“Tražite Jehovu i silu njegovu”

 1. Što je moć, i kako je ljudi koriste?

RIJEČ moć ima nekoliko značenja, naprimjer može se odnositi na posjedovanje kontrole, autoriteta ili utjecaja na druge; na sposobnost djelovanja ili izvršavanja; fizičku moć (snagu); ili mentalnu odnosno moralnu djelotvornost. Ljudi nemaju baš dobru reputaciju kad je u pitanju korištenje moći. Povjesničar lord Acton je, govoreći o moći u rukama političara, rekao sljedeće: “Moć često kvari ljude, a apsolutna moć apsolutno kvari.” Suvremena povijest obiluje primjerima koji pokazuju da su riječi lorda Actona u najvećem broju slučajeva istinite. Tijekom 20. stoljeća ‘čovjek je vladao nad čovjekom na njegovo zlo’ kao nikada ranije (Propovjednik 8:9). Korumpirani diktatori do krajnosti su zloupotrebljavali svoju moć i uništili živote milijuna ljudi. Moć koja nije pod kontrolom ljubavi, mudrosti i pravde vrlo je opasna.

 2. Objasni kako druge božanske osobine utječu na način kako Jehova koristi svoju moć.

² Za razliku od mnogih ljudi, Bog uvijek koristi svoju moć u korisnu svrhu. “Oči Jehovine gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima [“u korist onih”, NS] kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9). Jehova svoju moć primjenjuje kontrolirano. Strpljivost potiče Boga da čeka s uništenjem zlih kako bi im pružio priliku da se pokaju. On iz ljubavi daje da Sunce sja svim vrstama ljudi — pravednima i nepravednima. Pravda će ga potaknuti da na koncu upotrijebi svoju bezgraničnu moć kako bi uništio onoga koji ima mogućnosti da prouzroči smrt, Sotonu Đavla (Matej 5:44, 45; Hebrejima 2:14; 2. Petrova 3:9).

 3. Zašto je Božja svemoguća moć razlog da se uzdamo u njega?

³ Strahopoštovanja vrijedna moć našeg nebeskog Oca razlog je za povjerenje i pouzdanje — kako u njegova obećanja tako i u njegovu zaštitu. Kada se maleno dijete drži za ruku svog oca, ono se osjeća sigurno među nepoznatim ljudima, jer zna da otac neće dozvoliti da mu se išta dogodi. Slično tome, naš će nas nebeski Otac, koji ‘ima moć da spasi’, zaštititi od svake trajne štete budemo li hodili s njim (Izaija 63:1, Ša; Mihej 6:8). Osim toga, kao dobar Otac, Jehova uvijek ispunjava svoja obećanja. Njegova bezgranična moć jamči nam da će njegova ‘riječ sretno završiti ono na što je pošalje’ (Izaija 55:11; Titu 1:2).

 4, 5. (a) Kakav je bio ishod kada je kralj Aza pokazao bezuvjetno pouzdanje u Jehovu? (b) Što bi nam se moglo dogoditi ako se oslanjamo na to da će nam ljudi pružiti rješenja za naše probleme?

⁴ Zašto je toliko važno da smo odlučni nikada ne izgubiti iz vida tu zaštitu koju nam pruža naš nebeski Otac? Zato što nam se može dogoditi da nas okolnosti toliko shrvaju da zaboravimo gdje je naš pravi izvor zaštite. To je vidljivo iz primjera kralja Aze, čovjeka koji se većinom uzdao u Jehovu. Za vrijeme Azine vladavine Judu je napala milijunska vojska Etiopljana. Uviđajući da je u vojnom pogledu prednost na strani njegovih neprijatelja, Aza se molio: “Jehova, tebi je ništa pomoći množini ili nejakomu; pomozi nam, Jehova Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime dođosmo na ovo mnoštvo. Jehova, ti si Bog naš, ne daj da može što na te čovjek” (2. Dnevnika 14:11). Jehova je uslišio Azinu molbu i dao mu sigurnu pobjedu.

⁵ Međutim, nakon mnogih godina vjerne službe, Azino je pouzdanje u Jehovinu moć spašavanja oslabilo. Kako bi izbjegao opasnost koja mu je prijetila od vojske sjevernog izraelskog kraljevstva, on se za pomoć obratio Siriji (2. Dnevnika 16:1-3). Iako je, istina, zahvaljujući mitu koje je dao sirijskom kralju Ben-Adadu bila otklonjena opasnost koja je Judi prijetila od Izraela, Aza je svojim savezom sa Sirijom pokazao da nije imao dovoljno pouzdanja u Jehovu. Prorok Hananije ga je otvoreno upitao: “Nisu li Etiopljani i Libijci imali velike vojske s vrlo mnogo kola i konjanika? pa kad si se pouzdao u Jehovu, dade ti ih u ruke” (2. Dnevnika 16:7, 8). Pa ipak, Aza nije želio prihvatiti taj ukor (2. Dnevnika 16:9-12). Kada se nađemo u problemima, nemojmo se oslanjati na ljudska rješenja. Umjesto toga, pokažimo pouzdanje u Boga, jer pouzdanje u ljudsku moć neminovno vodi do razočaranja (Psalam 146:3-5).

