44. knjiga Biblije — Djela apostolska

 1, 2. (a) Koji su povijesni događaji i čija služba opisani u Djelima apostolskim? (b) Koje vremensko razdoblje obuhvaća knjiga?

U SVOM Evanđelju, četrdeset i drugoj knjizi Biblije, Luka je opisao život i službu Isusa i njegovih sljedbenika sve do trenutka kad je Isus uzašao na nebo. U četrdeset i četvrtoj knjizi Biblije, Djelima apostolskim, nastavlja se taj izvještaj o povijesti ranog kršćanstva. Ta knjiga opisuje kako je djelovanje svetog duha potaknulo osnivanje skupštine. Ona opisuje i širenje dobre vijesti, najprije među Židovima, a zatim i među ljudima iz svih naroda. Veći dio sadržaja prvih 12 poglavlja opisuje Petrovu službu, a preostalih 16 poglavlja opisuje Pavlovu službu. Luka je blisko surađivao s Pavlom i pratio ga je na mnogim putovanjima.

² Knjiga je naslovljena na Teofila. To što ga je Luka oslovio s “časni Teofile” može ukazivati na to da je obnašao neku dužnost u državnoj službi ili je Luka time samo izrazio veliko poštovanje prema njemu (Luka 1:3). Knjiga pruža točan povijesni izvještaj o osnivanju kršćanske skupštine i njezinom rastu. Uvodne riječi govore o tome da se Isus ukazivao svojim učenicima nakon što je uskrsnuo, a u nastavku knjiga opisuje važne događaje iz razdoblja od 33. do 61. n. e., što ukupno obuhvaća otprilike 28 godina.

 3. Tko je napisao Djela apostolska i kada je ta knjiga dovršena?

³ Od najranijih dana piscu Evanđelja po Luki pripisivala se i knjiga Djela apostolska. Obje knjige naslovljene su na Teofila. Time što je u uvodnim recima Djela apostolskih ponovio posljednje događaje navedene u svom Evanđelju, Luka je povezao te dvije knjige, što pokazuje da su one djelo istog pisca. Izgleda da je Djela apostolska Luka dovršio otprilike 61. n. e., vjerojatno pretkraj svog dvogodišnjeg boravka u Rimu s apostolom Pavlom. Budući da njegova knjiga bilježi događaje do te godine, nije mogla biti napisana ranije. S druge strane, to što na kraju opisuje kako je Pavao još uvijek čekao da ga pozovu pred cara, ukazuje na to da je pisanje završeno te godine.

 4. Što je dokaz da se Djela apostolska s pravom ubrajaju među nadahnute knjige Biblije?

⁴ Od najranijih dana izučavatelji Biblije slagali su se u tome da su Djela apostolska nadahnuti dio Biblije. Dijelovi te knjige nalaze se u nekim od najstarijih danas dostupnih papirusnih rukopisa “Novog zavjeta”, naprimjer u papirusu Michigan br. 1571 (P³⁸) iz trećeg ili četvrtog stoljeća n. e. i papirusu Chester Beatty br. 1 (P⁴⁵) iz trećeg stoljeća. Oba rukopisa ukazuju na to da su se Djela apostolska čitala zajedno s ostalim nadahnutim knjigama Biblije i da su se vrlo rano našla na popisu biblijskih knjiga. Luka je Djela apostolska napisao iznimno precizno, kao i svoje Evanđelje. Sir William Ramsay svrstao je pisca Djela apostolskih “među prvoklasne povjesničare” te objasnio što je time mislio, rekavši: “Prva i osnovna karakteristika velikog povjesničara jest istinito izvještavanje. Ono što napiše mora biti vjerodostojno.”a

 5. Kako izvještaj jednog britanskog vojnog zapovjednika pokazuje koliko su točni podaci koje je Luka navodio?

⁵ Da bismo prikazali koliko je točno Luka navodio podatke u svojim knjigama, citirat ćemo Edwina Smitha, zapovjednika britanske ratne flote u Sredozemnom moru u Prvom svjetskom ratu, koji je ovako napisao: “U staro doba brodovima se nije upravljalo kao danas, naime pomoću jednog kormila na krmi, nego pomoću dva velika vesla, od kojih je svako bilo na jednoj strani krme. Zato Sv. Luka vesla za kormilarenje spominje u množini. [Djela apostolska 27:40] (...) Kad smo sve istražili, utvrdili smo da je svaka pojedinost u zapisu Sv. Luke s obzirom na kretanje tog broda, otkad je isplovio iz Dobrih Pristaništa pa sve dok se nije nasukao na Malti, potvrđena potpuno točnim i zadovoljavajućim izvanbiblijskim i neovisnim dokazima. Također smo utvrdili da podaci o vremenu koje je brod proveo na moru odgovaraju udaljenosti koju je prešao te da Lukin opis mjesta na koje su stigli u potpunosti odgovara njegovom stvarnom izgledu. Sve to pokazuje da je Luka doista bio na tom putovanju koje je opisao te da se njegova zapažanja i zapisi mogu smatrati točnima i vjerodostojnima u najvećoj mogućoj mjeri” (časopis The Rudder, izdanje od ožujka 1947).b

