke kako bi organizacija mogla organizirati vjerske aktivnosti Jehovinih svjedoka diljem svijeta i kako bi se objavitelj mogao uključiti u duhovne aktivnosti te dobivati duhovnu podršku. Osim toga, starješine mogu podsjetiti nove objavitelje da se sa svim osobnim podacima postupa u skladu s Općom izjavom Jehovinih svjedoka o zaštiti podataka koja se nalazi na stranici jw.org.

¹¹ Ako se bolje upoznamo s novim objaviteljem i pokažemo mu da primjećujemo njegov trud i napredak, to ga može ohrabriti i potaknuti da redovito daje izvještaj o službi propovijedanja te da se trudi još revnije služiti Jehovi (Filip. 2:4; Hebr. 13:2).

¹² Kad starješine utvrde da interesent može krenuti u službu propovijedanja, dat će mu na znanje da može dobiti knjigu Organizirano izvršavajmo Jehovinu volju. Nakon što preda svoj prvi izvještaj, u skupštini treba iznijeti kratku obavijest da je on novi nekršteni objavitelj.

¹³ I djeca mogu biti objavitelji dobre vijesti. Isus je volio biti u društvu djece i blagoslivljao ih je (Mat. 19:13–15; 21:15, 16). Mada su za djecu prvenstveno odgovorni njihovi roditelji, i drugi u skupštini mogu pomagati mladima koji imaju iskrenu želju propovijedati dobru vijest. Ako imaš djecu, svojim ćeš im primjerom u službi propovijedanja dati snažan poticaj da revno služe Bogu. Kako se nadalje može pomoći djetetu koje se primjerno vlada i iskreno želi govoriti drugima o svojoj vjeri?

¹⁴ Roditelj bi se najprije trebao obratiti jednom starješini iz Skupštinskog odbora kako bi se s djetetom organizirao razgovor s ciljem da se utvrdi udovoljava li ono preduvjetima da postane objavitelj. Koordinator starješinstva pobrinut će se da dvojica starješina (jedan od njih treba biti član Skupštinskog odbora) razgovaraju s djetetom i s jednim ili oba njegova roditelja ili skrbnika koji su Jehovini svjedoci. Ako dijete zna osnovne biblijske istine i očito je da želi ići u službu propovijedanja, to je pokazatelj dobrog napretka. Uzimajući u obzir djetetov napredak i još neke činitelje koji vrijede i za odrasle, dvojica starješina odlučit će može li dijete biti nekršteni objavitelj (Luka 6:45; Rim. 10:10). Kad se vodi razgovor s manjim djetetom, nije potrebno razmatrati teme koje se uglavnom tiču odraslih osoba i za koje je očito da se ne mogu primijeniti na djecu.

¹⁵ Tijekom tog razgovora starješine trebaju pohvaliti dijete zbog njegovog napretka i potaknuti ga da si postavi cilj da napreduje do krštenja. Budući da se roditelji nesumnjivo jako trude usaditi istinu u srce svog djeteta, i oni zaslužuju da ih se pohvali. Kako bi pomogli roditeljima da još kvalitetnije usmjeravaju svoju djecu, starješine im mogu skrenuti pažnju na dodatak “Poruka roditeljima”, na stranicama 179–181.

¹⁶ Ako si upoznao i zavolio Jehovu, živiš u skladu s njegovim zahtjevima i ideš u službu propovijedanja, pred tobom je još jedan važan korak kojim ćeš učvrstiti svoj odnos s njim. Koji? Trebaš mu predati svoj život i to predanje potvrditi krštenjem u vodi (Mat. 28:19, 20).

¹⁷ U biblijskom smislu biti predan znači biti odvojen za svetu službu Bogu. Predati se Bogu znači u molitvi se zavjetovati da ćeš svoj život posvetiti njegovoj službi i vjerno činiti ono što on želi te zauvijek biti odan isključivo njemu (Pnz. 5:9). To je odluka koju svatko mora donijeti sam za sebe. Nitko to ne može učiniti umjesto tebe.

