Čvrsto se držimo svoje dragocjene vjere!
“Onima koji su stekli vjeru, koja se smatra jednakom prednošću kao i naša” (2. PETROVA 1:1, NW).
1. Što je Isus rekao upozoravajući svoje apostole, no kako se Petar hvalisao?
UVEČER prije svoje smrti, Isus je rekao da će ga svi njegovi apostoli napustiti. Petar, jedan od njih, hvalisao se: “Ako se i svi sablazne o tebe ja se ne ću nikad sablazniti” (Matej 26:33, naglašeno od nas). No Isus je znao da će biti drugačije. Zbog toga je tom istom prilikom rekao Petru: “Usrdno sam za tebe molio da ne izgubiš vjeru; a ti, kad se povratiš, ojačaj svoju braću” (Luka 22:32, NW).
2. Koji su Petrovi postupci otkrili da je imao slabu vjeru, iako je pokazivao pretjeranu samouvjerenost?
2 Petar, koji je bio pretjerano samouvjeren s obzirom na svoju vjeru, odrekao se Isusa te iste noći. Tri je puta zanijekao čak i to da poznaje Krista! (Matej 26:69-75). Kad se ‘povratio’, sigurno su mu u ušima glasno i jasno odzvanjale Gospodareve riječi da ‘ojača svoju braću’. Na ostatak Petrovog života duboko je utjecala ta opomena, kao što se može vidjeti iz dva pisma koja je napisao, a koja su sačuvana u Bibliji.
Zašto je Petar napisao svoja pisma
3. Zašto je Petar napisao svoje prvo pismo?
3 Tridesetak godina nakon Isusove smrti, Petar je napisao svoje prvo pismo koje je uputio braći u Pontu, Galaciji, Kapadokiji, Aziji i Bitiniji, u područjima koja se danas nalaze u sjevernoj i zapadnoj Turskoj (1. Petrova 1:1). Židovi, od kojih su neki možda postali kršćani na Pentekost 33. n. e., nesumnjivo su bili među onima kojima je pisao Petar (Djela apostolska 2:1, 7-9). Mnogi od njih bili su ne-Židovi koji su doživljavali žestoke kušnje od ruku protivnika (1. Petrova 1:6, 7; 2:12, 19, 20; 3:13-17; 4:12-14). Stoga je Petar pisao toj braći kako bi ih ohrabrio. Njegov je cilj bio da im pomogne primiti “kraj [njihove] vjere, spasenje [njihovim] dušama”. Stoga ih je u oproštajnoj opomeni poticao: “Branite se od [Đavla] tvrdjom u vjeri” (1. Petrova 1:9; 5:8-10).
4. Zašto je Petar napisao svoje drugo pismo?
4 Petar je kasnije napisao drugo pismo tim kršćanima (2. Petrova 3:1). Zašto? Zato što im je prijetila još veća opasnost. Nemoralni su pojedinci pokušavali unapređivati svoje nečisto vladanje među vjernicima i neke su uspjeli zavesti! (2. Petrova 2:1-3). Osim toga, Petar je upozorio na rugače. U svom je prvom pismu napisao da se ‘svemu kraj približi’, i izgleda da su se tada neki počeli tome rugati (1. Petrova 4:7; 2. Petrova 3:3, 4). Ispitajmo Petrovo drugo pismo i pogledajmo kako je njime jačao braću da bi ostala nepokolebljiva u vjeri. U prvom ćemo članku razmotriti 1. poglavlje 2. Petrove.
Svrha 1. poglavlja
5. Kako Petar priprema svoje čitaoce za raspravu o problemima?
5 Petar se nije odmah počeo baviti ozbiljnim problemima. Umjesto toga, pripremio je put za raspravu o tim problemima, izgrađujući cijenjenje svojih čitalaca za ono što su dobili kad su postali kršćanima. On ih podsjeća na divna Božja obećanja i na pouzdanost Božjih proročanstava. Čini to tako što im govori o preobraženju, o viziji koju je on osobno doživio kada je vidio Krista u kraljevskoj moći (Matej 17:1-8; 2. Petrova 1:3, 4, 11, 16-21).
