42. knjiga Biblije — Luka

 1. Kakvo je Evanđelje napisao Luka?

LUKA, pisac ovog Evanđelja, bio je čovjek oštra uma i dobra srca. Te vrline i Božji duh pomogli su Luki da napiše istinit izvještaj, pun topline i osjećaja. U uvodnim recima napisao je: ‘I ja sam, pomno ispitavši sve od početka, odlučio napisati sve po redu.’ Njegov iscrpan i podroban izvještaj potpuno potvrđuje tu tvrdnju (Luka 1:3).

 2, 3. Koji dokazi u Bibliji i izvan nje ukazuju na to da je liječnik Luka napisao ovo Evanđelje?

² Iako se u ovom Evanđelju Luka nigdje ne spominje po imenu, vjerodostojni stari tekstovi potvrđuju da je on napisao ovu knjigu. Luka se u Muratorijevom fragmentu (oko 170. n. e.) navodi kao pisac ovog Evanđelja, a samo Evanđelje prihvaćaju pisci iz drugog stoljeća poput Ireneja i Klementa Aleksandrijskog. Iz samog teksta ovog Evanđelja i drugih biblijskih knjiga može se s velikom sigurnošću zaključiti da je Luka napisao ovu knjigu. Pavao ga je u Kološanima 4:14 nazvao ‘ljubljeni liječnik Luka’, a njegovo je djelo vrlo stručno napisano, kako se i očekuje od tako obrazovanog čovjeka — liječnika. Njegov izvrstan izbor i bogatstvo riječi — upotrijebio je više različitih riječi nego ostala tri pisca Evanđelja zajedno — omogućili su da točno opiše i obuhvati mnoge pojedinosti iznimno važne teme o kojoj je pisao. Njegovu verziju priče o rasipnom sinu neki smatraju najboljom kratkom pričom koja je ikad napisana.

³ Luka je upotrijebio više od 300 stručnih medicinskih izraza ili je pridao medicinsko značenje nekim riječima koje drugi pisci grčkih knjiga Biblije nisu upotrijebili u tom smislu (ili ih uopće nisu upotrijebili).a Naprimjer, kad je pisao o gubi, Luka, za razliku od ostalih pisaca, nije uvijek upotrebljavao isti izraz. Drugima je guba bila samo guba, ali liječnik Luka je prepoznao o kojem se stadiju gube radilo, pa je tako za jednog čovjeka napisao da je bio “pun gube”. A Lazar je, prema njegovim riječima, bio “pun čireva”. Nijedan drugi pisac Evanđelja nije napisao da je Petrovu punicu mučila “velika vrućica” (5:12; 16:20; 4:38). Iako su sva tri ostala pisca zapisala da je Petar odsjekao uho robu velikog svećenika, samo je Luka spomenuo i da je Isus izliječio roba (22:51). Liječniku je svojstveno da napiše kako je jedna žena bila ‘opsjednuta duhom zbog kojeg je već osamnaest godina bila bolesna; bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti’. Također, tko bi osim ‘ljubljenog liječnika Luke’ toliko detaljno opisao na koji je način Samarićanin pružio pomoć čovjeku, naime da mu je ‘povio rane, zalivši ih uljem i vinom’? (13:11; 10:34).

 4. Kada je Luka, po svoj prilici, napisao svoje Evanđelje i na temelju čega se to može zaključiti?

⁴ Kada je Luka napisao svoje Evanđelje? Djela apostolska 1:1 pokazuju da je pisac Djela apostolskih (također Luka) prije pisanja te knjige već sastavio ‘prvi izvještaj’, Evanđelje. Djela apostolska su najvjerojatnije dovršena oko 61. n. e., dok je Luka bio u Rimu s Pavlom, koji je čekao da bude pozvan pred cara. Dakle, Luka je svoje Evanđelje vjerojatno napisao u Cezareji otprilike u razdoblju između 56. i 58. n. e., nakon što se s Pavlom po završetku njegovog trećeg misionarskog putovanja vratio iz Filipa odnosno dok je Pavao dvije godine u zatvoru u Cezareji čekao da ga odvedu u Rim kako bi stao pred cara. Budući da je Luka bio u Palestini dok je pisao tu knjigu, to mu je pomoglo da ‘od početka pomno ispita sve’ o Isusovom životu i službi. Na temelju toga može se zaključiti da je Lukino Evanđelje napisano prije Markovoga.

