Objavljuj nadaleko Božje kraljevstvo

“Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace, a ti hajde te javljaj carstvo Božje” (LUKA 9:60).

 1. Koja se važna pitanja javljaju obzirom na Isusove riječi iz Luke 9:60?

BOŽJE kraljevstvo je bilo najvažnija stvar u Isusovu životu. Jednako je danas sa svim njegovim pravim sljedbenicima. Kao kršćani mi se trudimo točno slijediti Isusovim stopama, time što živimo u suglasnosti s Biblijom (1. Petrova 2:21). No, postoji li možda sada, na početku 1986. godine, potreba da iznova ispitamo kojim stvarima mi dajemo prednost u svom životu? Kako bi ti primjerice objasnio Isusove riječi — “Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve”? Zašto je Isus tada naglasio važnost objavljivanja vijesti o Kraljevstvu, što bi se naizgled protuslovilo pokazivanju dolične obazrivosti prema članovima obitelji? Što misliš ti o tome?

 2. Kad je počeo Jehovin suverenitet i kako će dugo postojati?

² Davno prije nego je Isus upotrijebio izraz “Božje kraljevstvo”, pisao je psalmist David pod božanskim nadahnućem: “Jahve u nebu postavi prijestolje svoje i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća” (Psalam 103:19, ST). Jehovin suverenitet počinje njegovim stvaranjem. Temelj njegova prijestolja ne može nikada biti odstranjen, nikada mu neće biti oduzeto pravo na univerzalni suverenitet. Nikakvo čudo da je psalmist uputio poziv: “Kazujte svim narodima slavu njegovu ... Velik je Jahve, hvale predostojan” (Psalam 96:3, 4, ST; 109:21; Danijel 4:34, 35).

 3. a) Koji su događaji doveli do toga da je bila napadnuta Jehovina vladavina? b) Što je Bog naumio poduzeti, da bi se objasnilo sporno pitanje univerzalne suverenosti?

³ Međutim, nisu svi nastavili slaviti Jehovu. Sotona, prvi otpadnik, napao je način na koji Jehova izražava i provodi svoj suverenitet nad svojim stvorenjima na Zemlji (1. Mojsijeva 3:1-5; Job 1:6-12; 2:1-5). To je imalo za posljedicu da su na Zemlji, a kasnije i na nebu, neka stvorenja bila zaražena sotoninim buntovničkim stajalištem. Sotona je također utjecao na uspostavljanje mnogih ljudskih kraljevstava, preko kojih je napadao pravovaljanost Božje vladavine (Otkrivenje 13:1-6). Da bi se razjasnilo sporno pitanje univerzalne suverenosti, Jehova je naumio poduzeti nešto neobično. Prorečeno je to u Danijelu 2:44, slijedećim riječima: “U dane tih kraljeva, podignut će Bog neba kraljevstvo, koje se nikada neće rasuti. ... Smrvit će sva ta kraljevstva i pripremiti im kraj, a samo će vladati u nedogledno vrijeme” (NS).

Jehova postaje kraljem nad Izraelom

 4. U kojem je smislu David mogao reći: “Jahve kraljuje!” i što je trebalo učiniti u vezi s tim događajem?

⁴ Dakle, činjenica je da je Jehova, iako je njegov suverenitet započeo već sa stvaranjem, naumio stvoriti nešto kroz što bi posebno došla do izražaja njegova vladavina, kako bi se zauvijek objasnilo pitanje pravovaljanosti njegova suvereniteta. Riječ je o nebeskom kraljevstvu Mesije. Zemaljsko kraljevstvo koje je Jehova podigao narodu Izraela, bilo je u malome predodžba Kraljevstva “koje se nikada neće rasuti”. Stoga je nakon donošenja zavjetnog kovčega u Jeruzalem, kralj David mogao uskliknuti: “Neka se vesele nebesa i neka klikče zemlja, neka se govori među poganima ‘Jahve kraljuje!’” (1. Dnevnika 16:31, ST). Da, Jehova je u naročitom smislu “postao kraljem” za cijeli Izrael. Bilo je to vrijeme velike radosti i David je želio nadaleko objaviti taj divan događaj!

 5, 6. a) U kom je pogledu David bio jedinstveni kralj? b) Koga je predočavao David i u kom pogledu?

⁵ Budući da je kralj David u prošlosti bio pastir, zauzimao je jedinstveni položaj među kraljevima. On je bio pastir — kralj. Psalmist je na slijedeći način opisao kako je Bog izabrao Davida za taj položaj: “(Jehova) izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; ... da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio” (Psalam 78:70-72, ST).

