40. knjiga Biblije — Matej

 1. (a) Koje je obećanje Jehova dao ljudskom rodu u Edenu, a vrijedi i danas? (b) Kako su Židovi dobili čvrst temelj za nadu u dolazak Mesije?

NAKON pobune u Edenu Jehova je ljudskom rodu dao utješno obećanje da će svima koji ljube pravednost omogućiti izbavljenje preko Potomka Božje “žene”. Naumio je da taj Potomak, odnosno Mesija, dođe iz izraelskog naroda. Bog se kroz mnoga stoljeća brinuo da nadahnuti pisci hebrejskih knjiga Biblije zapišu brojna proročanstva, koja su pokazala da će Mesija biti Vladar u Božjem Kraljevstvu te da će posvetiti Jehovino ime i zauvijek s njega ukloniti sramotu koja mu je nanesena. Ti su proroci zapisali mnoge pojedinosti o tom Vladaru koji će dokazati da Jehova ima pravo biti vrhovni vladar i koji će izbaviti ljude od straha, tlačenja, grijeha i smrti. Kad je završeno pisanje hebrejskih knjiga Biblije, Židovi su imali čvrst temelj za nadu u dolazak Mesije.

 2. Kako je došlo do toga da su, u vrijeme kad se trebao pojaviti Mesija, okolnosti bile idealne za objavljivanje dobre vijesti?

² U tom razdoblju dogodile su se mnoge promjene na svjetskoj pozornici. Bog je upravljao narodima kako bi sve bilo spremno za dolazak Mesije, a okolnosti su bile idealne za to da se posvuda objavi vijest o tom dolasku. Peta svjetska sila, Grčka, dala je zajednički jezik koji je omogućio komunikaciju među raznim narodima. Rim, šesta svjetska sila, stopio je narode koje je pokorio u jedno svjetsko carstvo te izgradio ceste kako bi se moglo doprijeti do svih dijelova Carstva. Mnogi su Židovi bili rasijani diljem Carstva, pa su i drugi ljudi saznali da Židovi očekuju dolazak Mesije. I tako se, više od 4 000 godina nakon obećanja danog u Edenu, pojavio Mesija! Došao je dugo očekivani obećani Potomak! Dotad najvažniji događaji u povijesti ljudskog roda odigrali su se dok je Mesija ovdje na Zemlji vjerno izvršavao volju svog Oca.

 3. (a) Kako se Jehova pobrinuo da se zapišu pojedinosti o Isusovom životu? (b) Po čemu je svako Evanđelje različito i zašto su potrebna sva četiri?

³ Opet je došlo vrijeme da Bog nadahne pisanje knjiga u kojima bi se zabilježili ti značajni događaji. Stoga je Jehovin duh nadahnuo četiri vjerna čovjeka da napišu neovisne izvještaje koji pružaju četverostruko svjedočanstvo o tome da je Isus Mesija, obećani Potomak i Kralj, te navode pojedinosti o njegovom životu, službi, smrti i uskrsnuću. Ti se izvještaji nazivaju Evanđelja (riječ “evanđelje” potječe od grčke riječi euaggélion, što znači “dobra vijest”). Iako su to usporedni izvještaji, nijedan od ta četiri izvještaja nije tek kopija ostalih. Prva tri Evanđelja često se nazivaju “sinoptička” (što na grčkom znači “sličnog pogleda”), jer na sličan način izvještavaju o Isusovom životu na Zemlji. No svaki od četiri pisca — Matej, Marko, Luka i Ivan — ispričao je svoju priču o Kristu. Svaki od njih imao je zasebnu temu i cilj, a pri pisanju je odrazio svoju osobnost i namijenio svoje djelo određenoj vrsti čitatelja. Što više proučavamo njihove zapise, to bolje razumijemo jedinstvena obilježja svake od tih knjiga i uviđamo da te četiri duhom nadahnute knjige Biblije predstavljaju neovisne i skladne izvještaje o životu Isusa Krista koji se međusobno nadopunjuju.

 4. Što je poznato o piscu prvog Evanđelja?