 5. Od koga je Luka mogao točno saznati događaje iz Isusovog života koje je opisao?

⁵ Luka, naravno, nije osobno vidio sve događaje koje je zapisao u svom Evanđelju, jer nije bio jedan od dvanaestorice apostola, a vjernik je postao vjerojatno tek nakon Isusove smrti. No blisko je surađivao s Pavlom u misionarskoj službi (2. Tim. 4:11; Filem. 24). Stoga, kao što se može i očekivati, u njegovom se pisanju vidi Pavlov utjecaj, naprimjer kad se usporede njihova dva izvještaja o Gospodinovoj večeri, u Luki 22:19, 20 i 1. Korinćanima 11:23-25. Za dodatni izvor informacija Luki je moglo poslužiti Matejevo Evanđelje. Dok je ‘ispitivao sve od početka’, mogao je osobno razgovarati s mnogim svjedocima događaja iz Isusovog života, naprimjer s učenicima koji su još bili živi, a možda i s Isusovom majkom Marijom. Sasvim sigurno, Luka je poduzeo sve što je mogao kako bi prikupio točne podatke.

 6. U kojoj je mjeri Lukino Evanđelje jedinstveno u odnosu na druga i za koga je ono napisano? Objasni.

⁶ Kad se razmotre sva četiri Evanđelja, jasno je da nijedan od pisaca tih knjiga nije jednostavno ponavljao ono što su ostali napisali, a niti su pisali samo zato da bi postojalo više potvrda za te važne događaje. Lukino je Evanđelje po mnogo čemu osebujno i različito od drugih. Ukupno 59 posto njegovog Evanđelja jedinstveno je u odnosu na ostala Evanđelja. On je zapisao barem šest čuda koja drugi nisu spomenuli te više od dvanaest usporedbi koje nisu zapisane u ostalim Evanđeljima. Trećina njegovog Evanđelja sastoji se od pripovijedanja, a dvije trećine od citiranja onoga što su različiti ljudi govorili. Njegovo je Evanđelje najduže. Matej je pisao prvenstveno za Židove, a Marko za ne-Židove, ponajprije za Rimljane. Lukino je Evanđelje upućeno ‘časnom Teofilu’, a preko njega i ostalim ljudima — i Židovima i pripadnicima ostalih naroda (Luka 1:3, 4). Da bi njegov izvještaj bio zanimljiv svim ljudima, Luka je zapisao Isusovo rodoslovlje sve do ‘Adama, sina Božjeg’, a ne samo do Abrahama, kao što je učinio Matej, koji je pisao prvenstveno za Židove. Detaljno je zabilježio Šimunove proročanske riječi da će Isus biti “svjetlo za prosvjetljenje neznabožaca” te da će ‘svi ljudi vidjeti onoga po kome će Bog donijeti spasenje’ (3:38; 2:29-32; 3:6).

 7. Što je jasan dokaz da je Lukino Evanđelje nadahnuto od Boga?

⁷ Kroz cijelu knjigu Luka se pokazao izvanrednim pripovjedačem — vrlo je logično i točno ispričao događaje. Točnost i vjerodostojnost Lukinog teksta snažan je dokaz da je ta knjiga nadahnuta od Boga. Jedan je pravnik napisao: “Za razliku od ljubavnih romana, legendi i lažnih svjedočanstava, koji radnju uvijek smještaju na neko daleko mjesto i u neko neodređeno vrijeme, kršeći time osnovna pravila vjerodostojnosti iskaza koja mi pravnici učimo, naime da se ‘u iskazu mora navesti vrijeme i mjesto’, biblijske priče vrlo precizno navode datum i mjesto radnje.”b U prilog tome citirao je Luku 3:1, 2, gdje stoji: “U petnaestoj godini vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio upravitelj Judeje, Herod tetrarh Galileje, a brat njegov Filip tetrarh zemlje Itureje i Trahonitide, i Lizanija tetrarh Abilene, u danima Ane, glavara svećeničkoga, i Kajfe, riječ Božja došla je Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.” U tim recima vrijeme i mjesto nisu neodređeni, nego je Luka naveo čak sedam svjetovnih vladara odnosno vjerskih poglavara kako bi se moglo točno utvrditi vrijeme kad su Ivan i Isus započeli svoju službu.

 8. Kojim je riječima Luka precizno opisao vrijeme Isusovog rođenja?

⁸ Luka je naveo i dvije vremenske odrednice za utvrđivanje približnog datuma Isusovog rođenja, rekavši u Luki 2:1, 2: “A u one dane izašla je naredba cara Augusta da se popiše sve stanovništvo. Bio je to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.” Tada su Josip i Marija pošli u Betlehem radi popisa, a Isus se rodio dok su bili ondje.c Istinite su riječi jednog komentatora Biblije koji je napisao: “To što Luka toliko precizno navodi povijesne podatke jedan je od najboljih pokazatelja koliko je pomno istraživao ono o čemu je pisao.”d Mora se priznati da je Luka rekao istinu kad je napisao da je ‘pomno ispitao sve od početka’.