 6. Koji primjeri pokazuju da arheološki nalazi potvrđuju točnost izvještaja Djela apostolskih?

⁶ Arheološki nalazi također potvrđuju da je Lukin izvještaj točan. Naprimjer, iskapanja u Efezu otkrila su Artemidin hram i antičko kazalište gdje su Efežani izazvali pobunu zbog apostola Pavla (Djela 19:27-41). Otkriveni su natpisi koji potvrđuju da je gradske dužnosnike u Solunu Luka ispravno nazvao ‘gradskim poglavarima’ (17:6, 8). Dva natpisa na Malti potvrđuju da je Luka ispravno Publija nazvao ‘upraviteljem’ Malte (28:7).c

 7. Kako se po zabilježenom načinu govora raznih ljudi vidi da Djela apostolska govore o stvarnim događajima?

⁷ Osim toga, u Lukinom se izvještaju način govora Petra, Stjepana, Kornelija, Tertula, Pavla i drugih međusobno razlikuje u stilu i načinu sklapanja misli. Čak se i rečenice koje je Pavao izgovorio pred različitim slušateljstvom razlikuju u stilu, ovisno o prigodi u kojoj su bile izgovorene. To pokazuje da je Luka zapisivao samo ono što je sam čuo ili što su mu prenijeli drugi koji su čuli te riječi. Nije izmišljao ono što je pisao.

 8. Što nam je iz Biblije poznato o Luki i njegovoj suradnji s Pavlom?

⁸ Vrlo se malo zna o Lukinom životu. Luka nije bio apostol, ali je surađivao s apostolima (Luka 1:1-4). Apostol Pavao je na tri mjesta spomenuo Luku (Kol. 4:10, 14; 2. Tim. 4:11; Filem. 24). Luka je nekoliko godina bio Pavlov stalni suputnik, a Pavao ga je nazvao ‘ljubljenim liječnikom’. Luka u svojoj knjizi često mijenja gramatički rod u kojem piše — nekad piše u trećem licu (“oni”), a nekad u prvom licu (“mi”) — što pokazuje da je s Pavlom bio u Troadi na njegovom drugom misionarskom putovanju, da je možda ostao u Filipima dok se Pavao nakon nekoliko godina nije vratio te da se potom opet pridružio Pavlu na njegovom putu na suđenje u Rim (Djela 16:8, 10; 17:1; 20:4-6; 28:16).

 9. Što je učenicima bilo rečeno prilikom Isusovog uzlaska na nebo?

⁹ Događaji prije Pedesetnice (1:1-26). Na početku ove druge Lukine knjige uskrsnuli Isus govori svojim revnim učenicima da će uskoro biti kršteni svetim duhom. Da li se tada trebalo obnoviti Kraljevstvo? Ne, nego su učenici trebali primiti snagu i biti svjedoci “sve do kraja zemlje”. Dok su gledali kako se Isus podiže u nebo, dva čovjeka u bijelom rekla su im: “Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo” (1:8, 11).

10. (a) Koji su se značajni događaji odigrali na Pedesetnicu? (b) Kako je Petar objasnio što se dogodilo i do čega je dovelo njegovo objašnjenje?

¹⁰ Značajna Pedesetnica (2:1-42). Svi su se učenici okupili u Jeruzalemu. Iznenada je nastala huka kao kod naleta jakog vjetra i ispunila kuću. Nešto poput plamenih jezika sišlo je na sve koji su bili ondje. Ispunili su se svetim duhom i počeli raznim jezicima govoriti o “veličanstvenim djelima Božjim” (2:11). Ljudi koji su to vidjeli bili su zbunjeni. Tada je Petar ustao i obratio se okupljenom mnoštvu. Objasnio je da se ovim izlijevanjem duha ispunilo proročanstvo iz Joelove knjige (2:28-32) te da je Isus Krist — koji je bio uskrsnut, uzvišen i postavljen zdesna Bogu — ‘izlio na njih taj duh, kao što vide i čuju’. Ljude je tada probolo u srcu, te je oko 3 000 ljudi prihvatilo dobru vijest i krstilo se (2:33).

