Kako Isus veliča Božju pravednost

 1, 2. (a) Što Biblija uči o stanju u kojem se nalazi čovječanstvo? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

BIBLIJSKI izvještaj o pobuni u edenskom vrtu dobro nam je poznat. Svi mi osjećamo posljedice Adamovog grijeha koje su opisane sljedećim riječima: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rim. 5:12). Koliko god se mi trudili postupati ispravno, ipak griješimo te nam je potrebno Božje oproštenje. Čak je i apostol Pavao žalosno rekao: “Dobro koje želim činiti ne činim, nego zlo koje ne želim činiti, to činim. Jadan li sam ja čovjek!” (Rim. 7:19, 24).

² U ovom ćemo članku odgovoriti na neka važna pitanja: Budući da smo svi nesavršeni, kako je bilo moguće da se Isus iz Nazareta rodi bez naslijeđenog grijeha? Zašto se Isus krstio? Kako je svojim životom uzveličao Božju pravednost? I što je najvažnije, što je Krist postigao svojom smrću?

 3. Kako je Sotona prevario Evu?

³ Naši praroditelji Adam i Eva postupili su nerazumno i odbacili Božju vlast te prihvatili vlast “prazmije, koja se zove Đavo i Sotona” (Otkr. 12:9). Razmotrimo kako je došlo do toga. Sotona je osporio pravednost Jehove Boga kao vladara. To je učinio upitavši Evu: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Eva mu je ponovila Božju jasnu zapovijed da jedno stablo u vrtu ne smiju dirati jer će inače biti kažnjeni smrću. Potom je Sotona optužio Boga da laže. “Ne, nećete umrijeti”, rekao je Đavo. Prevario je Evu i naveo je da povjeruje kako im Bog uskraćuje nešto dobro te da će ona i Adam, pojedu li plod, postati poput Boga te sami odlučivati što je dobro, a što zlo (1. Mojs. 3:1-5).

 4. Kako je čovječanstvo došlo pod vlast Božjeg suparnika Sotone?

⁴ U biti, Sotona je htio reći da će ljudi biti sretniji ako budu neovisni o Bogu. Adam nije podržao Boga kao pravednog vladara, već je poslušao svoju ženu i zajedno s njom pojeo zabranjeni plod. Tako se odrekao svoje pravednosti u Jehovinim očima te nam nametnuo težak jaram grijeha i smrti. Istovremeno, ljudi su došli pod vlast Božjeg suparnika Sotone, “boga ovoga svijeta” (2. Kor. 4:4; Rim. 7:14).

 5. (a) Kako je Jehova pokazao da je dosljedan svojoj riječi? (b) Koju je nadu Bog pružio potomcima Adama i Eve?

⁵ Pokazavši se dosljednim svojoj riječi, Jehova je Adama i Evu osudio na smrt (1. Mojs. 3:16-19). No to nije značilo da je Božji naum propao. Daleko od toga! Kad je izrekao kaznu Adamu i Evi, Jehova je njihovim budućim potomcima pružio temelj za divnu nadu. Učinio je to tako što je obznanio svoj naum da će podignuti ‘potomka’ kojem će Sotona raniti petu. No prorekao je i da će se taj obećani Potomak oporaviti od rane te da će Sotoni “zdrobiti glavu” (1. Mojs. 3:15). Biblija pruža dodatno objašnjenje te teme kada o Isusu Kristu kaže: “Zato je došao Sin Božji, da uništi djela Đavlova” (1. Ivan. 3:8). No kako je Isus svojim djelima i smrću uzveličao Božju pravednost?

 6. Kako znamo da Isus nije naslijedio grijeh od Adama?

⁶ Kao odrastao čovjek, Isus je trebao biti posve jednak nekad savršenom Adamu (Rim. 5:14; 1. Kor. 15:45). To znači da se morao roditi savršen. Kako je to bilo moguće? Anđeo Gabrijel dao je Isusovoj majci Mariji jasno objašnjenje: “Sveti duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, Sin Božji” (Luka 1:35). Očito je Marija Isusu još dok je bio dijete otkrila neke informacije o njegovom rođenju. Stoga je jednom prilikom, kad su ga ona i njegov poočim Josip pronašli u Božjem hramu, Isus koji je tada još bio dječak upitao: “Zar niste znali da moram biti u domu Oca svojega?” (Luka 2:49). Isus je, po svemu sudeći, od malih nogu znao da je Božji Sin. Bilo mu je izuzetno važno veličati Božju pravednost.

 7. Što je Isus posjedovao, a bilo je jako vrijedno?