⁶ Radi svoje uloge brižljivog pastira u interesu svog naroda, zbog besprijekornosti svog srca prema Bogu i na temelju umješnosti koju je pokazao kao vođa, David je na odgovarajući način simbolično predočavao dolazećeg Mesiju, koji će na poseban način izraziti Jehovino univerzalno kraljevstvo, postupajući kao ljubazni pastir — kralj. To divno ostvarenje Jehovinog nauma bilo je kasnije prorečeno preko proroka Ezekijela slijedećim riječima: “Postavit ću im (Izraelu) jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida: ... a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve rekoh!” (Ezekijel 34:22-24, ST).

Pojavljuje se prorečeni pastir — kralj

 7, 8. a) Kako je bio najavljen prorečeni pastir — kralj i što je zaslužilo njegovo pojavljivanje? b) Za koju je svrhu Jehova “odabrao” Isusa?

⁷ Taj od Jehove prorečeni bio je njegov vlastiti sin — Isus. O njemu je anđeo Gabrijel rekao djevici Mariji: “Evo, ‘ti ćeš začeti i roditi Sina’ komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin (Jehova) Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka, i kraljevstvo njegovo neće imati svršetka” (Luka 1:31-33, ST). Kako li će na taj način divno doći do izražaja Jehovino Kraljevstvo! Taj će predstojeći događaj sa sigurnošću opravdati potrebu da se diljem svijeta objavi: “Jehova sam postade kralj!”

⁸ Nakon svog rođenja i dorastanja u čovjeka, Isus je krenuo na Jordan da se krsti u vodi. Bog ga je tada priznao za svog Sina, time što je izlio na nj svoj duh i rekao mu: “Ti si Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao” (Luka 3:22, ST). Za koju je svrhu Bog “odabrao” Isusa? U Lukinom izvještaju čitamo: “Isusu je na početku njegova djelovanja (“kad je počeo učiti”, Schlachter — Bibel) bilo otprilike trideset godina” (Luka 3:23, ST). U čemu se sastojalo Isusovo “djelovanje”? Što je on učio? Na ta nam pitanja odgovara biblijski pisac Matej: “Isus je obilazio po svoj Galileji učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu, te ozdravljujući svaku vrstu bolesti i nemoći u svom narodu” (Matej 4:23, ST).

 9. U kom je pogledu Isus bio nalik svom pretku Davidu?

⁹ Isus je posvetio svoj život zadatku da ‘nadaleko objavljuje Božje kraljevstvo’. Poput svog pretka Davida i on je dokazao besprijekornost svog srca time što nikada nije činio kompromise obzirom na vjernost Jehovinom Kraljevstvu (Luka 9:60; 4:3-13; Ivan 16:33). Isus se pokazao kao “jedan pastir” koga je Jehova obećao podignuti. Radovalo ga je da može duhovno pasti sve koje su religiozni vođe ‘smeli i rasijali kao ovce bez pastira’ (Matej 9:36). U vezi svog spretnog pastirskog djelovanja i obzirom na to kako će se ono tijekom godina postepeno proširivati, rekao je: “Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, ... Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir” (Ivan 10:14, 16, ST).

10. Što možemo naučiti iz različitog reagiranja Židova na Isusov poziv da ga slijede?

¹⁰ Kako su reagirali Židovi na Isusov poziv da postanu njegovi ovcama slični sljedbenici? Reagirali su različito. Dok ispitujemo neka njihova reagiranja, sjeti se kako si ti reagirao kad si čuo za vijest o Božjem kraljevstvu.

“Hajde za mnom” — kako ti reagiraš?

11. Opiši kako su na Isusov poziv ‘Hajde za mnom’ reagirali Šimun, Andrija, Jakov, Ivan i Matej.

¹¹ Prolazeći pokraj Galilejskog mora, Isus je ugledao Šimuna i brata mu Andriju kako love ribu. “Isus im reče: ‘Hajde za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Kad pođe malo dalje, opazi Jakova, Zebedejeva sina i brata mu Ivana, ... Odmah ih pozva. Oni ostaviše oca svog Zebedeja s najamnicima u lađici i pođoše za njim” (Marko 1:16-20, ST). Jednako je pozitivno reagirao carinik Levije ili Matej. “(Isus) mu reče: ‘Hajde za mnom!’ On ostavi sve te ustade i pođe za njim” (Luka 5:27, 28, ST).

