‘Imajte ljubav među sobom’

 1. Koju je osobinu Isus naglasio kratko prije svoje smrti?

“DJEČICE” (Ivan 13:33). Tom se nježnom riječju Isus obratio svojim apostolima uvečer prije svoje smrti. Izvještaji iz Evanđelja pokazuju da Isus za njih nikada prije nije koristio tu utješnu riječ. No te posebne noći govorio im je na takav topao način da bi pokazao koliko ljubi svoje sljedbenike. Ustvari, Isus je te noći oko 30 puta spomenuo ljubav. Zašto je toliko naglašavao tu osobinu?

 2. Zašto je pokazivanje ljubavi toliko važno za kršćane?

² Isus je objasnio zašto je ljubav toliko važna. “Po tome će”, rekao je, “svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35; 15:12, 17). Osoba ne može biti Kristov sljedbenik ukoliko ne pokazuje bratsku ljubav. Prave se kršćane ne prepoznaje po nekom jedinstvenom načinu odijevanja ili nekim specifičnim običajima, već po srdačnoj i brižnoj ljubavi koju pokazuju jedni prema drugima. Ta izuzetna vrsta ljubavi drugi je od tri glavna zahtjeva za Kristove učenike spomenuta na početku prethodnog članka. Što će nam pomoći da udovoljimo ovom zahtjevu?

 3. Koji je savjet o ljubavi dao apostol Pavao?

³ Kao i među Kristovim sljedbenicima u prvom stoljeću, ta je izuzetna ljubav uočljiva među današnjim Kristovim pravim učenicima. Apostol Pavao je kršćanima u prvom stoljeću napisao: “Što se tiče bratske ljubavi, nema potrebe da vam pišemo, jer ste i sami poučeni od Boga da ljubite jedan drugoga; a to, zapravo, i činite prema svoj braći.” Pa ipak, Pavao je dodao: “To činite u još punijoj mjeri” (1. Solunjanima 3:12; 4:9, 10). I mi trebamo uzeti k srcu Pavlov savjet i nastojati međusobno pokazivati ljubav “u još punijoj mjeri”.

 4. Kome bismo trebali pokloniti posebnu pažnju u skladu s riječima Pavla i Isusa?

⁴ U istom nadahnutom pismu Pavao je poticao svoje suvjernike da ‘govore utješno potištenim dušama’ i da ‘pružaju podršku slabima’ (1. Solunjanima 5:14). Jednom drugom prilikom podsjetio je kršćane da su oni ‘koji su jaki dužni nositi slabosti onih koji nisu jaki’ (Rimljanima 15:1). I Isus je rekao da treba pomagati slabima. Nakon što je prorekao da će ga se u noći kad bude uhapšen Petar odreći, Isus mu je rekao: “Kad se jednom vratiš, ojačaj svoju braću.” Zašto ih je trebao ojačati? Zato što će i oni ostaviti Isusa i trebat će pomoć (Luka 22:32; Ivan 21:15-17). Stoga nam Božja Riječ zapovijeda da ljubav pokazujemo i duhovno slabima te onima koji možda više nisu povezani s kršćanskom skupštinom (Hebrejima 12:12). Zašto to trebamo činiti? Odgovor nam daju dvije Isusove živopisne usporedbe.

5, 6. (a) Koje je dvije kratke usporedbe Isus ispričao? (b) Što te usporedbe otkrivaju o Jehovi?

⁵ Da bi svojim slušaocima pokazao koje je Jehovino gledište o onima koji su zalutali, Isus je ispričao dvije kratke usporedbe. Jedna govori o pastiru. Isus je rekao: “Koji čovjek među vama koji ima sto ovaca neće, kad izgubi jednu od njih, ostaviti onih devedeset i devet u pustoši te ići za onom izgubljenom dok je ne nađe? I kad je nađe, stavi je na svoja ramena i raduje se. A kad dođe kući, pozove k sebi svoje prijatelje i susjede, govoreći im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja je bila izgubljena.’ Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje” (Luka 15:4-7).

