Točna spoznaja Boga i njegova Sina vodi u vječni život
“Ovo znači vječni život: da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (IVAN 17:3, NS).
1. Zašto je toliko važna spoznaja Boga i Isusa Krista?
ZA svakoga tko želi dobiti vječni život bezuvjetno je potrebno da stekne točnu spoznaju o Bogu i njegovu Sinu Isusu Kristu. “(Božja) volja je da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4, NS). Ova točna spoznaja iz Božje nadahnute riječi Biblije omogućava nam da saznamo tko je Bog i u čemu se sastoji naša obaveza prema njemu (2. Timoteju 3:16, 17; 1. Ivanova 2:17). Također nam omogućava da steknemo jasnu sliku o Isusu Kristu i našem odnosu prema njemu (Psalam 2:12; Filipljanima 2:5-11).
2. Do čega može dovesti pomanjkanje točne spoznaje?
2 Bez točne spoznaje mogli bismo upasti u zamku krivih nauka koje promiče Božji protivnik, sotona, đavo, jer on je “lažac i otac laži” (Ivan 8:44). Ako bismo vjerovali i zastupali lažnu nauku koja se proturiječi Božjoj riječi, pokazali bismo nepovjerenje prema Jehovi i postupali protivno njemu. Stoga moramo brižljivo istraživati Sveto pismo, da bi mogli razlikovati istinu od laži (Djela apostolska 17:11). Mi sigurno ne želimo biti nalik onima “koji uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine” (2. Timoteju 3:1, 7, ST).
3. Kako glasi jasna biblijska nauka o Bogu, Isusu Kristu i svetom duhu?
3 Nauka o trojstvu nije biblijska nauka, kao što je objašnjeno u prethodnom članku. Bog je u svojoj Riječi nesumnjivo objasnio da je on Stvoritelj svega, a da je njegov Sin bio njegovo prvo stvorenje na nebu (Otkrivenje 4:11; Kološanima 1:15, 16). On je poslao svog Sina da bi kao čovjek na Zemlji položio svojom otkupnom žrtvom temelj za oproštenje ljudskih grijeha i posredovao iskrenim ljudima još veću spoznaju o Bogu i njegovim naumima (Matej 20:28; Ivan 6:38). Ali, jednostavna, jasna nauka da su Bog i Krist dvije odvojene osobe i da sveti duh nije osoba, nego Božja djelujuća sila, bila je tokom stoljeća potpuno zamijenjena i nadomještena naukom o trojstvu. A ova je postala temeljnom naukom kršćanstva.
“Ja i Otac smo jedno”
4. Zašto nije točno ono što u vezi Ivana 10:30 tvrde crkve?
4 Da bi poduprle nauku o trojstvu crkve često navode Ivana 10:30, iako se u tom citatu uopće ne spominje treća osoba. Isus je rekao: “Ja i Otac smo jedno”. Je li time želio reći da je on Svemogući Bog, samo u nekom drugom obliku? Ne, to nije moguće, jer je on uvijek ukazivao na to da je Božji Sin, da je položajem niži od Boga i da mu je podložan. Dakle, što je mislio Isus riječima iz Ivana 10:30?
5, 6. a) U kojem smislu su Isus i njegov Otac jedno, prema Isusovim riječima? b) Kako je to moguće predočiti u vezi s Isusovim učenicima?
5 Isus je time želio reći da je on jedno sa svojim Ocem u mislima i namjerama što je vidljivo iz Ivana 17:21, 22. Prema tom tekstu Isus se molio Bogu da bi njegovi učenici, kako je rekao “svi bili jedno, tako kao što si ti Oče u zajednici sa mnom i ja u zajednici s tobom, da i oni budu u zajednici s nama, ... da oni budu jedno kao što smo mi jedno”. Da li se Isus molio da bi svi njegovi učenici postali jedna osoba? Ne, on se molio da budu u jedinstvu, jednih misli i namjera kao što su u jedinstvu Isus i Bog.
6 Ista misao dolazi do izražaja i u 1. Korinćanima 1:10, gdje Pavao kaže da kršćani moraju biti ‘jedinstveni u govoru, da ne budu razdori među njima, nego da budu primjerno ujedinjeni u istom razumu i istim mislima”. Dakle, kad je Isus rekao da su On i Otac jedno, nije mislio da su jedna te ista osoba, jednako tako nije riječima da njegovi učenici moraju biti jedno, želio reći da su oni jedna te ista osoba.
