Rezultati propovijedanja — polja su “zrela za žetvu”

1, 2. (a) Zašto su učenici bili zbunjeni Isusovim riječima o žetvi? (b) O kakvoj je žetvi Isus govorio?

ISUSOVI učenici bili su zbunjeni. Njihov Učitelj rekao im je: “Podignite oči i pogledajte polja, kako su zrela za žetvu!” Kad su pogledali u pravcu koji im je pokazao, vidjeli su polja, ali na njima nije bilo zrelog klasja. Sve što su vidjeli bile su tek iznikle mladice posijanog ječma. “O čemu on to priča?” vjerojatno su pomislili. “Pa žetva će tek za nekoliko mjeseci!” (Ivan 4:35).

² Međutim, Isus nije govorio o doslovnoj, nego o duhovnoj žetvi — žetvi ljudi. Iskoristio je tu priliku da istakne dvije važne činjenice. Da bismo saznali o čemu je riječ, razmotrimo pobliže taj biblijski izvještaj.

 3. (a) Što je Isusa možda potaknulo da kaže da su polja zrela za žetvu? (b) Kako je Isus pojasnio svoju izjavu?

³ Isusov razgovor s učenicima opisan u uvodu odigrao se krajem 30. godine u blizini samarićanskog grada Sihara. Dok su učenici bili u gradu, on je kraj nekog zdenca razgovarao s jednom ženom koja je odmah prepoznala vrijednost njegovih učenja. Kad su se učenici vratili, žena je požurila u grad kako bi svojim sugrađanima prenijela izvanredne duhovne pouke koje je čula. Ono što im je ispričala pobudilo je kod njih veliko zanimanje, pa su se mnogi hitro uputili k zdencu da bi vidjeli Isusa. Moguće je da je Isus, promatrajući polja u daljini, ugledao mnoštvo Samarićana kako mu se približava i tada rekao: “Pogledajte polja, kako su zrela za žetvu!” Da bi pojasnio kako nije mislio na doslovnu, već na duhovnu žetvu, dodao je: “Žetelac (...) skuplja plod za vječni život” (Ivan 4:5-30, 36).

 4. (a) Koje su dvije činjenice o žetvi Isusovi učenici trebali imati u mislima? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti?

⁴ Koje su dvije važne činjenice o duhovnoj žetvi Isusovi učenici trebali imati u mislima? Kao prvo, posao je hitan. Rekavši da su polja zrela, Isus je zapravo pozvao svoje sljedbenike da se što prije uključe u žetvu. Da bi im predočio hitnost tog zadatka, kazao je: “Već žetelac prima plaću.” Da, žetva je već bila počela — nisu smjeli gubiti vrijeme! Kao drugo, radnici će biti radosni. Isus je rekao da će se sijač i žetelac zajedno radovati (Ivan 4:35b, 36). Baš kao što je on sigurno bio radostan kad je vidio da su mnogi Samarićani povjerovali u njega, i njegovi će učenici osjećati veliku radost budu li cijelom dušom sudjelovali u žetvi (Ivan 4:39-42). Ovaj izvještaj zapisan u 1. stoljeću posebno je važan za nas jer slikovito opisuje ono što se zbiva danas, tijekom najveće duhovne žetve svih vremena. Kada je započela ta žetva? Tko sudjeluje u njoj? Kakvi se rezultati njome postižu?

 5. Tko predvodi “žetvu zemaljsku” i kako Ivanova vizija pokazuje da taj posao treba hitno obaviti?

⁵ Jehova je putem vizije koju je dao apostolu Ivanu otkrio da će Isus biti predvodnik u žetvi ljudi, koja će se vršiti po cijelom svijetu. (Pročitaj Otkrivenje 14:14-16.) U toj viziji Isus je prikazan sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci. Kruna je simbol njegove kraljevske vlasti, a srp ističe njegovu vodeću ulogu u žetvi. Jehova je preko anđela rekao: “Zrela je žetva zemaljska”, čime je želio naglasiti da je potrebno hitno dati se na posao. Nipošto se ne smije gubiti vrijeme jer je “došao čas da se žanje”! Kad je Bog zapovjedio Isusu: “Zamahni srpom svojim”, on je to i učinio i tako je Zemlja — odnosno ljudi na njoj — bila požnjevena. Ta nas upečatljiva vizija također podsjeća da su polja zaista zrela za žetvu. Može li nam ona pomoći da utvrdimo kad je žetva počela? Može.

 6. (a) Kada je započelo razdoblje žetve? (b) Kada je počela sama žetva? Objasni.

