Koliko snažno vjeruješ u uskrsnuće?
“Ja sam uskrsnuće i život. Tko iskazuje vjeru u mene, ako i umre, oživjet će” (IVAN 11:25, NW).
1, 2. Zašto obožavatelju Jehove treba pouzdanja u nadu u uskrsnuće?
KOLIKO je snažna tvoja nada u uskrsnuće? Daje li ti ona snagu da se odupreš strahu od umiranja i tješi li te kad ti smrt uzme voljene osobe? (Matej 10:28; 1. Solunjanima 4:13). Da li i tebe jača vjera u uskrsnuće kao što je jačala mnoge Božje sluge iz davnine koji su izdržali bičevanja, izrugivanje, muke i zatvorske okove? (Jevrejima 11:35-38).
2 Da, iskreni obožavatelj Jehove ne bi nikako trebao sumnjati da će biti uskrsnuće, a njegovo bi uvjerenje trebalo utjecati na njegov način života. Divno je razmišljati o činjenici da će u Božje određeno vrijeme more, smrt i had predati mrtve koji se nalaze u njima i da će ti uskrsnuli imati priliku za vječni život na rajskoj Zemlji (Otkrivenje 20:13; 21:4, 5).
Sumnje u vezi s budućim životom
3, 4. Što mnogi još uvijek vjeruju u vezi sa životom nakon smrti?
3 Nazovikršćanstvo već dugo naučava da se nakon smrti život nastavlja. U jednom članku u časopisu U.S. Catholic stajalo je: “Kršćani su se kroz vjekove na najbolji mogući način pokušavali suočiti s razočaranjima i patnjama u ovom životu iščekivanjem drugog života, života punog mira i zadovoljstva, ispunjenosti i sreće.” Premda su ljudi u izvjesnom broju zemalja nazovikršćanstva postali ravnodušni prema religiji i, u neku ruku, cinični prema njoj, mnogi ipak smatraju da nakon smrti mora postojati nešto. No u vezi s mnogim stvarima nisu sigurni.
4 U jednom se članku u časopisu Time zapaža: “Ljudi još uvijek vjeruju u [zagrobni život]: samo je stvar u tome da se njihovo shvaćanje njegovog točnog značenja malo zamaglilo, a njihovi im pastori sve rjeđe i rjeđe govore o tome.” Zašto svećenici govore o zagrobnom životu mnogo rjeđe nego što su to nekad radili? Jeffrey Burton Russell, stručnjak na polju religije, kaže: “Mislim da [svećenici] izbjegavaju tu temu zato što smatraju da će morati nadvladati prepreku popularnog skepticizma.”
5. Kako mnogi ljudi danas gledaju na doktrinu o paklenoj vatri?
5 U mnogim crkvama zagrobni život znači ili odlazak na nebo ili u gorući pakao. A ako svećenici nisu skloni tome da govore o nebu, još su i manje skloni tome da govore o paklu. U jednom je novinskom članku stajalo: “Danas čak i one crkve koje vjeruju u vječnu kaznu u doslovnom paklu (...) sve manje ističu to shvaćanje.” Uistinu, većina današnjih teologa više ne vjeruje da je pakao doslovno mjesto muka, kako se to naučavalo u srednjem vijeku. Umjesto toga, oni preferiraju “humaniju” verziju pakla. Mnogi suvremeni ljudi smatraju da se grešnike u paklu ne muči u doslovnom smislu, već da oni pate zato što su “duhovno odijeljeni od Boga”.
6. Kako neki ustanove da njihova vjera nije dovoljno izgrađena kad se suoče s tragedijom?
6 Možda ublažavanje crkvene nauke kako ona ne bi povrijedila modernu osjetljivost može nekima pomoći da izbjegnu nepopularnost, no tako milijuni iskrenih vjernika ostaju u nedoumici s obzirom na to što vjerovati. Zbog toga često utvrde kako nemaju vjere kad se nađu oči u oči sa smrću. Oni su jednakog stava kao i žena koja je u jednoj tragičnoj nesreći izgubila nekoliko članova obitelji. Kad su je upitali je li joj njezino religiozno uvjerenje donijelo utjehu, ona je s oklijevanjem odgovorila: “Pa, valjda jest.” No čak i da je s uvjerenjem rekla da joj je njena vjera pomogla, od kakve bi dugoročne koristi to bilo ako njena vjerovanja nemaju dobar temelj? To je važno pitanje zato što se, ustvari, ono što većina crkava naučava o budućem životu bitno razlikuje od onoga što naučava Biblija.
