PITANJA ČITATELJA
Isus je rekao saducejima da se oni koji uskrsnu neće “ženiti niti udavati” (Luka 20:34-36). Je li govorio o onima koji će nakon uskrsnuća živjeti na Zemlji?
To je vrlo važno pitanje, posebno onima kojima je smrt oduzela voljenog bračnog druga. Takve bi osobe možda jako voljele ponovno stupiti u brak sa svojim bračnim drugom kad on uskrsne u novom svijetu. Jedan udovac kazao je: “Moja žena i ja nismo htjeli da se naš brak okonča. Svim srcem željeli smo služiti Jehovi kao muž i žena u svu vječnost. Ja to još uvijek želim.” Postoji li opravdani razlog za nadu u to da će uskrsnule osobe moći stupiti u brak? Jednostavno rečeno, to ne možemo znati.
U našim je publikacijama dosad pisalo da se Isusove riječi o uskrsnuću i stupanju u brak najvjerojatnije odnose na uskrsnuće na Zemlji te da oni koji uskrsnu u novom svijetu, po svemu sudeći, neće stupati u braka (Mat. 22:29, 30; Mar. 12:24, 25; Luka 20:34-36). Premda ne možemo sa sigurnošću tvrditi što je točno Isus želio reći, je li moguće da je on govorio o onima koji nakon uskrsnuća odlaze na nebo? Razmotrimo što je Isus rekao.
Uzmimo u obzir kontekst Isusovih riječi. (Pročitaj Luku 20:27-33.) Saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, pokušali su navesti Isusa da kaže nešto pogrešno ili proturječno postavivši mu pitanje o uskrsnuću i djeverskom braku.b Isus im je odgovorio: “Ljudi koji žive u ovom poretku žene se i udaju, no oni koji se nađu dostojnima živjeti u onom poretku i uskrsnuti od mrtvih, neće se ženiti niti udavati. Oni više neće moći ni umrijeti, jer će biti kao anđeli, i bit će djeca Božja jer će biti djeca uskrsnuća” (Luka 20:34-36).
Zašto je u našim publikacijama dosad pisalo da je Isus vjerojatno govorio o onima koji će uskrsnuti na Zemlji? Za to prvenstveno postoje dva razloga. Kao prvo, saduceji su vjerojatno imali na umu uskrsnuće na Zemlji, pa se smatralo logičnim da je i Isus mislio na to uskrsnuće dok je odgovarao na njihovo pitanje. Kao drugo, Isus je na kraju svog odgovora spomenuo Abrahama, Izaka i Jakova — bogobojazne patrijarhe koji će nakon uskrsnuća živjeti na Zemlji (Luka 20:37, 38).
Ipak, postoji mogućnost da je Isus govorio o onima koji nakon uskrsnuća odlaze na nebo. Na temelju čega bismo mogli to zaključiti? Razmotrimo dva ključna izraza koja je Isus upotrijebio u svom odgovoru saducejima.
“Oni koji se nađu dostojnima (...) uskrsnuti od mrtvih.” Vjerni su pomazanici “proglašeni dostojnima kraljevstva Božjeg” (2. Sol. 1:5, 11). Oni su na temelju otkupnine proglašeni pravednima te stoga ne umiru kao osuđeni grešnici (Rim. 5:1, 18; 8:1). Pomazanici se nazivaju “sretnima i svetima” te ih Jehova smatra dostojnima uskrsnuća u život na nebu (Otkr. 20:5, 6). Za razliku od njih među onima koji budu uskrsavali na Zemlji bit će i “nepravednih” (Djela 24:15). Može li se za te “nepravedne” reći da su “dostojni” uskrsnuti od mrtvih?
“Oni više neće moći ni umrijeti.” Zanimljivo je da Isus nije rekao: “Oni više neće umrijeti”, nego: “Oni više neće moći ni umrijeti.” Pomazanici koji do kraja svog zemaljskog života ostanu vjerni Bogu nakon uskrsnuća odlaze na nebo i dobivaju besmrtnost — beskonačan život koji ne može biti prekinut (1. Kor. 15:53, 54). Smrt nema nikakve vlasti nad onima koji nakon uskrsnuća odlaze na nebo.c
Što možemo zaključiti na temelju onog što smo upravo razmotrili? Moguće je da se Isusove riječi o braku i uskrsnuću odnose na one koji nakon uskrsnuća odlaze na nebo. Ako je tako, onda je Isus otkrio neke pojedinosti o onima koji odlaze na nebo: Oni se ne žene niti se udaju, ne mogu umrijeti i u neku su ruku poput anđela — duhovnih stvorenja koja žive u duhovnom svijetu. No takav zaključak povlači za sobom i neka pitanja.
