Čije obožavanje Bog prihvaća?

 1. Što je Samarićanka željela saznati u pogledu obožavanja?

JESI li se ikad pitao: ‘Čije obožavanje Bog prihvaća?’ Jednoj je ženi takvo pitanje možda palo na um kad je u blizini gore Gerizim u Samariji razgovarala s Isusom Kristom. Ukazujući na razliku između samarićanskog i židovskog načina obožavanja, ona je rekla: “Naši su praočevi vršili obožavanje na ovoj gori; a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje treba vršiti obožavanje” (Ivan 4:20, NW). Je li Isus Samarićanki rekao da Bog prihvaća svaki oblik obožavanja? Ili je rekao da moramo udovoljiti posebnim zahtjevima želimo li se dopasti Bogu?

 2. Što je Isus odgovorio Samarićanki?

² Isusov iznenađujuć odgovor glasio je ovako: “Dolazi čas kad Oca nećete obožavati ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu” (Ivan 4:21, NW). Na gori Gerizim Samarićani su se još od davnine bojali Jehove i obožavali druge bogove (2. Carevima 17:33). A sada je Isus Krist rekao da u pravom obožavanju više neće biti važno ni to mjesto a ni Jeruzalem.

 3. (a) Zašto Samarićani nisu istinski poznavali Boga? (b) Kako su bogobojazni Židovi i drugi mogli upoznati Boga?

³ Isus je nadalje Samarićanki rekao: “Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer spasenje počinje od Židova” (Ivan 4:22, NW). Samarićani su zastupali kriva religijska shvaćanja a nadahnutima su smatrali jedino prvih pet knjiga Biblije — no i njih su prihvaćali samo u svojoj recenziji poznatoj kao Samaritanski Pentateuh. Zato nisu istinski poznavali Boga. Međutim, Židovima je bila povjerena biblijska spoznaja (Rimljanima 3:1, 2). Biblija je bogobojaznim Židovima i svima drugima koji bi je poslušali pružala ono što su i trebali da bi upoznali Boga.

 4. Što su, prema Isusu, i Židovi i Samarićani morali učiniti da bi njihovo obožavanje Bog prihvatio?

⁴ Ustvari, Isus je pokazao da će i Židovi i Samarićani morati preinačiti svoj način obožavanja žele li se dopasti Bogu. Rekao je: “Dolazi čas, i to je sada, kad će pravi obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer, uistinu, Otac traži takve da ga obožavaju. Bog je Duh, i oni koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24, NW). Boga moramo obožavati “duhom”, potaknuti srcem punim vjere i ljubavi. Obožavati Boga “istinom” možemo time da proučavamo njegovu Riječ, Bibliju, i da ga obožavamo u skladu s njegovom otkrivenom istinom. Želiš li to činiti?

 5. (a) Što podrazumijeva riječ “obožavanje”? (b) Što moramo činiti želimo li da Bog prihvati naše obožavanje?

⁵ Isus je naglasio da Bog traži pravo obožavanje. Iz toga proizlazi da postoje oblici obožavanja koje Jehova ne prihvaća. Obožavati Boga znači štovanjem mu iskazivati čast i prinositi mu svetu službu. Ako bi nekom moćnom vladaru htio iskazivati čast, vjerojatno bi mu predano služio, čineći ono što mu se dopada. Na isti način, sigurno se želimo dopasti i Bogu. Dakle, umjesto da jednostavno kažemo: ‘Ja sam svojom religijom zadovoljan’, moramo ispitati udovoljava li naše obožavanje Božjim zahtjevima.

 6, 7. Zašto Isus ne priznaje neke koji tvrde da su njegovi učenici?

⁶ Pročitajmo Mateja 7:21-23 i pokušajmo izdvojiti ključni faktor pomoću kojeg ćemo utvrditi prihvaća li Bog svaki oblik obožavanja. Isus je rekao: “Ne će svaki koji mi govori: Gospodine! Gospodine! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospodine! Gospodine! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom djavole [“demone”, NW; zla duhovna stvorenja] izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.”

