Kršćani i svijet čovječanstva

“Mudro živite prema onima koji su na polju” (KOLOŠANIMA 4:5).

 1. Što je rekao Isus o svojim sljedbenicima i svijetu?

ISUS je u jednoj od molitvi svom nebeskom Ocu rekao za svoje sljedbenike: “Svijet omrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta.” Zatim je dodao: “Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš oda zla” (Ivan 17:14, 15). Kršćani se nisu trebali fizički odijeliti od svijeta — naprimjer, odvajanjem u samostane. Krist ih je, umjesto toga, “poslao u svijet” da budu njegovi svjedoci “do kraja zemlje” (Ivan 17:18; Djela apostolska 1:8). No on je ipak molio Boga da pazi na njih jer je Sotona, “knez ovoga svijeta”, trebao poticati mržnju protiv njih zbog Kristovog imena (Ivan 12:31; Matej 24:9).

 2. (a) Kako se u Bibliji koristi riječ “svijet”? (b) Koje uravnoteženo gledište ima Jehova s obzirom na svijet?

² Riječ “svijet” (grčki kósmos) u Bibliji često označava nepravedno ljudsko društvo, koje je “u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Između kršćana i svijeta ponekad vladaju zategnuti odnosi jer kršćani se drže Jehovinih mjerila, a usto slijede zapovijed da svijetu propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (2. Timoteju 3:12; 1. Ivanova 3:1, 13). Međutim, riječ kósmos se u Pismima koristi i kada se misli općenito na ljudsku obitelj. Govoreći o svijetu u tom smislu, Isus je rekao: “Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase krozanj” (Ivan 3:16, 17; 2. Korinćanima 5:19; 1. Ivanova 4:14). Iako mrzi ono što obilježava Sotonin zao sustav, Jehova je pokazao da ljubi čovječanstvo poslavši svoga Sina na Zemlju kako bi spasio sve one koji će ‘doći u pokajanje’ (2. Petrova 3:9; Priče Salamunove 6:16-19). Jehovino uravnoteženo gledište o svijetu treba služiti kao vodič za njegove obožavatelje.

Isusov primjer

3, 4. (a) Kakav je stav Isus imao o vladavinama? (b) Kako je Isus gledao na svijet čovječanstva?

³ Isus je neposredno prije svoje smrti rekao Ponciju Pilatu: “Carstvo moje nije od ovoga svijeta” (Ivan 18:36). U skladu s tim riječima, Isus je nešto ranije odbacio Sotoninu ponudu da mu preda vlast nad kraljevstvima svijeta, a Židovima nije dopustio da ga postave za kralja (Luka 4:5-8; Ivan 6:14, 15). Pa ipak, Isus je pokazao veliku ljubav prema svijetu čovječanstva. Apostol Matej je zapisao jedan takav primjer: “A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.” Ljubav ga je poticala da propovijeda ljudima u gradovima i selima. Poučavao ih je i iscjeljivao (Matej 9:36). Bio je svjestan i fizičkih potreba onih koji su dolazili k njemu da bi ih poučio. O tome čitamo: “Isus dozvavši učenike svoje reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu” (Matej 15:32). Kako se samo s puno ljubavi brinuo za njih!

⁴ Židovi su imali snažne predrasude o Samarićanima, no Isus je usprkos tome dugo razgovarao sa Samarićankom te je proveo dva dana u jednom samarićanskom gradu, dajući temeljito svjedočanstvo (Ivan 4:5-42). Iako ga je Bog poslao k “izgubljenijem ovcama doma Izraelova”, Isus je u pojedinim prilikama reagirao na vjeru koju su iskazali neki ne-Židovi (Matej 8:5-13; 15:21-28). Da, Isus je pokazao kako je moguće ‘ne biti dio svijeta’, a istovremeno pokazivati ljubav prema svijetu čovječanstva, prema ljudima. Da li i mi slično tome pokazujemo samilost prema ljudima tamo gdje živimo, s kojima radimo ili s kojima dolazimo u kontakt prilikom kupovine? Da li smo zainteresirani za njihovo dobro — ne samo za njihove duhovne potrebe nego i za druge potrebe ako im, razumno gledajući, možemo pomoći? Isus je bio zainteresiran i na taj je način otvarao mogućnosti da poučava ljude o Kraljevstvu. Istina je da mi ne možemo činiti doslovna čuda kao što je mogao Isus. No jedan običan izraz dobrohotnosti često može, da tako kažemo, napraviti čuda u rušenju predrasuda.

Pavlov stav prema ljudima “koji su na polju”

5, 6. Kako se apostol Pavao ponašao prema Židovima koji su bili “na polju”?

