Postaje “Sinom zapovijedi”

9, 10. Gdje su Isusovi roditelji našli Isusa nakon što su se vratili u Jeruzalem, i od kakvog je značenja bilo Isusovo postavljanje pitanja?

⁹ Neki žale što je zapisan samo jedan događaj iz Isusovog djetinjstva. Ipak, mnogi nisu svjesni velikog značenja tog događaja. Zapisan je za nas u Luki 2:46, 47: “Poslije tri dana nadjoše ga u crkvi gdje sjedi medju učiteljima, i sluša ih, i pita ih. I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razgovoru i odgovorima.” Kittelov Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta) iznosi misao da se grčka riječ za ‘pitati’ u ovom slučaju ne odnosi samo na dječakovu radoznalost. Riječ se može odnositi na pitanja koja se postavljaju prilikom sudskog preslušavanja, istrage, unakrsnog ispitivanja, čak na “ispipavajuća i prepredena pitanja farizeja i saduceja”, kao što su ona spomenuta u Marku 10:2 i 12:18-23.

¹⁰ Isti rječnik nastavlja: “S obzirom na ovu upotrebu riječi, može se postaviti pitanje ne odnosi li se (...) [Luka] 2:46, ne toliko na radoznalo postavljanje pitanja dječaka, već zapravo na Njegovo uspješno raspravljanje. [Redak] 47. bio bi u skladu s posljednjim gledištem.”a Rotherhamov prijevod 47. retka prikazuje to kao dramatičnu konfrontaciju: “Svi koji su ga slušali bili su izvan sebe, zbog njegovog razumijevanja i njegovih odgovora.” Robertson kaže u svom djelu Word Pictures in the New Testament (Slikovitost izražavanja u Novom zavjetu) kako njihova neprestana zapanjenost znači da su “bili izvan sebe kao da su izbečili oči”.

A s obzirom na ovaj događaj u hramu, Kittelov rječnik tvrdi da “Isus već kao dječak pokreće sukob u kojem će se Njegovi protivnici napokon morati predati”.

12. Što je obilježavalo Isusova kasnija raspravljanja s religioznim vođama?

¹² A itekako su se predali! Godinama kasnije, prilikom jednog takvog postavljanja pitanja Isus je porazio farizeje tako da ga ‘od toga dana više nisu smjeli zapitati’ (Matej 22:41-46). Isto su tako i saduceji bili ušutkani s obzirom na pitanje o uskrsnuću, i ‘više ga ništa nisu smjeli zapitati’ (Luka 20:27-40). Ni književnici nisu prošli ništa bolje. Nakon što je jedan od njih raspravljao s Isusom, “niko više ne smijaše da ga zapita” (Marko 12:28-34).