 9. Koje se značajno Isusovo proročanstvo, što ga je Luka zapisao, ispunilo 70. n. e.?

⁹ Luka je ukazao i na to kako su se proročanstva iz hebrejskih knjiga Biblije točno ispunila na Isusu Kristu. Citirao je Isusovo duhom nadahnuto svjedočanstvo o tome (24:27, 44). Također, točno je zapisao Isusova proročanstva o budućim događajima, a mnoga od njih već su se ispunila točno onako kako je bilo prorečeno. Naprimjer, Jeruzalem je bio okružen ogradom od zašiljenih kolaca, a potom opustošen i razoren 70. n. e., upravo kako je Isus bio prorekao (Luka 19:43, 44; 21:20-24; Mat. 24:2). Svjetovni povjesničar Josip Flavije, koji se u to vrijeme bio priključio rimskoj vojsci te je svojim očima vidio te događaje, posvjedočio je da su u krugu od petnaestak kilometara bila posječena sva stabla kako bi se napravili kolci, da je opsadni zid bio dug 7,2 kilometra, da je mnogo žena i djece umrlo od gladi te da je više od milijun Židova izgubilo život, a 97 000 njih bilo je zarobljeno. Titov slavoluk u Rimu i dan-danas prikazuje rimsku pobjedničku povorku s ratnim plijenom iz jeruzalemskog hrama.e Možemo biti sigurni da će se i druga duhom nadahnuta proročanstva koja je Luka zapisao isto tako točno ispuniti.

10. Što je Luka bio odlučio učiniti?

¹⁰ Lukin uvod (1:1-4). Luka je zapisao da je sve pomno ispitao od početka te da je odlučio sve po redu napisati kako bi se ‘časni Teofil osvjedočio u pouzdanost’ tih događaja (1:3, 4).

11. Koji su radosni događaji opisani u prvom poglavlju Lukinog Evanđelja?

¹¹ Prve godine Isusova života (1:5–2:52). Anđeo se ukazao ostarjelom svećeniku Zahariji i donio mu radosnu vijest da će dobiti sina kojemu treba dati ime Ivan. No dok se dječak ne rodi, Zaharija neće moći govoriti. Kao što je bilo obećano, njegova je žena, Elizabeta, zatrudnjela iako je bila “u poodmaklim godinama”. Oko šest mjeseci kasnije anđeo Gabrijel ukazao se Mariji i rekao joj da će začeti po ‘sili Svevišnjega’ te roditi sina kojeg treba nazvati Isus. Marija je otišla k Elizabeti, koja ju je veselo dočekala, a Marija je potom radosno izjavila: “Duša moja veliča Jehovu i duh moj kliče Bogu, Spasitelju mojemu.” Pričala je o Jehovinom svetom imenu i o velikom milosrđu koje on pokazuje onima koji ga se boje. Kad se Ivan rodio, Zahariji se vratila moć govora pa je počeo pričati o Božjoj milosti te je prorekao da će Ivan biti prorok koji će pripremiti put Jehovi (1:7, 35, 46, 47).

12. Što je navedeno o Isusovom rođenju i djetinjstvu?

¹² Kad je došlo vrijeme, Isus se rodio u Betlehemu, a anđeo je pastirima koji su noću čuvali stada objavio tu “dobru vijest o velikoj radosti”. U skladu sa Zakonom, Isus je bio obrezan, a potom su ga roditelji ‘donijeli pred Jehovu’ u hram. Ondje su ostarjeli Šimun i proročica Ana govorili o Isusu. Vrativši se u Nazaret, Isus je ‘rastao i jačao, napredovao u mudrosti i uživao Božju naklonost’ (2:10, 22, 40). U dobi od 12 godina, kad je iz Nazareta došao s roditeljima u Jeruzalem, Isus je zadivio učitelje svojom oštroumnošću i odgovorima koje je davao.

13. Što je Ivan propovijedao te što se dogodilo prilikom Isusovog krštenja i odmah nakon njega?

¹³ Priprema za službu (3:1–4:13). Petnaeste godine vladavine cara Tiberija Božja je objava došla Ivanu, sinu Zaharijinu, te je on počeo ‘propovijedati ljudima da se trebaju krstiti u znak pokajanja koje je potrebno za oproštenje grijeha’, kako bi svi ljudi mogli “vidjeti onoga po kome će Bog donijeti spasenje” (3:3, 6). Kad se sav narod krstio u Jordanu, krstio se i Isus. Dok se molio, na njega je sišao sveti duh, a njegov je Otac s neba rekao da mu je po volji. Isus Krist je tada imao oko 30 godina. (Zatim je Luka naveo njegovo rodoslovlje.) Nakon krštenja duh je Isusa odveo u pustinju, gdje je proveo 40 dana. Ondje ga je Đavo bezuspješno iskušavao, a zatim se povukao od njega “do neke druge prilike” (4:13).