⁶ U Ivanovoj viziji iz 14. poglavlja Otkrivenja Isus je prikazan s krunom na glavi (14. redak). To znači da se njegova krunidba 1914. već odigrala (Dan. 7:13, 14). Neko vrijeme nakon toga Isus dobiva zapovijed da započne žetvu (15. redak). Isti redoslijed događaja opisan je u usporedbi o pšenici i kukolju, u kojoj je Isus rekao: “Žetva je svršetak ovoga poretka.” Prema tome, razdoblje žetve i svršetak ovog poretka započeli su istodobno, 1914. No sama žetva započela je nešto kasnije, što se vidi iz Isusovih riječi: “U vrijeme žetve reći ću žeteocima...” (Mat. 13:30, 39). Promatrajući zbivanja iz naše današnje perspektive, vidimo da je žetva počela nekoliko godina nakon što je Isus ustoličen za Kralja. On je najprije od 1914. do prve polovice 1919. “pročišćavao” svoje pomazane sljedbenike (Mal. 3:1-3; 1. Petr. 4:17). Zatim je 1919. započela “žetva zemaljska”. Isus je preko vjernog roba, koji je tada bio postavljen, pomogao svojim sljedbenicima da što prije uvide važnost i hitnost propovijedanja. Pogledajmo kako.

 7. (a) Kako su braća uvidjela da je potrebno propovijedati bez odlaganja? (b) Koji su poticaj dobili objavitelji?

⁷ U Stražarskoj kuli od srpnja 1920. stajalo je: “Temeljitim proučavanjem Svetog pisma uvidjeli smo da je crkvi [skupštini] povjerena izuzetna čast da širi poruku o kraljevstvu.” Naprimjer, iz Izaijinih proročanskih riječi braća su vidjela da se vijest o Kraljevstvu treba propovijedati svim narodima (Iza. 49:6; 52:7; 61:1-3). Premda nisu znali kako ostvariti takav golemi pothvat, uzdali su se u to da će im Jehova pokazati put. (Pročitaj Izaiju 59:1.) Budući da su sada jasnije razumjela da je potrebno propovijedati bez odlaganja, odgovorna braća hrabrila su svoje suvjernike da ulože u to još više truda. Kako su objavitelji reagirali?

 8. Koje su dvije činjenice o propovijedanju braća uvidjela 1921?

⁸ U Stražarskoj kuli od prosinca 1921. pisalo je: “Ovo je bila dosad najbolja godina! Više ljudi čulo je dobru vijest tijekom 1921. nego bilo koje prethodne godine.” U članku je nadalje stajalo: “Pred nama je još puno posla. (...) Izvršimo ga radosna srca!” Zanimljivo je zapaziti da su braća već tada uvidjela one dvije važne činjenice o propovijedanju koje je Isus istaknuo svojim apostolima: posao je hitan i radnici su radosni.

 9. (a) Što je u Stražarskoj kuli iz 1954. pisalo o žetvi i zašto je to sasvim razumljiv zaključak? (b) Koliko je broj objavitelja porastao u posljednjih 50 godina? (Vidi dijagram “Svjetski porast”.)

⁹ Kad su 1930-ih Božji sluge razumjeli da će veliko mnoštvo drugih ovaca prihvatiti poruku o Kraljevstvu, propovijedanje je dobilo još veći zamah (Iza. 55:5; Ivan 10:16; Otkr. 7:9). Kakvi su bili rezultati? U razdoblju od 1934. do 1953. broj onih koji su propovijedali vijest o Kraljevstvu porastao je sa 41 000 na 500 000. Stoga je razumljivo što je u Stražarskoj kuli od 1. prosinca 1954. pisalo: “Žetva ovakvih razmjera moguća je samo zahvaljujući Jehovinom duhu i snazi njegove Riječi”a (Zah. 4:6).

10, 11. Koja obilježja rasta ističe usporedba o zrnu gorušice?

¹⁰ U svojim usporedbama o Kraljevstvu Isus je živopisnim jezikom prorekao kakvi će biti rezultati duhovne žetve. U nastavku ćemo razmotriti usporedbe o zrnu gorušice i o kvascu te vidjeti kako se ispunjavaju u vremenu kraja.

¹¹ Usporedba o zrnu gorušice. Čovjek posije sjeme gorušice, a ono zatim naraste i postane stablo na kojem se nastanjuju ptice. (Pročitaj Mateja 13:31, 32.) Koja obilježja rasta ističe ova usporedba? (1) Rast će imati goleme razmjere. Prema usporedbi, “najmanje od svega sjemenja” izraslo je u stablo s velikim granama (Mar. 4:31, 32). (2) Rast je zajamčen. Isus je za sjeme rekao: “Kad se jednom posije, izraste.” Nije rekao: “Možda će izrasti”, već je ustvrdio da će se to sigurno dogoditi. Ništa ne može spriječiti njegov rast. (3) Razgranato stablo pruža zaklon. Ono privlači “ptice nebeske”, koje se naseljavaju “pod sjenom njegovom”. Kako se ova tri obilježja rasta mogu primijeniti na suvremenu duhovnu žetvu?

