‘Čuvala je riječi u srcu i razmišljala o njima’

MARIJA se pokušavala udobnije smjestiti na magarcu. Jahala je već nekoliko sati. Ispred nje hodao je Josip. Išli su prema udaljenom selu Betlehemu. Osjetila je kako se dijete ponovno pomaknulo u njenoj utrobi.

Biblija kaže da je Marija u to vrijeme bila u “poodmakloj trudnoći” (Luka 2:5). Dok su prolazili pored njiva, neki su ljudi možda nakratko prekinuli oranje ili sijanje i pogledali ih, pitajući se zašto se žena u tako visokoj trudnoći odlučila na putovanje. Doista, zašto se Marija našla tako daleko od svog doma u Nazaretu?

Sve je počelo nekoliko mjeseci ranije kad je toj mladoj Židovki anđeo objavio da će odigrati važnu ulogu u jedinstvenom događaju u ljudskoj povijesti. Trebala je roditi dijete, Sina Božjeg, koji će postati Mesija (Luka 1:35). Kratko prije nego što je trebala roditi, morala je krenuti na put. Tijekom putovanja suočila se s problemima koji su stavili na ispit njenu vjeru. Pogledajmo što joj je pomoglo da ostane duhovno jaka.

Josip i Marija nisu bili jedini koji su krenuli na put. Car August izdao je naredbu da se u cijeloj zemlji popiše stanovništvo. Stoga su svi morali otputovati u mjesto iz kojeg potječe njihova obitelj kako bi se ondje prijavili. Kako je Josip reagirao na tu naredbu? U evanđelju stoji: “Tako je i Josip otišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, jer je bio iz Davidova doma i obitelji” (Luka 2:1-4).

Car nije slučajno izdao tu naredbu upravo u to vrijeme. Prema jednom proročanstvu zapisanom otprilike sedamsto godina ranije, Mesija se trebao roditi u Betlehemu. U to je vrijeme postojao gradić istog imena, koji se nalazio samo 11 kilometara od Nazareta. Međutim, u proročanstvu je bilo jasno rečeno da će se Mesija roditi u “Betlehemu Efrati” (Mihej 5:2). Današnjim bi cestama trebalo putovati 150 kilometara kroz brdovito područje da bi se iz Nazareta došlo u to selo na jugu zemlje. Josip je trebao otići u taj Betlehem jer je odande bila obitelj kralja Davida, iz koje su potjecali i on i njegova žena.

Hoće li se Marija složiti s Josipovom odlukom da krenu na taj put? Na kraju krajeva, to je za nju bilo vrlo naporno putovanje. Na put su po svoj prilici trebali krenuti u ranu jesen, kad završava sušno razdoblje, a počinju kiše. Osim toga, Betlehem se nalazio na nadmorskoj visini od preko 760 metara. To znači da ih je na kraju višednevnog putovanja očekivao prilično naporan uspon. Josip i Marija vjerojatno su putovali duže nego što je bilo uobičajeno, jer su se zbog Marije možda morali češće odmarati. Osim toga, mlada žena koja uskoro treba roditi vjerojatno želi biti kod kuće, gdje joj članovi obitelji i prijatelji mogu pomoći pri porođaju. Nema sumnje da je Marija trebala imati hrabrosti za takvo putovanje.

Luka piše da je Josip otišao “da se upiše s Marijom”. Osim toga, kaže da se Marija “dotad već udala za [Josipa]” (Luka 2:4, 5). To je sigurno utjecalo na njenu odluku. Budući da je Josip bio glava obitelji, smatrala je da treba podržavati njegove odluke u vezi s obožavanjem Boga i da mu treba biti pomoćnica.a Na taj je način prihvatila ulogu koju joj je namijenio Bog. Time što je bila poslušna svladala je problem koji je mogao staviti na ispit njenu vjeru.

Što je još moglo potaknuti Mariju da posluša ono što se tražilo od nje? Je li znala da je Betlehem prorečeno mjesto Mesijinog rođenja? Biblija o tome ne govori ništa. No ne možemo isključiti tu mogućnost jer su i vjerski vođe, a i običan narod očito znali gdje se Mesija treba roditi (Matej 2:1-7; Ivan 7:40-42). I Marija je dobro poznavala svete spise (Luka 1:46-55). Dakle, Marija je možda odlučila krenuti na put kako bi poslušala muža, carevu odredbu ili Jehovino proročanstvo, a možda i zbog svega toga zajedno. U svakom slučaju, pružila je jako dobar primjer. Jehova izuzetno cijeni ponizne i poslušne muškarce i žene. Premda se u današnje vrijeme podložnost gotovo uopće ne cijeni, ljudi koji vjeruju u Boga smatraju da je Marijin primjer vrijedan oponašanja.