⁷ Priznavanje Isusa Krista kao Gospodina neizostavan je dio pravog obožavanja. No redak pokazuje da će u obožavanju mnogih koji tvrde da su Isusovi učenici nešto manjkati. On je rekao da će neki činiti “čudesa”, naprimjer tobožnja čudotvorna izlječenja. Međutim, neće činiti ono što je Isus nazvao prijeko potrebnim. Oni neće ‘činiti po volji njegovog oca’. Želimo li se dopasti Bogu, moramo naučiti što je njemu, Ocu, po volji a zatim to moramo činiti.

 8. Što nam je potrebno da bismo činili Božju volju, i koja pogrešna gledišta moramo izbjegavati?

⁸ Da bi netko činio Božju volju, on mora imati točnu spoznaju o Jehovi Bogu i o Isusu Kristu. Takva spoznaja vodi do vječnog života. Zato ćemo sigurno svi mi ozbiljno shvatiti stjecanje točne spoznaje iz Božje riječi, Biblije. Neki kažu da ne postoji razlog za zabrinutost dokle god svoje obožavanje vršimo iskreno i revno. Drugi tvrde: ‘Što manje znaš, manje se od tebe očekuje.’ Pa ipak, Biblija nas potiče da povećavamo svoju spoznaju o Bogu i o njegovim naumima (Efežanima 4:13; Filipljanima 1:9; Kološanima 1:9; St).

 9. Kako nas točna spoznaja štiti, i zašto trebamo takvu zaštitu?

⁹ Takva spoznaja štiti naše obožavanje od onečišćenja. Apostol Pavao govorio je o jednom duhovnom stvorenju koje se pretvara u “angjela svijetla” (2. Korinćanima 11:14). Tako prerušeno, ovo duhovno stvorenje — Sotona — pokušava nas navesti da činimo ono što je u suprotnosti s Božjom voljom. Druga duhovna stvorenja udružena sa Sotonom također onečišćuju obožavanje koje ljudi vrše, zato je Pavao rekao za ono “što žrtvuju neznabošci, da djavolima žrtvuju, a ne Bogu” (1. Korinćanima 10:20). Mnogi su vjerojatno mislili da obožavanje vrše na ispravan način, no nisu činili ono što je Bog želio. Bili su navedeni na nečisto, krivo obožavanje. O Sotoni i njegovim demonima više ćemo učiti kasnije, no zasada sigurno znamo da ovi Božji neprijatelji onečišćuju obožavanje koje čovječanstvo vrši.

10. Što bi učinio da netko namjerno zatruje vodu koju piješ, i za što nas osposobljava točna spoznaja Božje riječi?

¹⁰ Kad bi znao da je netko namjerno zatrovao vodu koju piješ, bi li je i dalje pio? Sigurno bi istog časa nešto poduzeo kako bi pronašao mogućnost opskrbe neškodljivom, čistom vodom. Slično tome, točna spoznaja Božje riječi osposobljava nas da prepoznamo pravu religiju te da odbacimo nečistoću zbog koje Bog ne prihvaća obožavanje.

11. Što je bilo krivo u obožavanju koje su vršili mnogi Židovi?

¹¹ Kad je Isus bio na Zemlji, mnogi Židovi nisu postupali u skladu s točnom spoznajom o Bogu. Zato su propustili priliku da dobiju čist položaj pred Jehovom. Pavao je o njima napisao: “Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu [“točnoj spoznaji”, NW]” (Rimljanima 10:2). Umjesto da su slušali što Bog kaže, sami su odredili kako će ga obožavati.

12. Čime je bilo onečišćeno izraelsko obožavanje, i do čega je to dovelo?

