Previd

Kad je Isus bio mlađi, on je bez sumnje bio blizu svojih roditelja tokom tih godišnjih putovanja u veliki grad Jeruzalem. Međutim, kako je rastao, vjerojatno mu je dato više slobode. Kad je imao 12 godina bio je u dobi koju su Židovi smatrali važnom stanicom na putu prema muževnosti. Vjerojatno se zbog te normalne i prirodne promjene desio previd kad je došlo vrijeme da Josipova obitelj napusti Jeruzalem i vrati se kući. Izvještaj kaže: “No, u povratku, dječak Isus je ostao u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu zamijetili. Misleći da je u društvu koje je skupa putovalo, prevalili su dan puta i tada ga stali tražiti među rodbinom i prijateljima” (Luka 2:43, 44, NS).

Ovaj događaj nosi neke karakteristike koje će prepoznati i roditelji i djeca. Međutim, postoji jedna razlika: Isus je bio savršen. Pošto je bio poslušan Josipu i Mariji, ne možemo zamisliti da je propustio poslušati neki dogovor s njima (Luka 2:52). Mnogo je vjerojatnije da je došlo do nesporazuma. Roditelji su pretpostavljali da je on u društvu rodbine i prijatelja (Luka 2:44). Lako je zamisliti da su u vrevi prilikom napuštanja Jeruzalema u prvom redu pažnju poklonili svojoj manjoj djeci i pretpostavili su da njihov stariji sin, Isus, također putuje.

Međutim, Isus je očito mislio da njegovi roditelji znaju gdje je on. Na to ukazuje njegov kasniji odgovor: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući svoga Oca?” On nije pokazao pomanjkanje poštovanja. Njegove riječi samo otkrivaju njegovo iznenađenje obzirom na činjenicu da njegovi roditelji nisu znali gdje da ga traže. To je bio tipičan slučaj nesporazuma kojeg mogu razumjeti mnogi roditelji djece koja rastu (Luka 2:49, NS).

Pomisli kako su Josip i Marija bili zabrinuti na kraju tog prvog dana kad su utvrdili da nema Isusa. I pomisli kako je njihova zabrinutost rasla tokom naredna dva dana kad su ga tražili po Jeruzalemu. Međutim, pokazalo se u svemu tome da se njihovo poučavanje Isusa isplatilo. Naime, Isus nije upao u loše društvo. Nije nanio sramotu svojim roditeljima.

No, izvještaj kaže da su ‘njegovi roditelji svake godine išli u Jeruzalem’. Josip je tom radosnom prilikom poveo sa sobom Mariju, a vjerojatno i ostatak obitelji na put dugačak više od 100 km do Jeruzalema (5. Mojsijeva 16:6, 11). To im je bila navika — redovni dio njihovog života. Isto tako, oni se nisu samo pojavili pa otišli, nego su ostali za svo vrijeme trajanja praznika (Luka 2:42, 43).