Jehova oprašta u velikoj mjeri

“Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodinu (...) i k Bogu našemu, jer prašta mnogo” (IZAIJA 55:7).

 1. Čime su primaoci Jehovinog oproštenja danas blagoslovljeni?

JEHOVA oprašta pokajničkim prijestupnicima i danas im omogućuje da uživaju duševni mir u duhovnom raju. To je zato što udovoljavaju sljedećim zahtjevima: “Tražite Gospodina, dok se može naći; prizivajte ga dokle je blizu. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodinu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo” (Izaija 55:6, 7).

 2. (a) Što je mišljeno ‘traženjem Jehove’ i ‘vraćanjem njemu’, kao što je spomenuto u Izaiji 55:6, 7? (b) Zašto su se židovski izgnanici u Babilonu trebali vratiti Jehovi, i što se dogodilo nekima od njih?

² Da bi ‘tražila Jehovu’ i prizivala ga s odobravanjem, zla osoba treba odbaciti svoj pogrešan put i svaku misao da čini štetu drugima. Potreba da se “vrati ka Gospodinu” ukazuje da je prijestupnik ostavio Boga, s kojim je jednom imao blizak odnos. To je bio slučaj sa stanovnicima Jude, koje je nevjernost prema Bogu konačno dovela do izgnanstva u Babilon. Židovski izgnanici su se trebali vratiti Jehovi kajući se za nedjela koja su dovela do njihovog zarobljeništva u Babilonu i prorečenog 70-godišnjeg opustošenja njihove domovine. Godine 537. pr. n. e., tu zemlju je ponovno zaposjeo bogobojazni ostatak Židova oslobođenih iz Babilona vladinim ukazom (Ezdra 1:1-8; Danijel 9:1-4). Učinci te obnove bili su tako veličanstveni da je Juda bila uspoređena s edenskim Rajem (Ezehijel 36:33-36).

 3. Kako je ostatak duhovnog Izraela imao iskustvo slično onom bogobojaznih izgnanika koji su se vratili u Judu?

³ Duhovni Izraelci su imali iskustvo slično onom bogobojaznih Židova koji su se vratili u Judu nakon izgnanstva u Babilonu (Galaćanima 6:16). Ostatak duhovnog Izraela je poduzeo neke promjene svog puta i svojih misli odmah nakon prvog svjetskog rata. Godina 1919. označila je kraj njihova izgnanstva iz Božje potpune naklonosti u područje Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Zato što su se pokajali za grijehe koji su uključivali strah od čovjeka i neaktivnost u Jehovinoj službi, on ih je oslobodio iz Babilona Velikog, doveo natrag u njihovo pravedno duhovno stanje i ponovno ih počeo koristiti da propovijedaju poruku Kraljevstva. Otada među Božjim narodom cvjeta duhovni raj, na čast njegovog svetog imena (Izaija 55:8-13). Tako u drevnom uzoru i današnjem prototipu imamo jasan dokaz da božansko oproštenje prate blagoslovi i da Jehova zaista oprašta pokajnicima u velikoj mjeri.

 4. Koji strah imaju neki sluge Jehove?

⁴ Zato se Jehovini današnji sluge mogu uzdati u njegovo oproštenje. Ipak, neki od njih su klonuli duhom zbog prošlih grešaka, te ih gotovo svladavaju osjećaji krivnje. Oni se ne smatraju vrijednima boravka u duhovnom raju. Zapravo, neki se plaše da su počinili neoprostiv grijeh i da nikada neće primiti Jehovino oproštenje. Je li to moguće?

Neki su grijesi neoprostivi

 5. Zašto se može reći da su neki grijesi neoprostivi?

⁵ Neki su grijesi neoprostivi. Isus Krist je rekao: “Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula ne će se oprostiti ljudima” (Matej 12:31). Dakle, hula protiv Božjeg svetog duha, ili aktivne sile, neće se oprostiti. Apostol Pavao je aludirao na takav grijeh kad je pisao: “Nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni (...) i otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi na novo raspinju i ruže [“izlažu ga javnoj sramoti”, NW] sina Božijega” (Jevrejima 6:4-6).