Tko je bila “Riječ”
7. a) Što tvrdi kršćanstvo u vezi Ivana 1:1? b) Kako doznajemo odmah iz Ivana 1:1 da nije riječ o trojstvu?
7 No, kako je s Ivanom 1:1? Prema prijevodu ST na tom mjestu čitamo: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.” U Ivanu 1:14, NS čitamo: “RIJEČ je postala tijelo i prebivala među nama.” Kršćanstvo tvrdi da je ta “riječ” (grčki: lógos) koja je došla na Zemlju kao Isus Krist, bila Svemogući Bog. Ali, zapazimo da se u Ivanu 1:1, i prema prijevodu ST kaže: “Riječ bijaše kod Boga.” Onaj tko se nalazi kod nekog drugog nije taj drugi. Tako čak iz ovog prijevoda proizlazi da se radi o dvije različite osobe. Osim toga, tu se ne spominje nikakva treća osoba trojstva.
8. Kako različiti prijevodi prevode drugi dio Ivana 1:1?
8 I mnogi drugi prijevodi Biblije na različite načine prevode drugi dio Ivana 1:1, gdje u ST prijevodu čitamo: “Riječ bijaše Bog”. U nastavku slijede neki primjeri:
“i Riječ sama bila je božanske naravi”. Curt Stage, Novi zavjet, Leipzig.
1910: “bila je ... sama božanske naravi”. Rudolf Böhmer, Novi zavjet preveden na njemački, Stuttgart.
1926: “i jedan Bog bila je misao”. Oskar Holtzmann, Novi zavjet, Giessen.
1975: “i jedan Bog (ili: vrsta Boga) bio je Riječ”. Siegfried Schulz, Evanđelje po Ivanu, Göttingen.
1978: “i božanske vrste bio je Logos”. Johannes Schneider, Evanđelje po Ivanu, Berlin.
1979: “i jedan Bog je bio Logos”. Jürgen Becker, Evanđelje po Ivanu, Würzburg.
A Novi svijet prijevod Svetog pisma (jednako kao i New World Translation of the Christian Greek Scriptures, izdan 1950. od Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata New York, Inc.) glasi na ovom mjestu: “I RIJEČ je bila (jedan) bog.”
9. Što se u grčkom tekstu Ivana 1:1 pojavljuje prije prve imenice theos (Bog), a što daje spoznati da se misli na Svemogućeg Boga?
9 Jesu li ti prijevodi Ivana 1:1 suglasni s gramatičkom konstrukcijom na grčkom jeziku? Da. U Ivanu 1:1 pojavljuje se grčka imenica theós (Bog) dva puta. U prvom slučaju se odnosi na Svemogućeg Boga kod kojega je bila Riječ – “i Riječ (lógos) bijaše kod Boga (jedan oblik od theós)” (ST). Ispred ovog prvog theos stoji jedan oblik određenog člana ho. Imenica theos sa određenim članom ho ispred sebe ukazuje na odvojenu osobnost, na jednu osobu, u ovom slučaju na Svemogućeg Boga – “i Riječ bijaše kod (tog) Boga”.
10. Na što ukazuje izostanak člana ho ispred drugog theos u Ivanu 1:1?
10 No, u drugom dijelu Ivana 1:1 prijevodi spomenuti u 8. stavku ne prevode drugi theós (imenicu u predikatu) s Bog nego s “božanska narav” ili “jedan Bog”. Zašto? Zato jer je druga riječ theos predikatna imenica u jednini, koja se u grčkom tekstu pojavljuje ispred glagola i bez člana ho. Konstrukcija rečenice u ovom stihu ukazuje na karakteristiku ili na svojstvo subjekta. Ona ističe narav “Riječi”, naime da je “božanska” ili “jedan Bog”, ali ne Svemogući Bog. To je u skladu s mnogim drugim biblijskim citatima koji daju spoznati da je “Riječ” bila Božji govornik, kojeg je Bog poslao na Zemlju. U Ivanu 1:18 čitamo: “BOGA nitko nikada nije vidio; jedinorođeni bog (Sin koga je stvorio Svemogući Bog na nebu) koji je u Očevu naručju, on (koji je kao čovjek Isus došao na Zemlju) ga je (Svemogućeg Boga) objavio.”
11. Koji primjer pokazuje da su prevodioci Biblije dodali neodređeni član “jedan”, gdje se on ne pojavljuje na grčkom i zašto su to učinili?