12. Kako se usporedba o zrnu gorušice može primijeniti na današnju žetvu? (Vidi i dijagram “Porast biblijskih tečajeva”.)

¹² (1) Razmjeri rasta: Usporedba o zrnu gorušice ističe rast koji se očituje kako širenjem vijesti o Kraljevstvu tako i brojčanim porastom unutar kršćanske skupštine. Od 1919. revni žeteoci sakupljaju se i postaju dio obnovljene skupštine. U to vrijeme radnika je bilo malo, ali njihov se broj povećavao velikom brzinom. Ustvari, od početka 20. stoljeća pa do danas skupština je rasla u doista zadivljujućim razmjerima (Iza. 60:22). (2) Zajamčen rast: Kršćanska skupština nezaustavljivo raste. Kakav god da su pritisak Božji neprijatelji vršili na to sićušno zrno i pokušavali ga zatrti, ono se unatoč svim preprekama probijalo naprijed i raslo (Iza. 54:17). (3) Zaklon: “Ptice nebeske” koje se naseljavaju na stablu predočavaju milijune ljudi iskrena srca iz otprilike 240 zemalja koji su prihvatili poruku o Kraljevstvu i pridružili se kršćanskoj skupštini (Ezek. 17:23). Ondje dobivaju duhovnu hranu, okrepu i zaštitu (Iza. 32:1, 2; 54:13).

13. Koja obilježja rasta ističe usporedba o kvascu?

¹³ Usporedba o kvascu. Žena u veliku količinu brašna stavi kvasac koji potom ukvasa cijelo tijesto. (Pročitaj Mateja 13:33.) Koja obilježja rasta ističe ova usporedba? Navest ćemo dva. (1) Rast dovodi do preobrazbe. U Isusovoj usporedbi tijesto je zbog kvasca fermentiralo. (2) Širenje je istaknuto obilježje rasta. Kvasac je ukvasao cijelo tijesto — sve “tri velike mjere brašna”. Kako se ta dva obilježja rasta mogu primijeniti na suvremenu duhovnu žetvu?

14. Kako se usporedba o kvascu može primijeniti na današnju žetvu?

¹⁴ (1) Preobrazba: Kvasac predočava poruku o Kraljevstvu, a tijesto predočava čovječanstvo. Kao što kvasac izaziva promjene u tijestu, tako i poruka o Kraljevstvu izaziva promjene u srcu onih koji je prihvate (Rim. 12:2). (2) Širenje: Fermentacija tijesta predočava širenje dobre vijesti. Kvasac djeluje u tijestu i širi se dok sve ne ukvasa. Slično tome dobra vijest o Kraljevstvu širi se “sve do kraja zemlje” (Djela 1:8). No ta pojedinost iz usporedbe ukazuje na još nešto: dobra vijest proširit će se čak i u zemljama u kojima je naše djelovanje zabranjeno, iako se možda njezino širenje velikim dijelom odvija neprimjetno.

15. Kako su se ispunile riječi iz Izaije 60:5, 22? (Vidi i okvire “S Jehovom je sve moguće” i “Kako je od ‘maloga’ nastao ‘silan narod’”.)

¹⁵ Otprilike 800 godina prije nego što je Isus ispričao te usporedbe Jehova je preko Izaije slikovitim proročanskim riječima predočio opseg suvremene duhovne žetve i radost koju će ona donijeti.b Proročanstvo opisuje kako ljudi u velikom broju “izdaleka dolaze” u Jehovinu organizaciju. Obraćajući se “ženi”, koja danas predočava ostatak pomazanika na Zemlji, Jehova je rekao: “Tada ćeš gledati i zablistati, srce će tvoje zaigrati od velike radosti, jer k tebi će se uputiti blago morsko, bogatstvo narodâ doći će k tebi” (Iza. 60:1, 4, 5, 9). Te su se riječi doista obistinile! Danas mnogi dugogodišnji Jehovini sluge blistaju od radosti kad vide da se u njihovoj zemlji broj objavitelja, koji se nekad svodio na svega nekoliko njih, popeo na tisuće i tisuće.

16, 17. Zašto se sijač i žetelac zajedno raduju? (Vidi i okvir “Sjeme istine pušta korijenje u amazonskoj prašumi”.)