14. Gdje je Isus objavio koji mu je zadatak povjeren, koji je to bio zadatak i kako su reagirali ljudi koji su čuli njegove riječi?

¹⁴ Prva Isusova djela, služba uglavnom u Galileji (4:14–9:62). U sinagogi u Nazaretu, gradu u kojem je odrastao, Isus je objavio koji mu je zadatak povjeren, pročitavši i primijenivši na sebe proročanstvo iz Izaije 61:1, 2: “Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima, poslao me da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Jehovinu godinu milosti” (4:18, 19). Ljudi su se u početku divili njegovim riječima, ali na njegove daljnje riječi ispunili su se gnjevom i pokušali ga ubiti. Stoga je Isus otišao u Kafarnaum, gdje je izliječio mnoge. Mnoštvo ljudi pošlo je za njim i htjeli su ga zadržati kod sebe, ali on im je rekao: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam radi toga poslan” (4:43). I otišao je propovijedati po judejskim sinagogama.

15. Opiši kako su pozvani Petar, Jakov i Ivan, a kako Matej.

¹⁵ U Galileji je Šimunu (zvanom i Petar), Jakovu i Ivanu Isus omogućio čudesan ulov ribe. Rekao je Šimunu: “Odsada ćeš loviti ljude.” I tako su oni ostavili sve i pošli za njim. Isus se ustrajno molio i poučavao je ljude, a “sila Jehovina bila je s njim kako bi liječio” (5:10, 17). Pozvao je Levija (Mateja), prezrenog poreznika, neka pođe za njim, a on je u njegovu čast priredio veliku gozbu, na kojoj je bilo i “mnogo poreznika” (5:29). To je dovelo do prvog od mnogih sukoba s farizejima. Farizeji su se često gnjevili na njega i s vremenom su se počeli tajno dogovarati da ga ubiju.

16. (a) Što je Isus učinio prije nego što je izabrao 12 apostola? (b) Koje je misli istaknuo Luka u svom izvještaju o Propovijedi na gori?

¹⁶ Nakon što je cijelu noć proveo u molitvi, Isus je između svojih učenika izabrao dvanaest apostola. Potom je opet izliječio mnogo ljudi. Zatim je održao propovijed, zapisanu u Luki 6:20-49, koja u skraćenom obliku odgovara Propovijedi na gori zapisanoj u 5-7. poglavlju Matejevog Evanđelja. Isus je napravio sljedeći kontrast: “Sretni ste vi siromašni, jer je vaše kraljevstvo Božje. Ali teško vama, bogati, jer već imate svoju utjehu!” (6:20, 24). Svoje je slušatelje potaknuo da ljube svoje neprijatelje, da budu milosrdni i darežljivi te da iznose dobro iz dobre riznice srca svojega.

17. (a) Koja je čuda Isus kasnije učinio? (b) Što je Isus odgovorio učenicima Ivana Krstitelja na pitanje je li on Mesija?

¹⁷ Kad se Isus vratio u Kafarnaum, neki ga je stotnik preko židovskih starješina zamolio da izliječi njegovog roba koji je bio bolestan. Stotnik se osjećao nedostojnim primiti Isusa pod svoj krov, pa ga je zamolio da odande gdje se nalazi ‘kaže riječ da sluga ozdravi’. Tako je rob bio izliječen, a Isus je nato rekao: “Kažem vam, ni u Izraelu nisam našao toliku vjeru!” (7:7, 9). Isus je potom prvi put uskrsnuo nekoga — sina jedinca udovice iz Naina — jer se ‘sažalio na nju’ (7:13). Kako se glas o Isusu proširio po Judeji, Ivan Krstitelj je iz zatvora poslao svoje učenike da upitaju Isusa: “Jesi li ti onaj koji ima doći?” Isus je odgovorio tim ljudima: “Idite, javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se objavljuje dobra vijest! I sretan je onaj tko se zbog mene ne pokoleba u vjeri” (7:19, 22, 23).

18. Kojim je usporedbama, djelima i savjetima Isus nastavio propovijedati o Kraljevstvu?

¹⁸ Isus je u pratnji dvanaestorice apostola pošao “od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o kraljevstvu Božjem”. Ispričao je usporedbu o sijaču, a izlaganje je zaključio riječima: “Zato pazite kako slušate, jer tko ima, još će mu se dati, a tko nema, oduzet će mu se i ono što misli da ima” (8:1, 18). Isus je i dalje činio čuda. Osim toga, dao je dvanaestorici vlast nad demonima i moć da liječe bolesti te ih poslao “da propovijedaju kraljevstvo Božje i da liječe bolesnike”. Čudom je nahranio pet tisuća ljudi. Preobrazio se na gori, a idući je dan izliječio dječaka opsjednutog demonom, kojeg učenici nisu mogli izliječiti. Napomenuo je svima koji žele ići za njim: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta, a Sin čovječji nema gdje nasloniti glavu.” Rekao je da se čovjek, kad stavi ruku na plug, ne smije obazirati na ono što je otraga ako želi biti prikladan za Kraljevstvo Božje (9:2, 58).