Gledište nazovikršćanstva o životu nakon smrti
7. (a) Koje je vjerovanje zajedničko mnogim crkvama? (b) Kako je jedan teolog opisao nauku o besmrtnoj duši?
7 Unatoč razlikama među denominacijama nazovikršćanstva, gotovo se sve one slažu s tim da ljudi imaju besmrtnu dušu koja nadživljava tijelo. Većina vjeruje da kad čovjek umre, njegova duša može ići na nebo. Neki se plaše da bi njihova duša mogla otići u gorući pakao ili u čistilište. No predodžba o besmrtnoj duši središte je njihovog gledišta o budućem životu. Teolog Oscar Cullmann komentirao je to u jednom eseju koji je objavljen u knjizi Immortality and Resurrection (Besmrtnost i uskrsnuće). Napisao je: “Ako bismo jednog današnjeg prosječnog kršćanina upitali (...) što on misli, koje je novozavjetno učenje s obzirom na čovjekov udes nakon smrti, tada bismo, uz nekoliko iznimaka, dobili odgovor: ‘Besmrtnost duše.’” Međutim, Cullmann je dodao: “Ta općeprihvaćena predodžba jedna je od najvećih zabluda kršćanstva.” Cullmann napominje da je, prvi put kad je to izjavio, izazvao burnu reakciju javnosti. No bio je u pravu.
8. Kakvu je nadu Jehova stavio pred prvog čovjeka i ženu?
8 Jehova Bog nije ljude stvorio da bi oni po svojoj smrti išli na nebo. Njegov prvobitni naum bio je da oni uopće ne umiru. Adam i Eva bili su stvoreni savršeni i dobili su priliku da Zemlju napune pravednim potomstvom (1. Mojsijeva 1:28; 5. Mojsijeva 32:4). Našim je praroditeljima bilo rečeno da će umrijeti samo u slučaju neposlušnosti Bogu (1. Mojsijeva 2:17). Da su ostali poslušni svom nebeskom Ocu, bili bi nastavili živjeti na Zemlji zauvijek.
9. (a) Što je istina o ljudskoj duši? (b) Što se s dušom događa kad umre?
9 Međutim, Adam i Eva nažalost nisu slušali Boga (1. Mojsijeva 3:6, 7). Apostol Pavao opisao je tragične posljedice toga: “Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12). Umjesto da vječno žive na Zemlji, Adam i Eva su umrli. Što se zatim dogodilo? Jesu li oni imali besmrtne duše koje se sada moglo predati gorućem paklu zbog njihova grijeha? Upravo suprotno, Biblija kaže da je ranije, kad je bio stvoren, Adam ‘postao živa duša’ (1. Mojsijeva 2:7). Čovjek nije dobio dušu; on je postao duša, živa osoba (1. Korinćanima 15:45, St). Pa, nije jedino Adam bio ‘živa duša’ već su, kako se to vidi iz hebrejskog jezika na kojem je 1. Mojsijeva napisana, i niže životinje bile “duše žive”! (1. Mojsijeva 1:24). Kad su Adam i Eva umrli, oni su postali mrtve duše. S vremenom im se dogodilo baš ono što je Jehova rekao Adamu: “Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19).
10, 11. Što New Catholic Encyclopedia priznaje u vezi s biblijskim učenjem o duši, i kako se to podudara s onim što kaže Biblija?
10 New Catholic Encyclopedia u osnovi se slaže s time. U svom članku “Duša (u Bibliji)” kaže: “U SZ [“Starom zavjetu”, odnosno Hebrejskim pismima] ne postoji dihotomija [podjela na dva dijela] tijela i duše.” Ona dodaje da riječ “duša” u Bibliji “nikada ne označava dušu kao nešto različito od tijela ili od pojedinaca”. Zaista, duša često “označava sâmo biće, bilo ono životinja bilo čovjek”. Takva iskrenost osvježava, no čovjek bi se s pravom mogao pitati zašto vjernicima općenito nitko nije ukazao na te činjenice.
11 Koliko bi samo mnogo brige i straha posjetioci crkava bili pošteđeni da su znali za jednostavnu biblijsku istinu: “Koja duša zgriješi ona će poginuti”, a ne mučiti se u paklenoj vatri! (Ezehijel 18:4). Iako se to jako razlikuje od onoga što naučava nazovikršćanstvo, u potpunom je skladu s onim što je mudri čovjek Salamun pod nadahnućem rekao: “Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate [u ovom životu], jer im se spomen zaboravio. Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 10).