⁷ Isus je pokazao da ga živo zanimaju duhovne stvari jer je redovito odlazio u sinagogu kako bi slavio Boga. Budući da je imao savršen um, zacijelo je upamtio i razumio sve što je čuo i što je pročitao u hebrejskim knjigama Biblije (Luka 4:16). No posjedovao je još nešto što je bilo jako vrijedno — savršeno ljudsko tijelo koje je mogao dati kao žrtvu za čovječanstvo. Prilikom svog krštenja Isus se molio i možda je razmišljao o proročanskim riječima iz Psalma 40:6-8 (Luka 3:21; pročitaj Hebrejima 10:5-10).a

 8. Zašto je Ivan Krstitelj odvraćao Isusa od krštenja?

⁸ Ivan Krstitelj isprva je odvraćao Isusa od krštenja. Zašto? Zato što je Ivan krštavao Židove kako bi pokazali da su se pokajali za svoje grijehe kojima su prekršili Mojsijev zakon. Budući da je bio Isusov bliski rođak, Ivan je zacijelo znao da je on bezgrešan te da se stoga ne treba pokajati za grijehe. Isus je uvjerio Ivana da je posve na mjestu da ga on krsti. Objasnio mu je: “Dolikuje nam da tako izvršimo sve što je pravedno!” (Mat. 3:15).

 9. Što je Isusovo krštenje predočavalo?

⁹ Isus je mogao zaključiti da bi kao savršen čovjek, jednako kao i Adam, imao mogućnost dobiti potomke od kojih bi nastala savršena ljudska rasa. Međutim Isus nikad nije poželio takvo što jer to nije bila Jehovina volja. Bog ga je poslao na Zemlju kako bi ispunio ulogu obećanog Potomka, ili Mesije. To je između ostalog značilo da je trebao žrtvovati svoj život kao savršen čovjek. (Pročitaj Izaiju 53:5, 6, 12.) Naravno, Isusovo krštenje nije imalo isto značenje kao i naše. Ono nije podrazumijevalo predanje Jehovi, jer Isus je već bio dio izraelskog naroda predanog Bogu. Isus se krstio kako bi pokazao da želi izvršiti Božju volju u skladu s onim što je u Bibliji prorečeno za Mesiju.

10. Što je sve Isus kao Mesija morao učiniti da bi izvršio Božju volju i kako je gledao na to?

¹⁰ Jehova je želio da Isus propovijeda dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, da čini učenike te da ih pripremi kako bi i sami u budućnosti činili nove učenike. Isus je svojim krštenjem pokazao i da je spreman pretrpjeti mučenje i okrutnu smrt kako bi dokazao da podupire pravednu vlast Jehove Boga. Budući da je istinski volio svog nebeskog Oca, bilo mu je užitak vršiti njegovu volju i pričinjavalo mu je duboko zadovoljstvo to što je mogao svoje tijelo dati kao žrtvu (Ivan 14:31). Isto tako radovala ga je spoznaja da može ponuditi Bogu da njegov savršeni život prihvati kao otkupninu kojom bi nas otkupio od ropstva grijehu i smrti. Je li Bog s odobravanjem gledao na to što je Isus bio spreman prihvatiti tu veliku odgovornost? Itekako!

11. Kako je Jehova pokazao da prihvaća Isusa kao obećanog Mesiju, ili Krista?

¹¹ Sva četiri evanđelista svjedoče da je Jehova Bog jasno izrazio Isusu svoje odobravanje kad je on izašao iz Jordana. “Vidio sam kako duh kao golub silazi s neba”, posvjedočio je Ivan Krstitelj, “i ostaje na [Isusu]. (...) Ja sam to vidio i svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:32-34). Osim toga tom je prilikom Jehova objavio: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17; Mar. 1:11; Luka 3:22).

12. Što je Isus činio tijekom tri i pol godine nakon svog krštenja?

¹² Tijekom naredne tri i pol godine Isus se potpuno posvetio poučavanju ljudi o svom Ocu i o njegovoj pravednoj vlasti. Premda je bilo zamorno pješice putovati po cijeloj Obećanoj zemlji, ništa ga nije moglo spriječiti da temeljito svjedoči o istini (Ivan 4:6, 34; 18:37). Isus je poučavao ljude o Božjem Kraljevstvu. Time što je čudom liječio bolesne, hranio gladna mnoštva te čak uskrsavao mrtve pokazao je što će to Kraljevstvo učiniti za ljude (Mat. 11:4, 5).

13. Što nas je Isus naučio o molitvi?

¹³ Isus nije sebi pripisivao zaslugu za ono što je naučavao niti za izlječenja koja je vršio, već je ponizno svu zaslugu pripisivao Jehovi i time nam pružio izvanredan primjer (Ivan 5:19; 11:41-44). Isto tako Isus nam je rekao za što bismo se trebali moliti, što bi nam pritom trebalo biti najvažnije. Naše bi molitve trebale uključivati molbu da se Božje ime, Jehova, “sveti” te da Božja pravedna vlast zamijeni Sotoninu zlu vladavinu da bi se Božja volja vršila “kako na nebu tako i na zemlji” (Mat. 6:9, 10). Isus nas je poticao i da postupamo u skladu s takvim molitvama tako da “tražimo najprije kraljevstvo i Božju pravednost” (Mat. 6:33).

