Rekao je: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Ivan 3:5). Dakle osoba se ponovno rađa putem vode i duha. No na što se odnose riječi “voda i duh”?

Što su “voda i duh”?

Nikodem je bio vrstan poznavatelj židovske vjerske tradicije i sigurno je znao da se u “Starom zavjetu” izraz “duh Božji” koristi za silu kojom Bog može potaknuti ljude na nevjerojatna djela (1. Mojsijeva 41:38; 2. Mojsijeva 31:3; 1. Samuelova 10:6). Dakle kad je Isus spomenuo riječ “duh”, Nikodem je shvatio da se radi o svetom duhu, odnosno sili kojom se služi Bog.

Što reći o izrazu “voda”, koji je Isus također spomenuo? Podsjetimo se na događaje koji su se zbili nešto prije i ubrzo nakon Isusovog razgovora s Nikodemom. Oni pokazuju da su i Ivan Krstitelj i Isusovi učenici krštavali ljude u vodi (Ivan 1:19, 31; 3:22; 4:1-3). Krštenje je u to vrijeme bilo poznato u Jeruzalemu. Kad je Isus spomenuo vodu, Nikodem je shvatio da on govori o krštenju u vodi, a ne o vodi općenito.a

Kršteni “svetim duhom”

Ako se riječi “roditi se od vode” odnose na krštenje u vodi, na što se odnose riječi “roditi se od duha”? Prije Isusovog razgovora s Nikodemom, Ivan Krstitelj je rekao da se ljudi neće krštavati samo vodom nego i duhom. Kazao je: “Ja sam vas krstio vodom, a [Isus] će vas krstiti svetim duhom” (Marko 1:7, 8). Evanđelist Marko opisao je prvo takvo krštenje. Napisao je: “U te dane došao je Isus iz Nazareta u Galileji i Ivan ga je krstio u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidio je kako se razdvajaju nebesa i kako duh, kao golub, silazi na njega” (Marko 1:9, 10). Kad je Isus bio uronjen u Jordan, bio je kršten vodom. Onog trenutka kad je na njega sišao duh s neba bio je kršten svetim duhom.

Otprilike tri godine nakon svog krštenja Isus je obećao svojim učenicima: “Vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni svetim duhom” (Djela apostolska 1:5). Kada se ispunilo to obećanje?

Na Pedesetnicu 33. nove ere u jednoj kući u Jeruzalemu skupilo se oko 120 Isusovih učenika. “Iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I ugledali su nešto poput plamenih jezika (...). I svi su se ispunili svetim duhom” (Djela apostolska 2:1-4). Tog istog dana apostol Petar pozvao je mnoštvo ljudi u Jeruzalemu da se krsti u vodi. Rekao im je: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih i primit ćete dar svetoga duha!” Kako su ljudi reagirali na taj poziv? “Oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili su kršteni te se učenicima tog dana pridružilo oko tri tisuće duša” (Djela apostolska 2:38, 41).

Ponovno rođenje odvija se u dva koraka

Što ta krštenja govore o ponovnom rođenju? Ona pokazuju da se ponovno rođenje odvija u dva koraka. Vidjeli smo da se Isus najprije krstio u vodi. Zatim je primio sveti duh. Prvi su Isusovi učenici isto tako najprije bili kršteni u vodi (neke je krstio Ivan Krstitelj), a potom su dobili sveti duh (Ivan 1:26-36). I tri tisuće obraćenika na kršćanstvo prvo se krstilo u vodi, a zatim su primili sveti duh.

Kako bi se danas trebalo odvijati ponovno rođenje uzmemo li u obzir krštenja koja su se dogodila na Pedesetnicu 33. nove ere? Na isti način kao i u slučaju Isusovih apostola i prvih učenika. Osoba se najprije treba pokajati za svoje grijehe, prestati neispravno postupati, predati svoj život Jehovi Bogu kako bi mu služila te se krstiti u vodi i tako javno pokazati da mu se predala. A ako je Bog izabere da vlada u njegovom Kraljevstvu, pomazat će je svojim svetim duhom. Prvi korak (krštenje vodom) poduzima sama osoba, a drugi korak (krštenje duhom) poduzima Bog. Osoba koja je krštena i vodom i duhom doživjela je ponovno rođenje.