¹² Izraelci su prvobitno živjeli u skladu s čistom, od Boga danom religijom, no nju su onečistila ljudska učenja i filozofije (Jeremija 8:8, 9; Malahija 2:8, 9; Luka 11:52). Premda su židovski vjerski vođe, poznati pod imenom farizeji, smatrali da njihovo obožavanje Bog prihvaća, Isus im je rekao: “Dobro je prorokovao Izaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovijestima ljudskijem” (Marko 7:6, 7).

13. Kako bismo i mi mogli postupati poput farizeja?

¹³ Bi li se i nama moglo dogoditi da postupamo poput farizeja? To bi se moglo dogoditi ako bismo se, umjesto da istražimo što Bog kaže o obožavanju, povodili za vjerskim tradicijama koje smo naslijedili. Upozoravajući na tu sasvim realnu opasnost, Pavao je napisao: “Duh razgovijetno govori da će u pošljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke djavoljske” (1. Timoteju 4:1). Dakle nije dovoljno naprosto prihvatiti kao gotovu činjenicu da se naše obožavanje dopada Bogu. Možda smo i mi poput Samarićanke koja se susrela s Isusom svoj oblik obožavanja naslijedili od roditelja. Zato moramo biti sigurni da ono što činimo nailazi na Božje odobravanje.

14, 15. Zašto moramo biti oprezni čak i ako već imamo određenu mjeru spoznaje o tome što je Božja volja?

¹⁴ Ako ne bismo bili oprezni, mogli bismo činiti nešto što je u Božjim očima neprihvatljivo. Naprimjer, apostol Ivan pao je pred noge jednog anđela da bi mu se ‘poklonio’. No anđeo ga je opomenuo: “Gle, nemoj, ja sam sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni” (Otkrivenje 19:10). Uviđaš li, stoga, potrebu da ispitaš je li tvoje obožavanje onečišćeno nekim oblikom idolopoklonstva? (1. Korinćanima 10:14).

¹⁵ Kad su neki kršćani počeli postupati po vjerskim običajima koji se nisu dopadali Bogu, Pavao je upitao: “Kako se obraćate nemoćnim i bijednim prirodnim silama kojima hoćete da opet i ponovo budete robovi? Brižno slavite određene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud mučio za vas” (Galaćanima 4:8-11, St). Ti su pojedinci stekli spoznaju o Bogu no kasnije su zastranili, obdržavajući vjerske običaje i blagdane koji su bili neprihvatljivi u Jehovinim očima. Kao što je Pavao rekao, mi moramo ‘istraživati što je Bogu ugodno’ (Efežanima 5:10).

16. Kako uz pomoć Ivana 17:16 i 1. Petrove 4:3 možemo saznati da li se vjerski praznici i običaji dopadaju Bogu?

¹⁶ Mi moramo paziti na to da doista izbjegavamo vjerske praznike i druge običaje koji krše Božja načela (1. Solunjanima 5:21, Duda-Fućak [20, DK]). Naprimjer, Isus je o svojim sljedbenicima rekao: “Od svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta” (Ivan 17:16). Upliće li se tvoja religija u svečanosti i praznike kojima se krši načelo neutralnosti u odnosu na svjetska zbivanja? Da li vjernici tvoje religije ponekad imaju udjela u običajima ili svetkovinama koji ih možda navode na vladanje slično onome koje je opisao apostol Petar? On je napisao: “Jer je dosta što smo proš[lo] vrijeme života proveli po volji neznabožačkoj, živeći u nečistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima” (1. Petrova 4:3).

17. Zašto trebamo izbjegavati sve ono u čemu se odražava duh svijeta?

¹⁷ Apostol Ivan je naglasio da je potrebno izbjegavati sve običaje u kojima se odražava duh bezbožnog svijeta koji nas okružuje. Ivan je napisao: “Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života [“oholost zbog imetka”, St], nije od oca, nego je od ovoga svijeta. I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka” (1. Ivanova 2:15-17). Jesi li zapazio da oni koji ‘tvore volju Božiju’ ostaju dovijeka? Da, ako tvorimo Božju volju a izbjegavamo činiti ono u čemu se odražava duh ovoga svijeta, možemo se nadati vječnom životu!