11. Kako je Jehova omogućio brzo širenje dobre vijesti?

¹¹ Dobra vijest se širi (2:43–5:42). Jehova im je svaki dan pridruživao one koji su dolazili na put spasenja. Petar i Ivan su ispred hrama naišli na čovjeka koji je bio hrom od rođenja. “U ime Isusa Krista Nazarećanina, hodaj!” zapovjedio je Petar. Čovjek je odmah počeo ‘hodati, poskakivati i hvaliti Boga’. Petar je zatim pozvao narod da se pokaje i obrati, “da bi od lica Jehovina došla vremena okrepe”. Gnjevni zbog toga što Petar i Ivan naučavaju da je Isus uskrsnuo, vjerski su ih vođe uhvatili i zatvorili, no broj vjernika je porastao na oko 5 000 (3:6, 8, 19).

12. (a) Što su učenici odgovorili kad im se zapovjedilo da prestanu propovijedati? (b) Za što su Ananija i Safira bili kažnjeni?

¹² Sutradan su Petra i Ivana odveli pred židovske poglavare na ispitivanje. Petar je otvoreno svjedočio da je spasenje moguće samo preko Isusa Krista. Kad su židovski poglavari zapovjedili Petru i Ivanu da prestanu propovijedati, obojica su odvratila: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli” (4:19, 20). Oslobodili su ih, a svi su učenici neustrašivo propovijedali dobru vijest Božju. Zbog tadašnjih okolnosti učenici su svoje materijalne posjede smatrali zajedničkima te su ih prodavali i dobiveni novac dijelili koliko je kome bilo potrebno. No neki čovjek po imenu Ananija i njegova žena Safira prodali su imanje i potajno zadržali dio dobivenog novca, a ostatak poklonili pretvarajući se da su dali cjelokupni iznos. Petar ih je razotkrio te su na mjestu ostali mrtvi zbog toga što su pokušali prevariti Boga i sveti duh.

13. Za što su apostoli bili optuženi, kako su odgovorili na optužbe te što su i dalje činili?

¹³ Gnjevni vjerski vođe opet su apostole bacili u zatvor, no ovaj put ih je oslobodio Jehovin anđeo. Idući dan vjerski su ih vođe opet izveli pred Sudbeno vijeće i optužili da su ‘napunili Jeruzalem svojim učenjem’. Učenici su odgovorili: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” Iako su ih išibali i zaprijetili im, oni ipak nisu prestali propovijedati, nego su ‘svaki dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu’ (5:28, 29, 42).

14. Kako je došlo do toga da je Stjepan umro mučeničkom smrću?

¹⁴ Stjepanova mučenička smrt (6:1–8:1a). Stjepan je bio jedan od sedmorice koji su svetim duhom bili postavljeni da dijele hranu. Pored toga, on je upečatljivo svjedočio za istinu i toliko je bio revan za vjeru da su ga njegovi gnjevni protivnici izveli pred Sudbeno vijeće i optužili ga za hulu. U svojoj obrani Stjepan je najprije naveo koliko je dugo Jehova bio strpljiv s Izraelom. Zatim je zaključio neustrašivim riječima: ‘Ljudi tvrdokorni, vi se uvijek opirete svetom duhu, vi koji ste primili Zakon preko anđelâ, ali ga niste držali’ (7:51-53). Takve riječi nisu mogli podnijeti. Navalili su na njega, izveli ga iz grada i kamenovali. Savao je to promatrao i odobravao.

15. Do čega je doveo progon te kakvi su bili rezultati Filipovog propovijedanja?

¹⁵ Progoni, Savlovo obraćenje (8:1b–9:30). Tog je dana započeo velik progon skupštine u Jeruzalemu, pa su se svi učenici osim apostola rasijali po svoj zemlji. Filip je otišao u Samariju i ondje su mnogi prihvatili dobru vijest Božju. Petar i Ivan bili su iz Jeruzalema poslani k njima kako bi ti vjernici primili sveti duh ‘kad apostoli na njih polože ruke’ (8:18). Potom je anđeo poslao Filipa na put koji se iz Jeruzalema spušta u Gazu. Ondje je Filip sreo visokog dostojanstvenika s etiopskog dvora koji je sjedio u svojim kolima i čitao Izaijinu knjigu. Filip mu je objasnio proročanstvo koje je čitao i krstio ga.

16. Kako je došlo do Savlovog obraćenja?

¹⁶ U međuvremenu je Savao, “koji je još uvijek odisao prijetnjom i snažnom željom da pobije Gospodinove učenike”, pošao u Damask kako bi uhvatio sve “sljedbenike Puta”. Na putu ga je iznenada obasjala svjetlost s neba, te je pao na zemlju i oslijepio. Glas s neba rekao mu je: “Ja sam Isus, kojega ti progoniš.” Tri dana kasnije u Damasku mu je pomogao učenik imenom Ananija. Savlu se vratio vid, krstio se i ispunio svetim duhom, te postao revan i vješt propovjednik dobre vijesti (9:1, 2, 5). U tom zapanjujućem obratu događaja progonitelj je postao progonjen te je morao pobjeći kako bi spasio život, najprije iz Damaska, a potom iz Jeruzalema.