⁵ Apostol Pavao u nekoliko svojih pisama spominje ljude koji su “na polju”, misleći pritom na ne-kršćane, bilo Židove bilo ne-Židove (1. Korinćanima 5:12; 1. Solunjanima 4:12; 1. Timoteju 3:7). Kako se ponašao prema njima? On je ‘svima bio sve, da kakogod spasi koga’ (1. Korinćanima 9:20-22). Kad je stigao u neki grad, imao je običaj da prvo propovijeda Židovima koji su tamo živjeli. Kako im je pristupao? Taktično i s puno poštovanja pružao im je uvjerljive biblijske dokaze da je Mesija već došao, umro žrtvenom smrću i uskrsnuo (Djela apostolska 13:5, 14-16, 43; 17:1-3, 10).

⁶ Pavao se na taj način poslužio onim što su Židovi već znali o Zakonu i prorocima kako bi ih poučio o Mesiji i Božjem Kraljevstvu. Neke je od njih uspio i uvjeriti u ono što je govorio (Djela apostolska 14:1; 17:4). Usprkos protivljenju židovskih vođa, Pavao je pokazivao srdačnu naklonost prema svojim sunarodnjacima Židovima, pišući: “Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenje Izraela. Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu” (Rimljanima 10:1, 2).

Pomoć ne-židovskim vjernicima

 7. Kako su mnogi prozeliti reagirali na dobru vijest koju je Pavao propovijedao?

⁷ Prozeliti su bili ne-Židovi koji su postali obrezani pripadnici judaizma. Židovskih prozelita očito je bilo u Rimu, Sirijskoj Antiohiji, Etiopiji i Pizidijskoj Antiohiji — zaista diljem cijele židovske dijaspore (Djela apostolska 2:8-10; 6:5; 8:27; 13:14, 43; usporedi Mateja 23:15). Za razliku od mnogih židovskih vladara, prozeliti, po svoj prilici, nisu bili oholi niti su se mogli ponosno hvalisati da potječu od Abrahama (Matej 3:9; Ivan 8:33). Umjesto toga, napustili su poganske bogove i ponizno se obratili Jehovi, stječući određenu spoznaju o njemu i njegovim zakonima. Usto su prihvatili nadu o dolasku Mesije koju su gajili Židovi. Budući da su tijekom svoje potrage za istinom već pokazali spremnost da se mijenjaju, mnogi od njih bili su spremni učiniti daljnje promjene i odazvati se na propovijedanje apostola Pavla (Djela apostolska 13:42, 43). Kad se neki prozelit koji je nekada obožavao poganske bogove obratio na kršćanstvo, bio je posebno osposobljen da svjedoči drugim ne-Židovima koji su još uvijek obožavali te bogove.

8, 9. (a) Koju je grupu ne-Židova, osim prozelita, privukla židovska religija? (b) Kako su mnogi neobrezani bogobojazni reagirali na dobru vijest?

⁸ Osim obrezanih prozelita, židovska je religija privlačila i druge ne-Židove. Prvi od njih koji je postao kršćanin bio je Kornelije koji je bio “pobožan i bogobojazan”, iako nije bio prozelit (Djela apostolska 10:2). Profesor F. F. Bruce je u svom komentaru Djela apostolskih napisao: “Takve ne-Židove bilo je uobičajeno nazivati ‘bogobojaznima’; premda to nije stručan termin, prikladno ga je koristiti. Iako nisu bili spremni potpuno se obratiti na judaizam (zahtjev za obrezanje muškarcima je bio poseban kamen spoticanja), mnoge je ne-Židove u ono vrijeme privukla jednostavnost monoteističkog obožavanja židovske sinagoge i etičke norme židovskog načina života. Neki su od njih odlazili u sinagogu i postali prilično upućeni u molitve i odlomke iz pisama, koji su se čitali na grčkom.”

⁹ Apostol Pavao je naišao na mnoge bogobojazne dok je propovijedao u sinagogama u Maloj Aziji i Grčkoj. U Pizidijskoj Antiohiji se sakupljenima u sinagogi obratio kao ‘ljudima Izraelcima i onima koji se boje Boga’ (Djela apostolska 13:16, 26). Luka piše da su se nakon što je Pavao tri sabata propovijedao u sinagogi u Solunu ‘neki od njih [od Židova] uvjerili [postali kršćani] i pristali uz Pavla i Silu; isto tako i veliko mnoštvo Grka — priznavalaca pravoga Boga — i priličan broj uglednih žena’ (Djela apostolska 17:4, St). Neki od Grka vjerojatno su bili neobrezani bogobojazni. Postoje dokazi da su se mnogi takvi ne-Židovi povezali sa židovskim zajednicama.