 6. Što određuje je li neki grijeh oprostiv ili nije?

⁶ Samo Bog zna je li osoba počinila neoprostiv grijeh. Međutim, Pavao je osvijetlio to pitanje kad je pisao: “Ako, naime, svojevoljno griješimo pošto smo jasno upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno iščekivanje suda” (Hebrejima 10:26, 27, St). Svojevoljna osoba hotimice tako postupa, ili je “svojeglavo i često tvrdokorno samovoljna” (Webster’s New Collegiate Dictionary). Nije oprošteno nikome tko svojevoljno i svojeglavo nastavlja činiti grijeh nakon što upozna istinu. Dakle, na to da li je grijeh oprostiv ili nije ne utječe toliko sami grijeh koliko stanje srca, omjer svojevoljnosti koja je u to uključena. S druge strane, što je vjerojatno slučaj kad je kršćanin koji griješi duboko uznemiren zbog svog prijestupa? Njegova velika zabrinutost vjerojatno ukazuje da on zapravo nije počinio neoprostiv grijeh.

Njihovi grijesi su bili neoprostivi

 7. Zašto možemo reći da su neki od Isusovih religioznih protivnika počinili neoprostiv grijeh?

⁷ Neki židovski religiozni vođe koji su se protivili Isusu počinili su svojevoljan i stoga neoprostiv grijeh. Iako su vidjeli Božji sveti duh na djelu kroz Isusa dok je radio dobro i činio čuda, ti svećenici su njegovu moć pripisali Belzebubu, ili Sotoni Đavolu. Oni su sagriješili uz potpunu spoznaju o neospornom djelovanju Božjeg duha. Dakle, počinili su neoprostiv grijeh, jer je Isus rekao: “Tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovom svijetu [“sustavu stvari”, NW] ni na drugome” (Matej 12:22-32, St).

 8. Zašto je grijeh Jude Iskariota bio neoprostiv?

⁸ Grijeh Jude Iskariota također je bio neoprostiv. Njegova izdaja Isusa bio je svojevoljan, hotimičan vrhunac životnog puta licemjerja i nepoštenja. Naprimjer, kad je Juda vidio da Marija skupim uljem pomazuje Isusa, zapitao je: “Zašto se ova pomast nije prodala za trista denara te to dalo siromasima?” Apostol Ivan je dodao: “[Juda] to ne reče što bi mu bilo stalo do siromaha, već jer bijaše lopov koji je držao kesu i krao što se u nju stavljalo.” Uskoro nakon toga, Juda je izdao Isusa za 30 srebrnjaka (Ivan 12:1-6, St; Matej 26:6-16). Istina, Juda je osjetio grižnju savjesti i izvršio samoubojstvo (Matej 27:1-5). No, nije mu bilo oprošteno, jer je njegov hotimičan, uporan životni put i njegov podmukli postupak odražavao njegov grijeh protiv svetog duha. Kako je prikladno što je Isus Judu nazvao ‘sinom uništenja’! (Ivan 17:12, NW; Marko 3:29; 14:21).

Njihovi grijesi bili su oprošteni

 9. Zašto je Bog oprostio Davidov grijeh u vezi s Betsabejom?

⁹ Svojevoljni grijesi stoje u oštroj suprotnosti s greškama onih kojima je Bog oprostio. Uzmimo kao primjer izraelskog kralja Davida. On je počinio preljub sa Betsabejom, ženom Urije, te je kasnije uz pomoć Joaba postigao da Urija pogine u bici (2. Samuelova 11:1-27). Zašto je Bog prema Davidu pokazao milosrđe? Prije svega zbog saveza Kraljevstva, ali i zbog Davidove vlastite milosrdnosti i njegovog istinskog kajanja (1. Samuelova 24:4-7; 2. Samuelova 7:12; 12:13).

10. Iako je Petar ozbiljno sagriješio, zašto mu je Bog oprostio?

¹⁰ Pogledajmo i primjer apostola Petra. On je ozbiljno sagriješio tako što se više puta odrekao Isusa. Zašto je Bog oprostio Petru? Za razliku od Jude Iskariota, Petar je bio iskren u službi Bogu i Kristu. Taj apostolov grijeh bio je zbog tjelesne slabosti, a on se zaista kajao i ‘gorko plakao’ (Matej 26:69-75).