17. Kako je dobra vijest stigla neobrezanim neznabošcima?

¹⁷ Dobra vijest stiže neobrezanim neznabošcima (9:31–12:25). Potom je za skupštinu “nastupilo razdoblje mira u kojem se ona izgrađivala. I hodila je u strahu Jehovinom i u utjesi svetog duha, te je stalno rasla” (9:31). Petar je u Jopi uskrsnuo Tabitu (Dorku), kršćanku koju su svi voljeli, i odande je bio pozvan da ode u Cezareju, gdje ga je čekao stotnik imenom Kornelije. Propovijedao je Korneliju i njegovom domu te su postali vjernici, a potom je na njih bio izliven sveti duh. Uvidjevši da “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno”, Petar ih je krstio. Bili su to prvi neobrezani neznabošci (odnosno ne-Židovi) koji su se obratili na kršćanstvo. Potom je Petar ispričao braći u Jeruzalemu te novosti, te su braća slavila Boga (10:34, 35).

18. (a) Što se dogodilo u Antiohiji? (b) Do kakvog je progona došlo, no je li postigao svrhu?

¹⁸ Dobra se vijest brzo širila, a Barnaba i Savao poučavali su veliko mnoštvo ljudi u Antiohiji, “te su božanskom providnošću upravo u Antiohiji učenici prvi put nazvani kršćanima” (11:26). Opet je došlo do progona. Herod Agripa I dao je mačem pogubiti Ivanovog brata Jakova. Osim toga, bacio je Petra u zatvor, ali Jehovin ga je anđeo još jednom oslobodio. No zlom se Herodu loše pisalo! Budući da nije dao slavu Bogu, izjeli su ga crvi i umro je. A “riječ Jehovina sve je više rasla i širila se” (12:24).

19. Gdje je sve Pavao bio na svom prvom misionarskom putovanju i što je postigao?

¹⁹ Pavlovo prvo misionarsko putovanje, s Barnabom (13:1–14:28).d Barnabu i ‘Savla, zvanog i Pavao’, sveti duh je odvojio i poslao iz Antiohije (13:9). Na otoku Cipru mnogi su ljudi postali vjernici, uključujući i prokonzula Sergija Pavla. U Maloj Aziji obišli su još najmanje šest gradova i svagdje se dogodilo isto: neki su ljudi radosno prihvatili dobru vijest, a drugi su se tvrdoglavo protivili i okupljali ljude kako bi kamenovali Jehovine glasnike. Nakon što su u novoosnovanim skupštinama postavili starješine, Pavao i Barnaba vratili su se u sirijsku Antiohiju.

20. Kojom je odlukom riješen spor u vezi s obrezanjem?

²⁰ Rješavanje spora u vezi s obrezanjem (15:1-35). Kako je u skupštinu dolazilo sve više ljudi koji nisu bili Židovi, javilo se pitanje trebaju li se oni obrezati. Pavao i Barnaba obratili su se u vezi s time apostolima i starješinama u Jeruzalemu. Sastanku je predsjedao učenik Jakov, a odlučeno je da se braći pošalje pismo s tekstom njihove jednoglasne odluke: “Sveti duh i mi odlučili smo ne stavljati nikakvo dodatno breme na vas, osim ovoga što je potrebno: uzdržavati se od onoga što je žrtvovano idolima, od krvi, od udavljenoga i od bluda” (15:28, 29). To je pismo ohrabrilo i obradovalo braću u Antiohiji.

21. (a) Tko je pratio Pavla na njegovom drugom misionarskom putovanju? (b) Što se dogodilo u Makedoniji?

²¹ Pavlovo drugo putovanje, još se više širi dobra vijest (15:36–18:22).e “Nakon nekog vremena” Barnaba i Marko otplovili su na Cipar, a Pavao i Sila pošli su na put i prolazili Sirijom i Malom Azijom (15:36). U Listri se Pavlu pridružio mladi Timotej te su pošli u Troadu, grad na obali Egejskog mora. Ondje je Pavao u viđenju vidio čovjeka koji ga je molio: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” (16:9). Pavlu se pridružio Luka te su brodom pošli u Filipe, vodeći grad u Makedoniji. Ondje su Pavao i Sila bili bačeni u zatvor, što je dovelo do toga da je tamničar postao vjernik i krstio se. Kad su ih pustili, uputili su se u Solun. Ondje su ljubomorni Židovi nahuškali svjetinu na njih. Stoga su braća noću poslala Pavla i Silu u Bereju. Židovi u Bereji pokazali su se plemenitima jer su “svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma” kako bi u njima našli potvrdu da je ispravno ono što su učili (17:11). Ostavivši Silu i Timoteja u toj novoj skupštini, kao što je Luku bio ostavio u Filipima, Pavao je pošao na jug, u Atenu.