11 Postoje još mnogi citati u kojima su prevodioci Biblije dodali neodređeni član (“jedan”) ispred predikatne imenice, iako taj ne stoji u grčkom tekstu. Dodavanjem neodređenog člana u prijevodu dolazi do izražaja karakteristika ili svojstvo imena ili imenice. Jedan primjer toga nalazimo u Marku 6:49. Prema prijevodu King James, kad su Isusovi učenici vidjeli Isusa kako korača vodom “mislili su da je to (jedan) duh (grčki: fantasma)”. Ispravniji prijevod u Novi svijet prijevodu glasi: “... mislili su: To je (jedna) utvara!’” Jednako daje korektni prijevod Ivana 1:1 spoznati da “Riječ” nije bila “BOG”, nego “(jedan) bog”.
12. Koje slične primjere upotrebe neodređenog člana “jedan” nalazimo u Ivanu 8:44?
12 Dva slična primjera nalazimo u Ivanu 8:44, gdje je Isus rekao za sotonu: “On je bio (jedan) krvnik ljudski od svog početka, ... on je (jedan) lažac i otac laži”. Kao u Ivanu 1:1 i ovdje u grčkom tekstu u oba slučaja (“krvnik”, “lažac”) stoji ispred glagola imenica u predikatu i to bez određenog člana. U svakom slučaju opisuje se svojstvo ili karakteristika đavla, a u mnogim modernim prijevodima na ostalim jezicima potrebno je u svrhu ispravnog posredovanja misli dodati neodređeni član (“jedan”). Stoga u Einheitsübersetzung čitamo na tom mjestu slijedeće: “On je bio (jedan) ubojica od početka. ... on je (jedan) lažac i otac laži.” (Vidi također Marko 11:32; Ivan 4:19; 6:70; 9:17; 10:1, 13, 21; 12:6.)
“Moj Gospodin i moj Bog”
13, 14. Zašto je Toma označio Isusa sa “moj Bog”, ne želeći time reći da je Isus Jehova?
13 Da bi poduprli svoju tvrdnju trinitarijanci navode i Ivana 20:28. Prema tom tekstu Toma je rekao Isusu: “Moj Gospodin i moj Bog!” Kao što smo već spomenuli, nema se što prigovoriti da je Toma označio Isusa Bogom. To je bilo suglasno sa činjenicom da je Isus u svom predljudskom postojanju sa sigurnošću bio bog, dakle jedan moćan, božanska osoba. A to je sigurno bio i nakon svoje smrti i uskrsnuća u nebeski život. Isus je čak citirao iz Psalma da bi pokazao kako su i moćni ljudi nazivani “bogovima” (Psalam 82:1-6; Ivan 10:34, 35). Apostol Pavao je objasnio da ima “mnogo bogova” i mnogo “gospodina” (1. Korinćanima 8:5). Čak je i sotona nazvan “bogom ovog sustava stvari” (2. Korinćanima 4:4, NS).
14 Krist je zauzimao mnogo viši položaj od nesavršenog čovjeka ili od sotone. Ako se njih može označiti “bogovima” onda Isusa pogotovo. A on je tako i označen. Zbog svog jedinstvenog položaja u odnosu prema Jehovi, Isus je “jedinorođeni bog” (Ivan 1:18), “Moćni Bog” (Izaija 9:6) i “(jedan) bog” (Ivan 1:1). Dakle, nije nipošto naopako da ga je i Toma označio takovim. Toma je time istaknuo da je Isus za njega bio bog, božanski, moćan. Ali on nije rekao da je Isus Jehova, jer je rekao “moj” Bog, a ne Bog.
15. Kako iz Ivana 20:31 jasno proizlazi tko je Isus?
15 Samo tri citata dalje, naime u Ivanu 20:31 čitamo u Bibliji slijedeće: “Ovo je zapisano da biste vi vjerovali da Isus jeste Krist, Sin Božji.” Tu se razbija svaka sumnja u vezi s time što je Toma mislio. Biblijski pisac Ivan nesumnjivo govori da je Isus Sin Božji, a ne Svemogući Bog.
Nije jednak Bogu
16. Što su tvrdili Židovi i kako im se Isus usprotivio?