⁴ Matej je prvi zapisao dobru vijest o Kristu. Matejevo je ime vjerojatno skraćeni oblik hebrejskog imena “Matitija”, koje znači “dar Jehovin”. On je bio jedan od 12 apostola koje je Isus izabrao. Dok je njihov Učitelj putovao Palestinom propovijedajući i poučavajući o Božjem Kraljevstvu, Matej ga je dobro upoznao i zbližio se s njim. Prije nego što je postao Isusov učenik, Matej je bio poreznik. Židovi su jako prezirali to zanimanje jer ih je plaćanje poreza stalno podsjećalo na to da nisu slobodni, nego su pod vlašću carskog Rima. Matej je bio poznat i kao Levi, a bio je Alfejev sin. Spremno se odazvao na Isusov poziv da postane njegov sljedbenik (Mat. 9:9; Mar. 2:14; Luka 5:27-32).

 5. Zašto se sa sigurnošću može reći da je Matej napisao prvo Evanđelje?

⁵ Iako u Evanđelju koje se pripisuje Mateju nigdje ne piše da ga je napisao Matej, svjedočanstva povjesničara rane crkve nepobitno ukazuju na njega kao pisca. Vjerojatno nijednoj drugoj drevnoj knjizi pisac nije toliko jasno i jednoglasno utvrđen kao Matejevoj knjizi. Počevši od Papije iz Hijerapolisa (početak drugog stoljeća n. e.), mnogi rani pisci posvjedočili su da je Matej napisao to Evanđelje i da se ono s pravom smatra dijelom Božje Riječi. Cyclopedia McClintocka i Stronga navodi: “Retke iz Mateja citiraju Justin Mučenik, nepoznati autor pisma Diognetu (vidi Ottovo djelo Justin Mučenik, II. svezak), Hegesip, Irenej, Tacijan, Atenagora, Teofil, Klement, Tertulijan i Origen. Pritom čak nije toliko važno što oni citiraju Mateja, nego je važan način na koji ga citiraju — prirodno, kao vjerodostojan izvor, bez trunke sumnje. Zato smatramo dokazanim da knjiga koju danas imamo nije bila podvrgnuta nikakvim iznenadnim promjenama.”a To što je Matej bio apostol i što je Božji duh stoga bio na njemu jamči nam da je ono što je napisao vjerodostojan izvještaj.

 6, 7. (a) Kada je napisano Matejevo Evanđelje i na kojem je jeziku prvotno napisano? (b) Što ukazuje na to da je bilo napisano prvenstveno za Židove? (c) Na koliko se mjesta u prijevodu Novi svijet nalazi ime Jehova u tom Evanđelju i zašto?

⁶ Matej je svoj izvještaj napisao u Palestini. Točna godina pisanja nije poznata, ali kratki komentari (subskripcije) na kraju nekih rukopisa (svi napisani nakon desetog stoljeća n. e.) kao godinu pisanja navode 41. n. e. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je Matej svoje Evanđelje izvorno napisao na pučkom hebrejskom jeziku svoga vremena, a kasnije ga je preveo na grčki. U 3. poglavlju svog djela De viris inlustribus (O slavnim muževima) Jeronim je napisao: “Matej, koji se zove i Levi, i koji je bio poreznik prije nego što je postao apostol, najprije je u Judeji na hebrejskom jeziku i hebrejskim slovima napisao Evanđelje o Kristu za one iz obrezanja koji su postali vjernici.”b Jeronim dodaje da je hebrejski tekst tog Evanđelja bio sačuvan do njegovih dana (četvrto i peto stoljeće n. e.) u biblioteci koju je Pamfil uredio u Cezareji.

⁷ Euzebije navodi da je početkom trećega stoljeća Origen u svojoj raspravi o Evanđeljima rekao da je “prvo napisano Evanđelje po Mateju. (...) Evanđelje je [Matej] objavio za vjernike iz židovstva i sastavio hebrejskim jezikom.”c Navođenje rodoslovlja u Matejevoj knjizi, iz kojeg se vidi da je Isus zakoniti Abrahamov potomak, te korištenje mnogih navoda iz hebrejskih knjiga Biblije, iz kojih se vidi da su ukazivale na dolazak Mesije, pokazuje da je ta knjiga bila napisana prvenstveno za Židove. Razumno je vjerovati da je Matej koristio Božje ime Jehova u obliku tetragrama kad je citirao ulomke iz hebrejskih knjiga Biblije koji su sadržavali to ime. Zato se u Matejevoj knjizi u prijevodu Novi svijet na 18 mjesta nalazi ime Jehova, kao i u hebrejskom prijevodu Mateja u izvornom izdanju F. Delitzscha iz 19. stoljeća. Matej je sigurno imao isti stav prema Božjem imenu kao i Isus, pa ga praznovjerje koje je tada prevladavalo među Židovima sigurno nije spriječilo da koristi Božje ime (Mat. 6:9; Ivan 17:6, 26).

