Sačuvati jedinstvo u ovim posljednjim danima
“Živite kao što se pristoji evangjelju (...) stojite u jednome duhu i jednodušno borite se za vjeru evangjelja” (FILIPLJANIMA 1:27).
1. Koja suprotnost postoji između Jehovinih svjedoka i svijeta?
OVO su ‘posljednji dani’. Nesumnjivo, živimo u ‘teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1-5). U ovom se ‘posljednjem vremenu’, obilježenom nemirom unutar ljudskog društva, Jehovini svjedoci izrazito ističu zbog svog mira i jedinstva (Danijel 12:4). No od svakog se pojedinca koji je član globalne obitelji obožavatelja Jehove zahtijeva da naporno radi na sačuvanju tog jedinstva.
2. Što je Pavao rekao o čuvanju jedinstva, i koje pitanje ćemo razmotriti?
2 Apostol Pavao savjetovao je sukršćane neka sačuvaju jedinstvo. Napisao je: “Živite kao što se pristoji evangjelju Kr[i]stovu, da vas vidim kad dodjem ili ako vam ne dodjem da čujem za vas da stojite u jednome duhu i jednodušno borite se za vjeru evangjelja, i ni u čem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli a vama spasenja, i to od Boga” (Filipljanima 1:27, 28). Pavlove riječi jasno pokazuju da kao kršćani moramo surađivati. Što će nam onda u ovim kritičnim vremenima pomoći da sačuvamo naše kršćansko jedinstvo?
Podložiti se božanskoj volji
3. Kada su i kako prvi neobrezani neznabošci postali Kristovi sljedbenici?
3 Jedan od načina kako možemo sačuvati svoje jedinstvo jest da u svako doba budemo podložni božanskoj volji. To bi moglo zahtijevati promjenu našeg načina razmišljanja. Razmotri primjer ranih židovskih učenika Isusa Krista. Kad je apostol Petar 36. n. e. prvi put propovijedao neobrezanim neznabošcima, Bog je tim ljudima iz nacija podario sveti duh i oni su se krstili (Djela apostolska, 10. poglavlje). Dotada su samo Židovi, oni koji su se obratili na judaizam i Samarićani postajali sljedbenici Isusa Krista (Djela apostolska 8:4-8, 26-38).
4. Što je rekao Petar nakon što je objasnio što se dogodilo u vezi s Kornelijem, i kakav je to ispit predstavljalo za Isusove židovske učenike?
4 Kad su apostoli i druga braća u Jeruzalemu saznali za obraćenje Kornelija i drugih neznabožaca, bili su zainteresirani da čuju Petrov izvještaj. Nakon što je objasnio što se dogodilo u vezi s Kornelijem i drugim neznabožačkim vjernicima, apostol je zaključio riječima: “Kad im [tim neznabožačkim vjernicima] dakle Bog dade jednak dar [svetog duha] kao i nama [Židovima] koji vjerujemo Gospodina svojega Isu[sa Kri]sta: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?” (Djela apostolska 11:1-17). To je za židovske sljedbenike Isusa Krista predstavljalo ispit. Hoće li se podložiti Božjoj volji i prihvatiti neznabožačke vjernike kao svoje suobožavatelje? Ili hoće li biti ugroženo jedinstvo Jehovinih zemaljskih slugu?
5. Kako su apostoli i druga braća reagirali na činjenicu da je Bog neznabošcima dao pokajanje, i što možemo naučiti iz tog stava?
5 Izvještaj kaže: “A kad [apostoli i druga braća] čuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreći: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život” (Djela apostolska 11:18). Taj je stav čuvao i unapređivao jedinstvo Isusovih sljedbenika. Već nakon kratkog vremena, djelo propovijedanja napredovalo je među neznabošcima, ili ljudima iz nacija, i Jehova je blagoslivljao takve djelatnosti. I mi bismo trebali pokazati spremnost kad nas se zamoli da surađujemo u vezi s osnivanjem nove skupštine ili kad se pod vodstvom Božjeg svetog duha poduzimaju neke teokratske promjene. Naša suradnja cijelim srcem bit će ugodna Jehovi i pomoći će nam u ovim posljednjim danima sačuvati naše jedinstvo.
Čvrsto se držati istine
6. Kako istina utječe na jedinstvo Jehovinih obožavatelja?
6 Kao dio Jehovine obitelji obožavatelja, čuvamo jedinstvo jer smo svi “naučeni od Boga” i čvrsto se držimo njegove otkrivene istine (Ivan 6:45; Psalam 43:3). Budući da se naša učenja temelje na Božjoj riječi, svi mi govorimo složno. Radosno prihvaćamo duhovnu hranu koju Jehova stavlja na raspolaganje preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Takvo nam ujednačeno učenje pomaže da diljem svijeta sačuvamo jedinstvo.