6, 7. (a) Koju pouku možemo izvući iz uvoda Petrovog pisma? (b) Što bi ponekad bilo dobro priznati kad dajemo savjet?
6 Možemo li izvući pouku iz Petrovog uvoda? Nije li lakše prihvatiti savjet ako one kojima je savjet upućen prvo podsjetimo na obilježja veličanstvene nade u Kraljevstvo koju zajednički cijenimo? Da li se koristimo osobnim iskustvom? Petar je nakon Isusove smrti vjerojatno često pričao o viziji Krista u kraljevskoj slavi (Matej 17:9).
7 Prisjeti se, isto tako, da je do vremena kad je Petar napisao svoje drugo pismo, Matejevo Evanđelje i pismo apostola Pavla Galaćanima po svoj prilici već bilo vrlo rašireno među ljudima. Stoga su kako Petrove ljudske slabosti tako i glas o njegovoj vjeri već mogli biti dobro poznati njegovim suvremenicima (Matej 16:21-23; Galaćanima 2:11-14). No on zbog toga nije prestao slobodno govoriti. Da, možda se upravo zbog toga njegovo pismo još više sviđalo onima koji su bili svjesni vlastitih slabosti. Zar onda ne bi bilo djelotvornije da, kad pomažemo onima koji imaju probleme, priznamo da i mi često griješimo? (Rimljanima 3:23; Galaćanima 6:1).
Pozdrav koji jača
8. U kom je smislu Petar vjerojatno koristio riječ “vjera”?
8 Razmotrimo sada Petrov pozdrav. On se odmah dotiče teme o vjeri, obraćajući se svojim čitateljima kao “onima koji su stekli vjeru, koja se smatra jednakom prednošću kao i naša” (2. Petrova 1:1, NW). Izraz “vjera” ovdje vjerojatno znači “snažno uvjerenje” i odnosi se na skup kršćanskih vjerovanja ili učenja, koji se u Pismima ponekad naziva ‘istina’ (Galaćanima 5:7; 2. Petrova 2:2; 2. Ivanova 1). Riječ “vjera” često se koristi baš u tom smislu, a ne u općenitom smislu povjerenja ili pouzdanja u neku osobu ili stvar (Djela apostolska 6:7; 2. Korinćanima 13:5; Galaćanima 6:10; Efežanima 4:5; Juda 3).
9. Zašto je Petrov pozdrav sigurno zvučao posebno srdačno ne-Židovima?
9 Petrov je pozdrav sigurno zvučao posebno srdačno ne-židovskim čitateljima. Židovi se nisu družili s ne-Židovima, čak su ih i prezirali, a predrasude o ne-Židovima postojale su i među Židovima koji su postali kršćanima (Luka 10:29-37; Ivan 4:9; Djela apostolska 10:28). No Petar, koji je bio rođeni Židov i apostol Isusa Krista, rekao je da njegovi čitatelji — i Židovi i ne-Židovi — imaju istu vjeru i da uživaju jednaku prednost kao i on.
10. Koje pouke možemo izvući iz Petrovog pozdrava?
10 Razmisli o odličnim poukama koje danas možemo izvući iz Petrovog pozdrava. Bog nije pristran; on ne daje prednost jednoj rasi ili nacionalnosti u odnosu na drugu (Djela apostolska 10:34, 35; 11:1, 17; 15:3-9). Kao što je sam Isus učio, svi su kršćani braća i nitko od nas ne bi se trebao osjećati nadmoćnijim. Osim toga, Petrov pozdrav naglašava da smo mi uistinu svijetom rašireno bratstvo koje smatra “jednakom prednošću” vjeru koju su imali Petar i drugi apostoli (Matej 23:8; 1. Petrova 5:9).