16 Još jedan citat kojeg navode crkve jest Ivan 5:18, gdje čitamo da su Židovi željeli ubiti Isusa, jer je “Boga nazivao svojim ocem, izjednačavajući sebe s Bogom”. Tko je rekao da se Isus izjednačuje s Bogom? Ne Isus. On je prema slijedećem citatu (19) odmah ispravio stvar, objasnivši: “Sin ne može ništa činiti sam po svojoj volji, nego samo ono što vidi da čini Otac.” Dakle, niti je Isus tvrdio da je on Svemogući Bog niti je tvrdio da je jednak njemu. On je pokazao Židovima da su u zabludi, da on nije Bog nego Sin Božji, te da on kao Božji govornik ne može ništa učiniti sam po svojoj volji. Možemo li si predstaviti da bi Svemogući Bog svemira rekao kako on ne može sam ništa učiniti? Dakle, Židovi su tvrdili nešto čemu se sam Isus usprotivio.
17. a) Koje nesumnjivo svjedočanstvo o identitetu Jehove, Isusa i svetog duha sadrži Božja nadahnuta Riječ? b) Što reći o svakom biblijskom tekstu kojeg bi trinitarijanci mogli navesti u prilog svojih vjerskih gledišta?
17 Svjedočanstvo koje je dao Bog u svojoj nadahnutoj Riječi, kao i svjedočanstva Isusa i njegovih učenika nadmoćni su i jasni dokazi da su Svemogući Bog i Isus Krist dvije odvojene osobe, Otac i Sin. Ta su svjedočanstva također nesumnjivi dokazi da sveti duh nije treća osoba trojstva, nego Božja djelujuća sila. Besmisleno je biblijske citate isključivati iz povezanosti ili pokušavati tako ih izvrtati da bi poduprli nauku o trojstvu. Svi ti tekstovi skladni su s ostalim jasnim biblijskim svjedočanstvima.
Kako je bilo moguće da se razvije nauka o trojstvu?
18. Odakle potječe nauka o trojstvu?
18 Tko pročita članak “Povijesni razvitak nauke o trojstvu” (str. 19) utvrdit će da ta nauka potječe iz poganstva. To nije biblijska nauka. Naprotiv, kršćanstvo ju je u 4. stoljeću preuzelo iz poganstva. Davno prije toga obožavane su trijade bogova u starom Babilonu, u Egiptu i na drugim mjestima. Dakle, kršćanstvo je preuzelo u svoje nauke pogansko gledište i to na nagovor Rimskog cara Konstantina kojemu u toj stvari nije ležala na srcu istina, nego njegovo carstvo, kojeg se stanovništvo sastojalo od pogana i otpalih kršćana, a koje je on na taj način pokušao učvrstiti. Dakle, nauka o trojstvu predstavlja sve drugo osim razvitka kršćanske nauke. Ona je dokaz da je kršćanstvo otpalo od Kristove nauke, preuzevši na njeno mjesto poganske nauke.
19. Kako se mogla razviti nauka o trojstvu?
19 Kako se mogla razviti takova nauka? Ni u kom slučaju ne služi Božjim interesima ako se njega, njegovog Sina i sveti duh prikazuje kao nešto što je puno tajanstvenosti, što zbunjuje. Jednako ne može ono što dovodi u zabunu služiti interesima ljudi. Međutim, što su ljudi više zbunjeni obzirom na Boga i njegove naume, to bolje odgovara sotoni, đavolu, Božjem protivniku, ‘bogu ovoga svijeta’, koji se usmjerio da ‘zaslijepi razume nevjernika’ (2. Korinćanima 4:4). Činjenica da ta nauka pobuđuje dojam kako samo teolozi mogu razumjeti biblijske nauke, poslužila je religioznim vođama kršćanstva. Na taj im je način moguće držati jednostavan narod u svojoj vlasti.
20. a) Kako izgleda jednostavna nauka obzirom na nauku o trojstvu? b) Što će za nas značiti točna spoznaja oslobađajućih istina?
20 Ali, istina je tako jednostavna da je i dijete može razumjeti. Neki mali dječak zna da on nije svoj vlastiti otac, nego da su njih dvojica odvojene osobe. I ako Biblija kaže da je Isus Krist Sin Božji, onda to ne može značiti ništa drugo. To je jednostavna istina, dok nauka o trojstvu ne odgovara istini. Ona je laž. I konačno ona potječe od onoga tko je “zvan đavo i sotona, koji vara čitavu nastanjenu Zemlju” (Otkrivenje 12:9, NS). Baš te jednostavne, osvježavajuće istine o Bogu, njegovom Sinu Isusu Kristu i o Božjem moćnom svetom duhu oslobađaju ljude iz ropstva krivih nauka koje potječu iz poganstva i od sotone. Isus je rekao iskrenim tražiteljima istine: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32, NS). Usvajanje točne spoznaje o oslobađajućim istinama i postupanje u skladu s tim “znači vječni život” (Ivan 17:3, NS).