Marija je sigurno osjetila olakšanje kad je ugledala Betlehem. Dok su se uspinjali prema gradu, prolazili su pored maslinika. Berba maslina tek je predstojala, jer je to jedna od posljednjih berbi u godini. U tim trenucima možda su razmišljali o povijesti tog malog mjesta. Betlehem je bio toliko malen da se, kao što je rekao prorok Mihej, nije ubrajao u Judine gradove. No u njemu su se više od tisuću godina ranije rodili Boaz i Naomi, a potom i David.

Kad su Josip i Marija stigli u Betlehem, ondje su zatekli mnoštvo ljudi koji su također došli zbog popisa. Stoga za njih dvoje nije bilo mjesta u prenoćištu.b Nisu imali drugog izbora nego prenoćiti u staji. Možemo samo zamisliti koliko je Josip bio zabrinut dok je promatrao svoju ženu koja je trpjela sve jače bolove, kakve nikada prije nije osjetila. Naime, upravo je ondje, u staji, dobila trudove.

Žene mogu razumjeti kako se Marija osjećala u tim trenucima. Otprilike 4 000 godina prije toga Jehova je rekao da će žene zbog naslijeđenog grijeha rađati u bolovima (1. Mojsijeva 3:16). Ne postoje nikakvi dokazi da je Marija bila iznimka. Luka u svom evanđelju ne opisuje pojedinosti tog događaja, nego jednostavno kaže: “Rodila je sina svojega, prvorođenca” (Luka 2:7). Da, bio je to njen prvorođenac, odnosno prvo od najmanje sedmero djece koje je rodila (Marko 6:3). No on je bio posve drugačiji. Ne samo da je bio njen prvorođenac nego je bio i “prvorođenac svega što je stvoreno”, jedinorođeni Sin Jehove Boga (Kološanima 1:15).

U evanđelju se zatim spominje jedan dobro poznati detalj: “Povila ga je i položila u jasle” (Luka 2:7). Diljem svijeta Isusovo se rođenje u predstavama i na slikama prikazuje na idiličan način. No razmislimo kako je to doista izgledalo. Obitelj je noćila u staji, a staje su i onda bile prljave i zagušljive kao i danas. Osim toga, Marija je Isusa položila u jasle, ustvari u korito iz kojega su jele životinje. Koji bi roditelj izabrao takvo mjesto za rođenje svog djeteta ako bi imao drugog izbora? Većina roditelja želi najbolje za svoju djecu. Koliko su tek Marija i Josip silno željeli pružiti najbolje Sinu Božjem!

No oni nisu postali ogorčeni zbog onoga što nisu mogli promijeniti, nego su učinili najbolje što su mogli u postojećim okolnostima. Naprimjer, Marija je brižno povila svog sina i zatim ga nježno položila u jasle, gdje je bio na toplom i sigurnom. Nije dopustila da je uvjeti u kojima je rodila obeshrabre, nego je za njega učinila sve što je mogla. I ona i Josip znali su da je najvažnije svom djetetu pružiti ispravno duhovno vodstvo (5. Mojsijeva 6:6-8). I u današnje vrijeme mudri roditelji znaju da je najvažnije brinuti se za duhovne potrebe svoje djece jer živimo u svijetu koji ne cijeni duhovnost.

Mir je iznenada pomutilo nekakvo komešanje. U staju su banuli pastiri kako bi vidjeli obitelj, a posebno dijete. Bili su ushićeni, a lica su im blistala od radosti. Dotrčali su s obronaka na kojima su boravili sa svojim stadima.c Iznenađenim su roditeljima ispričali zadivljujuć događaj koji su upravo doživjeli. Naime, dok su noću čuvali stada, iznenada im se pojavio anđeo. Jehovina slava zablistala je oko njih i anđeo im je objavio da se u Betlehemu upravo rodio Krist, odnosno Mesija. Rekao im je da će pronaći dijete povijeno i položeno u jasle. Zatim se dogodilo nešto još čudesnije — pojavila se silna vojska anđela, koja je hvalila Jehovu.