Spoznaja i Božja obećanja
11. Koje stvari od životne važnosti ističe Petar nakon pozdrava?
11 Nakon pozdrava, Petar piše: “Neka vam se nezaslužena dobrohotnost i mir umnože.” Kako nam se mogu umnožiti nezaslužena dobrohotnost i mir? “Točnom spoznajom Boga i Isusa našeg Gospodina”, odgovara Petar. Zatim kaže: “Njegova [nam je] božanska sila dragovoljno dala sve što se tiče života i odanosti Bogu.” No kako možemo dobiti te životno važne stvari? “Kroz točnu spoznaju onoga koji nas je pozvao kroz slavu i krepost.” Tako Petar dvaput naglašava da je točna spoznaja Boga i njegova Sina životno važna (2. Petrova 1:2, 3, NW; Ivan 17:3).
12. (a) Zašto Petar naglašava važnost točne spoznaje? (b) Što prvo moramo učiniti da bismo se radovali Božjim obećanjima?
12 ‘Lažni učitelji’ na koje Petar upozorava u 2. poglavlju služe se “izmišljenijem riječima” kako bi prevarili kršćane. Tako ih pokušavaju ponovno navesti na nemoral kojeg su bili oslobođeni. Svi oni koji su bili spašeni “poznanjem [“točnom spoznajom”, NW] Gospodina i spasa našega Isu[sa Kri]sta”, a koji su kasnije postali žrtva takve prijevare doživjet će katastrofalan kraj (2. Petrova 2:1-3, 20). Petar je očito namjeravao kasnije raspravljati o tom problemu, pa je na samom početku svog pisma naglasio ulogu točne spoznaje da bi se zadržao čist položaj pred Bogom. Petar primjećuje da Bog “nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi”. No da bismo se radovali tim obećanjima, koja su sastavni dio naše vjere, Petar kaže da prvo moramo ‘uteći od tjelesnih želja ovoga svijeta’ (2. Petrova 1:4).
13. Čega su se pomazani kršćani i “druge ovce” odlučili čvrsto držati?
13 Kako gledaš na Božja obećanja? Da li na njih gledaš onako kako to čini ostatak pomazanih kršćana? Godine 1991. je Frederick Franz, tadašnji predsjednik Watch Tower Bible and Tract Societya koji je bio u punovremenoj službi preko 75 godina, sažeo osjećaje onih koji se nadaju da će vladati s Kristom: “Držali smo se čvrsto sve dosad i nastavit ćemo se držati čvrsto sve dok Bog uistinu ne dokaže da je vjeran svojim ‘časnim i prevelikim obećanjima’.” Brat Franz ostao je uvjeren u Božje obećanje o nebeskom uskrsnuću i čvrsto se držao svoje vjere sve do svoje smrti u dobi od 99 godina (1. Korinćanima 15:42-44; Filipljanima 3:13, 14; 2. Timoteju 2:10-12). Slično tome, milijuni se ljudi čvrsto drže vjere, usmjeravajući svoje misli na Božje obećanje o zemaljskom raju u kojem će ljudi sretno živjeti zauvijek. Jesi li i ti jedan od njih? (Luka 23:43; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4).
Odaziv na Božja obećanja
14. Zašto Petar navodi krepost kao prvu osobinu kojom treba dopuniti vjeru?
14 Jesmo li zahvalni Bogu za ono što je obećao? Ako jesmo, trebali bismo to pokazati, zaključuje Petar. “Da, iz tog razloga” (zbog toga što nam je Bog dao vrlo dragocjena obećanja), trebamo se zaista truditi da bismo to pokazali. Ne možemo biti zadovoljni samo time da smo u vjeri ili da smo upoznati s biblijskom istinom. To nije dovoljno! Možda su u Petrovo vrijeme neki u skupštinama puno govorili o vjeri, no upleli su se u nemoralno ponašanje. Njihovo je vladanje trebalo biti kreposno, pa ih je Petar stoga poticao: “Dopunite svoju vjeru krepošću” (2. Petrova 1:5, NW; Jakov 2:14-17).
15. (a) Zašto spoznaju navodi nakon kreposti kao osobinu kojom treba dopuniti vjeru? (b) Koje će nas druge osobine osposobiti da se čvrsto držimo vjere?
