Ujedinjeno težiti k cilju vječnog života
“A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (IVAN 17:3, ST).
1. a) Kojom prilikom je Isus prvi puta spomenuo “vječni život”? b) Tko može postići taj cilj?
DOŠAO je potajno, neprimjetno, po noćnoj tmini. To je Nikodem. Bio je zadivljen znacima koje je Isus učinio tijekom Pashe 30. g. n. r. vr. Obraćajući se tom farizeju Božji sin je prvi put spomenuo “vječni život”, dodajući još i ove oduševljavajuće riječi: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3:15, 16, ST). Kakva se divna prilika sada ukazuje otkupljenom čovječanstvu! Čak se i ponosni farizej može poniziti da bi postigao taj cilj.
2. a) Pod kojim okolnostima je Isus ponovo govorio o vječnom životu”? b) Kome su sve dostupne životodajne vode istine?
2 Kratko nakon toga, Isus je putovao iz Jeruzalema u Galileju. Dok su njegovi učenici otišli kupiti hranu, on se odmarao kod bunara u Samariji. Neka žena je došla po vodu. Isus joj je rekao: “A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikada ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni” (Ivan 4:14, ST). Budući da su Židovi prezirali Samarićane, zašto je Isus ponudio ovoj ženi tako dragocjenu nadu? Osim toga, ta je žena, što je Isusu bilo poznato, imala već pet muževa, a sada je živjela nemoralno s muškarcem koji nije bio njen muž. Ipak, kao što je Isus ovdje pokazao, životodajne vode istine dostupne su čak i onima koje svijet prezire, samo ako se pokaju i očiste svoje živote. (Usporedi Kološanima 3:5-7.)
3. a) Koju vrstu “hrane” je Isus preporučio svojim učenicima? b) Kako su se ispunile riječi iz Ivana 4:34-36?
3 “Vječni život”! Isus dalje razrađuje ovu temu, kad se njegovi učenici vraćaju i nagovaraju ga da jede. On im govori: “Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo.” Koje je to djelo? Isus kaže: “Podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu. Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni.” Takva žetva je bila u izgledu čak i poniznim Samarićanima, i kao što pokazuje izvještaj, to je postala usrećujuća stvarnost (Ivan 4:34-36, ST; Djela apostolska 8:1, 14-17). Žetva za vječni život nastavlja se sve do danas, ali sada je polje rada cijeli svijet. Učenici Isusa Krista imaju još dosta posla u ovom Gospodinovom djelu (Matej 13:37, 38; 1. Korinćanima 15:58).
“Dar života”
4. Kako je Isus odgovorio Židovima u vezi slavljenja subote?
4 Prošla je godina dana. Sada je vrijeme Pashe 31. g. n. r. vr. Po svom običaju, Isus je u Jeruzalemu zbog praznika. Međutim, Židovi ga progone, jer čini ljubazna djela liječenja u subotu. Što im Isus odgovara? “Otac moj neprestano radi, zato i ja radim”. Zato ga nastoje ubiti (Ivan 5:17, 18).
5, 6. a) Koje dragocjeno jedinstvo opisuje Isus? b) U kom smislu Isus ima “život u sebi”?
5 Međutim, Isus nastavlja opisivati najdragocjenije jedinstvo — sklad koji postoji između njega i Oca. Židovima kaže: “Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu još veća djela od ovih, da se čudite.” On ukazuje na to da mu je Otac predao izvanrednu moć rekavši: “Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život” (Ivan 5:20, 24, ST).
6 Da, čak i oni, koji su zbog naslijeđene grešnosti u Božjim očima “mrtvi” mogu “poslušavši glas Sina Božjega” oživjeti. Kako? Isus objašnjava: “Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je dao i Sinu da ima život u sebi.” Te riječi “život u sebi” mogu biti prevedene i sa: “dar života u sebi” (Ivan 5:25, 26, NS — Priručna Biblija, fusnota). Tako Isus može dovesti ljude do ispravnog položaja pred Bogom. Osim toga, on može uskrsavati i udahnuti život onima koji spavaju u smrti (Ivan 11:25; Otkrivenje 1:18).
7. a) Što se u Psalmu 36:5, 9 govori o Bogu? b) Kako je Jehova nagradio svog besprijekornog sina?