No zašto je Isus u razgovoru s Nikodemom koristio izraz “roditi se od vode i duha”? Zato što je želio naglasiti da će oni koji su kršteni vodom i duhom doživjeti značajnu promjenu. Sljedeći članak govori o tome.

ZAŠTO je Isus koristio izraz “roditi se od duha” kad je govorio o krštenju svetim duhom? (Ivan 3:5). Kad se riječ “rođenje” koristi u prenesenom smislu, ona označava početak nečega, kao naprimjer u izrazu “rođenje nacije”. Stoga pojam “ponovno rođenje”, odnosno “novo rođenje”, ukazuje na “novi početak”. Dakle kad se izrazi “roditi se” i “novo rođenje” koriste u prenesenom smislu, njima se naglašava novi početak u odnosu između Boga i onih koji su kršteni svetim duhom. Kako dolazi do takve potpune promjene?

Da bi objasnio kako Bog priprema ljude da vladaju na nebu, apostol Pavao koristio je primjer iz obiteljskog života. Kršćanima svog vremena napisao je da će ih “Bog usvojiti kao sinove” te da će s njima postupati “kao sa sinovima” (Galaćanima 4:5; Hebrejima 12:7). Da bismo na temelju primjera s usvajanjem lakše razumjeli do kakve promjene dolazi kad je netko kršten svetim duhom, podsjetimo se usporedbe o dječaku koji se htio upisati u školu za pripadnike određene nacionalne manjine.

Promjena do koje dolazi usvajanjem

U toj se usporedbi dječak nije mogao upisati u školu jer nije pripadao određenoj nacionalnoj manjini. No zamislite da se jednog dana dogodi velika promjena — zakonski ga usvoji jedan čovjek koji pripada toj manjini. Kakve to posljedice ima po dječaka? Budući da je usvojen, dobiva ista prava kao i druga djeca koja pripadaju toj manjini, pa i pravo da se upiše u njihovu školu. Usvajanjem se njegova situacija potpuno promijenila.

Ova usporedba pomaže nam razumjeti daleko značajniju promjenu koju doživljavaju ponovno rođene osobe. Pogledajmo neke sličnosti. Dječak iz usporedbe bit će primljen u školu samo ako udovolji zahtjevu za upis, odnosno ako pripada određenoj nacionalnoj manjini. No on sam ne može tome udovoljiti. Slično tome neki će ljudi postati vladari u Božjem nebeskom Kraljevstvu, ali samo ako udovolje zahtjevu koji je Bog postavio, to jest ako budu ponovno rođeni. No oni sami ne mogu tome udovoljiti jer o ponovnom rođenju odlučuje Bog.

Što je promijenilo situaciju tog dječaka? Pravni proces usvajanja. Naravno, usvajanjem se nije promijenila dječakova osobnost. I dalje je bio ista osoba. Međutim nakon što je udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dječak je dobio novi status. Za njega je to bio novi početak, takoreći novo rođenje. Dobio je status sina te stekao pravo da pohađa školu koju je želio i da postane dio obitelji čovjeka koji ga je usvojio.

Slično tome Jehova je promijenio situaciju skupine nesavršenih ljudi time što je pokrenuo pravni proces njihovog usvajanja. Apostol Pavao, koji je pripadao toj skupini, napisao je suvjernicima: “Primili ste duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: ‘Abba, Oče!’ Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja” (Rimljanima 8:15, 16). Da, usvajanjem su ti kršćani postali dio Božje obitelji, odnosno “djeca Božja” (1. Ivanova 3:1; 2. Korinćanima 6:18).

Iako ih je Bog usvojio, oni su i dalje ostali nesavršeni — to se nije promijenilo (1. Ivanova 1:8). No nakon što je bilo udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dobili su novi status, kao što je Pavao objasnio. Božji je duh istovremeno usadio u te usvojene Božje sinove uvjerenje da će s Kristom živjeti na nebu (1. Ivanova 3:2). Zbog tog čvrstog uvjerenja koje potječe od svetog duha oni potpuno drugačije gledaju na život (2. Korinćanima 1:21, 22). Da, doživjeli su novi početak, odnosno novo rođenje.