Tokom godina iskusili smo probleme, kao i svi drugi. Naprimjer, usprkos našem trudu, Doris je duhovno oslabila u jednom periodu svojih kasnih tinejdžerskih godina i udala se za čovjeka koji nije bio Svjedok. Ali nikada u potpunosti nije izgubila ljubav prema Jehovi, a njen sin Bill služi već 15 godina u Betelu u Wallkillu (New York). I Doris i Louise sada su udovice, ali radosno služe kao opći pioniri nedaleko od nas.

Ja sam naučio primjenjivati nekoliko jednostavnih pravila za uspjeh u službi Jehovi: Vodi jednostavan život. Budi primjer u svemu, pa tako i u privatnom životu. Primjenjuj uputstva ‘vjernog i razboritog roba’ u svim stvarima (Matej 24:45).

Marion je sastavila kratak, ali efikasan popis savjeta kako biti uspješan u pionirskoj službi dok odgajaš djecu: Napravi praktičan vremenski raspored i drži ga se. Pionirsku službu smatraj životnim pozivom. Zdravo se hrani. Dovoljno se odmaraj. Ne pretjeruj s opuštanjem. Svojoj djeci učini istinu, uključujući i sve vidove službe, ugodnim životnim iskustvom. Potrudi se da im služba propovijedanja bude uvijek zanimljiva.

Sada oboje imamo preko 90 godina. Prošle su šezdeset i dvije godine otkako smo u dvorištu Stackhouseovih slušali govor za krštenje i 60 godina otkako smo u punovremenoj službi. Marion i ja možemo iskreno reći da smo u potpunosti i istinski zadovoljni našim životom. Ja sam duboko zahvalan što sam kao mladi otac bio ohrabren da duhovne ciljeve stavim na prvo mjesto i da ih nastojim ostvariti, a zahvalan sam i svojoj dragoj supruzi Marion te kćerkama na njihovoj potpori tokom proteklih godina. Mada nemamo materijalnog bogatstva, često na sebe primjenjujem redak iz Propovjednika 2:25: “Tko je jeo i uživao više nego ja?”

Uistinu, u našem slučaju Jehova je više nego izobilno ispunio svoje obećanje iz Malahije 3:10. Stvarno je ‘otvorio ustave nebeske i izlio blagoslov na nas da nam bude dosta’.

RAZMIŠLJANJE o dobrom primjeru koji su pružili Božji sluge — pretkršćanski proroci, Job, apostoli Pavao i Ivan te mnogi drugi — i ishodu njihovog vjernog vladanja može biti veliki poticaj osobi da ostane ustrajna kad doživljava patnje (2. Korinćanima 6:3-10; 12:12; 2. Solunjanima 1:4; 2. Timoteju 3:10-12; Jakov 5:10, 11; Otkrivenje 1:9). Pažnju bismo naročito trebali obratiti na besprijekornu ustrajnost Isusa Krista (Hebrejima 12:2, 3; 1. Petrova 2:19-24).

Važno je i to da nikada ne izgubimo iz vida kršćansku nadu, vječni život u kojem ćemo biti oslobođeni grijeha. Čak i ako nam progonitelji oduzmu život, ta nada i dalje vrijedi (Rimljanima 5:4, 5; 1. Solunjanima 1:3; Otkrivenje 2:10). Sadašnje patnje izgledat će sasvim beznačajne u usporedbi s ispunjenjem te veličanstvene nade (Rimljanima 8:18-25). Uzme li se u obzir vječnost, svaka je patnja “trenutna i laka”, iako ju je teško podnijeti kad nas zadesi (2. Korinćanima 4:16-18). Ako osoba ima na umu prolaznu prirodu kušnji i ako se čvrsto drži kršćanske nade, to joj može pomoći da se ne prepusti očaju i postane nevjerna Jehovi Bogu.

Ustrajnost na kršćanskom putu ne ovisi o osobnoj snazi. Svevišnji je taj koji putem svog duha i utjehe iz Svetog pisma daje snagu svojim slugama i jača ih. On “daje ustrajnost” onima koji se u potpunosti oslanjaju na njega i zato kršćani s pravom u molitvi traže od njega pomoć, pa tako i mudrost potrebnu da bi izašli na kraj s određenom kušnjom (Rimljanima 15:4, 5; Jakov 1:5). Jehova nikada neće dozvoliti da netko doživi kušnju koju ne može nositi. Ukoliko osoba traži pomoć od njega i ne gubi vjeru, već se sasvim uzda u Jehovu, Svemogući će stvoriti izlaz da je može podnijeti (1. Korinćanima 10:13; 2. Korinćanima 4:9).