Isusov život i služba

Isus ponovo ide za Jeruzalem

USKORO JE Isus opet na putu. Poučava od grada do grada i od sela do sela. Očigledno se nalazi u oblasti Pereji, koja je od Judeje s druge strane Jordana. Ali, odredište mu je Jeruzalem.

Vjerojatno potaknut židovskom filozofijom da samo mali broj ljudi zaslužuje spasenje, jedan čovjek pita: “Gospodine, je li malo onih koji će se spasiti?” Isus svojim odgovorom navodi ljude na razmišljanje o tome što je potrebno za spasenje: “Snažno se naprežite [to jest, borite se, mučite se] da uđete na uska vrata.”

Takvo snažno naprezanje je hitno, “jer će mnogi”, kaže Isus, “tražiti da uđu, ali neće moći”. Zašto neće moći? Kad domaćin ustane i zaključa vrata, objašnjava on, i kad ljudi budu stajali vani i kucali, govoreći: “Gospodine, otvori nam”, on će reći: “Ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi vi koji vršite nepravednost!”

Oni koji su ostali vani očito su došli u vrijeme koje samo njima odgovara. Ali, vrata povoljne prilike do tada su se već zatvorila i navučen je zasun. Da bi se ušlo, trebalo je doći ranije, iako u vrijeme koje je možda za to bilo nepovoljno. Doista žalostan ishod očekuje one koji odgađaju s time da obožavanje Jehove učine najvažnijom svrhom u životu!

Židovi kojima je Isus poslan, ili bar većina njih, nisu iskoristili divnu priliku da prihvate Božju pripremu za spasenje. Zato Isus kaže da će plakati i škrgutati zubima kad budu izbačeni. S druge strane, ljudi s “istoka i zapada, i sa sjevera i juga”, da, iz svih naroda, “prignut će se k stolu u Božjem kraljevstvu”.

Na taj način, kao što Isus nadalje kaže, “posljednji [prezreni ne-Židovi, kao i pogaženi Židovi] su oni koji će biti prvi, a prvi [materijalno i religiozno povlašteni Židovi] su oni koji će biti posljednji”. Biti posljednji znači da takvi nemarni i nezahvalni ljudi uopće neće biti u Božjem Kraljevstvu.

Sada farizeji dolaze Isusu i kažu: “iziđi i idi odavle, jer te Herod [Antipa] želi ubiti.” Može biti da je sam Herod pronio tu glasinu kako bi natjerao Isusa da pobjegne s tog područja. Herod se možda pobojao da će biti umiješan u ubistvo još jednog Božjeg proroka, kao što je to već bio slučaj u vezi Ivana Krstitelja. Ali, Isus kaže farizejima: “Idite i recite toj lisici: ‘Gle! Izgonim demone i provodim liječenje danas i sutra, a treći dan bit ću gotov.’”

Svršivši tamo posao, Isus nastavlja svoj put prema Jeruzalemu, jer, kao što on objašnjava, “nije dopustivo da prorok bude uništen van Jeruzalema”. Zašto treba očekivati da će Isus biti ubijen u Jeruzalemu? Jer je Jeruzalem glavni grad, gdje se nalazi vrhovni sud Sanhedrin (koji se sastoji od 71 člana) i gdje se prinose životinjske žrtve. Prema tome, bilo bi nedopustivo da “Janje Božje” bude ubijeno bilo gdje drugdje.

“Jeruzalem, Jeruzalem, koji ubija proroke i kamenuje one koji su k njemu poslani”, jadikuje Isus, “koliko sam puta htio sakupiti tvoju djecu kao što kokoš sakuplja piliće pod svoja krila, ali vi to niste htjeli! Gle! Kuća vam se pusta ostavlja.”

Dok nastavlja svoj put prema Jeruzalemu, Isus je pozvan u kuću jednog upravitelja farizeja. Sabat je, i ljudi ga pažljivo promatraju, jer tu je čovjek koji boluje od vodene bolesti, nakupine vode vjerojatno u rukama i nogama. Isus se obraća farizejima i poznavaocima Zakona koji su tu prisutni i pita ih: “Je li zakonito liječiti na sabat ili ne?”

Nitko ne govori ni riječ. Isus izliječi čovjeka i otpusti ga. Zatim pita: “Tko od vas, ako mu sin ili bik upadne u bunar, neće ga odmah izvući na sabatni dan?” Opet nitko ne odgovara ni riječ. Luka 13:22–14:6 NS; Ivan 1:29.

◆ Što je potrebno za spasenje, kako pokazuje Isus, i zašto mnogi ostaju vani?

◆ Tko su “posljednji” koji postaju prvi, i “prvi” koji postaju posljednji?

◆ Zašto je vjerojatno rečeno da Herod želi ubiti Isusa

◆ Zašto nije dopustivo da prorok bude ubijen van Jeruzalema?