Narod koji ide Isusovim stopama
“Zar nismo hodili u istom duhu? Zar ne istim stopama?” (2. KORINĆANIMA 12:18, ST).
1. Zašto Jehovine svjedoke nije teško prepoznati?
“ONI su kao grupa pristojni i vrlo odgovorni, dobri su đaci, što se ne može reći i za ostale grupe”, rekao je direktor jedne osnovne škole u SAD. O kome je on to govorio? O djeci svoje škole, čiji su roditelji Jehovini svjedoci. Zaista, mnogi su primijetili da su Jehovini svjedoci i njihova djeca u određenom smislu nalik jedni drugima. Tokom niza godina pokazalo se da su oni, što vrijedi spomenuti, jedinstveni u vjerskim gledištima i načinu postupanja. Stoga Jehovine svjedoke nije teško prepoznati.
2. Čime se odlikovala rana kršćanska skupština i što je o tome rekao Pavao?
2 Jedinstvo Jehovinih svjedoka je nešto neobično u današnjem razdijeljenom svijetu. No, to nije neobjašnjivo ako se sjetimo da se svi oni trude ići Isusovim stopama (1. Petrova 2:21). I kršćani prvog stoljeća odlikovali su se takvim jedinstvom. Pavao je jednom pisao skupštini Korinta: “Opominjem vas braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi budete jedinstveni a govoru i da ne bude razdora među vama, nego da budete primjereno sjedinjeni u istom razumu i u istim mislima” (1. Korinćanima 1:10, NS). On im je također dao nadahnuti savjet kako da postupaju s osobama koje nisu voljne sačuvati kršćansko jedinstvo. (Vidi također Rimljanima 16:17; 2. Solunjanima 3:6.)
3, 4. Kako je Pavao opisao jedinstvo koje je vladalo između njega i Tita i na čemu se ono temeljilo?
3 Godine 55. naše ere Pavao šalje Tita u Korint da pomogne pri sakupljanju pomoći za siromašnu braću u Judeji, a možda i da bi utvrdio kako je skupština reagirala na Pavlov savjet. Pišući kasnije Korinćanima Pavao se osvrće na Titov posjet i postavlja slijedeća pitanja: “Zar vas je Tit iskoristio? Zar nismo hodili u istom duhu? Zar ne istim stopama?” (2. Korinćanima 12:18, ST). Što je mislio Pavao rekavši da su hodili “u istom duhu” i “istim stopama”?
4 On je govorio o jedinstvu koje je vladalo između njega i Tita. Tit je povremeno pratio Pavla na njegovim putovanjima i na taj je način nesumnjivo učio od njega. Ali, jedinstvo koje je vladalo među njima temeljilo se na nečem jačem od te okolnosti. Temeljilo se na njihovom dobrom odnosu s Jehovom i na činjenici da su obojica bili Kristovi sljedbenici. Tit je oponašao Pavla, kao što je Pavao oponašao Krista (Luka 6:40; 1. Korinćanima 11:1). Dakle, oni su hodali u Isusovom duhu i njegovim stopama.
5. Što se može danas očekivati od osoba koje oponašaju Pavla i Tita hodajući u “istom duhu”, te “istim stopama”?
5 Prema tome, nije ništa neobično ako i među kršćanima koji poput Pavla i Timoteja u ovom 20. stoljeću hodaju u “istom duhu” i “istim stopama” vlada to neusporedivo jedinstvo. A nejedinstvo takozvanih kršćana daje spoznati da su oni kršćani samo po imenu, koji ne hodaju stopama vođe, za kojeg tvrde da ga slijede (Luka 11:17). Ta upadljiva razlika između pravih i takozvanih kršćana dolazi do izražaja na različitim područjima, od kojih ćemo spomenuti slijedeća četiri.
Svetost krvi
6, 7. a) Koje važno gledište o krvi igra ulogu hodanja Isusovim stopama? b) Po čemu se Jehovini svjedoci razlikuju od drugih koji danas također odbijaju transfuziju krvi?
6 Godine 49. naše ere vodeće tijelo rane kršćanske skupštine u jednom je pismu odgovorilo na pitanje trebaju li nežidovski kršćani držati Mojsijev zakon. U tom je pismu stajalo: “Sveti duh i mi našli smo za dobro da vam ne dodajemo tereta osim ovoga što je potrebno; da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima i od krvi i od udavljenog i od bluda” (Djela apostolska 15:28, 29, NS). Zapazimo da u “potrebno” spada i uzdržavanje od krvi. Hodati Isusovim stopama znači ne uzimati krv u tijelo ni kroz usta ni na bilo koji drugi način.
