“Kruh životni” — na raspolaganju svima

“Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest tijelo moje — za život svijeta” (IVAN 6:51, ST).

 1. S kojom tragičnom situacijom se čovječanstvo danas suočava?

ČOVJEČANSTVO svijeta odavno se hrani kruhom, najvažnijom namirnicom na zemlji. Zbog toga se naziva najpotrebnijom hranom. No danas je glad za kruhom postala spornim pitanjem. Glad i nestašica zahvatili su jednu četvrtinu zemaljskih stanovnika. Nedavno je u časopisu Globe and Mail iz Toronta, Kanada, stajalo: “I glad poput rata ne pozna granice.” Časopis citira izvršni odbor UN o hitnosti djelovanja u Africi, kao upozorenje, da je Afrika na granici “jedne od najvećih ljudskih tragedija, jednog od najvećih ljudskih problema s kojim se ikada suočila”.

 2, 3. a) Dio kojeg znaka je nestašica hrane? b) Kako će se riješiti problem hrane? c) Što je još k tome potrebno i koje se sretno jamstvo daje u Izaiji 25:8?

² Isus je prorekao da će nestašica hrane biti dio znaka njegove prisutnosti u kraljevskoj moći (Matej 24:3, 7, 32, 33; 25:31, 32; Luka 21:11). Kako možemo biti sretni da se Kraljevstvo približilo! Uskoro će ovaj slavni Kralj nadvladati sve neprijatelje čovječanstva, zajedno s političkim i ekonomskim nepravdama koje su donijele takve okrutne patnje. Zatim će se svi ljudi veseliti primanju svakodnevnog kruha (Matej 6:10, 11; 24:21, 22; Danijel 2:44; Priče Salamunove 29:2).

³ Pod pravednom vladavinom, naša vrsna zemlja bit će sposobna proizvesti hrane u “izobilju” da prehrani mnogo više ljudi nego što ih danas ima (Psalam 72:12-14, 16, 18). Jehova će napraviti “gozbu” vrsnih stvari za svoj narod (Izaija 25:6). No, potrebno je još nešto. Hoće li čovječanstvo i dalje obolijevati i umirati, kako prolaze godine? Srećom, u Izaiji 25:8 Jehova kaže: “I uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti”. Kako će se to ostvariti?

Jehovina priprema puna ljubavi

 4. Koju velikodušnu pripremu je Jehova učinio u Egiptu?

⁴ Dok je Josip bio upravitelj prehrane u Egiptu, bilo je žita u izobilju. To je bilo zato jer se Josip, nakon što je postavljen za to od Faraona, mudro pripremio za prorečenu sedmogodišnju nestašicu i Jehova je velikodušno pridodao blagoslov (1. Mojsijeva 41:49). Bilo je u obilju za sve, a nešto i za štednju. Kada su se Josipov otac Jakov, Josipova braća i njihove obitelji pridružili Josipu u Egiptu, obilno su se okoristili tom božanskom brižljivošću. Bez sumnje su se ovi Izraelci također dobro upoznali s pšeničnim kruhom pripremljenim od tijesta s kvascem, što je izgleda i poteklo iz Egipta.

 5. a) Kako je Jehova snabdio hranom Izraelce u pustinji? b) Tko je sudjelovao s Izraelcima u tom blagoslovu i zašto?

⁵ Kasnije se Jehova ponovno pobrinuo za svoj narod. Bilo je to kada su milijuni Izraelaca napustili Egipat da bi prošli kroz Sinajsku pustinju. Kako je to veliko mnoštvo moglo naći hranu u goloj, neprijaznoj (surovoj) pustinji? Iako se Jehova razgnjevio zbog pomanjkanja njihove vjere, “otvori brane nebeske, ko kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim”. “Kruhom nebeskim” ih je hranio četrdeset godina (Psalam 78:22-24; 105:40; 2. Mojsijeva 16:4, 5, 31, 35). I ne zaboravi da Izraelci nisu sami jeli manu. “I mnoštvo druga svijeta”, neizraelci vršili su Jehovinu volju i pridružili se Izraelu prilikom izlaska Egipta. I za njih se također manom pobrinuo (2. Mojsijeva 12:38).

 6. a) Koje veće potrebe ima čovječanstvo i zašto? b) Što su isticale izraelske žrtve i što su pretskazivale?