12. U čemu se sastojao problem čovjeka koji je rekao Isusu: “Ja ću te slijediti kamo god pojdeš”?

¹² Međutim, svi nisu pozitivno reagirali na Isusov poziv: “Hajde za mnom”. Sjetimo se čovjeka spomenutog u devetom poglavlju Lukina evanđelja, koga je Isus sreo na putu za jedno drugo selo. On je rekao Isusu: “Ja ću te slijediti kamo god pođeš”. Iz Matijina izvještaja doznajemo da se radilo o književniku, a književnike je narod smatrao većima od sebe, nazivajući ih “rabbi”. Isus je odgovorio tom čovjeku: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu” (Luka 9:57, 58, ST). Isus mu je objasnio da bi kao njegov sljedbenik morao skromno živjeti. Za pretpostaviti je da je čovjek bio preponosan, a da bi mogao prihvatiti takav način života. Za njega je bila preteška neizvjesnost gdje će provesti slijedeću noć.

13. Zašto je Isus na ovaj način odgovorio čovjeku koji je mogao postati njegovim sljedbenikom?

¹³ Jednom drugom koji se također našao tamo, Isus je rekao: “Slijedi me!” Ali, taj mu je odgovorio: “Dopusti mi da najprije odem i oca ukopam.” Zapazimo Isusov odgovor: “Pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace, a ti hajde i navješćuj Kraljevstvo Božje!” (Luka 9:59, 60, ST). Ispričavanje ovog čovjeka ne daje spoznati da je njegov otac već umro. Da je to bio slučaj, onda se on kao sin vrlo vjerojatno ne bi našao na tom putu da sluša Isusa. Ne, to što je čovjek rekao daje spoznati da je zamolio da mu se dade vremena da sačeka dok mu umre otac. On nije bio spreman odmah dati Božjem kraljevstvu prvo mjesto u svom životu (Matej 6:33).

14, 15. a) Što daje spoznati molba koju je treći čovjek upravio Isusu? b) Što učimo mi danas iz odgovora kojeg je Isus dao tom čovjeku?

¹⁴ Zatim se izvještava o trećem čovjeku; taj se dobrovoljno ponudio rekavši: “Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojim ukućanima!” Taj je čovjek, izgleda, htio nečim uvjetovati svoju službu Isusova sljedbenika. Rekao je u smislu: ‘Gle, ja te želim slijediti, ako ...’ Što mu je Isus rekao na to? “Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za Kraljevstvo Božje” (Luka 9:61, 62, ST). Želi li orač vući ravne brazde u polju, on mora stalno gledati naprijed. Bude li gledao natrag, brazde će mu vjerojatno biti neravne, a mogao bi se čak i spotaknuti. Jednako vrijedi za one koji slijede Isusovim stopama. Ako bi se makar samo na čas okrenuli za starim sustavom stvari mogli bi prouzročiti zlo; mogli bi posrnuti i tada skrenuti s “uskog puta koji vodi u život” (Matej 7:14; vidi Luka 17:31-35).

¹⁵ Jesi li ti čuo Isusov poziv “Hajde za mnom”? Kako si reagirao na nj? Je li tvoja reakcija bila jednako pozitivna kao u slučaju učenika Šimuna, Andrije, Jakova, Ivana i Mateja? Jesi li poput tih muževa spreman podnijeti svaku potrebnu žrtvu, da bi mogao slijediti Gospodinovim stopama? Ako da, tada ćeš i ti imati neprocjenjivu prednost da nadaleko objavljuješ dobru vijest o Božjem kraljevstvu.

16. Kako je Isus pripremio svoje učenike da sudjeluju s njim u propovijedanju dobre vijesti?

¹⁶ Prije nego je poslao svoje učenike da objavljuje Kraljevstvo, Isus ih je vlastitim primjerom poučio kako da postupaju. Tada im je dao detaljna uputstva kako mogu na području naći ovcama slične ljude. Njegova su uputstva još uvijek primjenjiva i u našem 20. stoljeću. Istražimo neka od njih, zapisana u 10. poglavlju izvještaja kojeg je sastavio Matej.

Uputstva za propovijedanje Kraljevstva

17. Usporedi sadržaj vijesti o Kraljevstvu u prvom stoljeću s današnjom vijesti.

¹⁷ Vijest koju su posredovali učenici trebala je sadržavati istu temu kao Isusova vijest: “A hodeći propovijedajte i govorite: ‘Približi se kraljevstvo nebesko’” (Matej 10:7, NS). Međutim, to je Kraljevstvo sada već uspostavljeno na nebu. Jehovin pastir-kralj, Isus Krist već vlada! Stoga Davidove riječi: “Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među narodima: ‘Jahve kraljuje!’”, dobivaju danas još veće značenje (1. Dnevnika 16:31, ST). Mi imamo danas ne samo prednost podupirati to Kraljevstvo, kroz koje na poseban način dolazi do izražaja Jehovino univerzalno kraljevstvo, nego i radost da živimo u vremenu kada će jednom zauvijek biti riješeno sporno pitanje Jehovine suverenosti.