¹⁶ Kao što smo već ranije vidjeli, Isus je svojim apostolima kazao: “Žetelac (...) skuplja plod za vječni život, da bi se sijač i žetelac zajedno radovali” (Ivan 4:36). Zašto se može reći da se Božji sluge zajedno raduju dok sudjeluju u duhovnoj žetvi koja obuhvaća čitav svijet? Navest ćemo samo tri razloga.

¹⁷ Kao prvo, radujemo se kad vidimo kako Jehova vodi propovijedanje. Objavljujući poruku o Kraljevstvu mi sijemo sjeme (Mat. 13:18, 19). Kad pomognemo nekome da postane Kristov učenik, tada žanjemo plod. I svi smo istinski radosni dok s divljenjem promatramo kako Jehova čini da sjeme “klija i raste” (Mar. 4:27, 28). Ponekad sjeme koje smo posijali iznikne tek kasnije i požanje ga netko drugi. Možda si i sam doživio iskustvo slično onom koje je doživjela sestra Joan iz Velike Britanije, koja se krstila prije 60 godina. Ona je ispričala: “Znala sam sresti osobe koje su mi rekle da sam posijala sjeme istine u njihovo srce kad sam im prije puno godina propovijedala. Ja nisam ni slutila da su drugi Jehovini svjedoci kasnije proučavali Bibliju s njima i pomogli im da napreduju do krštenja. Presretna sam što je sjeme koje sam posijala naraslo i donijelo plod.” (Pročitaj 1. Korinćanima 3:6, 7.)

18. Čemu se svatko od nas može radovati, prema riječima iz 1. Korinćanima 3:8?

¹⁸ Kao drugo, bit ćemo radosni propovjednici budemo li uvijek imali na umu riječi apostola Pavla: “Svaki će dobiti nagradu prema svojemu trudu” (1. Kor. 3:8). Nagrada se dobiva prema trudu, a ne prema postignutim rezultatima. Nisu li te riječi veliko ohrabrenje onima koji propovijedaju na područjima na kojima malo koga zanima istina? U Božjim očima svaki objavitelj koji cijelim srcem sudjeluje u sjetvi donosi “mnogo ploda” i zato ima razloga radovati se (Ivan 15:8; Mat. 13:23).

19. (a) Kako je naša radost povezana s Isusovim riječima iz Mateja 24:14? (b) Što bismo trebali imati na umu čak i ako nikome ne uspijemo pomoći da postane Kristov učenik?

¹⁹ Kao treće, radujemo se što svojom službom ispunjavamo biblijsko proročanstvo. Zapazi što je Isus odgovorio apostolima koji su ga upitali: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” Rekao im je da će jedno od obilježja tog znaka biti propovijedanje diljem Zemlje. Je li time mislio na stvaranje učenika? Nije. Isus je rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Mat. 24:3, 14). Dakle, prorečeno obilježje znaka jest propovijedanje — sijanje sjemena. Stoga dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu, imajmo na umu sljedeće: čak i ako ne uspijemo načiniti učenike, uspjeli smo dati svjedočanstvo.c Neovisno o reakciji ljudi mi sudjelujemo u ispunjenju Isusovog proročanstva i imamo čast biti “Božji suradnici” (1. Kor. 3:9). Nije li to doista velik razlog za radost?

20, 21. (a) Kako se ispunjavaju riječi iz Malahije 1:11? (b) Zašto želiš dati sve od sebe u duhovnoj žetvi?

²⁰ U 1. stoljeću Isus je svojim apostolima pomogao da uvide koliko je žetva hitna. A i u novije vrijeme, od 1919, pomaže svojim sljedbenicima da uvide tu činjenicu. Oni zbog toga još intenzivnije propovijedaju, a žetva nezaustavljivo napreduje. Kao što je Malahija prorekao, propovijeda se “od izlaska sunčeva pa do zalaska njegova” (Mal. 1:11). Da, od izlaska do zalaska sunca — od istoka do zapada — sijači i žeteoci gdje god da se nalaze marljivo rade i zajedno se raduju. Od izlaska do zalaska sunca — čitav dan, od jutra do mraka — revno propovijedaju znajući da svoj zadatak moraju hitno izvršiti.

²¹ Kad se osvrnemo na proteklih stotinjak godina i razmišljamo o tome kako je neznatna grupa Božjih slugu prerasla u “silan narod”, srce nam se doista ispuni radošću (Iza. 60:5, 22). Neka nam ta radost i ljubav koju osjećamo prema Jehovi, Gospodaru žetve, budu poticaj da i dalje činimo svoj dio u dovršavanju najveće žetve svih vremena! (Luka 10:2).