⁶ Međutim, čovječanstvo je oduvijek imalo veće potrebe negoli je to doslovan “kruh nebeski”. Čak i oni koji su jeli čudesnu manu, starili su i umirali. Zbog čovjekovog naslijeđenog griješnog stanja, smrt je neizbježna, bez obzira na njegovu ishranu (Rimljanima 5:12). Izraelske žrtve bile su sredstvo da se zadrži dobar odnos s Bogom, ali i one ističu grešnost nacije. One nisu “nikada mogle odstraniti grijehe”. Nadalje, te su žrtve pretskazivale Isusovu “čovječju žrtvu” čijom se pripremom “zauvijek” uklonio grijeh. Sa svog uzvišenog položaja na nebu, Krist sada može upravljati vrijednošću svoje žrtve (Jevrejima 10:1-4, 11-13).

“Pravi kruh nebeski”

 7. a) U kojoj novoj povezanosti se moraju razmatrati Isusove riječi iz Ivanova 6. poglavlja? b) Zašto je Isus ukorio mnoštvo?

⁷ Pogledajmo sada 6. poglavlje Ivanova evanđelja. Isusove primjedbe u njemu nisu nastavak onoga o čemu se izvještava u 5. poglavlju. Povezanost sadržaja citata je drugačija jer je prošla još jedna godina. Sada je 32. godina n. r. vr. Mjesto događaja nije više među samoopravdanim Židovima u Jeruzalemu, nego među običnim ljudima u Galileji. Isus je upravo načinio čudo nahranivši 5000 ljudi s pet ječmenih kruhova i dvije male ribe. Slijedeći dan, mnoštvo je slijedilo Isusa, očekujući još jedan besplatan obrok. Isus im je stoga rekao: “Ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za vječni život.” Isusa je poslao otac da donese takvu hranu za sve one koji žele vjerovati u njega. To je bio “pravi kruh nebeski”, s mnogo trajnijim djelovanjem negoli doslovna mana koju su jeli Izraelci (Ivan 6:26-32, ST).

 8. Kako čovjek može postići vječni život?

⁸ Isus je objasnio kakova korist može biti od te hrane, rekavši: “Ja sam kruh života. Onaj tko dolazi k meni, doista neće ogladnjeti i tko vjeruje u mene, neće nikada ožednjeti ... Jer ovo je volja moga Oca, da svatko tko vidi Sina i vjeruje u nj, dobije vječni život i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan” (Ivan 6:35-40, NS).

 9, 10. a) Kako je “kruh života” uspoređen s manom? b) Za koga je Isus dao svoje tijelo prema Ivanu 6:42-51? c) Kako oni “jedu njegovo tijelo”?

⁹ Materijalistički Židovi vidjeli su u tim riječima sporno pitanje. Oni su u Kristu vidjeli samo sina Josipa i Marije. Isus ih je upozorio: “Prestanite mrmljati između sebe. Nitko ne može doći k meni osim ako ga moj Otac, koji me poslao, ne privuče k meni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan”. Tada je ponovio: “Ja sam kruh života. Vaši oci jedoše manu u pustinji i opet umriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba, tako da tko god jede od njega ne umre. Ja sam kruh života, koji je sišao s neba; ako netko jede od tog kruha, živjet će vječno; jer kruh koji ću ja dati, tijelo je moje — za život svijeta” (Ivan 6:42-51, NS).

¹⁰ Dakle, to je bilo za “život svijeta” — cijeli svijet otkupljena čovječanstva — za koje je Isus dao tijelo. I “tkogod” od ljudi svijeta jede simbolični “kruh”, pokazujući vjeru u otkupnu moć Isusove žrtve, može stupiti na put vječnog života. “Mnoštvo drugog svijeta” koje se pridružilo Izraelcima jedući manu u pustinji, predočava veliko mnoštvo Isusovih “drugih ovaca” koje, zajedno s pomazanim ostatkom “Izraela Božjeg”, jedu sada Isusovo tijelo u slikovitom smislu. To rade time što vjeruju u Isusovu žrtvu (Rimljanima 10:9, 10; Galaćanima 6:16).

11. Koje daljnje Isusove riječi su šokirale Židove i zašto?

¹¹ Vraćajući se u Galileju, mnogi od Isusovih slušatelja bili su šokirani njegovim govorom. I dok su se bavili temom o njegovu tijelu, Isus je otišao još korak dalje, rekavši: “Doista vam kažem, tko ne jede tijelo Sina čovječjega i ne pije njegovu krv nema života u sebi. Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan; jer tijelo je moje prava hrana, i krv je moja, pravo piće” (Ivan 6:53-55, NS). Uistinu zapanjujuće! Ne samo radi ideje o kanibalizmu, toliko mrske Židovima, već i zbog zakona u 3. Mojsijevoj 17:14, gdje se jasno zabranjuje jesti “krv od bilo kojeg tijela”.