 8. Kako se iz sadržaja Matejevog Evanđelja može vidjeti da je on bio poreznik?

⁸ Budući da je Matej bio poreznik, sasvim je razumljivo što je precizno navodio novčane iznose i vrste novca (Mat. 17:27; 26:15; 27:3). Jako je cijenio milost koju mu je Bog ukazao time što je njemu, prezrenom porezniku, dopustio da postane propovjednik dobre vijesti i blizak suradnik Isusa Krista. I tako je Matej jedini pisac Evanđelja koji spominje kako je Isus više puta naglašavao da je potrebno pokazivati milosrđe, a ne samo davati žrtve (9:9-13; 12:7; 18:21-35). Matej se oduševio Božjom nezasluženom dobrotom i stoga je zapisao neke od najutješnijih riječi koje je Isus izgovorio: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak” (11:28-30). Kako li su te usrdne riječi divno zvučale tom nekadašnjem porezniku, kojem su njegovi sunarodnjaci, po svemu sudeći, rijetko upućivali išta drugo osim uvreda!

 9. Koja su tema i stil pisanja karakteristični za Mateja?

⁹ Matej je naročito istaknuo da je tema Isusovog naučavanja bila “kraljevstvo nebesko” (Mat. 4:17). On Isusa nije prikazao samo kao propovjednika nego i kao Kralja. Toliko je često koristio izraz “kraljevstvo” (više od 50 puta) da bi se njegovo Evanđelje moglo nazvati Evanđelje o Kraljevstvu. Matej se više usredotočio na logičan prikaz Isusovih govora i propovijedi nego na precizan kronološki tijek događaja. U prvih 18 poglavlja Matej je Kraljevstvo istaknuo kao temu, pa je zbog toga odstupio od kronološkog slijeda događaja. Ipak, posljednjih deset poglavlja (od 19. do 28) uglavnom prate kronološki slijed događaja, ali i dalje ističu Kraljevstvo.

10. Koliki se dio sadržaja Matejevog Evanđelja može naći samo u toj knjizi i koje razdoblje obuhvaća to Evanđelje?

¹⁰ Četrdeset i dva posto sadržaja Matejevog Evanđelja ne može se naći ni u jednom od ostala tri Evanđelja.d To uključuje najmanje deset usporedbi (parabola): kukolj u polju (13:24-30), skriveno blago (13:44), skupocjeni biser (13:45, 46), mreža bačena u more (13:47-50), nemilosrdni rob (18:23-35), radnici i denar (20:1-16), otac i dva sina (21:28-32), svadba kraljevog sina (22:1-14), deset djevica (25:1-13) i talenti (25:14-30). Sama knjiga izvještava o događajima od Isusovog rođenja 2. pr. n. e. do njegovog susreta sa svojim učenicima neposredno prije uzlaska na nebo 33. n. e.

11. (a) Kako ovo Evanđelje logično započinje i koje događaje najprije opisuje? (b) Navedi neka ispunjena proročanstva na koja nam Matej skreće pažnju.

¹¹ Predstavljanje Isusa i vijesti o ‘kraljevstvu nebeskom’ (1:1–4:25). Logično je da je Matej svoj izvještaj započeo s Isusovim rodoslovljem, čime je pokazao da je Isus zakoniti nasljednik Abrahama i Davida. Tako je privukao pažnju židovskih čitatelja. Zatim čitamo izvještaj o tome kako je Isus na čudesan način bio začet, kako se rodio u Betlehemu, kako su ga posjetili zvjezdoznanci, kako je Herod u gnjevu zapovjedio da se u Betlehemu pogube svi dječaci od dvije godine naniže, kako su Josip i Marija sa sinčićem pobjegli u Egipat te kako su se kasnije vratili i nastanili u Nazaretu. Matej se trudio skrenuti pažnju na ispunjena proročanstva kako bi potkrijepio tvrdnju da je Isus bio prorečeni Mesija (Mat. 1:23 — Iza. 7:14; Mat. 2:1-6 — Mih. 5:2; Mat. 2:13-18 — Hoš. 11:1 i Jer. 31:15; Mat. 2:23, bilješka — Iza. 11:1).

12. Što se dogodilo prilikom Isusovog krštenja i odmah nakon njega?