11. Kako bi definirao “pokajanje”, i što osoba treba činiti ako se zaista kaje?

¹¹ Gornji primjeri pokazuju da čak i osoba koja teško griješi može zadobiti oproštenje Jehove Boga. No, kakav je stav potreban da bi se dobilo oproštenje? Ako kršćanin koji griješi želi da mu Bog oprosti, presudno je pravo pokajanje. Pokajati se znači “odvratiti se od grijeha iz kajanja za prošle prijestupe” ili “osjećati žaljenje ili skrušenost zbog onoga što je netko učinio ili propustio učiniti” (Webster’s Third New International Dictionary). Istinski pokajnička osoba pokazat će grižnju savjesti zbog svake sramote, tuge ili problemâ koje je njezin grijeh nanio Jehovinom imenu i organizaciji. Pokajnički prijestupnik donosit će i odgovarajući plod, vršeći djela koja dolikuju pokajanju (Matej 3:8; Djela apostolska 26:20). Naprimjer, ako je prevario nekoga, poduzet će razumne korake da nadoknadi gubitak (Luka 19:8). Takav pokajnički kršćanin ima opravdane biblijske razloge za pouzdanje da će Jehova oprostiti u velikoj mjeri. Koji su to razlozi?

Razlozi za pouzdanje u Božje oproštenje

12. Na temelju čega Psalam 25:11 ukazuje da pokajnička osoba može moliti za oproštenje?

¹² Pokajnički prijestupnik može s pouzdanjem moliti za oproštenje na temelju Jehovinog imena. David je molio: “Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik” (Psalam 25:11, St). Takva molitva, povezana s pokajanjem za svaku sramotu koju je prijestupnik nanio Božjem imenu, trebala bi djelovati i kao preventiva za veliki grijeh u budućnosti.

13. Koju ulogu u božanskom oproštenju igra molitva?

¹³ Jehova Bog odgovara na iskrene molitve svojih slugu koji griješe ali se kaju. Naprimjer, Jehova nije odbio saslušati Davida, koji se molio iz srca nakon što je uvidio veličinu svojih grijeha u vezi s Betsabejom. Zapravo, Davidove riječi iz Psalma 51 izražavaju mnoge osjećaje molioca. On je molio: “Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (Psalam 51:1, 2, 17).

14. Kako Pisma pružaju jamstvo da Bog oprašta onima koji iskazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu?

¹⁴ Bog oprašta onima koji iskazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. Pavao je pisao: “U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha” (Efežanima 1:7, St). Sa sličnim značenjem, apostol Ivan je pisao: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2, St).

15. Što pokajnički grešnik mora činiti da bi nastavio uživati Božje milosrđe?

¹⁵ Jehovino milosrđe pruža pokajničkom prijestupniku temelj za pouzdanje da mu može biti oprošteno. Nehemija je rekao: “Ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik” (Nehemija 9:17, St; usporedi 2. Mojsijeva 34:6, 7). Naravno, da bi nastavio uživati božansko milosrđe, grešnik mora nastojati držati Božji zakon. Kao što je psalmist rekao, “nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje [“mnoga su tvoja milosrđa”, NW]: po odlukama svojim poživi me” (Psalam 119:77, 156, St).

16. Koja utjeha postoji u činjenici da Jehova uzima u obzir naše grešno stanje?

¹⁶ Činjenica da Jehova uzima u obzir naše grešno stanje također pruža pokajničkom prijestupniku utjehu i razlog da s pouzdanjem moli da mu Bog oprosti (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12). Psalmist David je pružio utješno jamstvo kad je objavio: “[Jehova Bog] ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina” (Psalam 103:10-14, St). Da, naš nebeski otac još je milosrdniji i suosjećajniji od nekog ljudskog roditelja.