12. a) Što je Isus dalje naglasio? b) Koji biblijski citati pokazuju da to nije ograničeno samo na Isusove sunasljednike?

¹² Naravno, Isus je ovdje naglasio da tkogod želi postići vječni život, može to postići jedino na temelju vjere u žrtvu Isusa, kad je pridonio svoje savršeno ljudsko tijelo, i prolivenu životnu krv (Jevrejima 10:5, 10; 1. Petrova 1:18, 19; 2:24). Ova priprema nije ograničena samo na Kristove sunasljednike. Ona mora također uključiti “veliko mnoštvo” koje preživljava “veliku nevolju”, one “koji su oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Janjeta.” Njihova vjera u Isusovu žrtvu, koja se pokazuje i pridonošenjem “svete službe” Bogu, sačuvat će ih u vrijeme najveće nevolje na Zemlji. Slično tome, i Rahaba je proglašena pravednom, te je preživjela, kada je Jozua odredio Jerihon za propast (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 15; Jozua 6:16, 17; Jakov 2:25).

“Život u sebi”

13. a) Što se može zapaziti uspoređivanjem Ivana 6:53 i Ivana 5:26? b) Koje uobičajene grčke gramatičke konstrukcije nam pomažu razumijeti Ivana 6:53? c) Što dakle znači imati “život u sebi” i na koga se to odnosi?

¹³ U Ivanu 6:53, 54 Isus je izjednačio “vječni život” s posjedovanjem “života u sebi”. Dakle, u povezanosti, izraz “život u sebi” izgleda da ima drugačije značenje od onoga kojega je Isus upotrijebio u Ivanu 5:26. Izrazi jednake gramatičke konstrukcije, kao imati “život u sebi”, javljaju se i drugdje u Grčkim spisima. Na primjer: “Imajte sol u sebi” (Marko 9:50) i “primiše odmazdu u (na) sebi” (Rimljanima 1:27)a U ovim primjerima fraze ne označuju da se čovjek puni solju ili prima u sebe odmazdu. Prije se prikazuje unutrašnja potpunost ili punina. Tako, prema povezanosti s Ivanom 6:53, imati “život u sebi” znači konačni ulazak u pravu puninu života. “Malo stado” kraljevskih sunasljednika doživljava to uskrsnućem na nebo, a “druge ovce” po isteku tisuću godina, kada će se iskušati i proglasiti pravednima za vječni život na rajskoj zemlji (1. Ivanova 3:2; Otkrivenje 20:4, 5).

14. Tko će se još okoristiti “kruhom nebeskim” i kako?

¹⁴ I ostali ljudi se mogu okoristiti “kruhom nebeskim”. Isus je rekao za onoga koji “je jeo njegovo tijelo i pio njegovu krv”, ali je umro, slijedeće: “Uskrsnut ću ga u posljednji dan”. Ovo se odnosi na pomazane kršćane, koji su spavali u smrti i podigli se na glas “posljednje trube” što se dogodilo u vrijeme “pojave” Isusa Krista u kraljevskoj slavi (1. Korinćanima 15:52; 2. Timoteju 4:1, 8). No, koji su izgledi za “druge ovce” koje spavaju u smrti? Martine riječi u vrijeme Lazareve smrti su zanimljive, jer u to vrijeme bogobojazni Židovi nisu imali druge nade, osim nade u zemaljsko uskrsnuće. Martina vjera očitovala se ovim riječima: “Znam da će on (Lazar) ustati u uskrsenju posljednjega dana” (Ivan 11:24, NS). Mi koji sada živimo, u vrijeme Kristove prisutnosti, možemo se nadati da će vjerni iz “velikog mnoštva” koji spavaju u smrti, prvi uskrsnuti za zemaljski život, kako bi ponovo mogli imati udjela u “kruhu nebeskom” s izgledom na vječni život. Kako li je to divna nada, nada zajamčena time što je Isus osobno podignut iz mrtvih! (1. Korinćanima 15:3-8).