Propovijedanje među ‘nevjernicima’

10. Kako je Pavao propovijedao ne-Židovima koji nisu bili upoznati s Pismima, i s kojim rezultatom?

¹⁰ Riječ “nevjernici” se u Kršćanskim grčkim pismima može odnositi općenito na ljude izvan kršćanske skupštine. Često se odnosi na pogane (Rimljanima 15:31; 1. Korinćanima 14:22, 23; 2. Korinćanima 4:4; 6:14). U Ateni su mnogi nevjernici bili poučeni grčkoj filozofiji, no nisu imali nikakvu spoznaju o Pismima. Da li je to odvratilo Pavla od toga da im svjedoči? Nije. No ipak je prilagodio svoj pristup. Vješto je iznio biblijske misli a da nije direktno citirao iz Hebrejskih pisama, koja su Atenjanima bila nepoznata. Spretno je ukazao na sličnost između biblijske istine i određenih misli drevnih stoičkih pjesnika. Pored toga, iznio je shvaćanje o jednom pravom Bogu za cijelo čovječanstvo, o Bogu koji će pravedno suditi posredstvom jednog čovjeka koji je umro i uskrsnuo. Tako je Pavao taktično propovijedao Atenjanima o Kristu. S kojim rezultatom? Iako mu se većina slušalaca otvoreno rugala ili bila sumnjičava, “neki pristadoše uza nj i prigrliše vjeru; među njima Dionizije Areapagit, žena imenom Damara i drugi s njima” (Djela apostolska 17:18, 21-34, St).

11. Kakav je grad bio Korint, i kakav je bio rezultat Pavlovog djela propovijedanja u tom gradu?

¹¹ U Korintu je postojala povelika židovska zajednica, pa je Pavao tamo započeo svoju službu propovijedajući u sinagogi. No kada su se Židovi počeli protiviti, Pavao je otišao ne-židovskom stanovništvu (Djela apostolska 18:1-6). I to kakvom stanovništvu! Korint je bio živ, kozmopolitski, trgovački grad, poznat diljem grčko-rimskog svijeta po raspuštenom načinu života. Da, “živjeti korintski” značilo je živjeti nemoralno. No nakon što su Židovi odbacili Pavlovo propovijedanje, Krist mu se pojavio i rekao: “Ne boj se, nego govori (...) jer ja imam veliki narod u ovome gradu” (Djela apostolska 18:9, 10). Tako je i bilo, jer Pavao je u Korintu osnovao skupštinu iako su neki njeni članovi prije toga živjeli “korintskim” načinom života (1. Korinćanima 6:9-11).

Pokušati spasiti ‘sve vrste ljudi’ danas

12, 13. (a) U kom je pogledu naše područje danas slično području Pavlovog doba? (b) Kako gledamo na područja u kojima religije nazovikršćanstva već dugo postoje ili u kojima ima mnogo onih koji su razočarani organiziranom religijom?

¹² Danas, kao i u prvom stoljeću, “Božja nezaslužena dobrohotnost (...) donosi spasenje svim vrstama ljudi” (Titu 2:11, NW). Područje propovijedanja dobre vijesti proširilo se na sve kontinente i većinu otoka. Kao i u Pavlovo vrijeme, zaista nailazimo na ‘sve vrste ljudi’. Neki od nas, naprimjer, propovijedaju u zemljama u kojima crkve kršćanstva postoje već mnogo stoljeća. Možda njihove članove snažno sputavaju religiozne tradicije, kao što je bio slučaj sa Židovima iz prvog stoljeća. No mi smo ipak sretni što možemo tražiti osobe dobra srca i graditi na onoj spoznaji o Bibliji koju već imaju. Mi ih ne omalovažavamo niti ih ne preziremo, čak i ako nam se neki njihovi religiozni vođe ponekad protive i progone nas. Umjesto toga, mi shvaćamo da neki među njima možda imaju “revnost za Boga” iako im nedostaje točna spoznaja. I mi poput Isusa i Pavla pokazujemo iskrenu ljubav prema ljudima i žarko želimo da se oni spase (Rimljanima 10:2).

¹³ Mnogi od nas u službi propovijedanja susreću pojedince koji su razočarani organiziranom religijom. No možda su još uvijek bogobojazni, možda donekle vjeruju u Boga i nastoje živjeti ispravnim načinom života. Zar se ne bismo trebali radovati kad u ovom izopačenom i sve bezbožnijem naraštaju sretnemo ljude koji još uvijek donekle vjeruju u Boga? Zar ne osjećamo žarku želju da ih uputimo u oblik obožavanja koji nije obilježen licemjerstvom i lažima? (Filipljanima 2:15).

