Savao — Gospodinova izabrana posuda

SAVAO iz Tarza bio je ubilački nastrojen protivnik Kristovih sljedbenika. No Gospodin mu je namijenio drugačiju budućnost. Savao je trebao postati izvanredan predstavnik same one tvari kojoj se toliko snažno protivio. Isus je rekao: “Jer mi je on [Savao] sud iz[a]brani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izraelove” (Djela apostolska 9:15).

Život koji je Savao proveo kao “nasilnik” u potpunosti se promijenio kada mu je pokazano milosrđe i kada je postao ‘izabrana posuda’ Gospodina Isusa Krista (1. Timoteju 1:12, 13, St). Energija koja ga je motivirala na sudjelovanje u kamenovanju Stjepana i u drugim napadima na Isusove učenike usmjerena je u sasvim drugačije ciljeve kada je Savao postao kršćanski apostol Pavao. Isus je u Savlu očito vidio poželjne karakterne osobine. Koje osobine? Tko je bio Savao? Zašto je zbog svog porijekla bio prikladan za unapređivanje pravog obožavanja? Možemo li nešto naučiti iz njegovog iskustva?

Savlovo obiteljsko porijeklo

Savao je u vrijeme ubojstva Stjepana, nedugo nakon Pentekosta 33. n. e., bio ‘mladić’. Kad je pisao Filemonu oko 60-61. n. e., bio je “starac” (Djela apostolska 7:58; Filemonu 9). Izučavatelji navode da je, prema drevnom računanju godina života, ‘mladić’ vjerojatno bio osoba između 24 i 40 godina, dok je “starac” imao od 50 do 56 godina. Stoga je Savao vjerojatno rođen samo nekoliko godina nakon Isusovog rođenja.

Židovi su u to vrijeme živjeli u mnogim dijelovima svijeta. Osvajanja, ropstvo, deportiranja, trgovina i svojevoljna migracija bili su razlozi njihovog raseljavanja iz Judeje. Iako je njegova obitelj pripadala raseljenim Židovima, Savao ističe njihovu lojalnost Zakonu kad kaže da je bio “obrezan osmi dan, od roda Izraelova, koljena Benjaminova, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farizej”. Savao je imao isto izvorno hebrejsko ime kao i istaknuti član njegovog plemena — prvi izraelski kralj. Budući da je rođen kao Rimljanin, Savao iz Tarza imao je i latinsko ime, Paulus (Filipljanima 3:5; Djela apostolska 13:21; 22:25-29).

To što je Savao rođen kao Rimljanin značilo je da je jedan od njegovih muških predaka stekao pravo građanstva. Kako? Za to postoji nekoliko mogućnosti. Osim što se građanstvo moglo naslijediti, moglo se dati pojedincima ili grupama ljudi zbog određenih zasluga, zbog određene političke podesnosti ili kao nagrada za neku izvanrednu službu državi. Rob koji je mogao kupiti svoju slobodu od nekog Rimljanina, ili rob koga je oslobodio neki rimski građanin, i sam bi postao Rimljanin. Isto bi bilo i s veteranom pomoćnih četa nakon što bi bio otpušten iz rimskih legija. S vremenom su i osobe koje su rodom iz rimskih kolonija i koje su tamo živjele mogle postati građani. Isto tako, kaže se da se u određenim periodima građanstvo kupovalo za velike novčane svote. Kako je Savlova obitelj dobila građanstvo i dalje je nepoznato.

No znamo da je Savao bio iz Tarza, glavnog i istaknutog grada rimske provincije Cilicije (danas u južnoj Turskoj). Iako je u tom području živio velik broj Židova, tamošnji je život Savla izložio i ne-židovskoj kulturi. Tarz je bio velik i cvatući grad poznat kao centar helenističkog, odnosno grčkog, učenja. Procjenjuje se da je u prvom stoljeću imao između 300 000 i 500 000 stanovnika. Bio je trgovački centar, a nalazio se na glavnoj cesti između Male Azije, Sirije i Mezopotamije. Tarz je svoje blagostanje dugovao trgovini i plodnosti okolne ravnice, u kojoj je uglavnom uspijevalo žito, vinova loza i lan. Iz njegove rastuće tekstilne industrije potjecala je tkanina od kozje dlake od koje su se izrađivali šatori.

Savlovo obrazovanje

Savao, ili Pavao, financirao je svoje misionarske aktivnosti i brinuo se za sebe, pošteno zarađujući time što je izrađivao šatore (Djela apostolska 18:2, 3; 20:34). Izrađivanje šatora bio je tipičan zanat u njegovom rodnom gradu, Tarzu. Savao je taj zanat vjerojatno naučio u djetinjstvu od svog oca.

Savlovo znanje jezika — naročito njegovo vladanje grčkim, pučkim jezikom Rimskog Carstva — također se pokazalo dragocjenim u njegovom misionarskom djelu (Djela apostolska 21:37–22:2). Analitičari njegovih spisa kažu da je njegov grčki izvrstan. Njegov vokabular nije klasičnog stila niti je literaran, već je, za razliku od toga, sličan jeziku Septuaginte, grčkom prijevodu Hebrejskih pisama koja je često citirao ili parafrazirao. Na temelju tog dokaza različiti izučavatelji pretpostavljaju da je Savao dobio barem temeljito osnovno obrazovanje iz grčkog jezika, i to vjerojatno u židovskoj školi. “U drevna vremena bolje obrazovanje — naročito obrazovanje iz grčkog — nije bilo besplatno; obično je zahtijevalo određenu materijalnu potporu”, kaže izučavatelj Martin Hengel. Dakle, Savlovo obrazovanje pokazuje da je potjecao iz neke ugledne obitelji.