12. Odakle je nazovikršćanstvo preuzelo učenje o besmrtnoj duši?
12 Zašto nazovikršćanstvo naučava nešto što se toliko razlikuje od onog što kaže Biblija? U svom članku “Duša, Ljudska, Besmrtnost”, New Catholic Encyclopedia kaže da rani crkveni oci nisu potvrdu vjerovanju u besmrtnost duše pronašli u Bibliji već kod “pjesnikâ i filozofâ te u općoj tradiciji grčke misli. (...) Kasnije su se skolastičari više voljeli pozivati na Platona ili na Aristotelova načela.” U njoj stoji da je “utjecaj platonističke i neoplatonističke misli” — uključujući i vjerovanje u besmrtnu dušu — s vremenom bio umetnut “u samo središte kršćanske teologije”.
13, 14. Zašto je nerazumno nadati se da će nas poganski grčki filozofi prosvijetliti?
13 Jesu li se ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani trebali okrenuti poganskim grčkim filozofima da bi naučili nešto tako osnovno kao što je nada u život nakon smrti? Naravno da nisu. Kada je Pavao pisao kršćanima u grčkom gradu Korintu, rekao je: “Premudrost ovoga svijeta ludost [je] pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin zna pomisli mudrijeh da su ništa” (1. Korinćanima 3:19, 20). Drevni su Grci obožavali idole. Kako bi onda od njih mogla potjecati istina? Pavao je upitao Korinćane: “Kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću se u njih i življeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod” (2. Korinćanima 6:16).
14 Svete se istine prvobitno otkrivalo posredstvom nacije Izrael (Rimljanima 3:1, 2). Nakon 33. n. e. otkrivalo ih se posredstvom pomazane kršćanske skupštine prvog stoljeća. Govoreći o kršćanima prvog stoljeća, Pavao je rekao: “Nama je Bog otkrio [stvari pripremljene za one koji ga ljube] Duhom svojijem” (1. Korinćanima 2:10; vidi i Otkrivenje 1:1, 2). Doktrina nazovikršćanstva o besmrtnosti duše potječe od grčke filozofije. Ona nije bila otkrivena posredstvom Božjih objava danih Izraelu niti posredstvom skupštine pomazanih kršćana iz prvog stoljeća.
Stvarna nada za mrtve
15. Koja je, prema Isusovim riječima, stvarna nada za mrtve?
15 Ako nema besmrtne duše, što je onda stvarna nada za mrtve? Naravno, to je uskrsnuće, centralna biblijska nauka i jedno uistinu divno božansko obećanje. Isus je izrazio nadu u uskrsnuće kad je svojoj prijateljici Marti rekao: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko iskazuje vjeru u mene, ako i umre, oživjet će” (Ivan 11:25, NW). Vjerovati u Isusa znači vjerovati u uskrsnuće, a ne u besmrtnost duše.
16. Zašto je razumno vjerovati u uskrsnuće?
16 Isus je i ranije govorio o uskrsnuću kad je nekim Židovima rekao: “Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega. I izići će” (Ivan 5:28, 29). Ono što Isus ovdje opisuje znatno se razlikuje od predodžbe da neka besmrtna duša nadživljava tijelo i odlazi pravo na nebo. To je buduće ‘izlaženje’ ljudi koji se nalaze u grobovima, mnogi od njih stoljećima, pa čak i tisućljećima. To su mrtve duše koje se vraćaju u život. Nemoguće? Ne i Bogu “koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest” (Rimljanima 4:17). Skeptici se mogu izrugivati pomisli da se ljudi vraćaju iz mrtvih, no to je u potpunom skladu s činjenicom da je ‘Bog ljubav’ i da “plaća onima koji ga traže” (1. Ivanova 4:16; Jevrejima 11:6).
17. Što će Bog učiniti putem uskrsnuća?
17 Konačno, kako bi Bog mogao nagraditi one koji su se dokazali ‘vjernima do same smrti’ ako ih ne bi vratio u život? (Otkrivenje 2:10). Osim toga, uskrsnuće omogućava da Bog učini ono o čemu je pisao apostol Ivan: “Za to se javi sin Božij da raskopa djela djavolja” (1. Ivanova 3:8). Još je u edenskom vrtu Sotona postao ubojica cijelog ljudskog roda kada je naše praroditelje odveo u grijeh i smrt (1. Mojsijeva 3:1-6; Ivan 8:44). Isus je počeo raskopavati Sotonina djela kad je dao svoj savršeni život kao odgovarajući otkup, čime je čovječanstvu otvorio put u izbavljenje od naslijeđenog ropstva grijehu nastalom uslijed Adamove namjerne neposlušnosti (Rimljanima 5:18). Uskrsavanje onih koji umru zbog tog Adamovog grijeha bit će daljnje raskopavanje Đavolovih djela.