19. Kako je Isus prikazao što je prava ljubav prema bližnjemu?

¹⁹ Isusova kasnija služba u Judeji (10:1–13:21). Isus je poslao 70 drugih učenika “u žetvu”, a oni su se vratili radosni zbog uspjeha koji su imali u službi. Dok je Isus propovijedao, jedan se čovjek htio pokazati pravednim, pa je upitao Isusa: “A tko je moj bližnji?” Nato mu je Isus ispričao usporedbu o milosrdnom Samarićaninu: Neki je čovjek ležao na putu polumrtav jer su ga pretukli razbojnici. Kraj njega su prošli svećenik i levit i nisu mu htjeli pomoći. A prezreni se Samarićanin zaustavio, brižno mu povio rane, stavio ga na svoju životinju te doveo u konačište i platio da se pobrinu za njega. Da, ‘onaj koji je čovjeku iskazao milosrđe’ bio je njegov bližnji (10:2, 29, 37).

20. (a) Što je Isus istaknuo u razgovoru s Martom i Marijom? (b) Što je istaknuo u vezi s molitvom?

²⁰ U Martinoj kući Isus je blago ukorio Martu jer se previše brinula za to kako da ga posluži, a pohvalio je Mariju jer je izabrala bolji dio — sjediti i slušati njegove riječi. Svoje je učenike naučio kako se moliti te je istaknuo da je potrebno biti ustrajan u molitvi, rekavši: “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete!” Kasnije je istjerao demone i sretnima nazvao one “koji slušaju riječ Božju i drže je”. Za vrijeme objeda sukobio se s farizejima u vezi sa Zakonom te ih osudio jer su uzeli “ključ znanja” (11:9, 28, 52).

21. Kakvo je upozorenje Isus dao o lakomosti i na što je potaknuo svoje učenike?

²¹ Kad se ponovno okupilo mnogo naroda, jedan mu je čovjek rekao: “Učitelju, reci bratu mojemu da sa mnom podijeli nasljedstvo!” Isus je ukazao na srž problema, rekavši: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje.” Zatim je ispričao usporedbu o nekom bogatom čovjeku koji je dao srušiti svoje žitnice kako bi sagradio još veće, ali te je noći umro i ostavio svoje bogatstvo drugima. Isus je kratko zaključio: “Tako biva onome tko skuplja blago za sebe, a nije bogat pred Bogom.” Nakon što je potaknuo svoje učenike da najprije traže Božje Kraljevstvo, Isus im je rekao: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.” U subotu je izliječio ženu koja je 18 godina bila bolesna, zbog čega su ga protivnici ponovno optužili, ali na kraju su se posramili (12:13, 15, 21, 32).

22. Kojim je ciljanim usporedbama Isus poučavao o Kraljevstvu?

²² Isusova kasnija služba, pretežno u Pereji (13:22–19:27). Isus je živopisnim usporedbama usmjerio pažnju svojih slušatelja na Božje Kraljevstvo. Pokazao je da će oni koji se žele isticati i uživati čast biti poniženi. Onaj tko priređuje gozbu treba pozvati siromahe, koji mu ne mogu uzvratiti. Tada će biti sretan i ‘uzvratit će mu se o uskrsnuću pravednih’. Zatim je uslijedila usporedba o čovjeku koji je priredio veliku večeru. Uzvanici su redom navodili razloge zašto ne mogu doći: jedan je kupio polje, drugi je kupio goveda, a treći se upravo oženio. Domaćin se razgnjevio i poslao svog roba da dovede “siromašne, sakate, slijepe i hrome” te rekao da nitko od onih koji su prvi bili pozvani neće ni “okusiti” njegovu večeru (14:14, 21, 24). Potom je Isus ispričao usporedbu o ovci koja je bila izgubljena, a potom nađena, te je rekao: “Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje” (15:7). Usporedba o ženi koja je mela kuću kako bi pronašla izgubljenu drahmu imala je istu poruku.f

23. Što je poruka priče o izgubljenom sinu?