7. Što bismo trebali a što ne bismo trebali raditi ako nam kao pojedincima teško pada da razumijemo neku misao?
7 Što ako nam kao pojedincima teško pada da razumijemo ili prihvatimo neku misao? Trebali bismo se moliti za mudrost i prihvatiti se istraživanja Pisama i kršćanskih publikacija (Priče Salamunove 2:4, 5; Jakov 1:5-8). Razgovor s nekim starješinom mogao bi pomoći. Ako nam stvar još uvijek nije jasna, bilo bi možda najbolje ostaviti je po strani. Možda će u vezi s tom temom biti objavljene daljnje informacije pa će se tada naše razumijevanje proširiti. Međutim, bilo bi pogrešno da pokušavamo uvjeravati druge u skupštini da prihvate naše osobno drugačije mišljenje. To bi značilo sijati neslogu a ne raditi na sačuvanju jedinstva. Koliko li je bolje nastaviti ‘hoditi u istini’ i hrabriti i druge da to čine! (3. Ivanova 4).
8. Kakav je stav prema istini ispravan?
8 U prvom stoljeću, Pavao je rekao: “Sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat” (1. Korinćanima 13:12). Iako rani kršćani nisu shvaćali sve pojedinosti, ostali su ujedinjeni. Danas imamo daleko jasnije razumijevanje Jehovinog nauma i njegove Riječi istine. Budimo stoga zahvalni za istinu koju smo dobili preko ‘vjernog roba’. I budimo zahvalni što nas Jehova putem svoje organizacije vodi. Iako stupanj naše spoznaje nije bio uvijek isti, u duhovnom pogledu nismo ni gladovali ni žeđali. Umjesto toga, naš Pastir, Jehova, čuva naše jedinstvo i dobro se brine za nas (Psalam 23:1-3).
Ispravno koristi svoj jezik!
9. Kako se jezik može koristiti za unapređivanje jedinstva?
9 Koristiti jezik da bismo ohrabrili druge, važan je način unapređivanja jedinstva i duha bratstva. Pismo u kojem se razriješilo pitanje obrezanja, a koje je poslalo vodeće tijelo prvog stoljeća, bilo je izvor ohrabrenja. Nakon što su ga pročitali, neznabožački učenici u Antiohiji “obradovaše se utjesi”. Juda i Sila, koji su bili s pismom poslani iz Jeruzalema, “mnogijem riječima utješiše braću i utvrdiše”. Nesumnjivo, prisutnost Pavla i Barnabe također je ohrabrila i ojačala suvjernike u Antiohiji (Djela apostolska 15:1-3, 23-32). I mi možemo postupiti slično kad prilikom okupljanja na kršćanskim sastancima svojom prisutnošću i izgrađujućim komentarima ‘hrabrimo jedan drugoga’ (Jevrejima 10:24, 25, NW).
10. Koji bi korak mogao biti potreban da bi se sačuvalo jedinstvo ako netko pogrdno govori?
10 Međutim, kriva upotreba jezika može ugroziti naše jedinstvo. “Jezik [je] mali ud, i mnogo čini”, napisao je učenik Jakov. “Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže” (Jakov 3:5). Jehova mrzi one koji uzrokuju svađu (Priče Salamunove 6:16-19). Takav način govora može uzrokovati nejedinstvo. Što bi onda trebalo učiniti ako netko pogrdno govori o drugome, to jest, ako ga obasipa uvredama ili mu stalno upućuje uvredljive riječi? Starješine će nastojati da pomognu prijestupniku. Međutim, nepokajničku osobu koja pogrdno govori trebalo bi isključiti kako bi se mogao sačuvati mir, red i jedinstvo skupštine. Uostalom, Pavao je napisao: “Da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio (...) pogrđivač (...). S takvim ni za stol!” (1. Korinćanima 5:11, Duda-Fućak).
11. Zašto je važna poniznost ako je zbog nečeg što smo rekli došlo do napetosti između nas i nekog suvjernika?
11 Obuzdavanje jezika pomaže nam sačuvati jedinstvo (Jakov 3:10-18). No uzmimo da je nešto što smo rekli uzrokovalo napetost između nas i nekog sukršćanina. Zar ne bi bilo na mjestu preuzeti inicijativu kako bismo se pomirili sa svojim bratom te mu se, ako je potrebno, ispričati? (Matej 5:23, 24). Istina, to zahtijeva poniznost, ili skromnost misli, no Petar je napisao: “Stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat” (1. Petrova 5:5). Poniznost će nas potaknuti da ‘težimo za mirom’ sa svojom braćom, da priznamo svoje greške i da se odgovarajuće ispričamo. To pomaže sačuvati jedinstvo Jehovine obitelji (1. Petrova 3:10, 11, NW).