Kao prvo, zašto bi Isus saducejima govorio o nebeskom uskrsnuću kad su oni vjerojatno imali na umu uskrsnuće na Zemlji? Odgovori koje je Isus davao svojim protivnicima nisu uvijek bili u skladu s njihovim načinom razmišljanja. Naprimjer, Židovima koji su tražili od njega da im pokaže neki čudesan znak rekao je: “Razrušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podignuti.” Isus je vjerojatno znao da oni misle na doslovan hram, no “hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo” (Ivan 2:18-21). Isus je možda smatrao da licemjernim saducejima, kojima zapravo nije bilo stalo do istine, ne treba odgovoriti na njihovo pitanje jer oni nisu vjerovali u uskrsnuće niti u to da postoje anđeli (Izr. 23:9; Mat. 7:6; Djela 23:8). Umjesto toga možda je svojim učenicima, koji su se iskreno zanimali za istinu, želio otkriti neke činjenice o nebeskom uskrsnuću jer su oni jednog dana trebali uskrsnuti i otići na nebo.
Kao drugo, zašto je Isus razgovor sa saducejima završio spomenuvši Abrahama, Izaka i Jakova, koji će nakon uskrsnuća živjeti na Zemlji? (Pročitaj Mateja 22:31, 32.) Vrijedi zapaziti da je Isus izjavu o tim patrijarsima uveo riječima “a za uskrsnuće mrtvih”, odnosno “a što se tiče uskrsnuća mrtvih”, kao što stoji u nekim drugim prijevodima Biblije. Taj bi izraz mogao ukazivati na to da je u nastavku govorio o drugačijoj vrsti uskrsnuća. Naime, nakon što je izrekao te riječi, Isus se pozvao na Mojsijeve spise, koje su saduceji smatrali nadahnutima od Boga, te je citirao riječi što ih je Jehova uputio Mojsiju kod gorućeg grma kako bi dokazao da je uskrsavanje ljudi na Zemlji dio Božjeg nauma (2. Mojs. 3:1-6).
Kao treće, ako se Isusove riječi o uskrsnuću i stupanju u brak odnose na nebesko uskrsnuće, znači li to da će se oni koji nakon uskrsnuća budu živjeli na Zemlji moći ženiti i udavati? Božja Riječ ne pruža izravan odgovor na to pitanje. Ako je Isus govorio o nebeskom uskrsnuću, onda njegove riječi ne otkrivaju ništa o tome hoće li ljudi koji nakon uskrsnuća budu živjeli na Zemlji, u novom svijetu, moći stupati u brak.
S druge strane, znamo da Božja Riječ jasno kaže kako smrt prekida bračnu vezu. Stoga onaj kome je smrt oduzela bračnog druga ne treba osjećati grižnju savjesti ako odluči stupiti u brak s nekom drugom osobom. U pitanju je odluka osobne prirode i stoga nitko ne bi smio osuđivati one koji nakon smrti bračnog druga potraže sreću u novom braku (Rim. 7:2, 3; 1. Kor. 7:39).
Sasvim je razumljivo da možda imamo mnoštvo pitanja o životu u novom svijetu. No umjesto da nepotrebno nagađamo o tome kako glase odgovori na ta pitanja, trebamo strpljivo čekati dok ne dođe novi svijet. Ipak, jedno je sigurno: Ljudi poslušni Bogu bit će sretni jer će Jehova zadovoljiti sve njihove želje i potrebe na najbolji mogući način (Psal. 145:16).
b U biblijska vremena postojao je običaj sklapanja djeverskog braka, koji se nazivao i leviratski brak. To je bio brak između muškarca i udovice njegovog brata koji iza sebe nije ostavio muškog potomka. Muškarac je stupao u takav brak kako bi svom bratu podigao potomstvo i produžio njegovu rodoslovnu liniju (1. Mojs. 38:8; 5. Mojs. 25:5, 6).
c Oni koji nakon uskrsnuća budu živjeli na Zemlji imat će mogućnost dobiti vječni život, ali ne i besmrtnost. Nešto više o razlici između besmrtnosti i vječnog života govori se u Stražarskoj kuli od 1. kolovoza 1984, stranice 30-31.