“Pođi za mnom!”

1, 2. (a) Koji je srdačan poziv Isus uputio ljudima? (b) Kako si ti reagirao na Isusov poziv?

PRED kraj svoje službe na Zemlji Isus je propovijedao u Pereji, području koje se nalazilo sjeveroistočno od Judeje, s druge strane Jordana. Ondje mu je prišao jedan mladi čovjek i upitao ga što mora činiti da bi dobio vječni život. Nakon što je čuo da se mladić vjerno drži Mojsijevog zakona, Isus mu je uputio uistinu poseban poziv. Rekao mu je: “Idi, prodaj što god imaš i novac daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!” (Mar. 10:21). Zamisli! Dobio je poziv da postane sljedbenik Isusa, jedinorođenog Sina Svevišnjega Boga!

² Taj je mladi čovjek odbio Isusov poziv, ali drugi su ga prihvatili. Isus je ranije rekao Filipu: “Pođi za mnom!” (Ivan 1:43). Filip je prihvatio taj poziv i s vremenom postao apostol. Isus je isti poziv uputio Mateju. I on ga je prihvatio (Mat. 9:9; 10:2-4). Zapravo, Isus je taj poziv uputio svima koji ljube pravednost, rekavši: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme mučenički stup svoj i neka ide za mnom!” (Luka 9:23). Dakle, svatko može biti Isusov sljedbenik ako to doista želi. Želiš li to i ti? Većina nas već je prihvatila Isusov srdačan poziv, a u službi propovijedanja mi ga upućujemo drugima.

 3. Što možemo učiniti kako ne bismo prestali slijediti Isusa?

³ Nažalost, neki se počnu zanimati za biblijsku istinu, ali ne nastave proučavati. Oni prestanu napredovati, “budu odvučeni od vjere” i više ne slijede Isusa (Hebr. 2:1). Što mi možemo učiniti da nam se to ne dogodi? Dobro je da se pitamo: “Zašto smo odlučili slijediti Isusa? Što znači biti Isusov sljedbenik?” Budemo li razmišljali o tim pitanjima, ostat ćemo pri svojoj odluci da idemo pravim putem koji smo izabrali. Osim toga, to će nam pomoći da druge potičemo da postanu Isusovi sljedbenici.

4, 5. Zašto je Isus najbolji vođa?

⁴ Prorok Jeremija je rekao: “Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23). Povijest je potvrdila istinitost tih riječi. Sve je očitije da nesavršeni ljudi ne mogu upravljati svojim koracima. Mi smo prihvatili Isusov poziv jer smo se uvjerili da on udovoljava preduvjetima potrebnim da bude naš Vođa te da se nijedan čovjek ne može mjeriti s njim. Razmotrimo neke od tih preduvjeta.

⁵ Kao prvo, Isusa je sam Jehova izabrao da bude Mesija i Vođa. Može li itko bolje od našeg Stvoritelja znati kakav nam je vođa potreban? Kao drugo, Isus ima osobine kojima se možemo diviti i oponašati ih. (Pročitaj Izaiju 11:2, 3.) On nam je savršen Uzor (1. Petr. 2:21). Kao treće, Isusu je iskreno stalo do njegovih sljedbenika. To je dokazao time što je dao svoj život za njih. (Pročitaj Ivana 10:14, 15.) On je brižan pastir koji nam pomaže da već danas živimo sretno i vodi nas prema divnom vječnom životu (Ivan 10:10, 11; Otkr. 7:16, 17). Zbog svega toga mudro je što smo odlučili slijediti ga. No što sve takav životni put uključuje?

 6. Što znači biti Isusov sljedbenik?

⁶ Biti Kristov sljedbenik ne znači samo tvrditi da smo kršćani. Danas oko dvije milijarde ljudi kažu da su kršćani, ali njihovi postupci pokazuju da “čine bezakonje”. (Pročitaj Mateja 7:21-23.) Kad netko pokaže zanimanje za poziv da slijedi Isusa, trebamo mu objasniti da kršćani moraju cijeli svoj život uskladiti s Isusovim učenjima i oponašati ga u svakodnevnom životu. Sada ćemo razmotriti neke pojedinosti o Isusu na temelju kojih možemo vidjeti što to znači.

7, 8. (a) Što je mudrost i zašto je Isus bio tako mudar? (b) Kako je Isus pokazao da je mudar i kako ga mi možemo oponašati?

⁷ Isus je pokazivao mnoge prekrasne osobine, ali mi ćemo se osvrnuti samo na četiri: mudrost, poniznost, revnost i ljubav. Najprije ćemo reći nešto o njegovoj mudrosti, odnosno sposobnosti da na praktičan način primijeni znanje. Apostol Pavao je napisao: “U [Isusu] su sakrivena sva blaga mudrosti i znanja” (Kol. 2:3). Odakle Isusu takva mudrost? On je sam rekao: “Govorim onako kako me Otac naučio” (Ivan 8:28). Dakle, njegova mudrost potječe od Jehove. Zato nas ne iznenađuje njegova sposobnost da ispravno prosuđuje.

