Isusov život i služba
Daljnji pokušaj da se ubije Isusa
BUDUĆI da je zima, Isus hoda zaklonjenim područjem poznatim kao Salomonovo stupovlje, koje se nalazi postrance hrama. Ovdje ga Židovi okružuju i počinju mu govoriti: “Dokle ćeš duše naše držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.”
“Rekao sam vam”, odgovara Isus, “a vi ipak ne vjerujete.” Isus im nije izravno rekao da je Krist, kao što je to rekao Samarićanki na zdencu. Ali, on im je zapravo otkrio svoj identitet kad im je objasnio da je iz gornjih oblasti i da je postojao prije Abrahama.
Isus, međutim, želi da ljudi sami dođu do zaključka da je on Krist time da usporede njegovu djelatnost s onim što je Biblija prorekla da će Krist činiti. Zato je on prije naložio svojim učenicima da ne govore nikome da je on Krist. Zato on sada tim neprijateljski nastrojenim Židovima kaže: “Djela koja činim u ime svoga Oca, ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete.”
Zašto oni ne vjeruju? Zbog pomanjkanja dokaza da je Isus Krist? Ne, nego iz razloga kojeg Isus navodi kad im kaže: “Niste nijedna od mojih ovaca. Moje ovce slušaju moj glas, i ja ih poznajem, i idu za-mnom. I dajem im vječni život, i nikako neće nikad biti uništene, i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Što mi je Otac moj dao veće je od svega drugog, i nitko ih ne može ugrabiti iz Očeve ruke.”
Isus zatim objašnjava svoj bliski odnos s Ocem slijedećim riječima: “Ja i Otac jedno smo.” Budući da je Isus na Zemlji, a njegov Otac na nebu, jasno je da on ne misli da su on i Otac doslovno, ili fizički jedno, nego da su jedno u namjeri, odnosno da su u jedinstvu.
Razgnjevljeni Isusovim riječima, Židovi uzimaju kamenje da ga ubiju, kao što su to pokušali nekoliko mjeseci ranije, na Praznik sjenica. Isus se hrabro suočava s tim ubojicama u namjeri i kaže: “Pokazao sam vam mnogo vrsnih djela od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?”
“Ne kamenujemo te za vrsno djelo, nego za hulu, jer se ti, iako si čovjek, bogom činiš.” Zašto Židovi to kažu, kad Isus nikad nije tvrdio da je bog?
Očito je to zbog toga što Isus sebi pripisuje moći za koje oni vjeruju da isključivo pripadaju Bogu. Naprimjer, upravo je rekao o ‘ovcama’: “Dajem im vječni život”, što nijedan čovjek ne može učiniti. Židovi, međutim, previđaju činjenicu da Isus priznaje da je primio vlast od Oca.
Daljnjim svojim pitanjem Isus pokazuje da tvrdi da je manji od Boga: “Ne piše li u vašem Zakonu (u Psalmu 82:6): ‘Rekao sam: “Bogovi ste”’? Ako je nazvao ‘bogovima’ one kojima je došla Božja riječ, a Pismo se ipak ne može dokinuti, kažete li meni koga je Otac posvetio i poslao na svijet: ‘Huliš’, jer sam rekao: Sin sam Božji?”
Da, budući da Pismo čak i nepravedne ljudske suce naziva ‘bogovima’, kakvu krivicu mogu ti Židovi pronaći na Isusu koji kaže: “Sin sam Božji”? Isus dodaje: “Ako ne činim djela svoga Oca, ne vjerujte mi. Ali, ako ih činim, ako meni i ne vjerujte, vjerujte djelima, da biste spoznali i nadalje znali da je Otac u zajednici sa mnom i ja u zajednici s Ocem.”
Kad Isus to kaže, Židovi ga pokušavaju uhvatiti. Ali, on izmiče, kao što je izmakao i na Praznik sjenica. Napušta Jeruzalem i putuje preko rijeke Jordana na mjesto gdje je Ivan prije skoro četiri godine počeo krštavati. To mjesto očigledno nije daleko od južne obale Galilejskog mora, oko dva dana putovanja od Jeruzalema.
Mnogi dolaze k Isusu na to mjesto i počinju govoriti: “Ivan uistinu nije učinio nijedan znak, ali sve što je Ivan rekao o tom čovjeku istina je.” Tako su mnogi ovdje povjerovali u Isusa. Ivan 10:22-42, NS; 4:26; 8:23, 58; Matej 16:20.
◆ Kako Isus želi da ga ljudi prepoznaju kao Krista?
◆ Kako su Isus i njegov Otac jedno?
◆ Zašto Židovi kažu da se Isus gradi bogom?
◆ Kako Isusovo citiranje Psalma pokazuje da on ne tvrdi da je jednak Bogu?