 6. Zašto bismo trebali ‘tražiti Jehovu i njegovu silu’?

⁶ Jehova može dati snagu svojim slugama i zaštititi ih. Biblija nas hrabri da ‘tražimo Jehovu i njegovu silu’ (Psalam 105:4). Zašto? Zato što će, budemo li činili stvari uz pomoć Božje sile, naša snaga služiti drugima na korist, a ne na štetu. Nema boljeg primjera za to od Isusa Krista, koji je činio mnoga čuda pomoću ‘Jehovine moći’ (Luka 5:17). Isus se mogao posvetiti stjecanju bogatstva, slave ili je čak mogao postati svemoćan kralj (Luka 4:5-7). No umjesto toga, on je moć koju mu je Bog dao koristio za obučavanje i poučavanje, pomaganje i liječenje (Marko 7:37; Ivan 7:46). Kakav li je to odličan primjer za nas!

 7. Koje vrlo važno svojstvo razvijamo ako stvari činimo pomoću Božje snage, a ne svoje vlastite?

⁷ Osim toga, kada činimo stvari pomoću ‘snage koju daje Bog’, to će nam pomoći da budemo ponizni (1. Petrova 4:11). Ljudi koji sami žele biti moćni postaju uobraženi. Tipičan primjer toga je asirski kralj Azarhadon, koji je hvalisavo izjavio: “Ja sam moćan, ja sam svemoćan, ja sam heroj, ja sam silan, ja sam veličanstven.” Za razliku od toga, Jehova je “izabrao ono što je slabo u očima svijeta, da bi posramio ono što je jako”. Stoga pravi kršćanin ako se hvali, hvali se u Jehovi, jer zna da ono što je učinio nije učinio vlastitom snagom. Ako se ‘ponizimo pod Božju moćnu ruku’, tada ćemo biti istinski uzvišeni (1. Korinćanima 1:26-31; 1. Petrova 5:6).

 8. Što moramo prije svega činiti da bismo dobili snagu od Jehove?

⁸ Na koji način crpimo Božju snagu? Prije svega, moramo je tražiti u molitvi. Isus je zajamčio svojim učenicima da će njegov Otac dati svetog duha onima koji ga traže (Luka 11:10-13). Sjeti se kakvu su snagu dobili Kristovi učenici kada su odlučiti slušati Boga, a ne vjerske vođe koji su im zapovjedili da prestanu svjedočiti o Isusu. Kad su se molili Jehovi za pomoć, njihova je iskrena molitva bila uslišana i sveti duh im je dao snage da nastave odvažno propovijedati dobru vijest (Djela apostolska 4:19, 20, 29-31, 33).

 9. Navedi što je drugi izvor duhovne snage i ispričaj biblijski primjer iz kojeg je vidljiva djelotvornost tog izvora.

⁹ Kao drugo, duhovnu snagu možemo crpsti iz Biblije (Hebrejima 4:12). Koliku moć ima Božja riječ jasno se pokazalo u vrijeme kralja Jozije. Premda je ovaj judejski kralj već bio odstranio poganske idole iz zemlje, neočekivani pronalazak Jehovinog Zakona u hramu potaknuo ga je da počne još intenzivnije provoditi taj program čišćenja.a Nakon što je Jozija osobno narodu pročitao Zakon, čitava je nacija sklopila savez s Jehovom te je pokrenuta još jedna, žešća akcija protiv idolopoklonstva. Jozijina je reforma imala dobar ishod, jer “svega vijeka njegova ne odstupiše od Jehove” (2. Dnevnika 34:33).