⁶ Druga usporedba govori o jednoj ženi. Isus je rekao: “Koja žena, ako ima deset drahmi pa izgubi jednu drahmu, ne upali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok je ne nađe? I kad je nađe, pozove k sebi svoje prijateljice i susjede, govoreći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla drahmu koju sam izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje” (Luka 15:8-10).

 7. Koje dvije pouke izvlačimo iz usporedbi o izgubljenoj ovci i izgubljenom novčiću?

⁷ Što možemo naučiti iz tih kratkih usporedbi? One nam pokazuju: (1) što trebamo osjećati prema slabima i (2) što trebamo učiniti da bismo im pomogli. Razmotrimo ove točke.

 8. (a) Kako su pastir i žena reagirali kad su izgubili ono što im je pripadalo? (b) Što nam njihova reakcija govori o stavu koji su imali prema onome što su izgubili?

⁸ U obje je usporedbe nešto bilo izgubljeno, no vrijedno je zapaziti kako su na to reagirali vlasnici. Pastir nije rekao: ‘Što mi znači jedna ovca kad ih imam još 99? Mogu ja i bez nje.’ Žena nije rekla: ‘Zašto da razbijam glavu zbog tog jednog novčića? Dovoljno mi je onih devet koje još imam.’ Umjesto toga, pastir je tražio svoju izgubljenu ovcu kao da je jedina koju ima. A žena je na izgubljeni novčić gledala kao da je zadnji. U oba je slučaja ono što je izgubljeno za vlasnike još uvijek bilo dragocjeno. Što se time želi reći?

 9. Što odražava zabrinutost koju su osjećali pastir i žena?

⁹ Obrati pažnju na Isusov zaključak u oba slučaja: “Tako [će] biti veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje” i “tako, kažem vam, biva radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje”. Dakle, zabrinutost pastira i žene u malome odražava osjećaje Jehove i njegovih nebeskih stvorenja. Baš kao što je ono što je bilo izgubljeno ostalo dragocjeno u očima pastira i žene, tako su i oni koji su skrenuli s pravog puta te više nisu povezani s Božjim narodom i dalje dragocjeni u Jehovinim očima (Jeremija 31:3). Ti pojedinci možda jesu duhovno slabi, ali to ne mora značiti da su buntovni. Iako su oslabili, možda u izvjesnoj mjeri još uvijek čine ono što Jehova traži od njih (Psalam 119:176; Djela apostolska 15:29). Zato ih Jehova, baš kao što je postupao i u prošlosti, neće odmah ‘odbaciti daleko od svoga lica’ (2. Kraljevima 13:23, St).

10, 11. (a) Kako trebamo gledati na one koji su napustili skupštinu? (b) Kako u skladu s Isusovim dvjema usporedbama možemo pokazati da nam je stalo do tih osoba?

¹⁰ Poput Jehove i Isusa i mi smo iskreno zainteresirani za one koji su slabi i ne dolaze u kršćansku skupštinu (Ezehijel 34:16; Luka 19:10). Na duhovno slabog pojedinca gledamo kao na izgubljenu ovcu — ne kao na izgubljen slučaj. Mi ne razmišljamo na sljedeći način: ‘Zašto da se brinem zbog nekoga tko je slab? Skupština može i bez njega.’ Za razliku od toga, mi, baš kao i Jehova, smatramo dragocjenima one koji su skrenuli s pravog puta, a žele se vratiti.

¹¹ A kako možemo pokazati da nam je stalo do njih? Iz Isusovih usporedbi shvaćamo da to možemo tako što: (1) preuzimamo inicijativu, (2) pokazujemo obzirnost i (3) ulažemo gorljiv trud. Obradimo te točke jednu po jednu.

12. Što nam riječi ‘ide za izgubljenom ovcom’ govore o stavu pastira?

¹² U prvoj usporedbi Isus kaže da pastir ‘ide za izgubljenom ovcom’. Pastir preuzima inicijativu i svojski se trudi pronaći nestalu ovcu. U tome ga neće spriječiti teškoće, opasnost ni daljina. Naprotiv, pastir ne odustaje “dok je ne nađe” (Luka 15:4).

