Isusov život i služba

Izliječenje čovjeka slijepog od rođenja

KAD su Židovi pokušali kamenovati Isusa dok je bio u hramu, on se sakrio i pobjegao. Ali, nije napustio Jeruzalem. Jednom kasnije, na Sabat, on sa svojim učenicima hoda gradom i oni opaze čovjeka koji je slijep od rođenja. “Rabbi, tko je sagriješio”, pitaju učenici Isusa, “ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?”

Možda učenici, poput nekih rabina, vjeruju da osoba može sagriješiti u majčinoj utrobi. Ali, Isus odgovara: “Nije sagriješio ni ovaj čovjek ni njegovi roditelji, nego je to bilo zato da se u njegovom slučaju pokažu djela Božja”. Sljepoća tog čovjeka nije posljedica neke posebne greške ili grijeha kojeg su počinili bilo on ili njegovi roditelji. Zbog grijeha prvog čovjeka, Adama, svi su ljudi nesavršeni i zato su podložni takvim manjkavostima kao što je sljepoća od rođenja. Ova manjkavost kod tog čovjeka sada pruža Isusu mogućnost da pokaže djela Božja.

Isus naglašava hitnost vršenja tih djela. “Moramo činiti djela onoga koji me poslao dok je dan”, kaže on. “Noć dolazi kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta”. Uskoro će smrt baciti Isusa u tamu groba gdje više ništa ne može učiniti. U međuvremenu on je izvor prosvjetljenja svijeta.

Rekavši ove riječi Isus pljune na tlo i pljuvačkom načini nešto blata. Stavlja blato na oči slijepome i kaže: “Idi, operi se u jezercetu Siloamu”. Čovjek posluša, i kad to učini progleda! Kako se samo na povratku raduje, jer prvi put u životu može vidjeti!

Susjedi i drugi koji ga poznaju zadivljeni su. “Nije li to čovjek koji je prije sjedio i prosio?”, pitaju. “To je on”, odgovaraju neki. Ali, drugi to ne mogu vjerovati: “Nipošto, nego mu je sličan”. No, čovjek kaže: “Ja sam to”.

“Kako su ti se, dakle, otvorile oči”, ljudi žele znati.

“Čovjek po imenu Isus načinio je blato i namazao mi ga na oči i rekao mi: ‘Idi na Siloam i operi se’. Nato sam ja otišao i oprao se i stekao vid”.

“Gdje je taj čovjek?” pitaju oni.

“Ne znam”, odgovara on.

Ljudi sada vode nekadašnjeg slijepca svojim vjerskim vođama, farizejima. I ovi ga pitaju kako je stekao vid. “Stavio mi je blato na oči, i oprao sam se i vidim”, objašnjava čovjek.

Farizeji bi se sigurno trebali radovati zajedno sa izliječenim prosjakom! No, umjesto toga oni optužuju Isusa: “Nije taj čovjek od Boga”, tvrde oni. Zašto to kažu? “Jer ne drži Sabat”. Drugi se farizeji, opet, pitaju: “Kako može čovjek koji je grešnik činiti takve znakove?” Dakle, među njima je razdor.

Stoga oni pitaju čovjeka: “Što ti kažeš o njemu, budući da ti je otvorio oči?”

“On je prorok”, odgovara čovjek.

Farizeji ne žele vjerovati. Uvjereni su da između tog čovjeka i Isusa postoji neki tajni dogovor da bi prevarili narod. Zato, da bi razriješili to pitanje, pozivaju prosjakove roditelje kako bi ih ispitali. Ivan 8:59; 9:1-18, NS.

◆ Što je bilo odgovorno za čovjekovu sljepoću, a što nije?

◆ Što je noć kad nitko ne može raditi?

◆ Kad je čovjek izliječen, kakva je reakcija onih koji su ga poznavali?

◆ Kako su farizeji razdijeljeni zbog čovjekovog izliječenja?