Stoga ne čudi što su ti ponizni ljudi dojurili u Betlehem. Sigurno su bili presretni kad su vidjeli novorođenče u jaslama, kako im je anđeo i rekao. Tu dobru vijest nisu zadržali za sebe. “Ispričali su ono što im je bilo rečeno (...). I svi koji su to čuli divili su se onome što su im rekli pastiri” (Luka 2:17, 18). Vjerski vođe onog vremena očigledno su prezirno gledali na pastire. No Jehova je jasno dao do znanja da cijeni te ponizne i vjerne ljude. Kako je njihov posjet djelovao na Mariju?

Marija je sigurno bila iscrpljena od poroda, no pažljivo je slušala svaku riječ. Ne samo da je slušala nego je i “čuvala sve te riječi u srcu svojemu i razmišljala o njima” (Luka 2:19). Ona je bila osoba koja duboko razmišlja o svemu. Znala je da je poruka koju je prenio anđeo vrlo važna. Njen Bog Jehova želio je da bude svjesna tko je njen sin i koliko važnu ulogu ima. Zbog toga ne samo da je slušala nego je i zapamtila sve te riječi kako bi u predstojećim godinama mogla razmišljati o njima. To joj je, između ostalog, pomoglo da cijeli život ima jaku vjeru.

Hoćete li oponašati Marijin primjer? Jehova nam je u svojoj Riječi otkrio važne duhovne istine. No te nam istine ne mogu koristiti ako im ne obratimo pažnju. Zbog toga trebamo redovito čitati Bibliju — ne samo kao književno djelo, nego kao nadahnutu Riječ Božju (2. Timoteju 3:16). Zatim i mi kao Marija trebamo “čuvati sve te riječi u srcu svojemu i razmišljati o njima”. Budemo li razmišljali o onome što smo pročitali u Bibliji i o tome kako što više primjenjivati Jehovine savjete, hranit ćemo svoju vjeru i ona će rasti.

Kad je dijete imalo osam dana, Marija i Josip obrezali su ga prema Mojsijevom zakonu i dali mu ime Isus, kako im je bilo rečeno (Luka 1:31). Četrdeseti dan odveli su ga iz Betlehema u hram u Jeruzalemu, koji je bio udaljen nekoliko kilometara. Ondje su kao žrtvu za očišćenje prinijeli ono što je Zakon dopuštao siromašnima — dvije grlice ili dva mlada goluba. Ako ih je i bilo stid prinijeti manju žrtvu nego roditelji koji su mogli prinijeti janje i grlicu, svladali su taj osjećaj. U svakom slučaju, u hramu su dobili snažno ohrabrenje (Luka 2:21-24).

Pristupio im je ostarjeli čovjek po imenu Šimun, kojemu je Jehova svetim duhom otkrio da će prije smrti vidjeti Mesiju. I on je rekao nešto vrlo važno što je Marija sačuvala u srcu, naime da je upravo Isus taj obećani Spasitelj. Osim toga, rekao je Mariji da će jednog dana doživjeti veliku bol zbog koje će se osjećati kao da joj je mač probo dušu (Luka 2:25-35). Možda su joj i te riječi koje su navještale tugu pomogle da podnese bol kad se preko trideset godina kasnije to proročanstvo ispunilo. Nakon Šimuna je i proročica Ana vidjela malog Isusa. Počela je govoriti o njemu svima koji su “čekali izbavljenje Jeruzalema” (Luka 2:36-38).

Bilo je doista mudro što su Josip i Marija odlučili donijeti svoje dijete u Jehovin hram u Jeruzalemu. Tako su svog sina usmjerili na pravi put i on je cijeli život nastavio redovito dolaziti u Jehovin hram. Ondje su učinili sve što su mogli kako bi izvršili ono što je Bog očekivao od njih, a usto su dobili pouku i ohrabrenje. Ono što je Marija toga dana doživjela u hramu sigurno je ojačalo njenu vjeru. Imala je puno toga o čemu je mogla razmišljati i razgovarati s drugima.

Lijepo je i danas vidjeti roditelje koji oponašaju taj primjer. Jehovini svjedoci redovito dovode svoju djecu na kršćanske sastanke. Oni čine sve što mogu kako bi svojim riječima hrabrili suvjernike. Sa sastanaka odlaze jači u vjeri i sretniji jer su čuli puno lijepih misli o kojima mogu razgovarati s drugima. Srdačno vas pozivamo da i vi dođete na njihove sastanke. Vidjet ćete da će nakon toga i vaša vjera biti jača, baš kao i Marijina.