13. Kako su vjerni muževi iz drevnog doba pomagali slabima, i kako možemo oponašati te biblijske primjere?

¹³ Slično tome, pomoći osobi koja treba ohrabrenje često znači da oni koji su jaki moraju preuzeti inicijativu. Toga su bili svjesni vjerni muževi iz drevnog doba. Naprimjer, kad je Jonatan, sin kralja Saula, primijetio da njegov prisni prijatelj David treba ohrabrenje, on se “podiže (...) i dođe k Davidu u šumu, i ukrijepi mu ruku u Bogu” (1. Samuelova 23:15, 16). Kad je, nekoliko stoljeća kasnije, upravitelj Nehemija vidio da su neka njegova židovska braća obeshrabrena, i on je odmah ‘ustao’ i dao im savjet da ‘misle na Jehovu’ (Nehemija 4:14). I mi se danas trebamo ‘podići’ i ‘ustati’, odnosno preuzeti inicijativu, te ojačati slabe. A tko bi to trebao činiti u skupštini?

14. Tko u kršćanskoj skupštini treba pomagati slabima?

¹⁴ Prvenstveno kršćanski starješine imaju dužnost ‘ukrijepiti klonule ruke i utvrditi iznemogla koljena’ te ‘reći onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se’ (Izaija 35:3, 4; 1. Petrova 5:1, 2). Međutim, zapazi da Pavao nije samo starješinama dao savjet da ‘govore utješno potištenim dušama’ i ‘pružaju podršku slabima’. Naprotiv, Pavlove su riječi bile upućene cijeloj “skupštini Solunjana” (1. Solunjanima 1:1; 5:14). Prema tome, svi kršćani imaju zadatak pomagati slabima. Poput pastira iz usporedbe, svaki kršćanin treba se osjećati potaknutim ‘ići za onim tko je izgubljen’. Naravno, to se najbolje može učiniti u suradnji sa starješinama. Možeš li i ti na neki način pomoći nekom slabom članu svoje skupštine?

15. Iz kojeg možda razloga pastir nosi ovcu na ramenima?

¹⁵ Što pastir učini kad na koncu pronađe izgubljenu ovcu? “Stavi je na svoja ramena” (Luka 15:5). Taj nam dirljiv detalj uistinu puno govori! Možda je ovca danima i noćima lutala po nepoznatom području i možda su na nju čak vrebali lavovi (Job 38:39, 40). Ovca je sigurno oslabila jer je izgladnjela. Ona je jednostavno previše iscrpljena da bi sama svladala sve prepreke koje će je čekati na putu do tora. Zato se pastir sagiba, nježno podiže ovcu i nosi je u stado, svladavajući sve te prepreke. Kako možemo oponašati brigu tog pastira?

16. Zašto trebamo oponašati obzirnost koju je pastir pokazao prema zalutaloj ovci?

¹⁶ Možda je onaj tko više nije povezan sa skupštinom iscrpljen u duhovnom smislu. Poput ovce koja nije uz pastira, takav pojedinac možda besciljno luta neprijateljskim područjem ovog svijeta. Bez zaštite koju ima u toru, u kršćanskoj skupštini, on je više nego ikada prije izložen napadima Đavla, koji “hoda uokolo kao ričući lav, tražeći da koga proždere” (1. Petrova 5:8). Osim toga, oslabio je jer ne uzima duhovnu hranu. Zato vjerojatno nema dovoljno snage da sam svlada sve prepreke s kojima će se morati suočiti da bi se vratio u skupštinu. Zato se mi moramo takoreći sagnuti, nježno podignuti slabe i donijeti ih natrag (Galaćanima 6:2). Kako to možemo postići?