¹² Matejev izvještaj potom preskače razdoblje od gotovo 30 godina. Nastavlja s opisom Ivana Krstitelja kako propovijeda u Judejskoj pustinji: “Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!” (Mat. 3:2). On je u Jordanu krštavao Židove koji su se pokajali i upozoravao farizeje i saduceje na dolazak srdžbe. Isus je došao iz Galileje i krstio se. Božji je duh odmah sišao na njega i začuo se glas s neba: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (3:17). Isus je nakon toga bio odveden u pustinju, gdje je 40 dana postio, a potom ga je iskušavao Sotona Đavo. Isus je triput odbio Sotonine prijedloge citirajući misli iz Božje Riječi te na kraju rekao: “Odlazi, Sotono! Jer pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!’” (4:10).

13. Koje se uzbudljivo djelo počelo odvijati u Galileji?

¹³ “Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!” Te je uzbudljive riječi pomazani Isus počeo propovijedati u Galileji. Pozvao je četvoricu ribara da ostave mreže te pođu za njim i postanu ‘ribari ljudi’. S njima je putovao “cijelom Galilejom, poučavajući u sinagogama njihovim i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu” (4:17, 19, 23).

14. Koje je razloge za sreću Isus naveo u svojoj Propovijedi na gori i što je rekao o pravednosti?

¹⁴ Propovijed na gori (5:1–7:29). Mnoštvo je pošlo za Isusom, a on se popeo na goru, sjeo i počeo poučavati svoje učenike. Započeo je svoje upečatljivo izlaganje navodeći devet razloga za sreću: Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, oni koji tuguju, koji su krotki, koji gladuju i žeđaju za pravednošću, koji su milosrdni, čista srca, mirotvorci, koji su progonjeni zbog pravednosti te oni koje drugi vrijeđaju i govore laži o njima. Zatim je rekao: “Radujte se i kličite, jer je velika nagrada vaša na nebesima!” Za svoje je učenike rekao da su “sol zemlje” i “svjetlo svijeta” te je objasnio što je istinska pravednost koja je potrebna za ulazak u Kraljevstvo nebesko, pokazavši koliko je ona drugačija od izvanjske pravednosti pismoznanaca i farizeja. Dodao je: “Budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski” (5:12-14, 48).

15. Što je Isus rekao o molitvi i o Kraljevstvu?

¹⁵ Isus je upozorio slušatelje na opasnost od licemjernog davanja milostinje i upućivanja licemjernih molitvi. Svoje je učenike poučio da se mole za to da se posveti Očevo ime, da dođe Božje Kraljevstvo i da svaki dan imaju što jesti. Kroz cijelu propovijed Isus je isticao Kraljevstvo. Poticao je svoje sljedbenike neka ne budu zabrinuti zbog materijalnih stvari i neka ne teže za materijalnim bogatstvom, jer Otac zna što im je uistinu potrebno. Zaključio je: “Stoga tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati” (6:33).

16. (a) Kakav je savjet Isus dao o međuljudskim odnosima i što je rekao o onima koji vrše Božju volju, a što o onima koji je ne vrše? (b) Kako je njegova propovijed utjecala na ljude?

¹⁶ Učitelj je zatim dao savjet o međuljudskim odnosima: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.” Rekao je da će malo ljudi naći put koji vodi u život, a to će biti oni koji vrše volju njegovog Oca. Oni koji čine bezakonje prepoznat će se po svojim plodovima i bit će odbačeni. One koji slušaju njegove riječi Isus je usporedio s ‘razboritim čovjekom koji je kuću sagradio na stijeni’. Kako je ta propovijed utjecala na mnoštvo koje ga je slušalo? Bili su ‘zadivljeni njegovim učenjem, jer ih je učio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao njihovi pismoznanci’ (7:12, 24-29).

17. Kako je Isus pokazao da kao Mesija ima vlast i za koga je bio zabrinut?

¹⁷ Propovijedanje o Kraljevstvu postaje sve intenzivnije (8:1–11:30). Isus je učinio mnoga čuda — izliječio gubavce, uzete i opsjednute demonima. Smirivši oluju, pokazao je da ima vlast čak i nad vjetrom i valovima. Jednu je djevojčicu uskrsnuo od mrtvih. Isus je uistinu suosjećao s mnoštvom ljudi jer je vidio kako su izmučeni i rasijani, “kao ovce bez pastira”. Učenicima je rekao: “Žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (9:36-38).

18. (a) Koje je upute Isus dao svojim apostolima i na što ih je potaknuo? (b) Zašto je nevolja čekala ‘taj naraštaj’?