¹⁸ Međutim, nije dovoljno samo u molitvi reći Jehovi da mu želiš pripadati i posvetiti mu svoj život. Trebaš to javno obznaniti, što možeš učiniti krštenjem u vodi po uzoru na Isusa (1. Petr. 2:21; 3:21). Kad čvrsto odlučiš služiti Jehovi i krstiti se, što trebaš poduzeti? Trebaš to reći koordinatoru starješinstva. On će se pobrinuti da nekoliko starješina razgovara s tobom da bi se utvrdilo udovoljavaš li biblijskim zahtjevima za krštenje. Da bi znao o čemu ćete razgovarati, prouči dodatak “Poruka nekrštenom objavitelju”, na stranicama 182–184, te “Pitanja za one koji se žele krstiti”, na stranicama 185–207.

¹⁹ Jehovin narod već godinama hrabre izvještaji o tome kako sve više ljudi diljem svijeta upoznaje pravog Boga i počinje mu služiti. Otkako je Isus Krist prvi put svojim učenicima rekao da će se dobra vijest propovijedati po cijeloj Zemlji, pravi su kršćani jako zainteresirani za ispunjenje tih riječi (Mat. 28:19, 20; Mar. 13:10; Djela 1:8).

²⁰ Prvi Isusovi sljedbenici rado su slušali izvještaje o napretku propovijedanja (Mar. 6:30). U Djelima apostolskim navodi se da je na Pedesetnicu 33. godine sveti duh bio izliven na oko 120 učenika. Uskoro se broj učenika popeo na oko 3000, a potom na oko 5000. Izvještaj kaže da im je Jehova “svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja”, a i “mnogi svećenici postali su vjernici” (Djela 1:15; 2:5–11, 41, 47; 4:4; 6:7). Te novosti o porastu nesumnjivo su jako hrabrile učenike. Sigurno su ih ti radosni izvještaji potaknuli da i dalje vrše zadatak koji su dobili od Boga unatoč žestokom progonstvu iza kojeg su stajali židovski vjerski vođe.

²¹ Otprilike 60. ili 61. godine Pavao je u svojoj poslanici Kološanima izvijestio da dobra vijest “donosi plod i širi se po cijelom svijetu” te da se propovijeda “među svim stvorenjima pod nebom” (Kol. 1:5, 6, 23). Prvi su kršćani bili poslušni Božjoj Riječi, a sveti duh im je pomogao da izvrše ogroman propovjednički zadatak prije razorenja Jeruzalema 70. godine. Izvještaji o širenju dobre vijesti bili su veliko ohrabrenje svim vjernim kršćanima.

²² Slično tome Jehovina organizacija u današnje vrijeme vodi evidenciju o djelu kojim se ispunjavaju riječi iz Mateja 24:14: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kako bi je čuli svi narodi. I tada će doći kraj.” Mi smo predani Božji sluge i povjeren nam je izuzetno važan i hitan zadatak. Svatko od nas mora učiniti svoj dio kako bi se temeljito propovijedalo prije nego dođe kraj. Jehova će se pobrinuti da se taj zadatak izvrši, a budemo li i mi u tome sudjelovali, on će biti zadovoljan nama (Ezek. 3:18–21).

²³ Što sve trebamo uključiti u izvještaj? Na obrascu Izvještaj o službi propovijedanja stoji koje podatke trebamo upisati. No dobro je uzeti u obzir i neke općenite upute koje slijede u nastavku.

²⁴ U rubriku “Izdanja (tiskana i digitalna)” upiši ukupan broj izdanja – bilo tiskanih bilo digitalnih – koja si dao ili poslao osobama koje nisu kršteni Jehovini svjedoci. U rubriku “Prikazani filmovi” upiši koliko si puta prikazao neki od naših filmova.

²⁵ U rubriku “Ponovni posjeti” upiši ukupan broj posjeta koje si izvršio s ciljem da kod osobe koja nije kršteni Jehovin svjedok produbiš zanimanje za istinu. Ponovni posjet možeš računati ako si posjetio osobu, ako si joj napisao pismo, nazvao je telefonom, poslao joj poruku ili e-mail ili joj pak dostavio literaturu. Isto tako, svaki put kad s nekim proučavaš Bibliju to se računa kao jedan ponovni posjet. Roditelj može računati jedan ponovni posjet tjedno kad vodi obiteljsko proučavanje kojem prisustvuje dijete koje nije kršteno.