22. Kako je na ljude utjecao Pavlov mudar govor na Areopagu?

²² U tom gradu punom idola ponosni epikurejski i stoički filozofi rugali su se Pavlu govoreći za njega da je “brbljavac” i da “objavljuje neke tuđe bogove”, te su ga odveli na Areopag, odnosno Marsovo brdo. Mudro odabranim riječima Pavao je naveo razloge zašto je dobro tražiti pravog Boga, ‘Gospodara neba i zemlje’, koji jamči da će svima pravedno suditi preko čovjeka kojega je uskrsnuo od mrtvih. Spominjanje uskrsnuća podijelilo je ljude koji su ga slušali, i neki su postali vjernicima (17:18, 24).

23. Što je Pavao postigao u Korintu?

²³ Potom je Pavao otišao u Korint i ostao kod Akvile i Priscile te im se pridružio u izrađivanju šatora. Zbog protivljenja koje je doživio, prestao je propovijedati u sinagogi i počeo održavati sastanke u susjednoj kući, u domu Ticija Justa. Krisp, predstojnik sinagoge, postao je vjernik. Pavao je u Korintu ostao godinu i pol, a zatim je s Akvilom i Priscilom otišao u Efez i ondje ih ostavio te otišao u sirijsku Antiohiju. Tako je završio svoje drugo misionarsko putovanje.

24, 25. (a) Što se dogodilo u Efezu kad je Pavao krenuo na treće putovanje? (b) Što se dogodilo potkraj Pavlovog trogodišnjeg boravka u Efezu?

²⁴ Pavao ponovno posjećuje skupštine, treće putovanje (18:23–21:26).f Židov po imenu Apolon došao je iz Aleksandrije (Egipat) u Efez i počeo odvažno govoriti o Isusu, no Akvila i Priscila su uvidjeli da ga još treba poučiti prije nego pođe u Korint. Pavao je u to vrijeme bio na trećem putovanju te je došao u Efez. Kad je čuo da su neki vjernici bili kršteni samo Ivanovim krštenjem, Pavao im je objasnio da se trebaju krstiti u Isusovo ime. Zatim je krstio dvanaestak ljudi, a kad je položio ruke na njih, primili su sveti duh.

²⁵ Pavao je tri godine ostao u Efezu. U to je vrijeme “riječ Jehovina silno rasla i jačala”, a mnogi su ostavili štovanje božice Artemide, zaštitnice toga grada (19:20). Izrađivači srebrnih hramova uplašili su se da će im se zbog toga smanjiti zarada, pa su toliko uzbunili grad da je trebalo nekoliko sati da se svjetina raziđe. Ubrzo nakon toga Pavao je otišao u Makedoniju i Grčku, a putem je posjećivao vjernike.

26. (a) Koje je čudo Pavao učinio u Troadi? (b) Što je savjetovao efeškim starješinama?

²⁶ Pavao je tri mjeseca ostao u Grčkoj, a potom je preko Makedonije, gdje mu se Luka ponovno pridružio, krenuo natrag u Siriju. Otplovili su u Troadu. Ondje je Pavao držao govor, koji je potrajao do ponoći, a jedan je mladić zaspao i pao s prozora na drugom katu. Kad su ga dignuli, bio je mrtav, no Pavao ga je vratio u život. Idućeg dana Pavao i njegovi suputnici krenuli su u Jeruzalem, no Pavao je putem svratio u Milet, kako bi se sastao sa starješinama iz Efeza. Rekao im je da ga više neće vidjeti. Stoga je bilo jako važno da ti starješine predvode i pasu Božje stado, ‘u kojem ih je sveti duh postavio nadglednicima’! Podsjetio ih je na primjer koji im je pružio dok je bio među njima i potaknuo ih da bdiju te da ne štede sebe, nego da revno služe braći (20:28). Iako su ga braća nagovarala da ne ide u Jeruzalem, Pavao je nastavio put. Njegovi su se suputnici umirili riječima: “Neka bude Jehovina volja!” (21:14). Kad je Pavao izvijestio Jakova i starješine o tome kako je Bog blagoslovio njegovu službu među neznabošcima, jako su se obradovali.

27. Kako su Pavla dočekali u hramu?

²⁷ Pavao uhvaćen; na sudu (21:27–26:32). Pavla su neprijateljski dočekali kad se pojavio u hramu u Jeruzalemu. Židovi iz Azije nahuškali su sav grad protiv njega, te su ga rimski vojnici u zadnji čas spasili.