7 U kršćanstvu se ovo načelo grubo povređuje primjenom transfuzije krvi. Istina, posljednjih godina vlada sve veća zabrinutost zbog zdravstvenih opasnosti vezanih uz transfuzije krvi i mnogi je odbacuju iz medicinskih razloga. Posebno je to zato slučaj jer su mnogi bili posredstvom krvi zaraženi sidom. No, koja grupa čuva svetost krvi iz poštovanja prema Božjem zakonu? Za koga liječnik automatski smatra nekog pacijenta koji odbije transfuziju? Zar obično ne kaže: “Vi ste sigurno Jehovin svjedok”?
8. Kako je jedna svjedokinja Jehove iz Italije bila nagrađena za svoju odlučnost da se drži Božjeg zakona o krvi?
8 Antonietta živi u Italiji. Pred osam godina je teško oboljela i njena je krvna slika bila tako loša da su liječnici izričito tvrdili kako može preživjeti samo uz transfuzije krvi. Kad je odbila takvo liječenje naišla je na otpor kod liječnika i svojih rođaka. Čak su je i njena dva mala dječaka molila: “Majko, ako nas uistinu voliš, primi krv.” No, Antonietta je odlučila sačuvati vjernost i srećom ostala je na životu. Međutim, njeno je stanje i dalje bilo jako teško, pa je liječnik rekao: “Mi nemamo objašnjenja za činjenicu da ona još živi.” Kad su primijenili metodu liječenja kojoj ona nije imala što za prigovoriti tako se brzo oporavljala da joj je jedan drugi liječnik rekao: “To je jednostavno nevjerojatno. Vi se ne biste mogli oporaviti za tako kratko vrijeme da ste cijeli dan primali krv.” Antonietta služi danas kao opći pionir, a njena dva sina (sada 12 i 14 godina) dobro napreduju u istini. Ona je hrabro pokazala da poštuje svetost krvi – jednu od “potrebnih’ stvari. Svi Jehovini svjedoci zauzimaju takvo držanje, jer hodaju Isusovim stopama.
Moralnost
9. Koja druga od “potrebnih” stvari igra ulogu pri hodanju Kristovim stopama i što se događa s onima koji to ne uvažavaju?
9 Jedna od drugih “potrebnih stvari” spomenutih u onom pismu vodećeg tijela prvog stoljeća jest ‘čuvati se od bluda’. U svom prvom pismu Korinćanima Pavao se još dublje osvrnuo na to, pišući: “Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koje se drži u neprirodne svrhe, ni muškarci koji liježu s muškarcima... neće naslijediti Božje kraljevstvo” (1. Korinćanima 6:9, 10, NS). Osobama koje žele služiti Jehovi kršćani pomažu odbacivati ove nečiste postupke. Čak se i članovima skupštine koji se upletu u takve radnje pomaže da se očiste ako se obrate i pokaju (Jakov 5:13-15). U slučaju da se neki kršćanin upusti u te prljave radnje a ne pokaže kajanje, tada vrijedi jasan biblijski propis. Pavao je bio nadahnut od Boga da zapiše slijedeće: “Ne miješajte se bilo s kim koga se naziva bratom a koji je bludnik... Uklonite zloga između sebe” (1. Korinćanima 5:11, 13, NS).
10, 11. a) Tko je kriv za niska moralna mjerila u kršćanstvu i zašto? b) Kako pokazuje iskustvo jednog čovjeka sa Filipina da se Jehovini svjedoci kao grupa drže visokih moralnih mjerila?
10 Unatoč toj jasnoj pouci u kršćanstvu hara nemoral. Za to su krivi svećenici – kako oni koji razvodnjuju Božja mjerila, tako i oni koji, doduše, ustima priznaju biblijska mjerila, ali propuštaju hrabro ih primjenjivati u svojim vjerskim općinama. Ali, Jehovini svjedoci kao grupa hodaju i u tom pogledu Isusovim stopama.
11 Da spomenemo primjer Josea iz Filipina. Već sa 17 godina bio je poznat kao izazivač nereda i kartaš. Često se opijao, nemoralno živio, bio je često zatvaran zbog krađa. Tada je došao u vezu s Jehovinim svjedocima. “Temeljito proučavanje Biblije u potpunosti je izmijenilo moj život”, piše on. “Prestao sam piti i pušiti, obuzdao sam svoj temperament. Sada posjedujem čistu savjest, jer imam samo jednu ženu. Uživam poštovanje mojih susjeda, koji su me ranije nazivali “Jose nepopravljivi” i “Jose kuga”, a danas me zovu “Jose Jehovin svjedok”. Moj sin i nećak su sluge pomoćnici u skupštini u kojoj trenutno služim kao starješina i opći pionir.” Jose i milijuni drugih kršćanskih Jehovinih svjedoka hodaju Isusovim stopama, kao moralno čisti kršćani.