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto je toliko važna točna spoznaja Boga i njegovog Sina?
◻ Što je Isus želio reći riječima: “Ja i otac smo jedno”?
◻ Kako se u Ivanu 1:1 pojavljuje razlika između izraza Riječ i Bog?
◻ Zašto je Toma mogao s pravom označiti Isusa “moj Bog”?
◻ Kako je nastala nauka o trojstvu i tko je bio njen uzročnik?
[Okvir na stranici 19]
Povijesni razvitak nauke o trojstvu
U The New Encyclopaedia Britannica, 1985. Micropaedia, svezak 11, stranica 928 čitamo pod imenom Trinitet slijedeće: “Niti riječ trinitet, a ni nauka kao takova ne pojavljuje se u Novom zavjetu. Isus i njegovi sljedbenici također se nisu namjeravali suprotstavljati šemi Izraela u Starom Zavjetu: ‘Čuj o Izraele: Gospodin, naš Bog, jedan je Gospodin’ (5. Mojsijeva 6:4).” Nadalje se u toj enciklopediji kaže: “Nauka se razvijala postepeno tokom više stoljeća, a izazvala je mnoge prepirke. ... Godine 325. koncil u Niceji oblikovao je odlučujući doslovni tekst u svom vjerovanju da je Sin ‘posve jednak s Ocem’, iako se vrlo malo reklo o svetom duhu. ... Krajem 4. stoljeća ... nauka o trojstvu poprima uglavnom oblik koji je sačuvan sve do danas.”
New Catholic Encyclopedia 1967. svezak 14. priznaje na stranici 299: “Formulacija ‘jedan Bog u tri osobe’ provedena je tek krajem 4. stoljeća, a do tog vremena nije još u potpunosti bila prihvaćena u kršćanski život i kršćansko vjerovanje. ... Takvo shvaćanje ili predodžba bila je posve strana apostolskim očima.”
Prema tome, nauka o trojstvu nije biblijska, nego je službeno prihvaćena na koncilu u Niceji 325. godine naše ere. S tom je naukom prihvaćena poganska predodžba koja ima svoje porijeklo u starom Babilonu i Egiptu, a odavno je bila poznata u drugim zemljama. Povjesničar Will Durant piše u svom djelu Kulturna povijest čovječanstva slijedeće: “Kršćanstvo nije razbilo poganstvo, nego ga je prisvojilo ... Predodžbe o božanskom trojstvu potječu iz Egipta” (svezak 5. str. 161., Südwestverlag, München, 1977.).
U An Encyclopedia of Religion, izdanoj od Vergiliusa Ferma 1964. na stranicama 793. i 794. pod naslovom “Trijade” navode se trijade božanstava Babilonaca, budista, Hindusa, Skandinavaca, taoista i pripadnika ostalih religija, te trinitarijat kršćanstva. Primjerice, tamo stoji da u Indiji “velika trijada uključuje Brahnu stvoritelja, Višnu zaštitnika i Šivu razaratelja. Oni predstavljaju ciklus postojanja, kao što babilonska trijada Anu, Enlil i Ea predočavaju za život bezuvjetno potrebne elemente, zrak, vodu i zemlju.”
U Britanskom muzeju u Londonu nalaze se umjetnički predmeti s prikazima trijada Starog vijeka, kao što su Izis, Harpokrat i Neftis. Jedna publikacija iz muzejskog prostora iz Srednjeg vijeka i kasnijeg Starog vijeka sadrži slijedeći opis nekog antičkog nakita: “Prednja strana: Egipatski bogovi Horus-Bait (s glavom sokola) Buto-Akori (zmija) i Hathor (s glavom žabe). Poleđina: grčki stih ‘jedan Bait, jedan Hathor, jedan Akori; jednaki su u moći. Slava (tebi) oče svijeta! Slava tebi trodjelni Bože!” Dakle, ta su božanstva poistovjećena s tri izraza jedne jedine moći, vjerojatno boga Sunca.”
I kao što svjedoči povijest, nauka o trojstvu bila je preuzeta iz poganstva, ona je postojala već stoljećima prije Isusova dolaska na Zemlju. Mnogo vremena nakon njegove smrti našla je zagovarače među onima koji su bili pod utjecajem poganske filozofije i koji su otpali od pravog načina obožavanja Boga, koje su naučavali Isus i apostoli.
[Slika na stranici 17]
Isus je molio za svoje učenike da budu jedno u mislima i namjeri kao što su jedno on i njegov Otac