Isusov život i služba

Odgovara na optužbe

SUBOTA je. Isus liječi čovjeka koji je bolestan već 38 godina. No, židovski religiozni vođe ga optužuju da krši subotu. Isus odgovara: “Moj otac sve do sad radi, pa i ja radim”.

Unatoč tvrdnji farizeja, Isusov posao nije bio one vrste koju je zabranjivao zakon o suboti. Posao propovijedanja i liječenja dodijelio mu je Bog, i oponašajući Božji primjer, on je to svakodnevno radio. Međutim, njegov je odgovor još više razljutio Židove, pa su tražili da ga ubiju. Zašto?

To nije bilo samo zbog toga što su smatrali da Isus krši subotu, nego su i njegovu tvrdnju da je Božji Sin smatrali hulom. Međutim, Isus se nije uplašio i dao im daljnji odgovor u vezi svog povlaštenog odnosa s Bogom. “Otac ljubi sina”, kaže on, “i pokazuje mu sve što sam čini”.

“Jer baš kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih”, nastavlja Isus, “tako i Sin oživljuje one koje želi”. Doista, Sin već podiže mrtve u duhovnom smislu! “Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me poslao”, kaže Isus, “prešao je iz smrti u život”. I nastavlja: “Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Božjeg Sina i koji poslušaju živjet će”.

Premda do tog vremena Isus nije doslovno podigao nikoga iz mrtvih, on govori svojim optužiteljima da će se takvo doslovno uskrsenje mrtvih doista zbiti. “Ne čudite se ovome”, kaže on, “jer dolazi čas kad će svi u spomen-grobovima čuti njegov glas i izići”.

Do tada Isus još očito nije javno opisao svoju vitalnu ulogu u Božjem naumu na tako određen i jasan način. Ali, Isusovi optužitelji nisu samo od njega dobili svjedočanstvo o tim stvarima. “Poslali ste ljude k Ivanu”, podsjeća ih Isus, “i on je posvjedočio za istinu”.

Prije samo dvije godine je Ivan Krstitelj govorio tim židovskim religioznim vođama o Onome koji dolazi nakon njega. Podsjećajući ih na njihovo nekad visoko mišljenje o sada zatočenom Ivanu, Isus kaže: “Vi ste samo nakratko bili voljni u velikoj mjeri se radovati njegovom svjetlu”. Isus ih na to podsjeća u nadi da će im pomoći, da, spasiti ih. Međutim, on ne ovisi o Ivanovom svjedočanstvu.

“Djela koja činim (uključujući i čudo koje je upravo izveo) svjedoče o meni da me Otac poslao”. No, pored toga, Isus nastavlja: “Otac koji me poslao posvjedočio je za mene”. Bog je posvjedočio za Isusa, na primjer, prilikom njegovog krštenja, rekavši: “To je moj sin, ljubljeni”.

Doista Isusovi optužitelji nemaju izgovora što ga odbacuju. Samo Pismo za koje tvrde da ga istražuju svjedoči za njega! “Da ste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni”, zaključuje Isus, “jer on je pisao o meni. Ali, ako ne vjerujete njegovim zapisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?” (Ivan 5:17-47; 1:19-27; Matej 3:17 (NS).

◆ Zašto Isusov posao ne povređuje subotu?

◆ Kako Isus opisuje svoju vitalnu ulogu u Božjem naumu?

◆ Na čije svjedočanstvo Isus ukazuje da bi dokazao da je Božji Sin?