¹⁸ Isus je odabrao dvanaestoricu svojih učenika i postavio ih za apostole. Dao im je konkretne upute o tome kako trebaju propovijedati i naglasio što će biti glavno učenje kojem će učiti ljude: “Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko.’” Mudro i brižno potaknuo ih je: “Besplatno ste primili, besplatno dajte.” “Budite oprezni kao zmije, a bezazleni kao golubovi.” Ljudi, čak i članovi najbliže obitelji, mrzit će ih i progoniti, ali Isus im je naglasio: “Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, naći će ga” (10:7, 8, 16, 39). I tako su oni otišli svojim putem te naučavali i propovijedali u gradovima u koje su bili poslani. Isus je ukazao na to da je Ivan Krstitelj obećani “Ilija”, glasnik koji je poslan da najavi njegov dolazak, ali ‘taj naraštaj’ nije prihvatio ni Ivana ni Isusa, Sina čovječjeg (11:14, 16). Zato je nevolja čekala taj naraštaj i gradove koji se nisu pokajali kad su vidjeli silna djela koja je Isus činio. A oni koji su postali njegovim učenicima našli su okrepu za svoje duše.

19. Kako je Isus osudio farizeje kad su doveli u pitanje njegovo ponašanje na dan počinka?

¹⁹ Optužbe farizeja pobijene, a oni osuđeni (12:1-50). Farizeji su pokušali dokazati da se Isus ogriješio o dan počinka, ali on je opovrgnuo njihove optužbe i oštro osudio njihovo licemjerje. Rekao im je: “Leglo zmijsko! Kako možete govoriti dobro, kad ste zli? Jer usta govore ono čega je srce puno” (12:34). Nije im bio dan nikakav znak osim znaka proroka Jone: Sin čovječji bit će u srcu zemlje tri dana i noći.

20. (a) Zašto je Isus govorio u usporedbama? (b) Koje je usporedbe o Kraljevstvu ispričao?

²⁰ Sedam usporedbi o Kraljevstvu (13:1-58). Zašto je Isus govorio u usporedbama? Objasnio je učenicima: “Vama je dano da razumijete svete tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano.” Svoje je učenike nazvao sretnima zato što vide i čuju. Pouka koju im je potom pružio uistinu ih je okrijepila! Nakon što je objasnio smisao usporedbe o sijaču, Isus je iznio usporedbe o kukolju u polju, zrnu gorušice, kvascu, skrivenom blagu, skupocjenom biseru i mreži bačenoj u more — svaka je ukazivala na nešto što je povezano s ‘kraljevstvom nebeskim’. No ljudima je Isus bio kamen spoticanja. Stoga je rekao: “Prorok nije bez časti nigdje osim u svojem zavičaju i u svojem domu” (13:11, 57).

21. (a) Koja je čuda Isus učinio i što se na temelju njih moglo zaključiti o tome tko je on? (b) Kakvo je viđenje bilo dano o dolasku Sina čovječjega kao Kralja?

²¹ Daljnja služba i čuda obećanog ‘Krista’ (14:1–17:27). Isusa je duboko pogodila vijest o pogubljenju Ivana Krstitelja po naredbi beskarakternog kralja Heroda Antipe. Isus je čudom nahranio mnoštvo u kojem je bilo preko 5 000 ljudi; hodao je po moru; pobio je daljnje kritike što su mu ih uputili farizeji, kojima je rekao da ‘prestupaju Božju zapovijed zbog svoje predaje’; izliječio je djevojčicu opsjednutu demonima, “hrome, sakate, slijepe, nijeme i mnoge druge”; još je jednom nahranio mnoštvo, u kojem je ovaj put bilo više od 4 000 ljudi, a učinio je to sa sedam kruhova i nekoliko ribica (15:3, 30). Kad je Isus upitao učenike što misle tko je on, Petar je odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.” Isus je pohvalio Petra i rekao: “Na ovoj stijeni sagradit ću skupštinu svoju” (16:16, 18). Isus je zatim počeo pričati o tome da će uskoro biti ubijen te da će treći dan nakon toga uskrsnuti. No obećao je i da neki njegovi učenici “neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” (16:28). Šest dana kasnije Isus je poveo Petra, Jakova i Ivana na visoku goru da vide njegovo preobraženje u slavi. U viđenju su vidjeli kako Mojsije i Ilija razgovaraju s njim, a čuli su i glas s neba, koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji! Njega slušajte!” Kad su sišli s gore, Isus im je rekao da je obećani “Ilija” već došao, a oni su shvatili da je mislio na Ivana Krstitelja (17:5, 12).