7 Jehova je oduvijek imao život u sebi. O njemu piše: “Jer je u tebe izvor života” (Psalam 36:5, 9). No sada je Otac podigao svog besprijekornog Sina iz mrtvih kao “prvenca onih koji su zaspali smrtnim snom”. Imajući “u sebi dar života”, Isus je opunomoćen opraštati grijehe, suditi i podizati mrtve s izgledom na vječni život (1. Korinćanima 15:20-22, ST; Ivan 5:27-29; Djela apostolska 17:31).
Radosno jedinstvo
8, 9. a) Kako možemo zadržati u vidu cilj vječnoga života? b) Kakav život u savršenstvu Bog priprema za ljude? c) Tko će sudjelovati u tim blagoslovima i kako?
8 Zato nas Isusov učenik Juda upozorava: “Čuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina Isusa Krista za vječni život” (Juda 21, ST). Kakav dragocjeni cilj — vječni život! I to će biti život u savršenstvu; prema volji našeg savršenog Stvoritelja i kroz pripremu koju je učinio preko svog sina. To će biti oslobođenje od napornog rada koji u sadašnjem sustavu stvari tako često znači borbu za opstanak. U dolazećem sustavu stvari neće više biti žalosti, bolesti, bezakonja, pokvarenosti pa čak ni smrti! (Mihej 4:3, 4; 1. Korinćanima 15:26).
9 Tko će sudjelovati u ostvarenju ovih obećanja i gdje? To su oni koji pokazuju vjeru u Isusovu žrtvu i koji toj vjeri dodaju i djela Bogu-predanosti. Oni postaju skladno povezani sa svim kršćanima koji su diljem svijeta združeni u jedinstvu vjere (Jakov 2:24; Efežanima 4:16).
10. a) Što je za Božju “upravu” najprije na redu? b) Na što će se potom krenuti?
10 Bog je prema svojoj blagonaklonosti predvidio “upravu ... da u Kristu ponovno sastavi sve što je na nebesima i na Zemlji” (Efežanima 1:8-10, NS). To je Božja priprema koja počinje u kući sakupljanjem Kristovih 144 000 sunasljednika. “Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu (Isusu Kristu).” Oni “su dionici prvog (nebeskog) uskrsnuća”, tako da mogu služiti s Kristom kao kraljevi i svećenici tisuću godina. Zatim Božja uprava nastavlja skupljati “što je na Zemlji”, počevši s bezbrojnim “velikim mnoštvom ... iz svakog naroda i plemena i puka i jezika”. Ovi Božji sluge će izići iz “velike nevolje” s izgledom dobivanja vječnog života na “novoj zemlji” (Otkrivenje 14:1, 4; 20:4, 6; 7:4, 9-17; 21:1, 4, ST).
11. a) Na koje dragocjeno “jedinstvo” upućuju riječi iz Efežanima 1:11? b) Kako se Ivan 15:4, 5 odnosi na one u tom “jedinstvu”?
11 Duhom pomazani Božji sinovi, a to je “ono što je na nebesima”, uživaju veoma prisan odnos s Isusom i Ocem. Oni su “primili svoju baštinu” Kraljevstva u zajednici s Isusom (Efežanima 1:11, ST). Isus ih je poticao da ostanu u zajednici s njim, kao što lozne mladice ostaju na trsu, da bi dobro rodile. Ako se ova dragocjena zajednica s Kristom ne sačuva, lozne mladice “ništa ne mogu učiniti” (Ivan 14:10, 11, 20; 15:4, 5; 1. Ivanova 2:27).
Sada sudjeluju i “druge ovce”
12. a) Kakav je odnos “drugih ovaca” prema “malom stadu”? b) Koju primjenu ima 1. Ivanova 2:1-6 u vezi obje te grupe?
12 Međutim, što je sa milijunima drugih, ovcama sličnih ljudi, koji su se posljednjih 50 godina odvojili od svjetovno prožetih “jaraca”? (Matej 25:31-40). Oni nisu Isusovo “malo stado” kome je dato Kraljevstvo, nego se njemu kao “druge ovce” pridružuju u veće stado koje služi u jedinstvu s ocem i sinom (Luka 12:32; Ivan 10:16). Apostol Ivan daje jamstvo da je Isus Krist “žrtva pomirnica za naše grijehe (to jest grijehe “malog stada”); ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta”. Tako i ove “druge ovce”, koje su skupljene iz ljudi diljem svijeta, mogu uživati dragocjenu zajednicu s Bogom i Kristom. To je slično onome što Ivan kaže dalje: “Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u njemu.” Najprije “malo stado” a zatim “druge ovce”, postaju obavezne ići putem kojim je išao Isus (1. Ivanova 2:16, ST).