²³ Isus je zatim ispričao priču o rasipnom sinu koji je zamolio oca da mu dade dio imanja koji mu pripada, a potom je rasuo svoje imanje “živeći raskalašeno”. Kad se našao u krajnjem siromaštvu, sin se urazumio te se odlučio vratiti kući i prepustiti se milosti svog oca. Otac se sažalio na njega kad ga je vidio te je “potrčao, pao mu oko vrata i izljubio ga”. Dao mu je najbolju odjeću, pripremio veliku gozbu i “stali su se veseliti”. No stariji je brat prigovorio ocu zbog toga. Otac mu je ljubazno objasnio: “Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što je moje tvoje je. Ali morali smo se veseliti i radovati, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, izgubljen je bio i nađen je” (15:13, 20, 24, 31, 32).

24. Koje je istine Isus istaknuo u usporedbama o bogatašu i Lazaru te o farizeju i porezniku?

²⁴ Kad su čuli usporedbu o nepoštenom upravitelju, farizeji, koji su voljeli novac, rugali su se Isusovom učenju, ali on im je rekao: “Vi se pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje srca vaša. Jer što je među ljudima uzvišeno, u Božjim je očima odvratno” (16:15). Usporedbom o bogatašu i Lazaru Isus je prikazao da velika provalija dijeli one koji su Bogu po volji i one koji mu nisu po volji. Upozorio je učenike da će doći uzroci za spoticanje, ali je dodao: “Teško onome preko koga dolaze!” Govorio je o poteškoćama kojih će biti “kad se pojavi Sin čovječji”. Rekao im je: “Sjetite se žene Lotove!” (17:1, 30, 32). Daljnjom je usporedbom zajamčio da će Bog uslišiti molbe onih koji “k njemu vape dan i noć” (18:7). Zatim je novom usporedbom ukorio one koji sebe smatraju pravednima: Neki se farizej molio u hramu i pritom zahvaljivao Bogu što nije kao ostali ljudi. A neki je poreznik stajao podalje, ne želeći ni oči podići prema nebu, i molio se: “Bože, budi milostiv meni grešniku!” Kakav je sud Isus donio o tome? Rekao je da je poreznik bio pravedniji od farizeja, “jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (18:13, 14). U Jerihonu je Isusa ugostio poreznik Zakej, a Isus je ispričao usporedbu o deset mina, koja je pokazala kako će proći oni koji vjerno raspolažu dobrima koja su im povjerena, a kako oni koji ta dobra skrivaju.

25. Što se dogodilo u zadnjim danima Isusove službe i koja je proročanska upozorenja dao Isus?

²⁵ Isusova završna služba u Jeruzalemu i okolici (19:28–23:25). Kad je Isus na magaretu ujahao u Jeruzalem, a mnoštvo učenika pozdravljalo ga je kao ‘onoga koji dolazi kao Kralj u ime Jehovino’, farizeji su od njega zatražili da prekori svoje učenike. Isus je odvratio: “Ako ovi ušute, kamenje će vikati” (19:38, 40). Zatim je izrekao svoje znamenito proročanstvo o uništenju Jeruzalema, rekavši da će grad biti okružen ogradom od zašiljenih kolaca i pritisnut sa svih strana te da će biti sravnjen sa zemljom zajedno sa svojom djecom i da od njega neće ostati ni kamen na kamenu. Isus je poučavao narod u hramu i objavljivao dobru vijest te vješto smišljenim usporedbama i snažnim argumentima odgovarao na lukava pitanja svećeničkih glavara, pismoznanaca i saduceja. Na dojmljiv način opisao je veliki znak kraja, ponovno spominjući da će Jeruzalem opkoliti utaborena vojska. Ljudi će gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet, no kad se sve to počne zbivati, njegovi se sljedbenici trebaju ‘uspraviti i podignuti glave, jer će se tada približiti njihovo izbavljenje’. Moraju biti budni da bi uspjeli umaknuti svemu što se treba dogoditi (21:28).

26. (a) Koje je saveze Isus sklopio i s čime ih je povezao? (b) Kako je Isus bio ojačan u kušnji i za što je prekorio učenike kad je došla svjetina da ga uhvati?

²⁶ Četrnaestoga nisana 33. n. e. Isus je sa svojim učenicima proslavio Pashu, a potom je sa svojim vjernim apostolima sklopio “novi savez”, povezavši ga sa simboličnom večerom za koju im je zapovjedio da je održavaju u znak sjećanja na njega. Još im je rekao: “Ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez” (22:20, 29). Iste noći, dok se molio na Maslinskoj gori, Isusu se “ukazao anđeo s neba i jačao ga. A kad je zapao u tešku duševnu patnju, molio se još usrdnije. Znoj mu je postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju.” Kad je izdajnik Juda doveo svjetinu da uhvati Isusa, atmosfera je postala napeta. Učenici su uzviknuli: “Gospodine, da udarimo mačem?” Jedan od njih odsjekao je uho robu velikog svećenika, no Isus ih je prekorio i izliječio ranjenog čovjeka (22:43, 44, 49).