22. Kakav je savjet Isus dao o opraštanju?

²² Isus savjetuje svoje učenike (18:1-35). Dok je bio u Kafarnaumu, Isus je učenicima govorio o poniznosti, o velikoj radosti koju osjeća onaj tko nađe zalutalu ovcu i o tome kako rješavati razmirice među braćom. Petar je upitao: ‘Koliko puta da oprostim bratu svojemu?’ Isus mu je odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.” Da bi to naglasio, Isus je ispričao usporedbu o robu kojem je gospodar oprostio dug od 60 milijuna denara. Taj je rob kasnije bacio u zatvor drugog roba jer mu nije vratio dug od svega 100 denara. Na kraju je taj nemilosrdni rob zbog tog postupka također završio u zatvoru.e Isus je objasnio: “Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki bratu svojemu” (18:21, 22, 35).

23. Što je Isus rekao o razvodu i o dobivanju vječnog života?

²³ Posljednji dani Isusove službe (19:1–22:46). Zbog Isusove službe pismoznanci i farizeji bili su sve gnjevniji, i tako je napetost rasla, a tempo događaja se ubrzavao. Pokušali su ga navesti da nešto pogrešno kaže u vezi s razvodom, ali nisu uspjeli. Isus je pokazao da je blud jedini razlog za razvod koji Sveto pismo dopušta. Jedan bogati mladić prišao je Isusu i upitao ga kako može dobiti vječni život, no kad je saznao da mora prodati sve što ima i postati Isusovim sljedbenikom, mladić je tužan otišao. Nakon što je ispričao usporedbu o radnicima i denaru, Isus je opet govorio o svojoj smrti i uskrsnuću te dodao: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (20:28).

24. U čemu se Isus sukobio sa svojim vjerskim protivnicima u zadnjem tjednu svog života na Zemlji i kako je odgovorio na njihova pitanja?

²⁴ Sada se opisuju događaji koji su se zbili tijekom posljednjeg tjedna Isusovog života na Zemlji. Isus je ušao u Jeruzalem kao ‘Kralj, na magaretu’ (21:4, 5). Očistio je hram od pohlepnih mjenjača novca i trgovaca, a protivnici su ga još više zamrzili kad im je rekao: “Poreznici i bludnice idu ispred vas u kraljevstvo Božje” (21:31). Isusovi su protivnici shvatili da njegove usporedbe o vinogradu i o svadbi zapravo govore o njima. Isus je mudro odgovorio na pitanje farizeja o plaćanju poreza rekavši im neka vrate “caru carevo, a Bogu Božje” (22:21). Slično tome, izbjegao je zamku koju su mu saduceji postavili svojim pitanjem i pokazao je da je realno nadati se uskrsnuću. Zatim su mu farizeji pristupili s pitanjem u vezi sa Zakonom, a Isus im je odgovorio da je najveća zapovijed potpuno ljubiti Jehovu, a druga je ljubiti svoga bližnjeg kao samoga sebe. Isus ih je zatim upitao: ‘Kako Krist može Davidu biti i sin i Gospodin?’ Nitko mu nije mogao odgovoriti i nitko ga se više nije usudio ništa pitati (22:45, 46).

25. Kojim je riječima Isus oštro osudio pismoznance i farizeje?

²⁵ ‘Teško vama, licemjeri’ (23:1–24:2). Obrativši se mnoštvu ljudi u hramu, Isus je još jednom oštro osudio pismoznance i farizeje. Osim što su sami sebi onemogućili ulazak u Kraljevstvo, svojim su lukavštinama nastojali i druge spriječiti da uđu. Poput okrečenih grobova, izvana su izgledali lijepo, ali iznutra su bili puni truleži. Isus je zaključio osudom Jeruzalema, rekavši: “Vaš se dom napušta i ostavlja vama” (23:38). Odlazeći iz hrama, Isus je prorekao njegovo uništenje.

