Njeguj duh zahvalnosti

JEDAN liječnik iz države New York u hitnom slučaju spašava Mariin život. No 50-godišnja Marie niti zahvali liječniku niti plati svoj račun. Kako tipično nezahvalno!

Biblija priča da je Isus jednom, kada je ulazio u neko selo, opazio deset muškaraca koji su imali groznu bolest, gubu. Oni su ga glasno zazivali: “Isuse učitelju! pomiluj nas.” Isus im je zapovjedio: “Idite i pokažite se svećenicima.” Gubavci su poslušali njegovu uputu te dok su bili na putu, počeli su uviđati i osjećati da se njihovo zdravlje poboljšava.

Devetorica izliječenih gubavaca nastavili su ići svojim putem. No jedan se gubavac, koji je bio Samarićanin, vratio da potraži Isusa. Taj bivši gubavac dao je hvalu Bogu, a kad je pronašao Isusa, pao je pred njegove noge zahvaljujući mu. Isus je reagirao tako da ga je pitao: “Ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? Kako se medju njima koji ne nadje da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tudjin?” (Luka 17:11-19).

Važna pouka izražena je kroz pitanje: “Gdje su dakle devetorica?” Poput Marie, devet je gubavaca imalo ozbiljan nedostatak — nisu pokazali zahvalnost. Takva nezahvalnost u velikoj mjeri prevladava danas. Što je razlog tome?

Osnovni uzrok nezahvalnosti

U osnovi, nezahvalnost potječe iz sebičnosti. Razmotri primjer naših prvih ljudskih roditelja, Adama i Eve. Jehova ih je stvorio s božanskim osobinama i pružio im je sve što im je bilo potrebno za njihovu sreću, uključujući i divan parku sličan dom, savršenu okolinu te svrsishodan i zadovoljavajuć posao (1. Mojsijeva 1:26-29; 2:16, 17). Unatoč tome, pod pritiskom Sotoninog utjecaja na njihovu koristoljubivost, oni su kao par postali neposlušni te su na Jehovinu velikodušnost reagirali s prezirom (1. Mojsijeva 3:1-5; Otkrivenje 12:9).

Razmotri i primjer ljudi iz drevnog Izraela, kojeg je Bog izabrao da bude njegova posebna svojina. Kako li su zahvalni morali biti svi izraelski roditelji u noći 14. nisana 1513. pr. n. e.! Te je značajne noći Božji anđeo usmrtio “sve prvence u zemlji Egipatskoj”, ali je prošao pored odgovarajuće obilježenih kuća Izraelaca (2. Mojsijeva 12:12, 21-24, 30). A kad su bili oslobođeni od faraonove vojske na Crvenom moru, sa srcima punim zahvalnosti, ‘zapjeva Mojsije i sinovi Izraelovi Jehovi’ (2. Mojsijeva 14:19-28; 15:1-21).

Unatoč tome, samo nekoliko tjedana nakon što su napustili Egipat, “stade vikati [“mrmljati”, St] sav zbor sinova Izraelovijeh”. Kako su samo brzo postali žrtve nezahvalnosti! Nedostajalo im je ‘sjedenje kod lonaca s mesom i jedenje hljeba u izobilju’ što su imali u Egiptu, zemlji u kojoj su služili kao roblje (2. Mojsijeva 16:1-3). Očito je da sebičnost djeluje protiv razvijanja i pokazivanja zahvalnosti.

Budući da su potomci grešnog Adama, svi su ljudi rođeni s crtom sebičnosti i sa sklonošću prema nezahvalnosti (Rimljanima 5:12). Osim toga, nezahvalnost je dio sebičnog duha koji dominira ljudima ovoga svijeta. Poput zraka koji udišemo, taj je duh posvuda i utječe na nas (Efežanima 2:1, 2). Dakle, trebamo razvijati zahvalnu narav. Kako to možemo činiti?

Meditiranje je neophodno!

Webster’s Third New International Dictionary definira zahvalnost kao “stanje onog tko je zahvalan: srdačan i prijateljski osjećaj prema dobročinitelju, što osobu potiče da uzvrati uslugu”. Taj se osjećaj ne može mehanički uključiti i isključiti; on mora spontano izvirati iz nutrine. Zahvalnost je više od samog pokazivanja dobrih manira ili etikete; ona potječe iz srca.

Kako možemo naučiti biti zahvalni u srcu? Mnogo onog što osjećamo Biblija pripisuje našem izboru misli (Efežanima 4:22-24). Učiti osjećati zahvalnost počinje time da s cijenjenjem meditiramo o dobrohotnosti koju primamo. U skladu s tim, dr. Wayne W. Dyer, koji radi na području mentalnog zdravlja, kaže: “Ne možete imati osjećaj (emociju) a da najprije niste proživjeli neku misao.”

Uzmi, naprimjer, zahvalnost za djela stvaranja koja nas okružuju. Kad za vedre noći gledaš nebo ispunjeno zvijezdama, kako se osjećaš zbog toga što doživljavaš? Kralj David izrazio je strahopoštovanje koje je osjetio: “Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš?” A u tišini noći zvijezde su govorile Davidu, potičući ga da napiše: “Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.” Zašto je zvjezdano nebo tako duboko dojmilo Davida? On sam odgovara: “Prebrajam [“meditiram o”, NW] sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih” (Psalam 8:3, 4; 19:1; 143:5).