⁸ Naprimjer, Isus je razborito odabrao svoj način života. Odlučio je živjeti jednostavno i usredotočiti se samo na jedno — na vršenje Božje volje. Postupao je mudro jer je svoje vrijeme i snagu posvetio službi za Kraljevstvo. Mi oponašamo Isusa ako nastojimo sačuvati “jednostavno oko”, a to nam pomaže da se ne opterećujemo nepotrebnim stvarima koje iziskuju previše snage i truda (Mat. 6:22, bilješka). Mnogi su kršćani pojednostavili svoj život kako bi više vremena posvetili službi propovijedanja. Neki su započeli s pionirskom službom. To je jako pohvalno. Ako “tražimo najprije kraljevstvo”, bit ćemo istinski sretni i zadovoljni (Mat. 6:33).

9, 10. Kako je Isus pokazao da je ponizan?

⁹ Poniznost je sljedeća Isusova osobina o kojoj ćemo govoriti. Nesavršeni ljudi često postanu jako uobraženi kad dobiju vlast. Isus je bio potpuno drugačiji! Unatoč tome što je imao ključnu ulogu u izvršavanju Jehovinog nauma, nije bio ni najmanje ohol. Biblija nas potiče da ga u tome oponašamo. Naime, apostol Pavao je napisao: “Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu. Naprotiv, odrekao se samoga sebe i uzeo obličje roba te postao sličan ljudima” (Filip. 2:5-7). Što je to sve uključivalo?

¹⁰ Isus je imao izuzetnu čast da živi sa svojim Ocem na nebu, ali se dobrovoljno “odrekao samoga sebe”. Njegov je život bio prenesen u utrobu jedne djevice, koja je bila Židovka. Nakon devet mjeseci rodio se kao bespomoćno dijete u obitelji siromašnog tesara Josipa. Isus je odrastao u njegovom domu. Premda je bio savršen, tijekom svog odrastanja bio je poslušan svojim nesavršenim roditeljima (Luka 2:51, 52). Bila je to zaista izvanredna poniznost!

11. Kako možemo oponašati Isusovu poniznost?

¹¹ Isusovu poniznost možemo oponašati tako da spremno prihvaćamo zaduženja koja su naizgled manje vrijedna ili ponižavajuća. Naprimjer, razmislimo o propovijedanju dobre vijesti. Taj se zadatak može činiti ponižavajućim, naročito kad su ljudi ravnodušni, kad nam se rugaju ili protive. No ustrajnim propovijedanjem pomažemo ljudima da prihvate Isusov poziv i postanu njegovi sljedbenici. Tako im pomažemo da se spase. (Pročitaj 2. Timoteju 4:1-5.) Razmislimo i o održavanju dvorane za skupštinske sastanke. Ono uključuje i naizgled ponižavajuće poslove: pražnjenje kanti za smeće, pranje poda i čišćenje toaleta. No budući da su naše dvorane središte obožavanja pravog Boga, njihovo održavanje smatramo svetom službom. Ako spremno obavljamo zadatke koji su naizgled manje vrijedni, pokazujemo poniznost i oponašamo Krista.

12, 13. (a) Kako je Isus pokazivao revnost i što ga je poticalo na propovijedanje? (b) Što može nas potaknuti da revno propovijedamo?

¹² Razmotrimo sada kako je Isus pokazivao revnost u propovijedanju. Isus je radio mnogo toga dok je bio na Zemlji. U mladosti je sa svojim poočimom Josipom vjerojatno radio kao tesar. Tijekom svoje službe činio je čuda, naprimjer liječio bolesne i uskrsavao mrtve. No njegov glavni zadatak bilo je propovijedanje dobre vijesti i poučavanje onih koji su ga htjeli slušati (Mat. 4:23). Budući da smo njegovi sljedbenici, i mi imamo isti zadatak. Kako možemo oponašati Isusa? Naprimjer, možemo se truditi da propovijedamo iz istih poticaja kao i on.

¹³ Isusa je na propovijedanje i poučavanje prvenstveno poticala ljubav prema Bogu. No on je volio i istine koje je prenosio drugima. Bile su mu poput neprocjenjivog blaga i gorljivo je o njima govorio. I nama su istine koje prenosimo drugima jednako vrijedne. Razmisli malo o nekim dragocjenim istinama koje smo naučili iz Božje Riječi. Naprimjer, saznali smo za sporno pitanje o tome tko ima pravo biti vrhovni vladar i kako će ono biti riješeno. Jasno nam je što Biblija uči o stanju mrtvih i o blagoslovima koje ćemo doživjeti u Božjem novom svijetu. Bez obzira na to jesmo li ta učenja saznali tek nedavno ili prije dosta vremena, ona ne gube na vrijednosti. Ona su pravo blago, neovisno o tome koliko dugo znamo za njih. (Pročitaj Mateja 13:52.) Revnim propovijedanjem dobre vijesti pomažemo ljudima da zavole istine koje nam je Jehova otkrio.

