“Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta”

1, 2. (a) Po čemu se vidi da svijet postaje sve više razjedinjen? (b) Na koja ćemo pitanja odgovoriti u ovom članku?

“ODMALENA sam oko sebe vidjela samo nepravdu”, ispričala je jedna sestra koja živi na jugu Europe. “Zato sam osuđivala političko uređenje svoje zemlje i priklonila se idejama koje su mnogi smatrali radikalnima. Ustvari, godinama sam bila u vezi s dečkom koji je bio terorist.” Jedan brat iz južne Afrike također je prije smatrao da je nasilje ponekad sasvim opravdano. “Vjerovao sam da je moje pleme bolje od svih drugih”, rekao je. “Pridružio sam se jednoj političkoj stranci, koja nas je poticala da kopljem ubijamo svoje protivnike, pa čak i pripadnike vlastitog plemena koji su podupirali druge političke stranke.” Jedna sestra koja živi u srednjoj Europi priznala je: “Imala sam puno predrasuda i mrzila sam sve ljude druge nacionalnosti ili religije.”

² U današnjem svijetu sve više ljudi ima slična gledišta. Mnogi pokreti nasiljem se nastoje izboriti za nezavisnost, politička neslaganja sve su dublja, a u mnogim zemljama raste netrpeljivost prema strancima. Kao što je Biblija prorekla, u ovim posljednjim danima ljudi su “nespremni na bilo kakav dogovor” (2. Tim. 3:1, 3). Kako kršćani mogu očuvati svoje jedinstvo u takvom razjedinjenom svijetu? O tome puno možemo naučiti od Isusa. I njegovo doba bilo je obilježeno političkim previranjima. U ovom članku razmotrit ćemo odgovor na tri važna pitanja: Zašto se Isus nije želio priključiti nijednoj političkoj grupi? Kako je pokazao da Božji sluge ne smiju zauzimati strane u političkim pitanjima? Kako nas je poučio da nema opravdanja za nasilje?

3, 4. (a) Čemu su se nadali mnogi Židovi u Isusovo vrijeme? (b) Kako su takva očekivanja utjecala na Isusove učenike?

³ Mnogi Židovi kojima je Isus propovijedao žarko su se željeli osloboditi rimske vlasti. Židovski nacionalisti, poznati kao zeloti, raspirivali su takve osjećaje među narodom. U 1. stoljeću mnogi su zeloti slijedili Judu Galilejca, lažnog mesiju koji je uspio steći brojne pristaše. Židovski povjesničar Josip Flavije napisao je da je Juda “poticao svoje sunarodnjake na pobunu te im je predbacivao da su kukavice zato što Rimljanima plaćaju danak”. Rimljani su na koncu pogubili Judu (Djela 5:37). Neki su zeloti čak pribjegavali nasilju da bi ostvarili svoje ciljeve.

⁴ Za razliku od takvih ekstremista, većina Židova željno je iščekivala dolazak političkog mesije — očekivali su da će on vratiti slavu njihovom narodu i osloboditi ih rimskog jarma (Luka 2:38; 3:15). Mnogi su vjerovali da će Mesija uspostaviti zemaljsko kraljevstvo u Izraelu. Tada bi se milijuni raseljenih Židova mogli vratiti u svoju domovinu. Čak je i Ivan Krstitelj jednom upitao Isusa: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili da čekamo drugoga?” (Mat. 11:2, 3). Ivan se možda pitao hoće li netko drugi doći da oslobodi Židove. Dva učenika koja su na putu u Emaus srela uskrsnulog Isusa također su se nadala da će on izbaviti Izraelce. (Pročitaj Luku 24:21.) Ubrzo nakon toga apostoli su Isusa upitali: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti kraljevstvo?” (Djela 1:6).

 5. (a) Zašto su Galilejci željeli Isusa postaviti za kralja? (b) Kako im je Isus objasnio da imaju pogrešna očekivanja?