Neutralnost
12. Koje stanovište pravih kršćana je istaknuo Isus u svojoj molitvi, a koju je Ivan zabilježio u 17. poglavlju?
12 U dugačkoj molitvi koju je Isus izgovorio u prisustvu svojih učenika posljednje noći svog zemaljskog života, on je spomenuo u kojem će još pogledu njegovi učenici ‘hodati njegovim stopama’. Za svoje je učenike rekao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:16, NS). To znači da su kršćani neutralni. Umjesto da se miješaju u politiku ili da sudjeluju u nacionalnim razračunavanjima, oni ukazuju drugima na Božje Kraljevstvo kao na jedino rješenje svjetskih problema (Matej 6:9, 10; Ivan 18:36).
13, 14. a) Kako se kršćanstvo razlikuje od Jehovinih svjedoka po pitanju neutralnosti? b) Kako je za cijelo bratstvo u Japanu bilo korisno što je jedan Svjedok sačuvao neutralnost u nekoj političkoj stvari?
13 Većina pripadnika kršćanstva zaboravila je načelo neutralnosti, jer je njima nacionalno porijeklo obično značajnije od religiozne pripadnosti. Prema pisanju uvodničara Mikea Royka “kršćani” nisu nikada “bili preosjetljivi kad se radilo o tome da krenu u rat protiv drugih kršćana”. On nastavlja: “Da su to bili, nikada se u Evropi ne bi vodili oni krvavi ratovi.” A dobro je poznato da Jehovini svjedoci u vrijeme rata strogo čuvaju kršćansku neutralnost. Ali, kao Isusovi sljedbenici oni su neutralni i u društvenim i političkim pitanjima. Dakle, njihova spomena vrijedno svjetsko jedinstvo ne može biti ničim ometeno (1. Petrova 2:17).
14 Njihovo neutralno držanje vodi katkada do neočekivanih rezultata. U okrugu Tsugaru u sjevernom Japanu, naprimjer, izbori su vrlo ozbiljna stvar. Toshio, vršilac dužnosti voditelja jedne državne blagajne, odbio je temeljem svoje savjesti sudjelovati u izboru gradonačelnika, pa je stoga bio postavljen na niži položaj u vodovodu. Nakon godinu dana gradonačelnik je bio uhapšen zbog korupcije i prisiljen da dade ostavku, a na njegovo mjesto izabran je novi gradonačelnik. Kad je taj saznao da je Toshio postavljen na niži položaj, vratio ga je i povjerio mu jedan visoki položaj u upravi, što se pokazalo blagoslovom za Toshijevu kršćansku braću. Kako? Toshio kaže da je jako teško dobiti dozvolu za korištenje gimnastičkih dvorana za neke sastanke, osim za sportske priredbe. No, zahvaljujući njegovom sadašnjem položaju, Jehova se preko njega pobrinuo da se gimnastičke dvorane stave na raspolaganje za održavanje tri oblasna i četiri pokrajinska kongresa. Na kraju je rekao: “Ako ostanemo vjerni, Jehova ima neslućene mogućnosti da nas upotrijebi.”
U obitelji
15. Kako je Isus ostavio primjer svojim sljedbenicima što se tiče odnosa koji treba vladati među članovima obitelji?
15 Jedno daljnje područje u kojem kršćani ‘hodaju Isusovim stopama’ jest obitelj. Biblija ističe Isusov primjer, kad je riječ o obiteljskim odnosima: “Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom! Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je i Krist glava crkve (skupštine, NS) ... Štoviše, kao što je crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima. Muževi ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio crkvu i sam sebe predao za nju” (Efežanima 5:21-25, ST).
16, 17. a) Kakvo jadno stanje vlada u kršćanstvu obzirom na odnose u obitelji? b) Kako se mogu poboljšati odnosi u obitelji, što je vidljivo iz iskustva jednog bračnog para iz Brazila?
16 U kršćanstvu se danas ovaj savjet uglavnom ne uvažava, radi čega se raspada bezbroj obitelji. Razjedinjene obitelji su uobičajena pojava, a često su prisutni i vrlo ozbiljni sukobi između roditelja i djece. “Obitelj se raspada”, primjetio je pred nekoliko godina jedan profesor psihologije. Dječji psiholozi, bračni savjetnici i psihijatri postižu neznatne uspjehe u svom nastojanju da održe na okupu ugrožene obitelji. Ali, Jehovini svjedoci, koji se ozbiljno naprežu u primjenjivanju biblijskih temeljnih načela, poznati su po više nego prosječnim obiteljskim odnosima.