Tijelo i duša
18. Kako su neki grčki filozofi reagirali na Pavlovu izjavu da je Isus uskrsnuo, i zašto?
18 Kad je apostol Pavao bio u Ateni, propovijedao je dobru vijest jednoj grupi ljudi u kojoj su bili i neki grčki filozofi. Oni su slušali njegovu raspravu o jednom pravom Bogu i njegov poziv na pokajanje. Ali što se dogodilo nakon toga? Pavao je svoj govor zaključio, rekavši: “[Bog] je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru uskrsnuvši ga iz mrtvijeh.” Te su riječi uskomešale masu. “A kad čuše uskrsenje iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu” (Djela apostolska 17:22-32). Teolog Oscar Cullmann primjećuje: “Možda je Grcima, koji su vjerovali u besmrtnost duše, bilo teže prihvatiti kršćansku propovijed o uskrsnuću negoli drugima. (...) Učenje velikih filozofa, Sokrata i Platona, nikako se ne može dovesti u sklad s Novim zavjetom.”
19. Kako su teolozi nazovikršćanstva pokušali sjediniti učenje o uskrsnuću s doktrinom o besmrtnoj duši?
19 Pa ipak, poslije pojave velikog otpada nakon smrti apostolâ, teolozi su se trudili da spoje kršćansku nauku uskrsnuća s Platonovim vjerovanjem u besmrtnu dušu. Neki su se s vremenom složili oko jednog novog rješenja: Prilikom smrti duša se odvaja (“oslobađa”, kako to neki kažu) od tijela. Zatim će se, kako to stoji u djelu Outlines of the Doctrine of the Resurrection (Osnovno o nauci uskrsnuća) R. J. Cooka, u sudnjem danu “svako tijelo ponovno sjediniti sa svojom dušom, a svaka duša sa svojim tijelom”. Kaže se da je buduće ponovno sjedinjenje tijela sa svojom besmrtnom dušom uskrsnuće.
20, 21. Tko dosljedno naučava istinu o uskrsnuću, i kakvu korist oni imaju od toga?
20 Ta je teorija još uvijek službena nauka u glavnim crkvama. Iako takvo poimanje može djelovati logično nekom teologu, većina posjetilaca crkava nije upoznata s tim. Oni jednostavno vjeruju da će kad umru ići pravo na nebo. Iz tog je razloga u izdanju Commonweala od 5. svibnja 1995. pisac John Garvey opomenuo: “Izgleda da je vjerovanje većine kršćana [što se tiče života nakon smrti] mnogo bliže neoplatonizmu nego bilo čemu što je uistinu kršćansko, a i nema nikakve biblijske osnove.” Uistinu, zamjenjujući Bibliju Platonom, svećenstvo nazovikršćanstva za svoja je stada ugušilo biblijsku nadu u uskrsnuće.
21 Nasuprot tome, Jehovini svjedoci odbacuju pogansku filozofiju i drže se biblijskog učenja o uskrsnuću. Oni uviđaju da to učenje izgrađuje, pruža zadovoljstvo i utjehu. U narednim ćemo člancima vidjeti koliko je dobro utemeljeno i koliko je logično biblijsko učenje o uskrsnuću, kako za one koji imaju zemaljsku nadu tako i za one koji imaju priliku uskrsnuti u nebeski život. Kao pripremu za razmatranje tih članaka, preporučujemo ti da pažljivo pročitaš 15. poglavlje Prve poslanice Korinćanima.
Sjećaš li se?
◻ Zašto bismo trebali njegovati čvrsto pouzdanje u uskrsnuće?
◻ Kakvu je mogućnost Jehova stavio pred Adama i Evu?
◻ Zašto je nerazumno tražiti istinu u grčkoj filozofiji?
◻ Zašto je uskrsnuće razumna nada?
[Slika na stranici 10]
Kad su naši praroditelji sagriješili, izgubili su nadu u vječni život na Zemlji
[Slika na stranici 12]
Na crkvene je učenjake utjecalo Platonovo vjerovanje u besmrtnost duše
[Zahvala]
Musei Capitolini (Rim)