10. Koji je treći način na koji možemo crpsti snagu od Jehove, i zašto je vrlo važan?

¹⁰ Kao treće, snagu od Jehove crpimo putem druženja s kršćanima. Pavao je ohrabrio kršćane da redovito prisustvuju sastancima kako bi se “poticali na ljubav i dobra djela” i hrabrili jedni druge (Hebrejima 10:24, 25). Kada je Petar bio čudom oslobođen iz zatvora, želio je biti sa svojom braćom te je otišao ravno do kuće majke Ivana Marka, gdje ih se “dosta skupilo i molilo” (Djela apostolska 12:12). Naravno, svi su oni mogli ostati kod kuće i tamo se moliti. No odlučili su se sastati da bi se molili i hrabrili tijekom tog teškog vremena. Pavao je potkraj svog dugog i opasnog puta u Rim susreo neku braću u Puteolima, a kasnije i još neke koji su mu doputovali u susret. Kako je reagirao? “Kad ih je [ove posljednje] Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se” (Djela apostolska 28:13-15). On je bio ojačan time što je ponovno bio u društvu sukršćana. I mi možemo crpsti snagu iz druženja sa sukršćanima. Dok se god možemo slobodno sastajati, ne smijemo pokušavati sami hoditi tijesnim putem koji vodi u život (Priče Salamunove 18:1; Matej 7:14).

11. Navedi neke okolnosti u kojima je naročito potrebna “snaga koja nadilazi uobičajenu”.

¹¹ Ako se redovito molimo, proučavamo Božju Riječ i sastajemo sa suvjernicima, tada ćemo ‘jačati u Gospodinu i u moći njegove snage’ (Efežanima 6:10). Nema sumnje u to da nam je svima potrebna ‘moć u Gospodinu’. Neki od nas imaju bolesti koje oduzimaju snagu, drugi osjećaju staračke tegobe ili pate zbog gubitka životnog suputnika (Psalam 41:3). Treći pak podnose protivljenje nevjerujućeg bračnog druga. Roditelji, a naročito samohrani roditelji, osjećaju možda da je iscrpljujuća odgovornost raditi na poslu s punim radnim vremenom i istovremeno podizati obitelj. Mladim je kršćanima potrebna snaga da se odupru pritisku svojih vršnjaka te da odbiju drogu i nemoralne postupke. Nitko se ne bi smio ustručavati tražiti od Jehove ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ kako bi se nosio s takvim izazovima (2. Korinćanima 4:7).

12. Kako nam Jehova daje snagu u kršćanskoj službi?

¹² Nadalje, Jehova svojim slugama daje snagu kada izvršavaju svoju službu. U Izaijinom proročanstvu čitamo sljedeće: “On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krepost. (...) Koji se nadaju Jehovi, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Izaija 40:29-31). Apostol Pavao je osobno dobio snagu da izvrši svoju službu. Zahvaljujući tome njegova je služba bila djelotvorna. Kršćanima u Solunu napisao je: “Dobra vijest koju propovijedamo nije [se] među vama pojavila samo s riječju nego i sa snagom i sa svetim duhom” (1. Solunjanima 1:5). Njegovo je propovijedanje i poučavanje imalo takvu snagu da je potaknulo ljude koji su ga slušali da učine velike promjene u svom životu.

13. Što je Jeremiji dalo snage da ustraje unatoč protivljenju?

¹³ Kada se suočimo s duhom ravnodušnosti na svom području — području na kojem smo možda godinama uvijek iznova propovijedali bez nekih većih rezultata — mogli bismo se obeshrabriti. Jeremiju je na sličan način obeshrabrilo protivljenje, ismijavanje i ravnodušnost na koje je naišao. “Neću [Boga] više spominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo”, rekao je sam sebi. Ali nije mogao šutjeti. Njegova mu je poruka ‘bila kao oganj razgorio, zatvoren u njegovim kostima’ (Jeremija 20:9). Što mu je dalo novu snagu usprkos mnogim teškim okolnostima? “Jehova [je bio] sa mnom kao strašan junak”, rekao je Jeremija (Jeremija 20:11). Jeremija je shvaćao kako je životno važna njegova poruka i zadatak koji je dobio od Boga i zbog toga je povoljno reagirao na Jehovino ohrabrenje.

14. (a) Kakvu moć ima jezik? (b) Navedi primjere koji pokazuju kakva se šteta može nanijeti jezikom.

¹⁴ Nije sva moć koju posjedujemo izravno od Boga. Naprimjer, jezik ima moć raniti i liječiti. “Smrt je i život u vlasti jeziku”, upozorava Salamun (Priče Salamunove 18:21). Posljedice kratkog razgovora između Sotone i Eve jasno pokazuju koliko se štete može nanijeti riječima (1. Mojsijeva 3:1-5; Jakov 3:5). I mi možemo svojim jezikom izazvati veliku štetu. Ponižavajuće primjedbe upućene nekoj djevojci na račun njene težine mogle bi je gurnuti na put prema anoreksiji. Nepromišljeno ponavljanje neke klevetničke izjave moglo bi razoriti dugogodišnje prijateljstvo. Da, jezik treba držati pod kontrolom.