⁵ Dakle, Židovi su očekivali da će Mesija riješiti njihove probleme. Vjerojatno su zato Galilejci željeli postaviti Isusa za svog kralja. Sigurno su zaključili da bi on bio idealan vladar — bio je izvrstan govornik, mogao je izliječiti bolesne i čak nasititi gladne. Nakon što je nahranio oko 5 000 muškaraca, narod je bio zadivljen. Isus je odmah shvatio što namjeravaju. Biblija kaže: “Isus je znao da žele doći te ga uhvatiti i učiniti kraljem, pa se opet povukao u goru, posve sam” (Ivan 6:10-15). Sljedećeg dana, kad je oduševljenje ljudi donekle splasnulo, Isus im je objasnio prirodu svog zadatka. Rekao je da je došao zato da im donese duhovne blagoslove, a ne materijalne. “Nemojte raditi za hranu koja propada”, savjetovao im je, “nego za hranu koja ostaje za život vječni” (Ivan 6:25-27).

 6. Kako je Isus jasno pokazao da ne želi političku moć na Zemlji? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁶ Kratko prije svoje smrti Isus je zapazio da neki njegovi sljedbenici očekuju da on počne vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kako bi im dao do znanja da imaju kriva očekivanja, ispričao im je usporedbu o minama. Ta je usporedba govorila o “čovjeku plemenita roda”, odnosno Isusu, koji je trebao na dulje vrijeme otputovati u daleku zemlju (Luka 19:11-13, 15). Isus je i rimskom upravitelju Ponciju Pilatu jasno iznio svoj neutralan stav prema političkim pitanjima. Pilat ga je upitao: “Jesi li ti kralj židovski?” (Ivan 18:33). Upravitelj se možda bojao da će Isus izazvati političke nemire, koji su mu tijekom cijele njegove vladavine zadavali brige. Isus je odgovorio: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36). On se nije htio miješati u politiku jer je njegovo Kraljevstvo bilo na nebu. Pilatu je ovako objasnio svoj zadatak na Zemlji: “Zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu.” (Pročitaj Ivana 18:37.)

 7. Zašto ponekad nije lako ostati neutralan u političkim pitanjima?

⁷ Isus je dobro razumio što je njegov zadatak. Budemo li i mi jasno razumjeli koji je naš zadatak, nećemo ni na koji način, čak ni prešutno ili u svom srcu, podupirati bilo koju političku stranku ili pokret za nezavisnost. No ponekad nije lako ostati neutralan. “Ljudi u našem kraju postaju sve radikalniji u svojim stavovima”, rekao je jedan putujući nadglednik. “Nacionalizam sve više uzima maha i mnogi su uvjereni da će im politička nezavisnost donijeti bolji život. Lijepo je vidjeti da naša braća čuvaju svoje kršćansko jedinstvo tako što se koncentriraju na propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu. Uzdaju se u to da će Bog ukloniti nepravde i riješiti druge probleme s kojima se suočavamo.”

 8. Navedi primjer koji pokazuje kakve su nepravde doživljavali Židovi u 1. stoljeću.

⁸ Nepravde često raspiruju političke sukobe. U Isusovo vrijeme porez je bio goruće pitanje. Ustvari, okidač za pobunu koju je poveo Juda Galilejac bio je popis stanovništva koji su Rimljani proveli kako bi se pobrinuli da narod plaća porez. Rimski podanici, uključujući i ljude kojima je Isus propovijedao, morali su plaćati mnoge poreze, naprimjer na raznu robu, zemlju i kuće. Osim toga, poreznici su bili jako korumpirani, što je dodatno otežavalo situaciju. Neki od njih na javnoj su dražbi kupili pravo na ubiranje poreza i onda su koristili svoj položaj kako bi izvukli profit od sakupljenog novca. Zakej, glavni poreznik u Jerihonu, obogatio se tako što je od ljudi iznuđivao novac, što je vjerojatno bila uobičajena praksa (Luka 19:2, 8).