13. a) Za što je Isus molio prema Ivanu 17:20, 21? b) Što pokazuje da se ta molba ne ograničava na Kristove pridružene sunasljednike?
13 Tako su danas obje grupe, nebeska i zemaljska, ‘u zajednici s ocem i sinom’ — u potpunom suglasju s njima u izvršavanju Božjeg djela. Isus je molio “da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno”. Ovo jedinstvo nije ograničeno samo na značenje sunasljedstva, jer očito Isusovi učenici nisu postali nikakav dio ‘Jehovinog tijela’, ili ‘sunasljednici s Jehovom’. Oni su “jedno” tako što pokazuju jedinstvo u surađivanju, što su “jednog srca i jednih misli” i s Jehovom i s Kristom dok svjedoče ljudima svijeta (Ivan 17:20, 21, ST).
14. Na koji poseban način je nebeski razred u zajedništvu s Kristom, i kako je toga svjestan?
14 Međutim, pomazani nebeski razred uživa to jedinstvo sada na jedan poseban način, jer su proglašeni pravednima za život na temelju pripisane im koristi Kristove žrtve. Oni zato mogu biti duhovno rođeni s izgledom da postanu sunasljednici s Kristom Isusom. Oni priznaju da su usvojeni sinovi ovim riječima: “Sam duh (Božja stvaralačka aktivna sila) svjedoči zajedno s našim duhom (prevladujućom duševnom sklonošću) da smo djeca Božja” (Rimljanima 3:23, 24; 5:1; 8:15-18, ST).
15. Što je sada i za budućnost predviđeno za ljude sa zemaljskom nadom života?
15 Poput Abrahama, Rahabe i ostalih iz drevnih vremena, tako su i oni koji imaju nadu u zemaljsko uskrsnuće proglašeni pravednicima s obzirom na prijateljstvo s Bogom. Tijekom Kristove tisućugodišnje vladavine oni će postupno dostići ljudsko savršenstvo, tako da će se nakon konačne kušnje “i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Božje” (Rimljanima 8:19-21, ST; Jakov 2:21-26). Tako će poslušni ljudi biti proglašeni pravednima za vječni život na Zemlji. (Usporedi Ivan 10:10; Izaija 9:7; 11:1-9; 35:1-6; 65:17-25).
16. a) U kom smislu “malo stado” i “druge ovce” pokazuju “zajedništvo” jedni s drugima? b) No, zašto se Ivan 3:3-5, odnosi samo na “malo stado”?
16 Kao pojedinci, oni iz “malog stada” kao i veliko mnoštvo “drugih ovaca” pokazuju sličnu radosnu revnost za Božju službu (Luka 12:32; Ivan 10:16; Titu 2:13, 14). Većina preostalih pomazanika su u poodmaklim godinama i s velikim kršćanskim iskustvom a ipak obje grupe pokazuju kršćansku osobnost i plodove duha (Efežanima 4:24; Galaćanima 5:22, 23). Ipak, postoji razlika koju je Isus naveo kad je govorio Nikodemu i to čak prije negoli je spomenuo vječni život. On je rekao: “Ako se netko ne rodi nanovo, ne može vidjeti Kraljevstva Božjega” (Ivan 3:35, NS). Dakle, duhovno ponovno rođenje doživljavaju oni kršteni kršćani, koje Bog pozove da budu s Isusom sunasljednici u njegovu Kraljevstvu (1. Korinćanima 1:9, 26-30). “Drugim ovcama” nije potrebno takvo ponovno rođenje jer je njihov cilj vječni život u obnovljenom zemaljskom raju, gdje će biti podanici Kraljevstva (Matej 25:34, 46b; Luka 23:42, 43).
Spomen-svečanost i novi zavjet
17. a) Zašto bi se svi koji imaju cilj nebeskog ili zemaljskog života trebali sastati s Božjim narodom 24. ožujka 1986. godine? b) Što možemo zapaziti iz Spomen-svečanosti održane 1985. godine?