14. Kako možemo oponašati Isusa kad poučavamo?

¹⁴ Zanimljivo je razmotriti i kako je Isus poučavao. Svojim je slušateljima stalno skretao pažnju na Božju Riječ. Važne je misli često započinjao riječima: “Pisano je” (Mat. 4:4; 21:13). U svojim je izjavama citirao misli iz više od pola hebrejskih knjiga Biblije. Ponekad ih je izravno citirao, a ponekad je neizravno ukazivao na njih. Po uzoru na Isusa, i mi se u službi propovijedanja uvijek oslanjamo na Bibliju i nastojimo čitati iz nje kad god nam se za to pruži prilika. Na taj se način iskrene osobe mogu uvjeriti da im prenosimo Božja, a ne vlastita učenja. Sretni smo kad nekome možemo pročitati redak iz Biblije i objasniti mu vrijednost i smisao Božje Riječi! A kad takva osoba prihvati Isusov poziv i postane njegov sljedbenik, naša je radost neopisiva.

15. Što je Isusova najupečatljivija osobina i kako razmišljanje o njoj može utjecati na nas?

¹⁵ Posljednja Isusova osobina koju ćemo spomenuti ujedno je i najupečatljivija. To je njegova ljubav prema ljudima. Apostol Pavao je napisao: “Kristova nas ljubav pokreće” (2. Kor. 5:14). Razmišljanje o ljubavi koju Isus osjeća prema čitavom čovječanstvu i prema nama osobno ostavlja snažan dojam na nas i potiče nas da ga oponašamo.

16, 17. Kako je Isus pokazao da ljubi ljude?

¹⁶ Kako je Isus pokazivao ljubav? Dao je svoj život za ljudski rod i time na najupečatljiviji način pokazao koliko ljubi ljude (Ivan 15:13). No tijekom svoje službe pokazivao je ljubav i na druge načine. Naprimjer, suosjećao je s onima koji su patili. Kad je vidio da Marija i ljudi koji su bili s njom plaču zbog Lazarove smrti, njihova ga je žalost duboko dirnula. Iako je znao da će uskoro uskrsnuti Lazara, bio je toliko ganut da je zaplakao (Ivan 11:32-35).

¹⁷ Isusu je na početku njegove službe prišao jedan gubavac i rekao mu: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” Kako je Isus reagirao? Biblijski izvještaj kaže: “On se sažalio na njega.” Zatim je učinio nešto vrlo neobično. “Ispružio je ruku, dotaknuo ga i rekao mu: ‘Hoću, očisti se!’ I guba je odmah nestala s njega, te se očistio.” Prema Mojsijevom zakonu gubavci su bili nečisti. Isus je gubavca sigurno mogao izliječiti i bez fizičkog kontakta. Međutim, Isus je tog čovjeka, koji možda godinama nije osjetio dodir drugog čovjeka, izliječio dodirnuvši ga. Time je doista pokazao duboku samilost! (Mar. 1:40-42).

18. Kako možemo pokazivati suosjećajnost?

¹⁸ Budući da smo Kristovi sljedbenici, svoju ljubav trebamo pokazivati tako da suosjećamo s drugima (1. Petr. 3:8). Možda nam nije lako razumjeti kako se osjeća suvjernik koji pati od kronične bolesti ili teške depresije — naročito ako takvo što sami nikad nismo doživjeli. No Isus je suosjećao s bolesnima premda sam nikad nije bio bolestan. Kako možemo razvijati sličnu suosjećajnost? Tako da pažljivo slušamo kad nam osoba koja pati govori o onome što proživljava. Osim toga, mogli bismo se pitati: “Kako bih se ja osjećao da sam u sličnoj situaciji?” Budemo li pokazivali više razumijevanja za tuđe osjećaje, moći ćemo “tješiti potištene duše” (1. Sol. 5:14). Tako ćemo oponašati Isusa.

19. Kako na nas utječe Isusov primjer?

¹⁹ Koliko samo zanimljivih pojedinosti možemo naučiti proučavajući ono što je Isus Krist govorio i radio! Što više saznajemo o njemu, to ga više želimo oponašati. Osim toga, želimo i drugima pomoći da ga upoznaju. Dajmo sve od sebe da i sada i u svu vječnost budemo pravi sljedbenici našeg Mesijanskog Kralja!