²⁶ Iako se biblijski tečaj obično vodi svaki tjedan, u mjesečnom se izvještaju računa samo kao jedan tečaj. Objavitelji trebaju navesti ukupan broj različitih biblijskih tečajeva koje su vodili taj mjesec. U biblijske tečajeve ubraja se svaki tečaj s osobom koja nije kršteni Jehovin svjedok, tečaj koji u dogovoru s članom Skupštinskog odbora vodiš s neaktivnim suvjernikom ili tečaj s osobom koja se tek krstila, a nije do kraja proučila knjigu Sretan život – sada i zauvijek.

²⁷ U rubriku “Sati” važno je upisati točan broj. U osnovi, to je vrijeme koje provedeš u službi od kuće do kuće, na ponovnim posjetima i biblijskim tečajevima ili dok formalno ili neformalno svjedočiš ljudima koji nisu kršteni Jehovini svjedoci. Kad su dva objavitelja zajedno u službi propovijedanja, oba mogu izvještavati vrijeme provedeno u službi, ali samo će jedna osoba izvijestiti ponovne posjete koje izvrše ili biblijske tečajeve koje vode. Oba roditelja koji poučavaju dijete tijekom obiteljskog proučavanja mogu računati jedan sat tjedno. Braća mogu u izvještaj uvrstiti vrijeme koje provedu iznoseći javno predavanje. Oni koji prevode javno predavanje, također mogu bilježiti to vrijeme. Postoje i neke druge važne aktivnosti koje ne ulaze u izvještaj, naprimjer priprema za službu i prisustvovanje sastanku za službu. Ne računa se ni vrijeme koje iskoristimo da bismo obavili neke privatne poslove i tome slično.

²⁸ Svaki objavitelj trebao bi na temelju svoje biblijski oblikovane savjesti odlučiti što će računati kao vrijeme provedeno u službi propovijedanja. Neki objavitelji propovijedaju u gusto naseljenim područjima, a drugi pak ondje gdje ima jako malo ljudi i moraju dugo putovati da bi došli do njih. Područja se razlikuju, a razlikuju se i gledišta objavitelja o tome kako računati vrijeme koje su proveli u službi. Vodeće tijelo ne želi svojim suvjernicima po svijetu nametati svoju savjest kad je u pitanju računanje vremena provedenog u službi propovijedanja, a nije niti itko drugi ovlašten da to čini (Mat. 6:1; 7:1; 1. Tim. 1:5).

²⁹ Vrijeme provedeno u službi propovijedanja treba zaokružiti na pune sate. Iznimka su objavitelji koji imaju vrlo ograničene mogućnosti za službu zbog poodmakle dobi, zbog toga što su vezani za krevet kod kuće ili u domu umirovljenika ili zbog nekih drugih otežavajućih okolnosti. Takav objavitelj može u izvještaj upisati svakih 15 minuta koje je proveo u službi. Dakle, makar svjedočio samo 45, 30 ili 15 minuta mjesečno, treba to upisati u izvještaj i ubrajat će se u redovite objavitelje. To se odnosi i na objavitelje koji privremeno imaju vrlo ograničene mogućnosti za službu, naprimjer mjesec ili dva ne mogu izlaziti iz kuće zbog teške bolesti ili ozljede. Ovakav način izvještavanja namijenjen je samo onima koji imaju vrlo ograničene mogućnosti za službu. Skupštinski odbor određuje može li neki objavitelj izvještavati službu na takav način.

³⁰ Tvoj se mjesečni izvještaj o službi propovijedanja upisuje u Skupštinsku karticu objavitelja. Ta dokumentacija pripada skupštini. Ako se namjeravaš preseliti u drugu skupštinu, svakako o tome obavijesti svoje starješine. Tajnik će se pobrinuti da se tvoja kartica pošalje u novu skupštinu. Tako će ti starješine tvoje nove skupštine moći izraziti dobrodošlicu i pružati duhovnu podršku. U slučaju da moraš izbivati iz skupštine manje od tri mjeseca, izvještaj o službi propovijedanja trebaš slati skupštini kojoj pripadaš.

³¹ Da li ponekad zaboraviš predati izvještaj o službi propovijedanja? Sve nas s vremena na vrijeme treba podsjetiti na to. No ako imamo ispravan stav prema izvještavanju službe i ako razumijemo zašto je to važno, lakše ćemo se sjetiti na vrijeme predati izvještaj.

