13, 14. Na koji način je Isusova krv životospasavajuća i neophodna za spasenje? (Efežanima 1:13).

¹³ I danas jer krv uključena u spasenje — i to Isusova prolivena krv. Kad se 32. g. n. e. “približila pasha, praznik Židova”, Isus je rekao velikom slušateljstvu: “Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan; jer tijelo je moje prava hrana i krv je moja pravo piće” (Ivan 6:4, 54, 55, NS). Svi njegovi slušači Židovi imali su u mislima predstojeću Pashu i to da je u Egiptu upotrijebljena krv janjeta.

¹⁴ Isus tada nije govorio o simbolima koji su upotrebljeni na Gospodinovoj večeri. Ta nova slava za kršćane uspostavljena je tek godinu dana kasnije, pa čak ni apostoli koji su slušali Isusa 32. g. n. e. nisu ništa znali o tome. No, Isus je pokazao da je njegova krv od presudne važnosti za spasenje. Pavao je objasnio: “U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti” (Efežanima 1:7, St). Samo kroz oproštenje na temelju Isusove krvi možemo živjeti vječno.

No ipak, Jehovini pretkršćanski sluge imali su temelj za nadu da će se jednom moći radovati beskrajnom životu na Zemlji, gdje je Bog namijenio ljudima da žive. To bi bilo u skladu sa Isusovim obećanjem iz Ivana 6:54.

16. Kakvoj su se vrsti spasenja mogli nadati Božje sluge u prošlosti?

¹⁶ Bog je neke od svojih drevnih slugu upotrijebio za zapisivanje nadahnutih riječi o tome kako je Zemlja stvorena za to da bude nastanjena i kako će čestiti zauvijek živjeti na njoj (Psalam 37:9-11; Priče Salamunove 2:21, 22; Izaija 45:18). No, kako pravi obožavatelji mogu dostići takvo spasenje ako umru? Tako što će ih Bog dovesti natrag u život na Zemlji.