“U zajednici s Kristom”

15. Na koga se odnose, Isusove riječi “u zajednici s Kristom” i zašto tako odgovaraš?

¹⁵ Isus nastavlja: “Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u zajednici sa mnom i ja u zajednici s njim” (Ivan 6:56, NS). Dakle, “tkogod” vjeruje u Isusovu žrtvu, ima izgled da “dobije život u sebi”. Svi koji pokazuju takvu vjeru mogu doći “u zajednicu s Kristom”. Naravno, “veliko mnoštvo” koje ima zemaljsku nadu nije “u zajednici s Kristom” u smislu da budu njegovi sunasljednici, članovi nevjeste koja je primila nebesko uskrsenje kao on (Rimljanima 8:1, 10; 1. Korinćanima 1:2; 2. Korinćanima 5:17; 11:2; Galaćanima 3:28, 29; Efežanima 1:1, 4, 11; Filipljanima 3:8-11). Svi sa zemaljskom nadom mogu, zapravo moraju, biti u potpunom suglasju s Ocem i Sinom u spoznaji i tvoriti “savršenu volju Božju” poput “malog stada” (Rimljanima 12:2; usporedi Ivan 17:21).

16. a) U koju “životnovažnu zajednicu” stupaju oni koji vjeruju u Kristovu žrtvu? b) U čemu se očituje jedinstvenost njihovog nauma i djelovanja?

¹⁶ Dosljedno tome, žrtvena vrijednost Kristova tijela i krvi danas je na raspolaganju svima koji imaju vjeru i svi koji se njome okoriste, mogu stupiti “u životovažnu zajednicu” s Kristom. Svi takovi postaju dio sveopće obitelji Jehove Boga. U ovim kritičnim “posljednjim danima” uživaju svijetom rašireno jedinstvo vjere, namjera i, djelovanja. Vjerom u Isusa, u mogućnosti su područno činiti “veća djela” negoli je Isus izvršio ovdje na zemlji. Uzmi u obzir da milijuni od “velikog mnoštva” sada čine 99,7 posto onih koji vrše Jehovino djelo u današnje vrijeme (Ivan 14:12; Rimljanima 10:18). Ta jedinstvenost u naumu i djelovanju očituje se u najvećem svjedočanstvu diljem zemlje i u dobrovoljnom podupiranju programa izgradnje podružnica (Psalam 110:3). Koliko će još ljudi pristupiti vjeri i tom dragocjenom jedinstvu, vidjet ćemo. Nedavni izvještaji pokazuju 3 024 131 djelotvornih svjedoka.

17. Što bi trebali cijeniti svi oni koji prisustvuju Spomen-svečanosti?

¹⁷ Nadamo se, da će broj zainteresiranih osoba porasti na Spomen-svečanosti 1986. godine. Milijuni “drugih ovaca” prisustvovat će zajedno s tisućama iz “malog stada”, čiji se broj smanjuje. Svi oni duboko cijene Jehovinu velikodušnu pripremu kroz Krista, priznajući koliko je životovažno Kristovo tijelo i krv. Međutim, svatko treba jasno prosuditi gdje stoji. Sudjelovanje u uzimanju simbola ne znači dar vječnog života. To su simboli Isusove žrtve, koja se u prvom redu odnosi na one u “novom Zavjetu”. Jedino pomazanici uzeti u taj novi Zavjet imaju pravo sudjelovanja u uzimanju simbola. Dakle, oni su jedini u novom zavjetu, a drugi ne (1. Korinćanima 11:20, 23-26). Oni koji nisu u novom zavjetu, dakle nisu uzeti u zavjet za Kraljevstvo s Kristom, ne sudjeluju u uzimanju simbola. No, zato trebaju cijeniti važnost Isusove žrtve, tijela i krvi (Luka 22:14-20, 28-30). Posredstvom te žrtve mogu dobiti vječni život na zemlji.

18. Koja sreća proizlazi iz jasnog razumijevanja svega što znači Isusova žrtva?

¹⁸ Približujući se ovoj Spomen-svečanosti, jasno možemo razumjeti što Isusova žrtva znači za čovječanstvo. Neka “malo stado” sačuva svoje pozvanje a veliko mnoštvo “drugih ovaca” neka se raduje izgledu savršenog zemaljskog “života u sebi”. Neka visoko cijene svoje jedinstvo, upravo sada, s Ocem, Sinom i preostalim brojem pomazanika koji se smanjuje na zemlji. Kako li smo samo sretni da je “kruh života” upravo sada, svima na raspolaganju?

[Bilješka]

Pitanja za ponavljanje

◻ O koje dvije vrste mane je govorio Isus 32. g. n. r. vr. i komu su namijenjene?

◻ Koga je Isus pozvao “da jede njegovo tijelo i pije njegovu krv” i kako to oni čine?

◻ Što znači posjedovati “život u sebi” i kako i kada se to postiže?

◻ Koju sreću mogu sada svi dijeliti obzirom na “kruh života”?