14, 15. Kako se otvorilo veliko područje za propovijedanje dobre vijesti?

¹⁴ Isus je u svojoj usporedbi o mreži prorekao da će područje za djelo propovijedanja biti veliko (Matej 13:47-49). U Kuli stražari od 15. lipnja 1992, na 20. stranici, objašnjena je ova usporedba: “Pripadnici kršćanstva stoljećima su igrali ključnu ulogu u prevođenju, umnožavanju i raspačavanju Božje Riječi. Crkve su kasnije oformile ili podupirale biblijska društva koja su prevodila Bibliju na jezike udaljenih zemalja. One su također slale zdravstvene misionare i učitelje koji su stvorili riža-kršćane. Time je sakupljen veliki broj neprikladnih riba, koje nisu imale Božje odobravanje. No, barem su time milijuni ne-kršćana bili izloženi utjecaju Biblije i jednom obliku kršćanstva, iako iskvarenog.”

¹⁵ Nazovikršćanstvo je bilo posebno uspješno u stvaranju obraćenika u Južnoj Americi, Africi i na nekim otocima. U naše su vrijeme na tim područjima pronađene mnoge krotke osobe i mi možemo učiniti mnogo dobra ako smo pozitivni i puni ljubavi prema tim poniznim ljudima, kao što je bio Pavao prema židovskim prozelitima. Među onima koji trebaju našu pomoć nalaze se i milijuni ljudi koje bismo mogli nazvati “simpatizerima” Jehovinih svjedoka. Njima je uvijek drago kada ih posjetimo. Neki od njih s nama proučavaju Bibliju i posjećuju naše sastanke, posebno godišnju Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. Zar takve osobe ne predstavljaju veliko područje za propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu?

16, 17. (a) Kojim se ljudima možemo približiti s dobrom viješću? (b) Kako možemo oponašati Pavla propovijedajući različitim vrstama ljudi?

¹⁶ Nadalje, što je s onima koji dolaze iz drugih kultura osim nazovikršćanstva — bilo da ih srećemo u njihovoj domovini bilo da su se doselili u zapadne zemlje? A što je s mnogim milijunima onih koji su potpuno okrenuli leđa religiji i postali ateisti ili agnostici? Osim toga, što je s onima koji s gotovo religioznim žarom prate suvremenu filozofiju ili popularnu psihologiju koja je izložena u brojnim knjigama za samopomoć koje se mogu naći u knjižarama? Treba li izbjegavati bilo koga od tih ljudi, smatrajući da nisu vrijedni otkupnine? Ne, ako želimo oponašati apostola Pavla.

¹⁷ Propovijedajući u Ateni, Pavao nije upao u zamku da sa svojim slušateljima raspravlja o filozofiji. No prilagodio je svoje izlaganje ljudima s kojima je razgovarao, predstavljajući im biblijske istine na jasan i logičan način. Mi isto tako ne trebamo biti stručnjaci za religije ili za filozofiju kojom se bave ljudi kojima propovijedamo. Međutim, mi trebamo prilagođavati svoj pristup ljudima kako bi naše svjedočenje bilo što djelotvornije, jer na taj način postajemo ‘sve ljudima svih vrsta’ (1. Korinćanima 9:22, NW). Pišući kršćanima u Kolosama, Pavao je rekao: “Mudro živite prema onima koji su na polju, pazeći na vrijeme. Riječ vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati” (Kološanima 4:5, 6, naglašeno od nas).

18. Koju odgovornost imamo, i što ne smijemo nikada zaboraviti?

¹⁸ Pokažimo i mi ljubav prema ljudima svih vrsta, kao što su pokazali Isus i apostol Pavao. Posebno se naprežimo da bismo drugima prenosili dobru vijest o Kraljevstvu. S druge strane, nikako nemojmo zaboraviti ono što je Isus rekao za svoje učenike: “Od svijeta nijesu” (Ivan 17:16). U sljedećem članku razmatrat će se što to znači za nas.

Za ponavljanje

◻ Opiši Isusovo uravnoteženo stajalište prema svijetu.

◻ Kako je apostol Pavao propovijedao Židovima i prozelitima?

◻ Kako se Pavao približio bogobojaznima i nevjernicima?

◻ Kako možemo u svojem djelu propovijedanja biti ‘sve svim vrstama ljudi’?

[Slike na stranici 10]

Kršćani često mogu izrazima dobrohotnosti srušiti predrasude svojih bližnjih