26. Koji je proročanski znak Isus dao u vezi sa svojom prisutnošću u kraljevskoj slavi?

²⁶ Isus daje ‘znak svoje prisutnosti’ (24:3–25:46). Na Maslinskoj gori učenici su upitali Isusa ‘što će biti znak njegove prisutnosti i svršetka toga poretka’. Odgovarajući na to pitanje Isus je prorekao vrijeme u kojem će biti ratova, jer će ‘narod ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo’, u kojem će biti gladi i potresa, porast će bezakonje, po cijelom svijetu propovijedat će se “ova dobra vijest o kraljevstvu” i bit će imenovan “vjerni i razboriti rob”. Te i još mnoge druge pojedinosti zajedno služe kao znak (24:3, 7, 14, 45-47). Isus je to važno proročanstvo zaključio usporedbama o deset djevica i o talentima, koje pokazuju da divne nagrade čekaju one koji će bdjeti i ostati vjerni, te usporedbom o ovcama i jarcima, koja pokazuje da će ljudi koji u simboličnom smislu nalikuju jarcima otići “u vječnu smrt, a pravednici u vječni život” (25:46).

27. Koji su se događaji zbili posljednjeg dana Isusovog života na Zemlji?

²⁷ Događaji koji su se zbili posljednjeg dana Isusovog života (26:1–27:66). Nakon što je proslavio Pashu, Isus je sa svojim vjernim apostolima uspostavio novu proslavu, rekavši im neka jedu beskvasni kruh i piju vino, što je predstavljalo njegovo tijelo i krv. Zatim su otišli u Getsemani, gdje se Isus molio. Onamo je došao Juda s naoružanim ljudima i izdao Isusa licemjernim poljupcem. Isusa su odveli velikom svećeniku, a svećenički glavari i cijelo Sudbeno vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa. Kao što je Isus prorekao, Petar ga se triput odrekao kad se našao u kušnji. Juda je osjetio grižnju savjesti, pa je novac od izdaje bacio u hram te otišao i objesio se. Ujutro su Isusa odveli pred rimskog upravitelja Pilata, koji ga je, pod pritiskom svjetine koju su nahuškali svećenici i koja je vikala: “Krv njegova neka padne na nas i na djecu našu”, predao da se pribije na stup. Upraviteljevi vojnici izrugivali su se Isusu kao kralju, a zatim su ga odveli na Golgotu, gdje su ga pribili na stup između dva razbojnika, a iznad glave su mu stavili natpis: “Ovo je Isus, kralj židovski” (27:25, 37). Nakon višesatnog mučenja, Isus je oko 15 sati umro, a zatim su ga položili u novi grob koji je pripadao Josipu iz Arimateje. To je bio najznačajniji dan u čitavoj povijesti!

28. Kojom izvanrednom viješću Matejev izvještaj dostiže vrhunac i kojim je opunomoćenjem Matej završio svoj izvještaj?

²⁸ Isusovo uskrsnuće i posljednje upute (28:1-20). Matejev izvještaj sada dostiže vrhunac. Slijedi izvanredna vijest: umrli je Isus uskrsnuo — opet je živ! Rano ujutro prvoga dana u tjednu Marija Magdalena i “druga Marija” došle su do groba i ondje im je anđeo rekao tu radosnu vijest (28:1). Da bi to potvrdio, Isus im se osobno ukazao. No neprijatelji su pokušali izvrnuti istinu o njegovom uskrsnuću tako što su podmitili vojnike koji su bili čuvali grob da kažu: “Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo spavali.” Nakon toga Isus se u Galileji opet sastao sa svojim učenicima. Koje im je upute dao prije nego što je otišao? Rekao je: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha.” Hoće li ih netko voditi dok budu propovijedali? Posljednje Isusove riječi koje je Matej zapisao jamče: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (28:13, 19, 20).

29. (a) Kako Matejeva knjiga služi kao prijelaz s hebrejskih na grčke knjige Biblije? (b) Koju čast kršćani još i danas imaju, čime oponašaju Isusa?

²⁹ Matejeva knjiga, prvo od četiri Evanđelja, zaista služi kao odličan prijelaz s hebrejskih knjiga Biblije na knjige pisane grčkim jezikom. Ona jasno pokazuje tko je Mesija i Kralj Božjeg obećanog Kraljevstva, iznosi zahtjeve koje ljudi trebaju ispuniti da bi postali njegovim sljedbenicima i pokazuje što oni trebaju raditi na Zemlji. Najprije Ivan Krstitelj, potom Isus, a zatim i njegovi učenici propovijedali su: “Približilo se kraljevstvo nebesko.” Osim toga, Isusova zapovijed odnosi se i na vrijeme svršetka ovoga poretka: “I ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.” Uistinu, i danas, kao i tada, kršćani imaju veliku čast propovijedati o Božjem Kraljevstvu i ‘činiti učenike od ljudi iz svih naroda’, oponašajući tako svog Učitelja (3:2; 4:17; 10:7; 24:14; 28:19).

