Zašto Bog dopušta patnje?

PONEKAD onaj tko postavi to pitanje ne traži samo odgovor nego i utjehu, koja mu je itekako potrebna ako je doživio neki teški gubitak. Pruža li Biblija potrebnu utjehu? Razmotrimo tri važne biblijske istine koje su izravno povezane s tom temom.

Kao prvo, nije neispravno postaviti pitanje zašto Bog dopušta patnje. Neki se boje da bi postavljanjem tog pitanja pokazali da nemaju vjere u Boga ili da ga ne poštuju. No to nipošto nije istina. U prošlosti je bilo mnogo ljudi koji su se također iskreno pitali zašto Bog dopušta patnje. Vjerni prorok Habakuk upitao je Boga: “Zašto puštaš da vidim zlo i zašto gledaš nevolju? Zašto su pljačka i nasilje preda mnom, zašto nastaju prepirke i zašto izbijaju svađe?” (Habakuk 1:3). Jehova nije prekorio Habakuka, već je dao da pitanja koja je postavio taj vjerni čovjek budu zapisana u Bibliji kako bismo ih svi mi mogli čitati (Rimljanima 15:4).

Kao drugo, važno je znati da Bog suosjeća s onima koji pate. On nije hladan i tajnovit. Bog “ljubi pravdu”, a mrzi zloću i patnje koje ona uzrokuje (Psalam 37:28; Mudre izreke 6:16-19). U Noinim danima “zaboljelo ga je u srcu” kad je vidio da je Zemlja postala puna nasilja (1. Mojsijeva 6:5, 6). Bog se nije promijenio. On ima isti stav prema onom što se događa u današnje vrijeme (Malahija 3:6).

Kao treće, Bog nikad ne čini zlo. Biblija to jasno pokazuje. Oni koji kažu da Bog stoji iza zlih djela kao što su ubojstva i terorizam nepravedno ga ocrnjuju. Zapazite da u Jobu 34:10 piše: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao!” Slično tome, u Jakovu 1:13 stoji: “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava.” Zato ako trpite zlo, budite sigurni da ga ne uzrokuje Bog.

No još uvijek nismo odgovorili na pitanje: Ako je Bog pravedan, moćan i pun ljubavi, zašto onda svuda oko nas ima toliko zla? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, trebamo otkloniti jednu uobičajenu zabludu. Mnogi ljudi misle da je Svemogući Bog vladar ovog svijeta i da izravno upravlja svime što se u njemu događa. “Bog upravlja svakim atomom i molekulom u svemiru”, rekao je rektor jednog sjemeništa. Da li Biblija doista to naučava?

Nipošto. Mnogi su se iznenadili kad su saznali što Biblija zapravo kaže o tome tko vlada svijetom. Naprimjer, 1. Ivanova 5:19 kaže: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga.” Tko je taj Zli? Isus Krist rekao je da je to Sotona Đavo, kojeg je nazvao ‘vladarom svijeta’ (Ivan 14:30). Nije li to sasvim logično? Sotona je okrutan, sklon prijevari i pun mržnje, a upravo su te osobine uzrok mnogih patnji koje ljudi doživljavaju. No zašto Bog dopušta Sotoni da vlada svijetom?

Kako bi se dobar i brižan otac osjećao kad bi ga netko optužio pred drugim ljudima da laže svojoj djeci, da zloupotrebljava svoj roditeljski autoritet i namjerno uskraćuje djeci nešto što je za njih dobro? Bi li otac mogao dokazati neistinitost tih zlobnih optužbi tako da fizički napadne onoga tko ga je optužio? Naravno da ne bi! Kad bi tako reagirao, mogao bi dati ljudima povoda da vjeruju tim optužbama.

Ovaj primjer pomaže nam da bolje razumijemo način na koji je Jehova Bog odlučio riješiti sporno pitanje koje je bilo postavljeno na samom početku ljudske povijesti na mjestu nazvanom Eden. Tamo je Bog otkrio prvom ljudskom paru, Adamu i Evi, kakav je divan zadatak naumio dati svojoj zemaljskoj djeci. Ljudi su trebali napuniti Zemlju, podložiti je sebi i pretvoriti je u raj (1. Mojsijeva 1:28). Osim toga, stotine milijuna Božjih duhovnih sinova pokazalo je veliko zanimanje za to kako će se ispuniti taj veličanstveni naum (Job 38:4, 7; Danijel 7:10).

