Pitanja čitalaca
Kakav bi stav trebalo pokazivati prilikom kršćanskih krštenja?
To je zanimljivo pitanje, jer iako su mnogi od naših čitalaca već kršteni, ta se stvar tiče i njih, kao i onih koji se podvrgavaju krštenju. Kažimo najprije nešto o onima koji se krste, podvrgavajući se potpunom uranjanju. Kakav bi stav oni trebali pokazati?
Isus je u Mateju 28:19, 20 rekao svojim sljedbenicima neka idu i neka od ljudi čine učenike, učeći ih i krsteći ih. On nije prikazao krštenje kao neko vrlo emocionalno iskustvo, kao čin koji proizlazi iz trenutačnog uzbuđenja. To je ozbiljan korak, kao što vidimo iz Isusovog primjera. Luka 3:21 kaže: “Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo.” Da, naš je Uzor ozbiljno shvatio krštenje, razmatrajući taj korak u molitvi. Ne možemo ga zamisliti da je, nakon što je izišao iz vode, pokazao znak pobjede, uzviknuo pobjednički poklik, ili pretjerano mahao rukama, iako su neki u zadnje vrijeme radili slične stvari. Ne, Isus se, dok je bio prisutan samo Ivan Krstitelj, obratio svom Ocu u molitvi.
Međutim, Biblija ne pokazuje da krštenje mora biti neki sumoran ili strog događaj, koji zahtijeva posebno držanje ili recitiranje, kao što se to danas zahtijeva u nekim crkvama nazovikršćanstva. Pomisli samo na dan Pentekosta, kad se tisuće Židova i prozelita podvrgnulo kršćanskom krštenju. Oni su već proučili Božji zakon te su imali osoban odnos s njim. Zato su samo trebali upoznati i prihvatiti Mesiju, Isusa. Čim su to učinili, mogli su se krstiti.
Djela apostolska 2:41 izvještavaju: “Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se.” Biblijski prijevod od Weymoutha glasi: “Oni, dakle, koji su radosno pozdravili njegovu riječ bili su kršteni.” Radovali su se uzbudljivim vijestima o Mesiji, a ta se iskrena radost sasvim sigurno proširila i na samo krštenje, krštenje pred stotinama i stotinama sretnih promatrača. Čak su to i anđeli na nebu promatrali i radovali se. Prisjeti se Isusovih riječi: “Tako, kažem vam, biva radost pred angjelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje” (Luka 15:10).
Postoje različite mogućnosti kako svaki od nas može odražavati i ozbiljnost i radost krštenja. U nekim crkvama oni koji se krste nose bijele ili crne haljine. Jednostavno ne postoji biblijska potpora za takav zahtjev. Ipak, vrlo oskudni kupaći kostimi ili takvi koji puno otkrivaju ne bi bili prikladni, ni za muškarce ni za žene. A kao što je spomenuto, kad novi kršćanin izađe iz vode, on ne bi trebao raditi neke posebne pokrete ili ponašati se kao da je postigao veliku pobjedu. Ostali su pripadnici kršćanskog bratstva sretni što se novi krstio. On treba shvatiti da je ta demonstracija vjere samo početni korak na dugom putu besprijekornosti kako bi se zadobilo Božje priznanje (Matej 16:24).
Mi, kao promatrači javnog krštenja, sudjelujemo u radosti te prilike, naročito ako je onaj koji se krsti naš rođak ili netko s kim smo proučavali Bibliju. Međutim, kako bismo imali pun udio, trebamo s kandidatima saslušati cijelo predavanje, čuti kako javno odgovaraju na pitanja koja im se postavljaju i pridružiti im se u molitvi. To će nam pomoći imati prikladan stav prema sâmom krštenju; tada ćemo imati Božje gledište o njemu. Nakon čina krštenja, naša radost ne zahtijeva pobjedničku paradu, buket cvijeća ili zabavu u čast onoga koji se krstio. No mogli bismo pristupiti našem novom bratu ili sestri i izraziti radost zbog divnog koraka koji je poduzeo te mu pružiti vrlo srdačnu dobrodošlicu u naše kršćansko bratstvo.
Dakle, ukratko rečeno, svi se mi, uključujući i one koji se krste, trebamo prema krštenju odnositi s prikladnom ozbiljnošću. To nije vrijeme za burne izljeve emocija, za priređivanje zabava ili za bučno veselje. Ali to nije ni vrijeme sumornosti ili strogoće. S pravom možemo biti radosni što su nam se na putu u vječni život pridružili novi. I radosno možemo izraziti dobrodošlicu našoj novoj braći i sestrama.
[Slika preko cijele stranice 31]