28. (a) Koje je sporno pitanje Pavao spomenuo pred Sudbenim vijećem i do čega je to dovelo? (b) Kamo je potom bio poslan?

²⁸ Tisućnik se zbunjeno pitao: Kako je došlo do tog meteža? Tko je taj Pavao? Kakav je zločin počinio? Budući da je bio rimski građanin, Pavao je izbjegao bičevanje kao način ispitivanja, te su ga odveli pred židovsko Sudbeno vijeće. Pavao je primijetio da su neki od članova Vijeća farizeji, a neki saduceji, pa je spomenuo sporno pitanje uskrsnuća, čime ih je okrenuo jedne protiv drugih. Kad se svađa članova Vijeća zaoštrila, rimski su vojnici morali oteti Pavla da ga Židovi ne rastrgaju. Noću su ga potajno poslali upravitelju Feliksu u Cezareju uz jaku vojnu pratnju.

29. Na kakvim je suđenjima i saslušanjima bio Pavao kad su ga optužili da podiže bunu te koji je priziv uložio?

²⁹ Pavao se pred Feliksom vješto branio od optužbe da je podizao bunu u narodu. No Feliks je zadržao Pavla nadajući se da će mu on ponuditi mito kako bi bio pušten. Prošle su dvije godine. Feliksa je kao upravitelj naslijedio Porcije Fest, te je bilo organizirano novo suđenje. Opet su bile iznesene teške optužbe, a Pavao je opet izjavio da je nevin. No Fest je, želeći ugoditi Židovima, predložio Pavlu da mu se u Jeruzalemu sudi pred njim. Nato je Pavao rekao: “Prizivam se na cara!” (25:11). Vrijeme je prolazilo. Na koncu je kralj Herod Agripa II došao u posjet Festu te je Pavao ponovno bio izveden u sudbenu dvoranu. Njegovo je svjedočanstvo bilo toliko snažno i uvjerljivo da mu je Agripa spontano rekao: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin!” (26:28). Agripa je također uvidio da je Pavao nevin te da je mogao biti pušten da se nije bio prizvao na cara.

30. Što se zbivalo na Pavlovom putovanju do vremena kad su stigli na Maltu?

³⁰ Pavao odlazi u Rim (27:1–28:31).g Pavao kao zatvorenik zajedno s drugima odlazi brodom na prvi dio putovanja u Rim. Puhao je protivan vjetar, pa su sporo plovili. U luci Miri ukrcali su se na drugi brod. Kad su stigli u Dobra Pristaništa, na Kreti, Pavao je preporučio da ondje prezime, no većina je predlagala da otplove odande. Ubrzo nakon što su se otisnuli od obale, zahvatio ih je snažan vjetar te su se prepustili da ih nosi. Nakon dva tjedna brod se nasukao i razbio na sprudu pred obalom Malte. Kao što je Pavao ranije zajamčio, nitko od 276 ljudi koji su bili na brodu nije izgubio život! Stanovnici Malte iskazali su nesvakidašnju ljubaznost, a te je zime Pavao čudotvornom silom Božjega duha izliječio mnoge od njih.

31. Tko je dočekao Pavla kad je došao nadomak Rimu i što je radio dok je bio u tom gradu?

³¹ Na proljeće je Pavao stigao nadomak Rimu, a braća su mu izašla u susret i dočekala ga na putu. Kad ih je vidio, Pavao je “zahvalio Bogu i ohrabrio se”. Iako je i dalje bio zatvorenik, Pavlu je bilo dopušteno stanovati u unajmljenoj kući s vojnikom koji ga je čuvao. Luka završava svoj izvještaj opisujući kako je Pavao rado primao sve koji su dolazili k njemu i “propovijedao im kraljevstvo Božje te naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom i bez ikakva ometanja” (28:15, 31).

32. Kako je Petar na Pedesetnicu i prije nje posvjedočio za istinitost hebrejskih knjiga Biblije?

³² Knjiga Djela apostolska zajedno s Evanđeljima potvrđuje da su hebrejske knjige Biblije vjerodostojan i nadahnut dio Božje Riječi. Prije Pedesetnice Petar je rekao da su se ispunila dva proročanstva koja je “sveti duh ustima Davidovim prorekao o Judi” (Djela 1:16, 20; Psal. 69:25; 109:8). A na dan Pedesetnice rekao je zapanjenom mnoštvu da su upravo bili svjedoci ispunjenja Joelovog proročanstva, kazavši: “To je ono što je rekao prorok Joel” (Djela 2:16-21; Joel 2:28-32; usporedi i Djela apostolska 2:25-28, 34, 35 sa Psalmom 16:8-11 i 110:1).