Kao velikodušan Bog, Jehova je dao Adamu i Evi prekrasan rajski dom u kojem je bilo mnogo ukusnih plodova. Smjeli su jesti sa svakog drveta u vrtu osim s “drveta spoznaje dobra i zla”. Time što ne bi jeli plod s tog drveta Adam i Eva pokazali bi da se potpuno pouzdaju u svog Oca, priznajući da on ima pravo odlučivati što je za njih dobro, a što zlo (1. Mojsijeva 2:16, 17).

No nažalost, jedan je Božji duhovni sin, potaknut željom da ga drugi obožavaju, rekao Evi da neće umrijeti ako pojede zabranjeni plod (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-5). Tako se taj zli anđeo, Sotona, drsko suprotstavio Bogu i zapravo ga nazvao lašcem! On je ujedno optužio Boga da je Adamu i Evi uskratio nešto što su svakako trebali znati. Neizravno je rekao da bi ljudi trebali sami odlučivati što je dobro, a što zlo. Sotona je u biti optužio Boga da je loš Vladar i Otac te dao naslutiti da bi on bio bolji od njega.

Izrekavši lukave i zlobne laži, taj je anđeo postao Sotona (naziv dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”) i Đavo (od grčke riječi koja znači “klevetnik”). Kako su postupili Adam i Eva? Stali su na Sotoninu stranu i okrenuli leđa Bogu (1. Mojsijeva 3:6).

Jehova je mogao odmah uništiti te buntovnike. No, kao što je bilo objašnjeno pomoću ranije navedenog primjera, takav se problem ne može riješiti nasiljem ni osvetom. Ne zaboravite da su milijuni anđela čuli kako je Sotona osporio Božje pravo vladanja. Ustvari, kasnije se jedan neodređeni, ali prilično velik broj anđela pridružio Sotoni u njegovoj pobuni i tako su ti anđeli postali demoni (Marko 1:34; 2. Petrova 2:4; Juda 6).

Navevši Adama i Evu da izaberu neovisnost i okrenu leđa svom Stvoritelju, Sotona je ustvari osnovao ljudsku zajednicu koja nije bila istinski neovisna, nego je potpala pod njegovu vlast. Bili oni toga svjesni ili ne, članovi te zajednice počeli su pod utjecajem svog “oca”, Đavla, sami birati svoje životne ciljeve i mjerila ponašanja (Ivan 8:44). No hoće li im takav način života donijeti istinsku slobodu i trajnu sreću? Jehova je dobro znao da neće. Usprkos tome, dopustio je buntovnicima da krenu putem neovisnosti, jer se samo na taj način moglo trajno riješiti sporna pitanja koja su bila postavljena u Edenu.

U proteklih više od 6 000 godina ljudi su stvorili svijet u kojem su isprobali sve moguće vrste vlasti i mjerila ponašanja. Sviđa li vam se rezultat svega toga? Jesu li ljudi istinski sretni, miroljubivi i ujedinjeni? Naravno da nisu! Umjesto toga, svijetom haraju ratovi, prirodne katastrofe, glad, bolest i smrt, a posljedica toga je da su ljudi ‘podloženi ispraznosti’, da su “u boli” i da ‘uzdišu’, kao što to piše u Bibliji (Rimljanima 8:19-22; Propovjednik 8:9).

No netko bi mogao pitati: ‘Zašto Bog nije spriječio takve tragedije?’ To bi zapravo bilo nepravedno i moglo bi navesti nekoga na krivi zaključak da pobuna protiv Boga nema nikakve loše posljedice. Stoga Jehova ne upravlja događajima u svijetu tako da spriječi sve zločine i nesreće koje su, bilo izravno bilo neizravno, posljedica čovjekove neposlušnosti Bogu.a On nikad ne bi podupro opasnu laž da Sotonin svijet može ljudima pružiti istinski sretan život. No s druge strane, Jehova nije ravnodušan prema onom što se događa u svijetu. Naprotiv, on mnogo toga čini za ljude, kao što ćemo nadalje vidjeti.