15 Nakon što je spomenuo krepost, Petar je naveo još šest osobina koje moraju dopunjavati našu vjeru, odnosno, moraju joj se pridodati. Svaka je od njih potrebna ako želimo ‘stajati u vjeri’ (1. Korinćanima 16:13). Budući da su otpadnici ‘izvrtali Pisma’ i širili ‘prijevarna učenja’, Petar je kao sljedeću stvar od životne važnosti naveo spoznaju, govoreći: “Svoju krepost [dopunite] spoznajom.” Zatim nastavlja: “Svoju spoznaju [dopunite] samosvladavanjem, svoje samosvladavanje ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu, svoju odanost Bogu bratskom naklonošću, svoju bratsku naklonost ljubavlju” (2. Petrova 1:5-7; 2:12, 13, NW; 3:16).
16. Što će se dogoditi ako se vjera dopuni osobinama koje Petar nabraja, a što će se dogoditi ako se to ne učini?
16 Što će se dogoditi ako svoju vjeru dopunimo s tih sedam stvari? “Ako ove stvari postoje u vama i obiluju”, odgovara Petar, “one će vas spriječiti da budete bilo neaktivni bilo besplodni s obzirom na točnu spoznaju našeg Gospodina Isusa Krista” (2. Petrova 1:8, NW). S druge strane, Petar kaže: “Ako se ove stvari ne nalaze u nekome, on je slijep, zatvarajući svoje oči svjetlu, i zaboravio je da je očišćen od svojih davnašnjih grijeha” (2. Petrova 1:9, NW). Zapazi da Petar ovdje više ne koristi zamjenicu ‘vi’, nego govori općenito, koristeći zamjenice ‘netko’ i “on”. Iako su neki nažalost slijepi, zaboravni i nečisti, Petar je ljubazan i ne želi reći da je čitatelj jedan od njih (2. Petrova 2:2).
On jača svoju braću
17. Što je možda navelo Petra da nježno poziva na to da se “ove stvari” provode u djelo?
17 Možda zato što uviđa da je nove posebno lako prevariti, Petar ih nježno hrabri: “Braćo, postarajte se još većma da svoju službu i izbor utvrdite; jer čineći ovo ne ćete pogriješiti nikad” (2. Petrova 1:10; 2:18). Pomazani kršćani koji dopunjuju svoju vjeru s tih sedam stvari radovat će se veličanstvenoj nagradi, kao što kaže Petar: “Obilno [vam se] dopusti ulazak u vječno carstvo Gospodina našega i spasa Isu[sa Kri]sta” (2. Petrova 1:11). “Druge ovce” će dobiti vječno nasljeđe u zemaljskom području Božjeg Kraljevstva (Ivan 10:16; Matej 25:33, 34).
18. Zašto se Petar ‘nije ulijenio opominjati’ svoju braću?
18 Petar iskreno želi da njegova braća dobiju tu veličanstvenu nagradu. “Za to se”, piše on, “ne ću olijeniti opominjati vam jednako ovo, ako i znate i utvrdjeni ste u ovoj istini” (2. Petrova 1:12). Petar koristi grčku riječ sterízo, koja je ovdje prevedena s ‘utvrđeni’, no koja je u jednoj opomeni koju je Isus ranije uputio Petru bila prevedena s ‘ojačati’: “Ojačaj svoju braću” (Luka 22:32, NW). Korištenje ove riječi možda ukazuje na to da se Petar sjeća snažne opomene koju je dobio od svog Gospodina. Petar sada kaže: “Mislim da je pravo dokle sam god u ovom tijelu da vas budim opominjanjem, znajući da ću skoro tijelo svoje odbaciti” (2. Petrova 1:13, 14).