I Davidov je sin Salamun cijenio vrijednost razmišljanja o čudima stvaranja. Naprimjer, razmišljajući o ulozi koju kišni oblaci igraju u osvježavanju naše Zemlje, on je napisao: “Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da opet teku” (Propovjednik 1:7). To je i točno da nakon što kiše i rijeke natope Zemlju, ta se voda ponovno vraća iz oceanâ u oblake. Kako bi Zemlja izgledala da nema tog pročišćavanja i kruženja vode? Kako se samo Salamun morao osjećati zahvalnim dok se bavio tim mislima!

Isto tako, osoba koja je zahvalna cijeni svoj odnos s članovima obitelji, prijateljima i poznanicima. Njihova ljubaznost zaokuplja njenu pažnju. Dok s cijenjenjem razmišlja o njihovoj naklonosti, osjeća se zahvalnom u srcu.

Izražavati zahvalnost

Kako je samo jednostavna riječ “hvala”! Tako ju je lako izgovoriti. A prilika da to činimo ima tako mnogo. Kako li je okrepljujuće reći srdačno i iskreno “hvala” nekome tko nam je otvorio vrata ili podignuo nešto što nam je ispalo! Ta izjava može olakšati posao radnika u trgovini ili konobarice u restoranu ili poštara, te prouzročiti da ga obavljaju s više zadovoljstva.

Poruke s izrazima zahvalnosti prikladan su način da se izrazi zahvalnost za neki čin dobrote. Mnoge prigodne čestitke koje se mogu nabaviti u trgovinama na divan način izražavaju te osjećaje. Ne bi li takva poruka na topliji način odražavala tvoje osjećaje ako bi na nju dopisao izraze cijenjenja svojom rukom? Neki više vole poslati neku osobnu poruku, umjesto da koriste tiskane čestitke. (Usporedi Priče Salamunove 25:11.)

Vjerojatno su naši najbliži, koji s nama dijele dom, ti koji najviše zaslužuju našu zahvalnost. Biblija o sposobnoj ženi kaže: “Muž njezin (...) hvali je” (Priče Salamunove 31:28). Ne doprinose li iskreni izrazi zahvalnosti koje muž upućuje svojoj ženi kućnoj atmosferi mira i zadovoljstva? Usto, nije li i mužu drago doći kući gdje ga žena dočeka srdačnim pozdravom koji je pun cijenjenja? U ovim danima brak trpi mnoge pritiske, a kad se pritisci nagomilaju, osjećaji se lako razbukte. Osoba koja je po naravi zahvalna spremna je popustiti te će brzo previdjeti stvari i oprostiti.

Mladi također moraju biti svjesni toga da svojim roditeljima trebaju uputiti iskrene izraze cijenjenja. Naravno, roditelji nisu savršeni, ali to nije razlog da budeš nezahvalan za ono što su za tebe učinili. Takva ljubav i pažnja koje su ti pružili od tvog rođenja ne mogu se nigdje kupiti. Ako su ti prenijeli spoznaju o Bogu, tada imaš dodatni razlog za zahvalnost.

“Sinovi su nasljeđe od Jehove”, kaže Psalam 127:3 (NW). Roditelji stoga trebaju tražiti prilike da pohvale svoju djecu, umjesto da pribjegavaju prigovaranju zbog nevažnih stvari (Efežanima 6:4). A kakvu samo prednost imaju da pomažu mladima o kojima se brinu da razvijaju duh zahvalnosti! (Usporedi Priče Salamunove 29:21, NW.)

Zahvalni Bogu

Jehova Bog je Davalac ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’ (Jakov 1:17). Osobito je važan dar života zato što će sve ono što smo planirali ili bismo mogli planirati biti bezvrijedno ako izgubimo život. Pisma nas potiču da ne zaboravimo da je “u [Jehovi Bogu] izvor životu” (Psalam 36:5, 7, 9; Djela apostolska 17:28). Da bismo razvijali srce zahvalno Bogu, moramo meditirati o onom što nam je velikodušno pružio, a što podržava naš fizički i duhovni život (Psalam 1:1-3; 77:11, 12). Takvo će nas srce potaknuti da riječima i postupcima pokazujemo cijenjenje.

Molitva je jednostavan način da svoju zahvalnost izrazimo Bogu. Psalmist David je objavio: “Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Gospodine, Bože moj, i mnoge su misli tvoje o nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema” (Psalam 40:5). Neka bi to jednako tako i nas poticalo.

Osim toga, David je bio odlučan da pokaže Bogu svoje cijenjenje riječima koje je prenosio drugima. Rekao je: “Hvalim te Gospodine, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja” (Psalam 9:1). Govorenje drugima o Bogu, izražavanje kroz prenošenje istine iz njegove Riječi drugima, vjerojatno je najbolji način da mu pokažemo svoju zahvalnost. A to će nam pomoći da budemo zahvalniji u drugim aspektima života.

“Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim — njemu ću pokazati spasenje svoje”, kaže Jehova. I ti doživi radost koja proizlazi iz iskrene zahvalnosti koju mu pokazuješ (Psalam 50:23, St; 100:2).

[Slika na stranici 7]

Život je Božji dar. Unesi osjećaje