33. Kako su Petar, Filip, Jakov i Pavao potvrdili da su hebrejske knjige Biblije nadahnute od Boga?

³³ Jednom drugom prilikom Petar se opet pozvao na hebrejske knjige Biblije kako bi uvjerio narod okupljen u hramu. Prvo je citirao Mojsija, a zatim je rekao: “A i svi proroci koji su govorili od Samuela pa nadalje navješćivali su te dane.” Kasnije je pred Sudbenim vijećem citirao Psalam 118:22 kako bi ukazao na to da je Krist — kamen koji su oni odbacili — postao “kamen ugaoni” (Djela 3:22-24; 4:11). Filip je etiopskom dvoraninu objasnio kako se ispunilo proročanstvo iz Izaije 53:7, 8, a on je nakon toga ponizno zamolio Filipa da ga krsti (Djela 8:28-35). Slično tome, Petar je, svjedočeći Korneliju o Isusu, rekao: “O njemu svjedoče svi proroci” (10:43). Kad se raspravljalo o obrezanju, Jakov je svoju odluku potkrijepio riječima: “S tim su u skladu riječi Prorokâ, kao što je napisano” (15:15-18). Apostol Pavao također se pozivao na hebrejske knjige Biblije (26:22; 28:23, 25-27). Činjenica da su učenici i oni koji su slušali njihove riječi prihvaćali hebrejske knjige Biblije kao dio Božje Riječi, služi kao potvrda da su te knjige uistinu nadahnute od Boga.

34. Što Djela apostolska govore o ranokršćanskoj skupštini te je li današnja kršćanska skupština imalo drugačija?

³⁴ Djela apostolska odlično prikazuju kako je osnovana kršćanska skupština te kako je rasla uz pomoć svetog duha. U cijeloj ovoj uzbudljivoj knjizi vidimo kako je Bog blagoslovio širenje dobre vijesti, kako su prvi kršćani bili neustrašivi i radosni, kako su se nepokolebljivo suočili s progonima te kako su bili spremni služiti, što se najbolje vidi na primjeru Pavla, koji se odazvao na poziv da pođe propovijedati u stranu zemlju, Makedoniju (4:13, 31; 15:3; 5:28, 29; 8:4; 13:2-4; 16:9, 10). Današnja kršćanska skupština nije nimalo drugačija, jer i nju povezuju ljubav, jedinstvo i zajednički cilj u propovijedanju o “veličanstvenim djelima Božjim” pod vodstvom svetog duha (2:11, 17, 45; 4:34, 35; 11:27-30; 12:25).

35. Kako Djela apostolska pokazuju na koji način kršćani trebaju propovijedati i što je posebno važno pri svjedočenju?

³⁵ Djela apostolska pokazuju na koji način kršćani trebaju objavljivati Božje Kraljevstvo. Pavao je bio uzor u tome i rekao je: “Ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće.” Zatim je dodao: “Nego sam temeljito svjedočio.” Misao o ‘temeljitom svjedočenju’ ističe se u cijeloj knjizi, a posebno je naglašena u zaključnim recima, u kojima se Pavlova iskrena predanost propovijedanju i poučavanju, čak i u okovima, vidi iz ovih riječi: “I on im je govorio i temeljito svjedočio o kraljevstvu Božjem te im iz Mojsijevog zakona i Proroka iznosio uvjerljive dokaze o Isusu, od jutra do večeri.” Budimo i mi tako revni u propovijedanju o Kraljevstvu! (20:20, 21; 28:23; 2:40; 5:42; 26:22).

36. Koji Pavlov praktičan savjet trebaju primjenjivati i današnji nadglednici?

³⁶ Pavlov govor upućen efeškim nadglednicima sadrži mnogo praktičnih savjeta za današnje nadglednike. Budući da su postavljeni svetim duhom, vrlo je važno da ‘paze na sebe i na sve stado’ tako da se obzirno brinu za njega i čuvaju ga od okrutnih vukova koji ga žele progutati. To nije laka odgovornost! Nadglednici trebaju bdjeti i izgrađivati svoju duhovnost uz pomoć nadahnute Riječi, koju je Bog dao u svojoj nezasluženoj dobroti. Dok se trude pomagati slabima, trebaju “imati na umu riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: ‘Više usrećuje davati nego primati’” (20:17-35).