9, 10. (a) Kako su neprijatelji pokušali navesti Isusa da zauzme stranu u jednom spornom političkom pitanju? (b) Kako je Isus reagirao u toj situaciji i što mi učimo iz toga? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁹ Neprijatelji su pokušali navesti Isusa da se izjasni je li za ili protiv plaćanja poreza. Sporni porez bio je glavarina u iznosu od jednog denara, koju su morali plaćati svi podanici Rima. (Pročitaj Mateja 22:16-18.) Židovima je taj porez bio posebno mrzak zato što ih je podsjećao da se nalaze pod rimskom vlašću. Herodovi pristaše koji su potegnuli to pitanje nadali su se da će Isus osuditi plaćanje tog poreza, zbog čega je mogao biti optužen za pobunu. S druge strane, da je Isus rekao da je narod dužan plaćati taj porez, mogao je izgubiti podršku svojih sljedbenika.

¹⁰ Isus je pazio da ostane neutralan. Rekao je: “Vratite (...) caru carevo, a Bogu Božje!” (Mat. 22:21). Naravno, on je znao da su mnogi poreznici korumpirani. Međutim, nije se htio zaokupiti time i izgubiti iz vida ono što je daleko važnije — Božje Kraljevstvo, pravo rješenje svih problema. Time je pružio primjer svim svojim sljedbenicima. Mi se ne bismo smjeli miješati u politička pitanja, čak ni kad nam se čini da se netko zauzima za vrijedne i ispravne ciljeve. Kršćani traže Božje Kraljevstvo i njegovu pravednost. Stoga se ne bave razmišljanjem o tome što bi vlast trebala ili ne bi trebala činiti niti otvoreno kritiziraju političke nepravde (Mat. 6:33).

11. Koji je najbolji način da se borimo protiv nepravde?

¹¹ Mnogi Jehovini sluge odbacili su duboko ukorijenjene političke stavove koje su nekad imali. “Nakon što sam na fakultetu počela slušati predavanja iz sociologije, usvojila sam neka radikalna gledišta”, rekla je jedna sestra koja živi u Velikoj Britaniji. “Željela sam se boriti za prava crnaca zato što smo pretrpjeli strašne nepravde. Iako sam često pobjeđivala u raspravama, na koncu sam ipak bila jako frustrirana. Nisam uviđala da se uzroci rasnih nepravdi kriju u srcima ljudi i da ih odande treba iskorijeniti. No kad sam počela proučavati Bibliju, shvatila sam da moram početi od svog srca. U tome mi je pomogla jedna sestra bjelkinja. Danas služim kao stalni pionir u skupštini na znakovnom jeziku i trudim se pomagati svim vrstama ljudi.”

12. Na kakav je “kvasac” Isus upozorio svoje učenike?

¹² U Isusovo doba vjerski su se vođe često miješali u politiku. U jednoj knjizi koja govori o svakodnevnom životu tadašnjih Židova u Palestini stoji sljedeće: “Vjerske sljedbe kojima su Židovi pripadali nalikovale su više-manje današnjim političkim strankama” (Daily Life in Palestine at the Time of Christ). Zato je Isus upozorio svoje učenike: “Budite oprezni, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova!” (Mar. 8:15). Kad je spomenuo Heroda, vjerojatno je mislio na njegove pristaše. Farizeji, druga grupa koju je spomenuo, zalagali su se za nezavisnost Židova. Prema Matejevom izvještaju, Isus je u tom razgovoru naveo i saduceje. Oni nisu htjeli da se politička situacija mijenja jer su mnogi njihovi pripadnici imali utjecajne položaje pod rimskom vlašću. Isus je upozorio svoje učenike da se klone njihovog “kvasca”, odnosno učenja koja su te tri grupe zastupale (Mat. 16:6, 12). Zanimljivo je zapaziti da se taj razgovor odigrao nedugo nakon što je narod htio Isusa postaviti za kralja.