³² Neki se pitaju zašto trebaju predati izvještaj kad Jehova ionako zna što smo napravili u službi. Istina, Jehova zna što radimo i vidi služimo li mu cijelom dušom ili dajemo tek mali dio onoga što zapravo možemo. Ipak, imaj na umu da je Jehova zabilježio koliko je dana Noa proveo u arci i koliko su godina Izraelci putovali pustinjom. Dao je zapisati koliko je ljudi bilo vjerno, a koliko neposlušno. Zapisan je i izvještaj o postupnom osvajanju kanaanske zemlje i postignućima vjernih izraelskih sudaca. Da, zabilježio je mnoge detalje o životu svojih slugu. Takvi zapisi o događajima iz prošlosti nastali su pod njegovim nadahnućem, što nam jasno pokazuje kako on gleda na savjesno i precizno izvještavanje.

³³ Povijesni biblijski izvještaji pokazuju da su podaci i zapisi Jehovinog naroda bili precizni i točni. Mnogi izvještaji ne bi bili toliko upečatljivi da u njima nisu navedene konkretne brojke. Razmotri sljedeće primjere: Postanak 46:27; Izlazak 12:37; Suci 7:7; 2. Kraljevima 19:35; 2. Ljetopisa 14:9–13; Ivan 6:10; 21:11; Djela apostolska 2:41; 19:19.

³⁴ Naravno, u našim izvještajima nije zapisano sve što činimo u službi Jehovi, no oni su njegovoj organizaciji važni iz praktičnih razloga. Kad su se u 1. stoljeću apostoli vratili s jednog propovjedničkog putovanja, “izvijestili [su Isusa] o svemu što su činili i naučavali” (Mar. 6:30). Izvještaji ponekad mogu pokazati da određenim aspektima službe moramo posvetiti više pažnje. Brojke mogu pokazati napredak u nekim aktivnostima, ali i otkriti da su na nekim drugim područjima, kao što je porast broja objavitelja, rezultati slabiji. Možda treba ohrabriti braću ili riješiti neke probleme. Nadležni nadglednici analizirat će izvještaje i nastojati otkloniti sve što bi moglo ometati napredak pojedinaca ili čitave skupštine.

³⁵ Osim toga, izvještaji su korisni jer se na temelju njih može vidjeti gdje je potrebno više propovjednika. Na kojim se područjima postižu bolji, a na kojima slabiji rezultati? Koje publikacije mogu pomoći ljudima da upoznaju istinu? Izvještaji pomažu organizaciji da procijeni koliko je literature potrebno za propovijedanje u različitim dijelovima svijeta te da proizvede dovoljne količine.

³⁶ Izvještaji nas mogu jako ohrabriti. Nismo li radosni kad čujemo kako naša braća propovijedaju dobru vijest širom svijeta? Izvještaji o porastu pružaju nam cjelovitu sliku o napretku Jehovine organizacije. Iskustva pojedinaca nas raduju te nas potiču da još revnije i više propovijedamo (Djela 15:3). Stoga je važno da savjesno predajemo izvještaj o službi propovijedanja. Iako to možda izgleda kao sitnica, time pokazujemo da nam je stalo do naših sukršćana po cijelom svijetu te da smo podložni Jehovi i njegovoj organizaciji (Luka 16:10; Hebr. 13:17).

³⁷ Nema razloga da ono što mi dajemo u službi propovijedanja uspoređujemo s onim što daje netko drugi (Gal. 5:26; 6:4). Naše se životne okolnosti uvelike razlikuju. Ipak, jako je važno da si svatko od nas osobno postavlja realne ciljeve kako bi mogao pratiti vlastiti napredak u službi. Uspijemo li ostvariti te ciljeve, osjećat ćemo veliko zadovoljstvo!

³⁸ Očito je da Jehova ubrzava skupljanje onih koje će zaštititi u velikoj nevolji. Pred našim očima ispunjava se Izaijino proročanstvo: “Od maloga će postati tisuća i od neznatnoga silan narod. Ja, Jehova, ubrzat ću to kad bude vrijeme” (Iza. 60:22; Otkr. 7:9, 14). Doista možemo biti sretni što imamo priliku objavljivati dobru vijest u ovim značajnim posljednjim danima! (Mat. 24:14).