37. Kojom je taktičnom argumentacijom Pavao na Areopagu uspio uvjeriti slušatelje u ono o čemu je govorio?

³⁷ I u drugim prilikama Pavao je jasno objašnjavao temeljna biblijska učenja. Naprimjer, njegov govor pred stoicima i epikurejcima na Areopagu izvrstan je primjer logične argumentacije. Počeo je tako da je citirao natpis s jednog njihovog žrtvenika, “Bogu nepoznatome”, a zatim je te riječi iskoristio kako bi objasnio da jedini pravi Bog, Gospodar neba i zemlje, koji je od jednog čovjeka načinio sav ljudski rod, “nije daleko ni od koga od nas”. Zatim je citirao riječi njihovih pjesnika: “Čak smo i potomstvo njegovo”, da bi pokazao kako je nerazumno vjerovati da ljudi potječu od beživotnih idola, načinjenih od zlata, srebra ili kamena. Tako je Pavao taktično dokazao da je živi Bog Vrhovni Vladar. Tek na kraju svoga govora spomenuo je uskrsnuće, no ni tada nije spomenuo Krista. Uvjerljivo je objasnio da je jedini pravi Bog vladar nad svime, te su neki zbog toga postali vjernici (17:22-34).

38. Kakve će blagoslove doživjeti onaj tko proučava Bibliju na način opisan u Djelima apostolskim?

³⁸ Djela apostolska potiču nas na redovito, marljivo proučavanje ‘sveg Pisma’. Kad je Pavao došao propovijedati u Bereju, tamošnji su Židovi “svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako”, pa su nazvani ‘plemenitima’ (17:11). I danas revno proučavanje Biblije u suradnji s Jehovinom skupštinom na kojoj počiva njegov duh pomaže ljudima da se uvjere u istinitost Božje Riječi i steknu jaku vjeru. Takvim proučavanjem čovjek može ispravno razumjeti Božja uzvišena načela. Neka od tih načela lijepo su opisana u Djelima apostolskim 15:29. Taj redak navodi odluku vodećeg tijela, sastavljenog od apostola i starješina u Jeruzalemu, koja pokazuje da obrezanje nije zahtjev za duhovne Izraelce, no da im je izričito zabranjeno idolopoklonstvo, uzimanje krvi i blud.

39. (a) Što je učenicima dalo snage da se suoče s progonima? (b) Kojim su neustrašivim odgovorom dali odlično svjedočanstvo? Do čega je to dovelo?

³⁹ Ti su prvi učenici savjesno proučavali nadahnute knjige Biblije te su ih mogli citirati i primijeniti prema potrebi. Dobro poznavanje Božje Riječi i sveti duh davali su im snage da izdrže okrutne progone. Petar i Ivan pružili su dobar primjer svim vjernim kršćanima kad su neustrašivo odgovorili poglavarima koji su im se protivili: “Prosudite sami je li pravo pred Bogom da slušamo vas, a ne Boga! Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli.” A kad su ih ponovno doveli pred Sudbeno vijeće, koje im je ‘strogo naredilo’ da ne naučavaju u Isusovo ime, oni su jasno odgovorili: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” Taj neustrašivi odgovor bio je odlično svjedočanstvo tim poglavarima te je potaknuo Gamalijela, uvaženog učitelja Zakona, da kaže poznate riječi u korist slobode vjeroispovijesti, što je dovelo do toga da su apostoli bili pušteni (4:19, 20; 5:28, 29, 34, 35, 38, 39).

40. Kako nas Djela apostolska potiču da temeljito svjedočimo o Kraljevstvu?

⁴⁰ Jehovinom veličanstvenom naumu u vezi s Kraljevstvom, koji se kao glavna misao provlači kroz cijelu Bibliju, pridaje se velik naglasak u Djelima apostolskim. Na početku knjiga opisuje Isusa kako tijekom četrdeset dana prije svog uzlaska na nebo ‘govori o kraljevstvu Božjem’. Kad su ga učenici upitali kada će obnoviti Kraljevstvo, Isus im je rekao da prije nego što se to dogodi oni trebaju biti njegovi svjedoci sve do kraja Zemlje (1:3, 6, 8). Najprije u Jeruzalemu, a zatim i drugdje, učenici su nepokolebljivo i neustrašivo propovijedali o Kraljevstvu. Kad je počeo progon, Stjepan je bio kamenovan, a mnogi su učenici pobjegli u druge krajeve (7:59, 60). Zapisano je da je Filip imao velikog uspjeha u objavljivanju ‘dobre vijesti o kraljevstvu Božjem’ u Samariji te da su Pavao i njegovi suradnici propovijedali o Kraljevstvu u Maloj Aziji, Korintu, Efezu i Rimu. Svi ti prvi kršćani bili su izvrstan primjer jer su se postojano uzdali u Jehovu i u podršku njegovog duha (8:5, 12; 14:5-7, 21, 22; 18:1, 4; 19:1, 8; 20:25; 28:30, 31). Kad razmišljamo o njihovoj neslomljivoj revnosti i hrabrosti te kako je Jehova bogato blagoslovio njihov trud, to nas snažno potiče da i mi vjerno i ‘temeljito svjedočimo o kraljevstvu Božjem’ (28:23).