18. Koje su pogrešno gledište u pogledu vladanja zastupali neki Korinćani, i što bismo trebali naučiti iz toga?

¹⁸ Bog za svoje obožavatelje želi one koji se drže njegovih visokih moralnih mjerila. U starom su Korintu neki pogrešno mislili da će Bog tolerirati nemoralno ponašanje. Koliko su bili u zabludi vidjet ćemo kad pročitamo 1. Korinćanima 6:9, 10. Želimo li Boga obožavati na prihvatljiv način, moramo mu ugađati i riječima i djelima. Da li te tvoj oblik obožavanja osposobljava da to činiš? (Matej 15:8; 23:1-3).

19. Kako pravo obožavanje utječe na naš način ophođenja s drugima?

¹⁹ Božja se mjerila moraju odražavati i u našem ophođenju s drugima. Isus Krist nas je potaknuo da s drugima postupamo onako kako bismo željeli da oni postupaju s nama, jer je to sastavni dio pravog obožavanja (Matej 7:12). Zapazi i ono što je rekao o pokazivanju bratske ljubavi: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Isusovi učenici moraju se međusobno ljubiti i moraju činiti dobro suvjernicima i drugima (Galaćanima 6:10).

20, 21. (a) Kakvu vrstu obožavanja Bog zahtijeva? (b) Zašto je Jehova odbacio obožavanje koje je Izrael vršio u Malahijinim danima?

²⁰ Ako od srca želiš Boga obožavati na prihvatljiv način, na obožavanje moraš gledati onako kako na njega gleda Jehova. Učenik Jakov naglasio je da je važno Božje gledište, a ne naše. Rekao je: “Jer vjera [“oblik obožavanja”, NW] čista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta” (Jakov 1:27). Svi mi trebamo sa željom da se dopadnemo Bogu ispitati svoje obožavanje kako bismo se uvjerili da ono nije onečišćeno bezbožnim običajima te da ne propuštamo nešto što Bog smatra neizostavnim (Jakov 1:26).

²¹ Jehovi se dopada jedino čisto obožavanje koje se vrši cijelom dušom (Matej 22:37; Kološanima 3:23). Kad je izraelska nacija Jehovi pružala manje od toga, on je rekao: “Sin poštuje oca i sluga gospodara svojega; ako sam ja otac, gdje je čast moja? i ako sam gospodar, gdje je strah moj?” Oni su vrijeđali Boga prinoseći mu na žrtvu slijepe, hrome i bolesne životinje, a on je takve izraze obožavanja odbacio (Malahija 1:6-8). Jehova zaslužuje da ga obožavamo u najvećoj čistoći i prihvaća jedino isključivu odanost (2. Mojsijeva 20:5, NW; Priče Salamunove 3:9; Otkrivenje 4:11).

22. Što ćemo izbjegavati, a što ćemo činiti, ako želimo da Bog prihvati naše obožavanje?

²² Izgleda da je Samarićanka koja je razgovarala s Isusom željela Boga obožavati na način koji On odobrava. Ako je to i naša želja, izbjegavat ćemo sva nečista učenja i nečiste običaje (2. Korinćanima 6:14-18). S druge strane, trudit ćemo se steći točnu spoznaju o Bogu i vršiti njegovu volju. Savjesno ćemo se pridržavati njegovih zahtjeva za prihvatljivo obožavanje (1. Timoteju 2:3, 4, St). Jehovini svjedoci trude se činiti upravo to, i oni te srdačno pozivaju da im se pridružiš u obožavanju Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Isus je rekao: “Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:23, NW). Nadamo se da si i ti takva osoba. Nesumnjivo bi i ti, poput te Samarićanke, želio vječno živjeti (Ivan 4:13-15). No oko sebe vidiš kako ljudi stare i umiru. Sljedeće poglavlje objašnjava zašto je to tako.