Savao je vjerojatno s 13 godina, ili manje, nastavio svoje školovanje u Jeruzalemu, nekih 840 kilometara od svog doma. Bio je poučavan kod nogu Gamalijela, poznatog i visoko cijenjenog učitelja farizejskih predaja (Djela apostolska 22:3; 23:6). To školovanje, koje se može usporediti s današnjim sveučilišnim obrazovanjem, otvaralo je mogućnost da se postane istaknuta ličnost judaizma.a

Dobro iskorištene sposobnosti

Budući da je rođen u židovskoj obitelji u helenističkom i rimskom gradu, Savao je pripadao trima svjetovima. Kozmopolitsko višejezično okruženje nesumnjivo mu je pomoglo da postane “svima (...) sve” (1. Korinćanima 9:19-23). Kasnije je zbog svog rimskog građanstva mogao zakonski braniti svoju službu i odnijeti dobru vijest pred najviši autoritet u Rimskom Carstvu (Djela apostolska 16:37-40; 25:11, 12). Naravno, Savlovo porijeklo, obrazovanje i osobnost bili su poznati uskrsnulom Isusu, koji je rekao Ananiji: “Idi, jer mi je on sud iz[a]brani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izraelove. A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje” (Djela apostolska 9:13-16). Kada se Savlova revnost usmjerila u ispravnom pravcu, postala je sredstvo širenja poruke o Kraljevstvu u dalekim područjima.

To što je Isus izabrao Savla za poseban zadatak bio je jedinstven događaj u kršćanskoj povijesti. Pa ipak, svi današnji kršćani imaju svoje sposobnosti i osobine koje se mogu djelotvorno koristiti u širenju dobre vijesti. Kad je Savao shvatio što Isus želi od njega, nije oklijevao. Učinio je sve što je mogao da bi promicao interese Kraljevstva. Činiš li to i ti?

[Bilješka]

[Okvir/slika na stranici 30]

Popis i potvrda rimskog građanstva

Popisivanje zakonite djece rimskih građana utemeljio je August s dva statuta koji su stupili na snagu 4. i 9. n. e. Popisivanje se moralo obaviti unutar 30 dana od dana rođenja. U provincijama je obitelj trebala dati izjavu pred sucem u odgovarajućem uredu za popis stanovništva, potvrđujući da je dijete zakonito i da ima rimsko građanstvo. Upisivali su se i imena roditelja, spol i ime djeteta te datum rođenja. Čak i prije uvođenja ovih zakona, u svim rimskim općinskim upravama, kolonijama i prefekturama popis građana obnavljao se svakih pet godina putem cenzusa.

Stoga se status mogao dokazati zbirkama ispravno pohranjenih dokumenata. Ovjerene kopije takvih spisa moglo se dobiti u obliku nosivih drvenih diptiha (sklopivih pločica). Prema mišljenju nekih izučavatelja, kad je Pavao tvrdio da ima rimsko građanstvo, možda je priložio neku potvrdu kao dokaz toga (Djela apostolska 16:37; 22:25-29; 25:11). Budući da se rimsko građanstvo smatralo gotovo “svetom odlikom” i osobi je davalo mnoge prednosti, krivotvorenje takvih dokumenata bio je izrazito ozbiljan prekršaj. Falsificiranje nečijeg statusa bilo je kažnjivo smrću.

[Zahvala]

Historic Costume in Pictures/Dover Publications, Inc., New York

[Okvir/slika na stranici 31]

Savlovo rimsko ime

Svaki muški rimski građanin imao je barem tri sastavna dijela svog imena. Imao je ime, prezime (vezano uz svoje pleme, ili gens) i nadimak. Jedan poznati primjer je Gaj Julije Cezar. Iako Biblija ne navodi puna rimska imena, svjetovni izvori kažu da je Agripa bio Marko Julije Agripa. Galion je bio Lucije Junije Galion (Djela apostolska 18:12; 25:13). Biblijski primjeri korištenja posljednja dva od ukupno tri imena osobe jesu Poncije Pilat (donji natpis), Sergije Pavao, Klaudije Lizija i Porcije Fest (Djela apostolska 4:27; 13:7; 23:26; 24:27).

Ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je Paulus bilo Savlovo ime ili nadimak. Nije bilo neobično neformalno dodati drugo ime kojim su osobu zvali članovi obitelji i poznanici. Druga je mogućnost bila da se nerimsko ime, kao što je Savao, koristi kao neka zamjena. “[Savao] nikada ne bi prošlo kao rimsko ime”, kaže jedan izučavatelj, “ali kao rodno ime, dano kao signum rimskom građaninu, zaista bi pristajalo jako dobro.” Ovisno o situaciji, u višejezičnim područjima čovjek je mogao odrediti koje će od svojih imena koristiti.

[Zahvala]

Fotografija Israel Museuma, ©Israel Antiquities Authority