18. Što je prema Mateju 10:8-10 naglasio Isus u vezi svojih sljedbenika i tko to može danas posebno potvrditi?

¹⁸ Izvještaj iz Mateja 10:8-10 osvrće se na stajalište onih koji sudjeluju u službi propovijedanja. Božje kraljevstvo mora u njihovu životu zauzeti prvo mjesto, dok zadovoljavanje fizičkih potreba dolazi na drugo mjesto. Zašto? Isus je rekao: “Radnik zaslužuje uzdržavanje.” Naš će se nebeski otac uvijek brinuti za one koji se uzdaju u njega, što mogu danas potvrditi stotine tisuća punovremenih slugu u redovima Jehovinih svjedoka (4. Mojsijeva 18:30, 31; 5. Mojsijeva 25:4).

19. Kako se danas traže dostojni ljudi i pod čijim vodstvom?

¹⁹ Isus je nastavio: “U koji god grad ili selo uđete, ispitajte ima li tu tko dostojan, te ostanite kod njega dok ne pođete dalje!” (Matej 10:11, ST). Tko je to čega dostojan? Prednosti da gostoljubivo primi nekog Jehovinog slugu i da sasluša vijest o Božjem kraljevstvu. Vjerojatno su učenici tada ostali u domu neke dostojne osobe i otuda obrađivali ostalo područje, tražeći i druge dostojne ljude. Danas Jehovini svjedoci slično postupaju. Oni utroše milijune sati, nastojeći u različitim područjima pronaći dostojne osobe. Ako uspiju u tome, tada provode s velikom radošću ponovne posjete kod tih stanara, objašnjavajući im Riječ Božju. Na taj način Isus kao vješti pastir sakuplja danas ostale ovcama slične ljude sebi zdesna, na stranu svoje milosti (Matej 25:31-33).

20. Kako dostojan dom doživljava mir kojeg mu poželi propovjednik Kraljevstva?

²⁰ “Ulazeći u kuću zaželite joj mir! Bude li kuća dostojna, neka na nju siđe vaš mir” (Matej 10:12, 13, ST). “Neka je mir kući ovoj!”, tako je glasio uobičajeni pozdrav u Isusovo vrijeme (Luka 10:5). U vrijeme Isusova rođenja anđeli su pjevali: “Slava Bogu na visini, mir dolje na Zemlji među ljudima dobre volje” (Luka 2:14, NS). Dom koji je bio dostojan osjetio je taj prorečeni mir time što je prihvatio vijest o Kraljevstvu, koju su objavljivali učenici. Dobra vijest o Kraljevstvu djeluje danas na isti način. Ona pomaže ljudima da kroz Isusa Krista dođu u miroljubivi odnos s Bogom, a unapređuje također mir među braćom u vjeri (2. Korinćanima 5:20, 21; Filipljanima 4:7; Efežanima 4:3).

21. Zašto je tako odgovarajući godišnji citat za 1986. godinu?

²¹ U kalendarskoj godini 1986. u svim kraljevskim dvoranama Jehovinih svjedoka diljem svijeta, stoji kao godišnji citat riječi iz Luke 9:60: “Idi ..., objavljuj nadaleko Božje Kraljevstvo”. Kakvog li odličnog podsjetnika i podstreka za sve prave sluge Božje da redovito sudjeluju u propovijedanju Božjeg kraljevstva! Da, to Kraljevstvo vlada od 1914. godine! Ono služi kao Božje sredstvo kroz koje će njegov mesijanski kralj uništiti sva kraljevstva sotoninog svijeta. Dakle, nije čudno da Božje kraljevstvo treba biti najznačajnija stvar u životu svakog Jehovinog svjedoka. Mi znamo da o tome ovisi naše spasenje i naš život (1. Timoteju 4:16).

Kako bi odgovorio?

◻ Koliko je trajno i sigurno Jehovino kraljevstvo?

◻ Koje univerzalno sporno pitanje mora sada biti objašnjeno?

◻ Na što moraju biti spremni svi Isusovi sljedbenici?

◻ Zašto su riječi “Jehova kraljuje” danas značajnije nego su to bile ranije?

◻ Kojoj svrsi služi godišnji citat za 1986.?