17. Kako na oproštenje utječe nečija prošlost vjerne službe Bogu?

¹⁷ Pokajnički grešnik može moliti za oproštenje s pouzdanjem da Jehova neće zanemariti njegovu prošlost vjerne službe. Nehemija nije molio za oproštenje svog grijeha, ali je rekao: “Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!” (Nehemija 13:31, St). Pokajnički kršćanin može naći utjehu u sljedećim riječima: “Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu” (Hebrejima 6:10, Duda-Fućak).

Pomoć starijih muževa

18. Što bi trebalo učiniti ako je grijeh učinio kršćanina duhovno bolesnim?

¹⁸ Što ako se kršćanin osjeća neprikladnim da ostane u duhovnom raju ili ne može moliti zato što ga je njegov grijeh učinio duhovno bolesnim? “Neka dozove starješine crkvene [“starije muževe skupštine”, NW] te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodinovo” pisao je učenik Jakov. “I molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospodin; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se.” Da, skupštinski starješine mogu djelotvorno moliti s pokajničkim suvjernikom i za njega u nadi da će ga obnoviti do dobrog duhovnog zdravlja (Jakov 5:14-16).

19. Ako je netko isključen, što mora činiti da bi mu bilo oprošteno i da bi bio ponovno primljen?

¹⁹ Čak ako pravni odbor i isključi nepokajničkog grešnika, to ne znači da je on počinio neoprostiv grijeh. Međutim, da bi mu bilo oprošteno i da bi bio ponovno primljen, on mora ponizno slušati Božje zakone, donositi plodove koji dolikuju pokajanju i obratiti se starješinama radi ponovnog primanja. Nakon što je jedan bludnik bio isključen iz skupštine u drevnom Korintu, Pavao je pisao: “Dosta je takvome kazne koju mu je dosudila većina; vi mu, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da ga slučajno ne bi srušila prevelika žalost. Zato vas molim da pokažete ljubav prema njemu” (2. Korinćanima 2:6-8, St; 1. Korinćanima 5:1-13).

Bog daje snagu

20, 21. Što može pomoći osobi koja doživljava zabrinutost zbog mogućnosti da je počinila neoprostiv grijeh?

²⁰ Ako činioci kao što su slabo zdravlje ili pritisak uzrokuju zabrinutost da je počinjen neoprostiv grijeh, dovoljno odmaranja i spavanja može biti korisno. Međutim, posebno bi se trebao sjetiti Petrovih riječi: “Svu ‘svoju brigu bacite na njega [Boga]’, jer se on brine za vas!” I nikad nemoj dozvoliti da te Sotona obeshrabri, jer je Petar dodao: “Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje! Bog, izvor svakovrsne milosti (...) sâm će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi” (1. Petrova 5:6-10, St).

²¹ Dakle, ako si skrušen ali u strahu da si kriv za neoprostiv grijeh, sjeti se da su Božji putevi mudri, pravedni i puni ljubavi. Prema tome, moli mu se u vjeri. Nastavi uzimati duhovnu hranu koju daje preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Druži se sa suvjernicima i redovito sudjeluj u kršćanskoj službi. To će ojačati tvoju vjeru i osloboditi te bilo kog straha da Bog možda nije oprostio tvoj grijeh.

22. Što ćemo razmotriti kao sljedeće?

²² Stanovnici duhovnog raja mogu se utješiti spoznajom da Jehova oprašta u velikoj mjeri. Ipak, njihov život danas nije bez kušnji. Možda su deprimirani zato što je umrla voljena osoba ili je dragi prijatelj teško bolestan. Kao što ćemo vidjeti, u tim i drugim okolnostima, Jehova pomaže svom narodu i vodi ga pomoću svog svetog duha.

Koji su tvoji odgovori?

◻ Koji dokazi postoje da Jehova “prašta mnogo”?

◻ Za koji grijeh nema oproštenja?

◻ Pod kojim su okolnostima nečiji grijesi oprošteni?

◻ Zašto se pokajnički prijestupnici mogu pouzdati u Božje oproštenje?

◻ Koja je pomoć dostupna pokajničkim prijestupnicima?

[Slika na stranici 10]

Znaš li zašto je Davidu i Petru bilo oprošteno ali Judi Iskariotu nije?

[Slika na stranici 12]

Podrška skupštinskih starješina može kršćaninu mnogo pomoći u duhovnom pogledu