27. (a) U čemu je Petar pokleknuo? (b) Za što je Isus bio optužen i na kakav je način bio ispitan i osuđen?

²⁷ Isusa su žurno odveli u kuću velikog svećenika na ispitivanje, a u hladnoj noći Petar je sjeo među ljude koji su bili oko vatre. Triput je bio optužen da je Isusov sljedbenik i triput je to porekao. Tada je pijetao zapjevao. Gospodin se okrenuo i pogledao Petra, a on se prisjetio kako je Isus prorekao da će ga se Petar odreći, pa je izašao van i gorko plakao. Isusa su zatim odveli u dvoranu Sudbenog vijeća, a potom k Pilatu i optužili ga da zavodi narod i zabranjuje plaćati porez te da “govori za sebe da je Krist, kralj”. Saznavši da je Isus iz Galileje, Pilat ga je poslao Herodu, koji je u to vrijeme bio u Jeruzalemu. Herod i njegovi vojnici ismijali su Isusa, a potom ga je Herod poslao natrag na suđenje pred pomahnitalu svjetinu. Pilat je ‘predao Isusa njima na volju’ (23:2, 25).

28. (a) Što je Isus obećao lopovu koji je pokazao da vjeruje u njega? (b) Što je Luka zapisao o Isusovoj smrti, pogrebu i uskrsnuću?

²⁸ Isusova smrt, uskrsnuće i uzlazak na nebo (23:26–24:53). Isus je bio pribijen između dva zločinca. Jedan od njih mu se rugao, ali drugi je pokazao vjeru i zamolio Isusa da ga se sjeti kada dođe u svoje Kraljevstvo. Isus mu je obećao: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju” (23:43). Potom se na zemlju spustila neuobičajena tama, zavjesa svetišta razderala se po sredini, a Isus je povikao: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” Tada je izdahnuo, te su skinuli njegovo tijelo i položili ga u grob isklesan u stijeni. Prvoga dana u tjednu žene koje su došle s njim iz Galileje otišle su do groba, ali nisu našle Isusovo tijelo. Kao što je prorekao, uskrsnuo je treći dan! (23:46).

29. Kojim radosnim izvještajem završava Lukino Evanđelje?

²⁹ Isus se nepoznata lika ukazao dvojici svojih učenika koji su putovali u Emaus i objasnio im da je trebao patiti te im protumačio ono što je u Pismima bilo pisano o njemu. Odjednom su ga prepoznali, no on je nestao. Nato su rekli: “Nije li nam srce gorjelo dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?” Brzo su otišli u Jeruzalem ispričati to ostalim učenicima. Još dok su pričali o tome, Isus se pojavio među njima. Bili su toliko sretni i začuđeni da nisu mogli vjerovati da je to on. Tada im je Isus “otvorio um da razumiju” iz Pisma značenje svega što se bilo dogodilo. Luka je svoje Evanđelje zaključio opisom Isusovog uzlaska na nebo (24:32, 45).

30, 31. (a) Kako Lukina knjiga kod svojih čitatelja gradi pouzdanje u to da su hebrejske knjige Biblije nadahnute od Boga? (b) Koje je Isusove riječi Luka citirao kako bi to potvrdio?

³⁰ Evanđelje po Luki kod čitatelja gradi pouzdanje u Riječ Božju i jača njegovu vjeru kako bi se mogao oduprijeti napadima ovoga svijeta koji je otuđen od Boga. Luka je naveo mnogo primjera kako su se točno ispunila proročanstva iz hebrejskih knjiga Biblije. Isusa je Luka prikazao kako riječima iz Izaijine knjige objavljuje koji mu je zadatak povjeren, što mu je kroz cijelu knjigu očito poslužilo kao tema (Luka 4:17-19; Iza. 61:1, 2). To je bio samo jedan od više navrata kada je Isus citirao iz Proroka. Citirao je i iz Zakona, naprimjer kad se odupro trima Đavlovim kušnjama, te iz Psalama, naprimjer kad je upitao svoje neprijatelje: “Kako to da kažu da je Krist sin Davidov?” Lukina knjiga sadrži i mnogo drugih citata iz hebrejskih knjiga Biblije (Luka 4:4, 8, 12; 20:41-44; 5. Mojs. 8:3; 6:13, 16; Psal. 110:1).