13, 14. (a) Kako su politička i vjerska neslaganja dovela do nasilja i nepravde? (b) Zašto nepravda nije opravdanje za nasilje? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹³ Kad se religija miješa u politička pitanja, to lako može dovesti do nasilja. Isus je učio svoje sljedbenike da u takvim okolnostima moraju ostati neutralni. To je bio jedan od razloga zašto su ga svećenički glavari i farizeji željeli ubiti. U njemu su vidjeli političkog i vjerskog rivala koji je ugrožavao njihov položaj. Rekli su: “Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega i Rimljani će doći i uzeti nam i naš hram i naš narod” (Ivan 11:48). Zato su pod vodstvom velikog svećenika Kajfe skovali zavjeru kako bi pogubili Isusa (Ivan 11:49-53; 18:14).

¹⁴ Kajfa je poslao vojnike da pod okriljem noći uhvate Isusa. Isus je znao za njihove podmukle namjere pa je svojim apostolima tijekom zadnje večeri koju je proveo s njima rekao da uzmu mačeve. Dva su bila dovoljna za važnu pouku koju im je želio dati (Luka 22:36-38). Kasnije te večeri Petar je mačem napao jednog čovjeka iz svjetine koja je došla uhvatiti Isusa. Nesumnjivo je bio bijesan zbog nepravde koju su činili njegovom Učitelju (Ivan 18:10). No Isus mu je rekao: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Mat. 26:52, 53). Ta upečatljiva pouka bila je u skladu s onim što je Isus ranije te večeri rekao u molitvi — njegovi sljedbenici ne smiju biti dio svijeta. (Pročitaj Ivana 17:16.) Borbu protiv nepravde trebali su prepustiti Bogu.

15, 16. (a) Kako je Božja Riječ pomogla kršćanima da se klone nasilja? (b) Koji kontrast Jehova vidi kad promatra današnji svijet?

¹⁵ To je shvatila i sestra iz južne Europe koju smo spomenuli u uvodu. “Vidjela sam da nasilje ne donosi pravdu”, rekla je. “Uvjerila sam se da oni koji pribjegavaju nasilju često na koncu izgube život. A mnogi drugi postanu jako ogorčeni. Bila sam uistinu sretna kad sam iz Biblije saznala da samo Bog može donijeti istinsku pravdu na Zemlju. To je poruka koju već 25 godina propovijedam drugima.” Brat iz južne Afrike svoje koplje zamijenio je “mačem duha”, odnosno Božjom Riječi, te propovijeda poruku mira svim svojim bližnjima, kojem god da plemenu pripadaju (Efež. 6:17). A sestra iz srednje Europe, nakon što je postala Jehovin svjedok, udala se za brata koji pripada narodu koji je prije mrzila. Te tri osobe učinile su takve promjene zato što su željele biti poput Krista.

¹⁶ Izuzetno je važno da učinimo takve promjene! Biblija kaže da je čovječanstvo poput uzburkanog mora koje se ne može smiriti (Iza. 17:12; 57:20, 21; Otkr. 13:1). Dok politička previranja razjedinjuju ljude te izazivaju besmisleno nasilje, među nama vlada mir i jedinstvo. Kad Jehova promatra taj razjedinjeni svijet, zasigurno je jako sretan kad vidi da je njegov narod složan i ujedinjen. (Pročitaj Sefaniju 3:17.)

17. (a) Na koja tri načina možemo jačati jedinstvo Božjeg naroda? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

¹⁷ U ovom članku vidjeli smo da kršćansko jedinstvo možemo jačati na tri načina: (1) trebamo se uzdati u to da će Božje nebesko Kraljevstvo ispraviti sve nepravde, (2) ne smijemo zauzimati strane u političkim pitanjima i (3) moramo se kloniti nasilja. Međutim, naše jedinstvo ponekad mogu ugroziti predrasude. U sljedećem članku vidjet ćemo kako možemo pobijediti predrasude, po uzoru na kršćane u 1. stoljeću.