14. Premda je Isus bio savršen, zašto je ipak morao uložiti puno truda da bi izvršio svoju ulogu u Božjem naumu?

¹⁴ Kako se bližilo vrijeme njegove žrtvene smrti, Isus je osjećao sve veći emocionalni pritisak zbog teške odgovornosti koju je imao. Naum i ugled njegovog Oca ovisio je o tome hoće li izdržati nepravedno suđenje i okrutnu smrt. Pet dana prije svoje smrti Isus se molio: “Sada mi je duša uznemirena. Što da kažem? Oče, spasi me od ovog časa!” Nakon što je izrazio takve osjećaje koji su za ljude prirodni, Isus se nesebično usredotočio na nešto što je bilo važnije od njegovih osjećaja te je u molitvi rekao: “Oče, proslavi ime svoje!” Jehova mu je odmah odgovorio: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!” (Ivan 12:27, 28). Da, Isus je bio spreman suočiti se s najtežim ispitom vjernosti Bogu koji je ijedan čovjek ikada morao podnijeti. Ali to što je čuo riječi koje mu je uputio njegov nebeski Otac zasigurno mu je ulilo snažno pouzdanje u to da će uspjeti uzveličati Jehovinu pravednost i opravdati njegovu vlast. I uspio je u tome.

15. Zašto je Isus kratko prije svoje smrti rekao: “Dovršeno je”?

¹⁵ Dok je trpio bol na mučeničkom stupu, neposredno prije nego što je izdahnuo, Isus je rekao: “Dovršeno je!” (Ivan 19:30). On je tijekom tri i pol godine od svog krštenja do smrti doista puno toga postigao uz Božju pomoć! Kad je umro, zbio se snažan potres, a rimski stotnik koji je nadgledao pogubljenje rekao je: “Ovo je zaista bio Sin Božji!” (Mat. 27:54). Stotnik je vjerojatno vidio da su se Isusu rugali zbog toga što je tvrdio da je Božji Sin. Usprkos svemu što je podnio Isus je ostao vjeran Bogu i dokazao da je Sotona podmukli lažljivac. Sotona je za sve koji podupiru Božju vlast rekao: “Sve što čovjek ima dat će za život” (Job 2:4, Jeruzalemska Biblija). Ostavši vjeran Bogu, Isus je pokazao da su Adam i Eva koji su se našli na daleko lakšem ispitu mogli ostati vjerni Bogu. No, što je najvažnije, Isus je svojim životom i smrću podržao i uzveličao Jehovinu pravednu vlast. (Pročitaj Mudre izreke 27:11.) Je li on svojom smrću postigao još nešto? Jest!

16, 17. (a) Kako su Božji svjedoci iz pretkršćanskog doba mogli biti pravedni u njegovim očima? (b) Kako je Jehova nagradio svog Sina za njegovu vjernost i što Gospodin Isus Krist danas čini?

¹⁶ Mnogi Jehovini sluge živjeli su prije nego što je Isus došao na Zemlju. Oni su bili pravedni u Božjim očima i dobili su nadu u uskrsnuće (Iza. 25:8; Dan. 12:13). No na temelju čega je sveti Bog Jehova mogao na tako divan način blagosloviti grešne ljude? Biblija objašnjava: “[Isusa Krista] je Bog postavio kao žrtvu kojom je pomirio sa sobom one koji vjeruju u Kristovu krv. Učinio je to kako bi pokazao svoju pravednost, jer je u svojoj uzdržljivosti opraštao grijehe počinjene u prošlosti. Htio je, naime, pokazati svoju pravednost u sadašnje vrijeme — da bude pravedan i onda kad proglašava pravednim onoga tko vjeruje u Isusa” (Rim. 3:25, 26).b

¹⁷ Jehova je nagradio Isusa tako što mu je nakon uskrsnuća dao viši položaj od onog koji je imao prije dolaska na Zemlju. Isus je kao uzvišeno duhovno biće sada besmrtan (Hebr. 1:3). Kao Veliki Svećenik i Kralj, Gospodin Isus Krist pomaže svojim sljedbenicima da veličaju Božju pravednost. A koliko smo samo zahvalni svom nebeskom Ocu Jehovi što nagrađuje sve one koji to čine i koji mu vjerno služe po uzoru na njegovog Sina! (Pročitaj Psalam 34:3; Hebrejima 11:6.)

18. O čemu će govoriti sljedeći članak?

¹⁸ Još od Abela vjerni su ljudi mogli biti bliski s Jehovom zato što su imali vjeru i uzdali se u dolazak obećanog Potomka. Jehova je znao da će mu njegov Sin u svemu ostati vjeran te da će njegova smrt biti savršeno pokriće za “grijeh svijeta” (Ivan 1:29). Isusova smrt koristi i ljudima danas (Rim. 3:26). No koje blagoslove može Kristova otkupnina donijeti nama osobno? O tome će govoriti sljedeći članak.