³¹ Kad je Isus na magaretu ujahao u Jeruzalem, kao što je prorečeno u Zahariji 9:9, mnoštvo ljudi radosno ga je pozdravljalo primjenjujući na njega riječi iz Psalma 118:26 (Luka 19:35-38). Na jednom mjestu Luka je u dva retka obuhvatio šest pojedinosti koje su u hebrejskim knjigama bile prorečene u vezi s Isusovom sramnom smrću i njegovim uskrsnućem (Luka 18:32, 33; Psal. 22:7; Iza. 50:6; 53:5-7; Jona 1:17). A nakon svog uskrsnuća Isus je svojim učenicima jasno predočio važnost svih hebrejskih knjiga Biblije. “Zatim im je rekao: ‘To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.’ Tada im je otvorio um da razumiju Pisma” (Luka 24:44, 45). Kao i tim prvim Isusovim učenicima, i nama se mogu otvoriti oči i možemo steći jaku vjeru ako obratimo pažnju ispunjenim proročanstvima iz hebrejskih knjiga Biblije, koja su Luka i ostali pisci grčkih knjiga Biblije uistinu točno objasnili.

32. Kako Lukino Evanđelje ističe Kraljevstvo i kakav bi trebao biti naš stav prema Kraljevstvu?

³² Kroz cijelo svoje Evanđelje Luka čitateljima stalno skreće pažnju na Božje Kraljevstvo. Od početka knjige, kad anđeo obećava Mariji da će dijete koje bude rodila “kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja”, do završnih poglavlja, kad Isus sa svojim apostolima sklapa savez za Kraljevstvo, Luka ističe nadu u Kraljevstvo (1:33; 22:28, 29). Prikazuje kako Isus prednjači u propovijedanju o Kraljevstvu te kako šalje 12 apostola, a kasnije i 70 učenika, da i oni propovijedaju (4:43; 9:1, 2; 10:1, 8, 9). Da bi netko ušao u Kraljevstvo, treba se posvetiti samo jednom cilju, što se vidi iz Isusovih vrlo izravnih savjeta: “Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj kraljevstvo Božje!” i “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire na ono što je otraga, nije prikladan za kraljevstvo Božje” (9:60, 62).

33. Navedi primjere koji pokazuju kako je Luka istaknuo važnost molitve. Što učimo iz toga?

³³ Luka ističe važnost molitve. Njegovo Evanđelje posebno naglašava koliko je ona važna. Opisuje kako se mnoštvo molilo dok je Zaharija bio u hramu, kako je rođenje Ivana Krstitelja bilo odgovor na molitve za rođenje djeteta te kako se proročica Ana noć i dan molila. Opisuje kako se Isus molio prilikom svog krštenja, kako je cijelu noć proveo u molitvi prije nego što je izabrao 12 apostola te kako se molio prilikom preobraženja. Isus je potaknuo svoje učenike ‘da se uvijek mole i da ne odustaju’, prikazavši to usporedbom o upornoj udovici koja je stalno molila suca da dobije pravdu sve dok nije ispunio njezinu molbu. Jedino je Luka zapisao da su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti se te da je anđeo ojačao Isusa dok se molio na Maslinskoj gori. Samo je on zapisao riječi Isusove zadnje molitve: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” (1:10, 13; 2:37; 3:21; 6:12; 9:28, 29; 18:1-8; 11:1; 22:39-46; 23:46). I danas, kao i u vrijeme kad je Luka napisao svoje Evanđelje, molitva je svima koji nastoje vršiti Božju volju neophodna kako bi imali snage za to.

34. Koje je Isusove osobine Luka istaknuo kao uzor za kršćane?

³⁴ Svojom pronicljivošću te tečnim i živopisnim stilom Luka je Isusovim učenjima dao toplinu i udahnuo im život. Isusova ljubav, dobrota, milosrđe i samilost prema slabima, ugnjetavanima i potlačenima ističu se kao potpuna suprotnost hladnoj, formalističkoj, uskogrudnoj i licemjernoj religiji pismoznanaca i farizeja (4:18; 18:9). Isus je stalno hrabrio siromašne, zarobljene, slijepe i potlačene i pomagao im, pruživši time uzor koji trebaju oponašati oni koji ‘idu njegovim stopama’ (1 Petr. 2:21).

35. Zašto možemo biti istinski zahvalni Jehovi za to što nam je dao Lukino Evanđelje?

³⁵ Kao što se Isus, koji je bio čudotvorac i savršeni Sin Božji, s ljubavlju zanimao za dobrobit svojih učenika i svih ljudi čestita srca, tako i mi trebamo s ljubavlju izvršavati svoju službu, odražavajući time ‘duboku samilost Boga našega’ (Luka 1:78). U tome nam Evanđelje po Luki doista može koristiti i biti velika pomoć. Zaista možemo biti zahvalni Jehovi što je nadahnuo Luku, ‘ljubljenog liječnika’, da napiše ovaj točni, ohrabrujući i poticajni izvještaj, koji čitateljima skreće pažnju na to da će Bog preko Isusa Krista i svog Kraljevstva ljudima ‘donijeti spasenje’ (Kol. 4:14; Luka 3:6).