12. Kako možemo koristiti jezik za unapređivanje i sačuvanje jedinstva Jehovinog naroda?
12 Ispravnim korištenjem svog jezika možemo među članovima Jehovine organizacije unapređivati obiteljski duh. Budući da je Pavao to radio, mogao je podsjetiti Solunjane: “Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu” (1. Solunjanima 2:11, 12). Budući da je u tom pogledu pružio dobar primjer, Pavao je mogao poticati sukršćane da ‘utješavaju malodušne’ (1. Solunjanima 5:14). Pomisli koliko dobra možemo učiniti ako koristimo jezik kako bismo tješili, hrabrili i izgrađivali druge. Da, “riječ u [“pravo”, NW] vrijeme kako je dobra!” (Priče Salamunove 15:23). Osim toga, takav način govora pomaže unapređivati i sačuvati jedinstvo Jehovinog naroda.
Opraštaj!
13. Zašto bismo trebali spremno opraštati?
13 Oprostiti nekome tko nas je uvrijedio i moli nas za oprost prijeko je potrebno za sačuvanje kršćanskog jedinstva. A koliko često bismo trebali opraštati? Isus je rekao Petru: “Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset” (Matej 18:22). Ako nismo spremni opraštati, radimo protiv vlastitih interesa. Kako to? Pa, neprijateljstvo i gajenje srdžbe lišit će nas duševnog mira. I ako postanemo poznati kao nemilosrdne osobe koje nisu spremne opraštati, možemo nauditi sami sebi (Priče Salamunove 11:17). Gajenje srdžbe izaziva Božje negodovanje i može dovesti do teškog grijeha (3. Mojsijeva 19:18). Sjeti se da je Ivanu Krštavatelju bila odrubljena glava zbog spletke koju je smislila zla Herodijada, koja se na njega ‘rasrdila’ (Marko 6:19-28).
14. (a) Što učimo iz Mateja 6:14, 15 o opraštanju? (b) Moramo li uvijek čekati da nam se netko ispriča prije nego mu oprostimo?
14 Isusova uzor-molitva uključuje ove riječi: “Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu” (Luka 11:4). Ako nismo spremni opraštati, izlažemo se opasnosti da Jehova Bog jednog dana prestane opraštati naše grijehe, jer je Isus rekao: “Ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš ne će oprostiti vama grijeha vašijeh” (Matej 6:14, 15). Dakle ako zaista želimo doprinijeti sačuvanju jedinstva Jehovine obitelji obožavatelja, spremno ćemo praštati, možda jednostavno tako da zaboravimo neku uvredu koja je možda uslijedila zbog nepromišljenosti a nije bila zlonamjerna. Pavao je rekao: “Snoseći jedan drugoga, i opraštajući jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Kr[i]st [“Jehova”, NW] vama oprostio tako i vi” (Kološanima 3:13). Ako spremno opraštamo, pomažemo sačuvati dragocjeno jedinstvo Jehovine organizacije.
Jedinstvo i osobne odluke
15. Što pripadnicima Jehovinog naroda pomaže sačuvati jedinstvo prilikom donošenja osobnih odluka?
15 Bog nas je stvorio kao osobe sa slobodnom voljom te nam je dao prednost i odgovornost da donosimo osobne odluke (5. Mojsijeva 30:19, 20; Galaćanima 6:5). Ipak, moguće je da sačuvamo jedinstvo jer udovoljavamo biblijskim zakonima i načelima. Uvažavamo ih prilikom donošenja osobnih odluka (Djela apostolska 5:29; 1. Ivanova 5:3). Uzmimo da se pojavi neko pitanje u vezi s neutralnošću. Mi možemo donijeti utemeljenu osobnu odluku ako mislimo na to da ‘nismo od svijeta’ i da smo ‘raskovali mačeve svoje na raonike’ (Ivan 17:16; Izaija 2:2-4). Slično tome, kad moramo donijeti osobnu odluku s obzirom na naš odnos prema državi, uvažavamo ono što Biblija kaže o vraćanju ‘Božjega Bogu’, dok smo u pogledu svjetovnih stvari podložni “vlastima” (Luka 20:25; Rimljanima 13:1-7; Titu 3:1, 2). Da, uvažavanje biblijskih zakona i načela prilikom donošenja osobnih odluka pomaže sačuvati naše kršćansko jedinstvo.
16. Kako možemo pomoći da sačuvamo jedinstvo kad donosimo odluke u vezi s nečim što Biblija niti odobrava niti osuđuje? Prikaži to.