17 Jehovini svjedoci će 24. ožujka 1986. godine nakon zalaska sunca održati diljem svijeta Spomen-svečanost na Isusovu smrt. Pažnja će biti usredotočena na Isusovo žrtvovanje savršenog ljudskog tijela i krvi za opravdanje očeva imena a u svrhu i korist grešnog čovječanstva (1. Korinćanima 11:23-26). Zato će se svi, kojima je cilj (nebeski ili zemaljski) život, željeti sastati povodom ovog radosnog događaja s Božjim narodom diljem svijeta. Godine 1985. sastalo se 7 792 109 osoba i na taj način podsjetilo na Isusovu smrt. Međutim, onih koji su uzeli na toj svečanosti kruh i vino, a koji predstavljaju Isusovo ljudsko tijelo i krv, bilo je samo 9 051. Zašto tako mali broj?
18, 19. a) Na koje zavjete upućuje Isus u Luki 22. poglavlju? b) Kojoj svrsi služi svaki od zavjeta? c) Predočen Mojsijem, kako je i Isus služio kao “jedini posrednik”?
18 No, što je Isus rekao onu večer kad je uveo Spomen-svečanost na svoju smrt? Nakon što je ponudio učenicima kruh, na isti način im je ponudio i vino, rekavši: “Ova čaša je novi zavjet mojom krvlju koja se prolijeva za vas.” Kasnije je još bolje objasnio zašto ih prima u novi zavjet rekavši: “Vi ste ti koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam s vama zavjet za Kraljevstvo kao što je moj otac sklopio sa mnom zavjet, da jedete i pijete za mojim stolom u mom Kraljevstvu i sjedite na prijestoljima sudeći nad dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:19, 20, 28-30, NS).
19 Prorok Jeremija je prorekao Novi zavjet kroz koji će Jehova oprostiti grijeh i krivnju za nj svom narodu kako bi ga mogao “upoznati” u mnogo prisnijem smislu (Jeremija 31:31, 32). Kao što je Mojsije bio “posrednik” Zavjetnog zakona i tjelesnog Izraela, tako je Isus postao “posrednikom” (ovog), boljeg Zavjeta, a kojega Bog sklapa s duhovnim “Božjim Izraelom”. To se odnosi na otkupljene, koji su pozvani da postanu sunasljednici Kraljevstva s Kristom. Ovi su “primili obećanje vječnog nasljedstva” (Galaćanima 3:19, 20; 6:16; Jevrejima 8:6; 9:15; 12:24). Zato je i osobito važna biblijska misao da Isus Krist služi kao “jedini posrednik između Boga i ljudi” (1. Timoteju 2:5, 6).
20. a) Tko ima pravo uzeti simbole na Spomen-svečanosti? b) Zašto je to tako?
20 Dakle, tko ima pravo uzeti simbole kruha i vina? To je samo ona grupa koju je Bog uzeo u Novi zavjet posredstvom Isusove žrtve (Psalam 50:5). Svrha ovog zavjeta je opravdati Isusovih 144 000 sunasljednika prvo, obzirom na ljudski život, te kako bi zatim mogli žrtvovati pravo na nj i uzeti se u nebesko Kraljevstvo (Rimljanima 4:25; 2. Timoteju 2:10, 12). No, što je s “drugim ovcama”?
21. a) Kakovu korist imaju “druge ovce” kao promatrači na Spomen-svečanosti? b) Na što se usredotočuje pažnja na Spomen-svečanosti i koja se pitanja u vezi s time javljaju?
21 Klasa “drugih ovaca” nije u Novom zavjetu i nema udjela u njemu. No, kao pažljivi promatrači imaju obilnu korist prisustvujući Spomen-svečanosti. Njihova zahvalnost za duhovne stvari očituje se riječima Isusove molitve svom ocu: “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, ST). Upamti, Spomen-svečanost usredotočuje pažnju na Isusovo tijelo i krv. Žrtvovano tijelo i krv Krista, životovažni su za one koji teže vječnome životu. No, kako se to odnosi na “druge ovce” koje nisu uzete u Novi zavjet i ne sudjeluju u uzimanju simbola? Razmotrimo to u slijedećem članku.
Kako bi odgovorio?
◻ Kako je Isus postepeno pružio razumijevanje o izgledu na vječni život?
◻ Što je Bog poduzeo sa svojom “upravom”?
◻ Zašto se može reći da su “druge ovce” u “jedinstvu” s Ocem, Sinom i Kristovom braćom?
◻ Zašto samo pomazani kršćani uzimaju simbole na Spomen-svečanosti?