17 Primjerice, Aldemar, koji je bio poručnik brazilske vojne policije, imao je bračnih problema. Kad ga je napustila žena i zatražila razvod braka zakonskim putem on je počeo piti i pokušao je učiniti samoubojstvo. Nakon nekog vremena razgovarali su s njime o Bibliji rođaci koji su bili Jehovini svjedoci. Ono što je čuo dopalo mu se i tako je počeo proučavati Bibliju. Budući da je želio uskladiti svoj život s neutralnim držanjem po kojem su Jehovini svjedoci poznati, on je zatražio otpuštanje iz vojne službe. Aldemar i njegova žena riješili su svoje bračne probleme kad su primijenili biblijska načela koja je on upoznao. Danas slijede Isusove stope i služe Jehovi kao opći pioniri.
Poslušnost iz ljubavi
18. a) Zašto su Jehovini svjedoci danas blagoslovljeni u duhovnom pogledu? b) Kako se sada ispunjava Izaija 2:2-4?
18 Jasno je vidljivo da Jehovini svjedoci ujedinjeno hodaju u duhu i stopama Isusa Krista. Stoga su i kao pojedinci i kao grupa blagoslovljeni u duhovnom pogledu (Psalam 133:1-3). Očiti dokazi Božjeg blagoslova naveli su mnoštvo iskrenih ljudi da postupaju suglasno s Izaijom 2:2-4. Samo u proteklih 5 godina 987 828 osoba poduzelo je korake potrebne za predanje i dalo se krstiti u vodi. Jehova pun ljubavi nije ograničio broj ljudi koji to još mogu učiniti prije izbijanja “velike nevolje”! (Otkrivenje 7:9, 14)
19. a) Koje prednosti mogu proizaći iz služenja Jehovi i kako treba gledati na njih? b) Koji je stvarni razlog što slijedimo Jehovine zapovijedi?
19 Kao što je vidljivo iz opisanih iskustava, duhovni blagoslovi kojima se raduju Božji sluge često su povezani s praktičnim prednostima. Time što ne puše, što žive moralnim životom i pokazuju poštovanje prema svetosti krvi, oni mogu biti pošteđeni određenih bolesti. A budući da žive u skladu s istinom, često su u prednosti u ekonomskom, socijalnom ili obiteljskom pogledu. Sve ove prednosti oni smatraju blagoslovom od Jehove i dokazom praktične primjenjivosti njegovih zakona. Ipak, mogućnost uživanja tih prednosti nije glavni razlog njihove poslušnosti prema Božjim zakonima. Pravi kršćani slušaju Boga jer ga ljube, jer on zaslužuje da ga obožavaju i zato što je jedino ispravno vršiti njegovu volju (1. Ivanova 5:2, 3; Otkrivenje 4:11). Sotona tvrdi da ljudi služe Bogu samo za volju sebičnih prednosti. (Vidi Job 1:9-11; 2:4, 5.)
20. Kako Jehovini svjedoci hodaju danas u istom duhu kao tri vjerna hebrejska svjedoka u staro vrijeme?
20 Današnji svjedoci Jehove hodaju u istom duhu kao tri vjerna mlada hebrejska svjedoka u vrijeme Danijela. Kad su im zaprijetili da će ih baciti u užarenu peć, oni su rekli: “Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od tvoje ruke, kralju; on će nas i izbaviti. No, ako toga i ne učini (što znači, ako bi čak dopustio da umremo), znaj, kralju: mi nećemo služiti tvojem bogu, niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao” (Danijel 3:17, 18, ST). I bez obzira na očite prednosti ili pak štetne posljedice, Jehovini svjedoci će nastaviti hodati Isusovim stopama, jer oni znaju da je vječni život u Božjem novom uređenju zajamčen! Kao ujedinjeni narod oni će dalje hodati “u istom duhu” i “istim stopama”, bez obzira što bi ih moglo zadesiti!
Mošeš li objasniti?
◻ Zašto su Jehovini svjedoci ujedinjeni?
◻ U kom pogledu se Jehovini svjedoci razlikuju od takozvanih kršćana?
◻ Iz kojeg glavnog razloga služe pravi kršćani Jehovi?
◻ Kako Božji narod gleda na prednosti koje proizlaze iz poslušnosti prema Jehovi?
[Slika na stranici 19]
Kad neki pacijent odbije transfuziju krvi obično ga se smatra Jehovinim svjedokom
[Slika na stranici 21]
Mnogi koji se smatraju kršćanima nisu previše osjetljivi da ne bi krenuli u rat jedni protiv drugih – i to uz blagoslov svojih svećenika