17. Kako možemo oponašati apostola Pavla kad posjećujemo nekoga tko je slab?

¹⁷ Apostol Pavao je rekao: “Tko je slab, a ja da nisam slab?” (2. Korinćanima 11:29; 1. Korinćanima 9:22). Pavao je suosjećao s ljudima, uključujući i slabe. I mi trebamo pokazivati suosjećanje prema slabima. Kad posjećuješ nekog duhovno slabog kršćanina, uvjeri ga da je dragocjen u Jehovinim očima i da veoma nedostaje svojoj braći u vjeri (1. Solunjanima 2:17). Daj mu do znanja da su mu spremna pomoći i da žele ‘postati njegov brat u nevolji’ (Priče Salamunove 17:17; Psalam 34:18). Iskrenim ga riječima možemo obzirno, sve više ohrabrivati dok ne bude spreman vratiti se stadu. A što nakon toga? Usporedba o ženi i izgubljenom novčiću pruža nam odgovor.

18. (a) Zašto se žena iz usporedbe nije osjećala bespomoćno? (b) Što se žena sve potrudila učiniti, i s kakvim rezultatom?

¹⁸ Žena koja je izgubila novčić zna da će ga biti teško naći, ali ne i nemoguće. Da joj je novčić ispao u velikoj šikari ili dubokom, mutnom jezeru, sigurno bi odustala jer bi ga bilo besmisleno tražiti. Ali, budući da je znala da je novčić negdje u kući, da ima šanse da ga nađe, počela ga je temeljito i gorljivo tražiti (Luka 15:8). Najprije je upalila svjetiljku jer je u kući bio mrak. Potom je pomela pod, nadajući se da će čuti zveckanje novčića. Na kraju je pažljivo pregledala svaki kutak sve dok se srebrni novčić, obasjan svjetiljkom, nije zasvjetlucao. Gorljiv trud žene se isplatio!

19. Koje pouke o pomaganju slabima možemo izvući iz postupaka žene spomenute u usporedbi o izgubljenom novčiću?

¹⁹ Taj nam detalj iz usporedbe pokazuje kako biblijska dužnost da pomažemo slabom kršćaninu nije nešto za nas nedostižno. U isto vrijeme shvaćamo da to zahtijeva trud. Uostalom, apostol Pavao je rekao starješinama u Efezu: “Tako se trudeći morate pomagati slabima” (Djela apostolska 20:35a). Ne zaboravi da žena nije našla novčić tako što je letimice, tu i tamo, pogledala po kući. Umjesto toga, uspjela ga je naći jer ga je planski tražila sve ‘dok ga nije našla’. Slično tome, kad nastojimo pomoći duhovno slabom pojedincu, moramo se gorljivo i odlučno truditi. Što možemo poduzeti?

20. Kako možemo pomagati slabima?

²⁰ Kako onome tko je slab možemo pomoći da stekne veću vjeru i zahvalnost? Proučavanje Biblije s njim pomoću odgovarajuće kršćanske publikacije može biti baš ono što mu je potrebno. A putem biblijskog studija pojedincu koji je slab možemo pomagati redovito i temeljito. Obično nadglednik službe može najbolje odrediti tko bi mogao pružiti potrebnu pomoć. On može predložiti koje teme proučavati i koja će publikacija biti od najveće koristi. Baš kao što je žena iz usporedbe pronašla novčić služeći se korisnim predmetima, tako i nama danas na raspolaganju stoje publikacije koje nam pomažu da ispunimo dužnost koju smo dobili od Boga, a to je pomaganje slabima. U tome će nam naročito pomoći dvije nove publikacije. To su knjige Obožavaj jedinog pravog Boga i Približi se Jehovi.a

21. U kom pogledu pomaganje slabima svima donosi blagoslove?

²¹ Pomaganje slabima svima donosi blagoslove. Onaj kome se pomoglo sretan je jer je ponovno ujedinjen s pravim prijateljima. Što se nas tiče, mi osjećamo duboku radost koju može donijeti jedino davanje (Luka 15:6, 9; Djela apostolska 20:35b). A kad se svaki član s ljubavlju zanima za druge, cijela skupština postaje povezanija. Iznad svega, iskazuje se čast našim brižnim Pastirima, Jehovi i Isusu, jer oponašajući njih njihovi zemaljski sluge pomažu slabima (Psalam 72:12-14; Matej 11:28-30; 1. Korinćanima 11:1; Efežanima 5:1). Sve to potiče nas da uvijek ‘imamo ljubav među sobom’!