19. Koja nam je pomoć danas potrebna?
19 Iako Petar ljubazno kaže da su njegovi čitatelji ‘utvrđeni u istini’, on je svjestan da bi njihova vjera mogla doživjeti brodolom (1. Timoteju 1:19). On zna da će uskoro umrijeti i zato jača svoju braću spominjući ono čega će se oni kasnije moći prisjetiti kako bi ostali duhovno jaki (2. Petrova 1:15; 3:12, 13). Slično tome, nama su danas potrebni stalni podsjetnici kako bismo ostali čvrsti u vjeri. Bez obzira na to tko smo ili koliko smo dugo u istini, ne možemo zanemariti redovito čitanje Biblije, osobni studij i pohađanje skupštinskih sastanaka. Neki pronalaze izgovore zašto ne pohađaju sastanke, pa kažu da su preumorni ili da se gradivo na sastancima ponavlja ili da nije dobro izneseno, no Petar je znao koliko brzo svatko od nas može izgubiti vjeru ako je pretjerano samouvjeren (Marko 14:66-72; 1. Korinćanima 10:12; Jevrejima 10:25).
Čvrst temelj našoj vjeri
20, 21. Kako je preobraženje ojačalo Petrovu vjeru i vjeru čitatelja njegovih pisama, uključujući i nas danas?
20 Da li se naša vjera temelji tek na vješto smišljenim mitovima? Petar jasno odgovara: “Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospodina našega Isu[sa Kri]sta po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu.” Petar, Jakov i Ivan bili su s Isusom kad su ga u viziji vidjeli u kraljevskoj moći. Petar objašnjava: “On primi od Boga oca čast i slavu kad dodje k njemu takovi glas: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji. I ovaj glas mi čusmo gdje sidje s neba kad bijasmo s njim na svetoj gori” (2. Petrova 1:16-18).
21 Kad su Petar, Jakov i Ivan vidjeli tu viziju, Kraljevstvo je za njih sigurno postalo realnost! “I imamo”, kaže Petar, “najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju.” Da, čitatelji Petrovog pisma, uključujući i nas danas, imaju snažan razlog da obrate pažnju na proročanstva o Božjem Kraljevstvu. Kako trebamo obratiti pažnju na to? Petar odgovara: “Kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima” (2. Petrova 1:19; Danijel 7:13, 14; Izaija 9:6, 7).
22. (a) Do kojeg događaja treba biti budno naše srce? (b) Kako možemo obratiti pažnju na proročansku riječ?
22 Naša bi srca bila u tami bez svjetlosti proročanske riječi. No, obraćajući pažnju na tu riječ, srca kršćana su budna sve dok ne osvane dan kad se pojavljuje “danica”, Isus Krist, u kraljevskoj slavi (Otkrivenje 22:16). Kako mi danas možemo obratiti pažnju na proročansku riječ? Proučavanjem Biblije, pripremanjem za sastanke i sudjelovanjem na njima, ‘dubokim razmišljanjem o tim stvarima i time da smo njima zaokupljeni’ (1. Timoteju 4:15, NW). Ako proročanska riječ treba biti poput svjetiljke koja svijetli u “tamnome mjestu” (našem srcu), moramo joj dopustiti da duboko utječe na nas — na naše želje, osjećaje, poticaje i ciljeve. Mi trebamo biti istraživači Biblije, jer Petar zaključuje 1. poglavlje sljedećim riječima: “Ni jedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju; jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi” (2. Petrova 1:20, 21).
23. Na što je čitatelje pripremilo prvo poglavlje 2. Petrove?
23 Petar nas je u uvodnom poglavlju svog drugog pisma snažno potaknuo da se čvrsto držimo svoje dragocjene vjere. Sada smo spremni za razmatranje ozbiljnih tema koje slijede. Sljedeći će članak razmatrati 2. poglavlje 2. Petrove, u kojem se apostol bavi izazovom nemoralnih utjecaja koji su prodirali u skupštine.
Sjećaš li se?
◻ Zašto Petar ističe važnost točne spoznaje?
◻ Zašto je možda krepost navedena kao prva osobina koja se treba dodati vjeri?
◻ Zašto je Petar uvijek spreman opominjati svoju braću?
◻ Koji nam snažan temelj za vjeru pruža Petar?
[Slika na stranici 9]
Petra njegove slabosti nisu navele da napusti svoju vjeru