16 Čak i kad donosimo potpuno osobnu odluku u vezi s nečim što Biblija niti odobrava niti osuđuje, možemo pomoći da sačuvamo kršćansko jedinstvo. Na koji način? Pokazujući obzir pun ljubavi prema drugima na koje bi naša odluka mogla utjecati. Za ilustraciju: U skupštini u drevnom Korintu pojavilo se pitanje u vezi s mesom žrtvovanim idolima. Naravno, kršćanin ne bi sudjelovao u idolopokloničkoj ceremoniji. Međutim, nije bio grijeh jesti ostatke takvog pravilno iskrvarenog mesa koje se prodavalo na javnoj tržnici (Djela apostolska 15:28, 29; 1. Korinćanima 10:25). Ipak, savjest nekih kršćana bila je uznemirena zbog jedenja takvog mesa. Pavao je stoga poticao druge kršćane neka paze da ih ne spotaknu. Ustvari, napisao je: “Ako jelo sablažnjava brata mojega, ne ću jesti mesa do vijeka, da ne sablaznim brata svojega” (1. Korinćanima 8:13). Dakle čak i ako nije uključen neki biblijski zakon ili načelo, kakvu li ljubav pokazujemo kad prilikom donošenja osobnih odluka koje bi mogle utjecati na jedinstvo Božje obitelji uzimamo u obzir druge!
17. Što je preporučljivo činiti kad moramo donositi osobne odluke?
17 Ako nismo sigurni kako bismo trebali postupiti, mudro je da odlučimo tako da sačuvamo čistu savjest, a drugi bi našu odluku trebali poštivati (Rimljanima 14:10-12). Naravno, kad moramo donijeti neku osobnu odluku, trebali bismo u molitvi tražiti Jehovino vodstvo. Poput psalmista, možemo s pouzdanjem moliti: “Prigni k meni uho svoje (...). Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom” (Psalam 31:2, 3).
Uvijek čuvati kršćansko jedinstvo
18. Kako je Pavao prikazao jedinstvo kršćanske skupštine?
18 Pavao je u 12. poglavlju 1. Korinćanima koristio ljudsko tijelo kako bi na slikovit način prikazao jedinstvo kršćanske skupštine. Naglasio je međusobnu zavisnost i važnost svakog uda. “A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?” upitao je Pavao. “Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. Ali oko ne može reći ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi” (1. Korinćanima 12:19-21). Slično tome, kao članovi obitelji obožavatelja Jehove ne izvršavamo svi isti zadatak. Ipak, ujedinjeni smo i trebamo jedni druge.
19. Kako se možemo okoristiti Božjim duhovnim pripremama, i što je s obzirom na to rekao jedan stariji brat?
19 Kao što tijelo treba hranu, skrb i vodstvo, tako mi trebamo duhovne pripreme koje nam Bog daje putem svoje Riječi, svog duha i svoje organizacije. Da bismo se okoristili tim pripremama, moramo biti dio Jehovine zemaljske obitelji. Nakon mnogih godina provedenih u Božjoj službi, jedan je brat napisao: “Tako sam zahvalan što sam živio u skladu sa spoznajom Jehovinih nauma još od onih ranih dana neposredno prije 1914. kad sve još nije bilo tako jasno (...) sve do dan-danas kad istina svijetli poput podnevnog sunca. Ako mi je jedna stvar bila najvažnija, bilo je to tijesno držanje uz Jehovinu vidljivu organizaciju. Moje rano iskustvo poučilo me kako je nezdravo oslanjati se na ljudsko razmišljanje. Kad sam jednom riješio to pitanje, odlučio sam ostati uz vjernu organizaciju. Kako bi netko drugačije mogao dobiti Jehovinu naklonost i blagoslov?”
20. Na što bismo trebali biti odlučni s obzirom na naše jedinstvo koje imamo kao Jehovin narod?
20 Jehova je svoj narod pozvao iz svjetovne tame i razjedinjenosti (1. Petrova 2:9). Doveo nas je u blagoslovljeno jedinstvo sa sobom i s našim suvjernicima. Ovo će jedinstvo postojati u novom sustavu stvari koji je sada tako blizu. Nastavimo se stoga u ovim kritičnim posljednjim danima ‘oblačiti u ljubav’ i činiti sve što možemo kako bismo unapređivali i čuvali naše dragocjeno jedinstvo (Kološanima 3:14).
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto nam vršenje Božje volje i prianjanje uz istinu može pomoći da sačuvamo jedinstvo?
◻ Kako je jedinstvo povezano s ispravnim korištenjem jezika?
◻ Što uključuje spremnost na opraštanje?
◻ Kako možemo sačuvati jedinstvo prilikom donošenja osobnih odluka?
◻ Zašto trebamo sačuvati kršćansko jedinstvo?
[Slika na stranici 16]
Baš kao što pastir drži svoje stado na okupu, tako Jehova održava jedinstvo svog naroda
[Slike na stranici 18]
Time što se ponizno ispričamo kad nekoga uvrijedimo pomažemo unapređivati jedinstvo