30. Koji dio Matejevog Evanđelja mnogi smatraju vrlo korisnim za život?

³⁰ Matejevo je Evanđelje uistinu “dobra vijest”. Od Boga nadahnuta poruka te knjige bila je “dobra vijest” ljudima koji su je uzeli k srcu u prvom stoljeću naše ere, a Jehova Bog se pobrinuo da kao “dobra vijest” bude sačuvana sve do našeg vremena. Čak i ljudi koji nisu kršćani uvidjeli su da riječi tog Evanđelja imaju veliku snagu. Naprimjer, hinduistički vođa Mohandas (Mahatma) Gandhi rekao je: “Koliko god možete, pijte s izvora koji su vam dani u Propovijedi na gori. (...) Jer učenja iznesena u toj Propovijedi namijenjena su svakome od nas.”f

31. Tko uistinu cijeni savjete iz Matejevog Evanđelja i zašto je korisno uvijek iznova proučavati to Evanđelje?

³¹ Ipak, cijeli svijet, uključujući i zemlje koje se smatraju kršćanskima, i dalje ima razne probleme. Samo mala skupina pravih kršćana cijeni, proučava i primjenjuje riječi Propovijedi na gori i sve druge mudre savjete iznesene u Evanđelju po Mateju, što je za njih od neprocjenjive koristi. Korisno je uvijek iznova proučavati Isusove odlične pouke o tome kako pronaći pravu sreću, o moralu i braku, o snazi ljubavi, o tome kakve su molitve ugodne Bogu, o razlici između duhovnih i materijalnih vrijednosti, o potrebi da se najprije traži Kraljevstvo, o poštovanju onoga što je sveto te o potrebi za budnošću i poslušnošću. U 10. poglavlju Matejevog Evanđelja zapisane su Isusove upute o službi koje je dao onima koji su išli propovijedati dobru vijest o ‘kraljevstvu nebeskom’. Mnoge Isusove usporedbe sadrže vrlo važne pouke za sve što ‘imaju uši koje žele slušati’. Povrh toga, Isusova proročanstva, poput onoga u kojem je prorekao mnoge pojedinosti o tome kakav će biti ‘znak njegove prisutnosti’, pomažu kršćanima da imaju čvrstu nadu i osjećaj sigurnosti s obzirom na ono što donosi budućnost (5:1–7:29; 10:5-42; 13:1-58; 18:1–20:16; 21:28–22:40; 24:3–25:46).

32. (a) Objasni kako ispunjena proročanstva dokazuju da je Isus Mesija. (b) Kakvo nam jamstvo danas pružaju ispunjena proročanstva?

³² Matejevo Evanđelje često ukazuje na ispunjenja raznih proročanstava. Matej je često citirao dijelove nadahnutih hebrejskih knjiga Biblije kako bi ukazao na ta ispunjenja. Ona pružaju nepobitan dokaz da je Isus Mesija, jer doista nije bilo moguće unaprijed utjecati na to da se sve pojedinosti dogode točno onako kako su se i dogodile. Usporedi, naprimjer, Mateja 13:14, 15 s Izaijom 6:9, 10; Mateja 21:42 sa Psalmom 118:22, 23 i Mateja 26:31, 56 sa Zaharijom 13:7. Osim toga, ispunjena proročanstva snažno jamče da će se sve ono što je Isus prorekao o sebi, a Matej zapisao, uistinu i dogoditi kada dođe vrijeme da Jehova ispuni svoj veličanstveni naum u vezi s ‘kraljevstvom nebeskim’.

33. Zbog čega su radosni oni koji ljube pravdu?

³³ Bog je uistinu detaljno prorekao kako će izgledati život Kralja njegovog Kraljevstva, čak i neke sitne pojedinosti! Matej je uistinu detaljno i točno pod Božjim nadahnućem zapisao kako su se ta proročanstva ispunila! Kad ljudi koji ljube pravdu razmišljaju o svim ispunjenim proročanstvima i o obećanjima zapisanima u Matejevoj knjizi, radosni su zbog svega što znaju o ‘kraljevstvu nebeskom’ i što se mogu nadati tom Kraljevstvu, preko kojega će Jehova posvetiti svoje ime. Vladar tog Kraljevstva je Isus Krist, a ono će “prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje”, donijeti velike blagoslove — život i sreću — onima koji su krotki i duhovno gladni (Mat. 19:28). Sve je to sadržaj poticajnog Evanđelja po Mateju.