Te Isusove riječi pokazuju da Bog ne sjedi skrštenih ruku, puštajući da stvari idu svojim tokom (Ivan 5:17). Naprotiv, on je od pobune u Edenu do danas već mnogo toga poduzeo. Naprimjer, nadahnuo je pisce Biblije da zapišu njegovo obećanje o ‘potomstvu’, odnosno Potomku, koji će uništiti Sotonu i sve one koji su stali na njegovu stranu (1. Mojsijeva 3:15). Osim toga, Bog je naumio postaviti tog Potomka za kralja svog nebeskog Kraljevstva, koje će donijeti blagoslove svim poslušnim ljudima te stati na kraj svim patnjama, pa čak i smrti (1. Mojsijeva 22:18; Psalam 46:9; 72:16; Izaija 25:8; 33:24; Danijel 7:13, 14).

Da bi ispunio ta divna obećanja, Jehova je poslao na Zemlju onoga koji je trebao postati glavni vladar tog Kraljevstva. To je bio Isus Krist, Božji Sin (Galaćanima 3:16). U skladu s Božjim naumom, Isus je prvenstveno poučavao ljude o Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43). Onim što je činio dok je bio na Zemlji Krist je jasno pokazao što će sve učiniti kao Kralj tog Kraljevstva. Nahranio je tisuće gladnih ljudi, liječio je bolesne, uskrsavao umrle i čak je pokazao da ima vlast nad prirodnim silama tako što je stišao jaku oluju (Matej 14:14-21; Marko 4:37-39; Ivan 11:43, 44). Biblija u vezi s Isusom kaže: “Koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala ‘da’” (2. Korinćanima 1:20).

Oni koji slušaju Isusa i izašli su “iz svijeta” koji je otuđen od Boga i nalazi se pod Sotoninom vlašću dobrodošli su u Jehovinu obitelj (Ivan 15:19). U toj svijetom raširenoj obitelji pravih kršćana vladaju ljubav i mir. Ti su kršćani poznati po odlučnosti da iz svojih redova iskorijene svaki trag netrpeljivosti i rasizma (Malahija 3:17, 18; Ivan 13:34, 35).

Pravi kršćani ne pružaju podršku ovom današnjem svijetu, nego podupiru i objavljuju Božje Kraljevstvo, postupajući po Isusovoj zapovijedi zapisanoj u Mateju 24:14. Razmislite o sljedećim pitanjima: Tko diljem svijeta propovijeda ‘dobru vijest o kraljevstvu’? Tko sačinjava međunarodno bratstvo koje ne želi sudjelovati u ratovima ni bilo kakvim drugim sukobima između naroda i plemena? Tko živi po uzvišenim načelima iz Božje Riječi, bez obzira na to sviđa li se to drugima ili ne? (1. Ivanova 5:3). Mnogi su primijetili da su to obilježja Jehovinih svjedoka. Potičemo vas da i sami istražite dokaze.

Ljudi koji su otuđeni od Boga i zavedeni Sotoninim lažima stvorili su svijet u kojem ima sve više patnje i beznađa. Ti ljudi uništavaju i samu Zemlju! S druge strane, Jehova je na nebu uspostavio vlast koja je milijunima ljudi promijenila život nabolje i pružila svakome od njih pouzdanu nadu u sretnu budućnost (1. Timoteju 4:10). Što ćete vi izabrati?

Sada je vrijeme da donesete odluku jer Bog neće dopustiti Sotoni i njegovom zlom svijetu da vječno postoje. Božji prvobitni naum da pretvori Zemlju u raj nije se promijenio. Zato će njegovo Kraljevstvo i svi oni koji ga podupiru sve više napredovati, dok će svijet koji je pod vlašću Sotone sve više doživljavati ‘bolne nevolje’, sve dok ga Bog konačno ne uništi (Matej 24:3, 7, 8). Stoga ako se iskreno pitate zašto Bog dopušta patnje, obratite pažnju biblijskoj poruci koja pruža utjehu i nadu. Suze koje prolijevate od tuge mogu se već danas pretvoriti u suze radosnice (Matej 5:4; Otkrivenje 21:3, 4).