15. Kako možemo koristiti svoj jezik da bismo izgrađivali i liječili?

¹⁵ Međutim, koliko jezik može rušiti, toliko može i izgrađivati. Jedna biblijska poslovica kaže: “Ima tko govori kao da mač probada, a jezik je mudrih lijek” (Priče Salamunove 12:18). Mudri kršćani koriste moć svog jezika da bi tješili potištene i ožalošćene. Suosjećajne riječi mogu ohrabriti tinejdžere koji se bore sa štetnim pritiskom vršnjaka. Obzirne riječi mogu uvjeriti ostarjelu braću i sestre da su još uvijek potrebni i voljeni. Dobronamjerne riječi mogu uljepšati dan onima koji su bolesni. A što je najvažnije, svoj jezik možemo koristiti kako bismo svima koji žele slušati prenijeli snažnu poruku o Kraljevstvu. Imat ćemo snage za objavljivanje Božje Riječi budemo li to činili sa srcem. Biblija kaže: “Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš učiniti” (Priče Salamunove 3:27).

16, 17. Kako mogu starješine, roditelji te muževi i žene oponašati Jehovu prilikom primjenjivanja autoriteta koji im je Bog povjerio?

¹⁶ Iako je svemoćan, Jehova s ljubavlju vlada skupštinom (1. Ivanova 4:8). Oponašajući njega, kršćanski nadglednici s ljubavlju vode brigu o Božjem stadu — primjenjujući, a ne zloupotrebljavajući svoj autoritet. Istina, nadglednici ponekad moraju ‘ukoriti, prekoriti, opomenuti’, no to čine “sa svom dugotrpljivošću i vještinom poučavanja” (2. Timoteju 4:2). Stoga starješine neprestano imaju na umu riječi koje je apostol Petar napisao onima koji imaju autoritet u skupštini: “Pasite Božje stado koje vam je povjereno, ne pod prisilom, nego dragovoljno; niti iz ljubavi prema nepoštenom dobitku, nego gorljivo; niti kao da gospodarite nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego budite primjeri stadu” (1. Petrova 5:2, 3; 1. Solunjanima 2:7, 8).

¹⁷ Roditelji i muževi također imaju autoritet koji im je Jehova povjerio i snagu tog autoriteta trebali bi koristiti zato da pomažu, odgajaju i pokazuju brigu punu ljubavi (Efežanima 5:22, 28-30; 6:4). Iz Isusovog je primjera vidljivo da se autoritet može primjenjivati i djelotvorno i s ljubavlju. Ako je stega uravnotežena i dosljedna, djeca neće klonuti duhom (Kološanima 3:21). Brakovi bivaju jači kada kršćanski muževi s ljubavlju primjenjuju svoje poglavarstvo i kada žene duboko poštuju svog muža kao poglavara, a ne da idu iznad uloga koje im je Bog dodijelio kako bi dominirali ili provodili svoju volju (Efežanima 5:28, 33; 1. Petrova 3:7).

18. (a) Kako bismo trebali oponašati Jehovin primjer kad je u pitanju kontroliranje gnjeva? (b) Što bi osobe koje imaju autoritet trebale nastojati usaditi u one koji su im povjereni na brigu?

¹⁸ Oni koji imaju autoritet u obitelji i u skupštini trebali bi posebno paziti na to da kontroliraju svoj gnjev, jer gnjevom se ne usađuje ljubav, nego strah. Prorok Nahum je rekao: “Jehova je spor na gnjev i velike je moći” (Nahum 1:3; Kološanima 3:19). Kontroliranje svog gnjeva pokazatelj je snage, dok je davanje oduška gnjevu znak slabosti (Priče Salamunove 16:32). Kako u obitelji tako i u skupštini cilj je usađivati ljubav — ljubav prema Jehovi, ljubav prema drugim ljudima i ljubav prema ispravnim načelima. Ljubav je najsnažnija veza jedinstva i najsnažnija motivacija za činjenje onoga što je ispravno (1. Korinćanima 13:8, 13; Kološanima 3:14).

19. Kakvo nam utješno jamstvo pruža Jehova, i kako bismo mi trebali reagirati na to?

¹⁹ Poznavati Jehovu znači biti svjestan njegove moći. Jehova je preko Izaije rekao: “Ne znaš li? nisi li čuo da Bog vječni Jehova, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje [“ne malakše”, Ša]” (Izaija 40:28). Jehovina je snaga neiscrpna. Ako se oslonimo na njega, a ne na sebe, neće nas napustiti. On nam jamči: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje” (Izaija 41:10). Kako bismo mi trebali reagirati na brigu koju nam s ljubavlju pokazuje? Poput Isusa, uvijek koristimo svu snagu koju dobivamo od Jehove kako bismo pomagali i izgrađivali. Držimo svoj jezik pod kontrolom kako ne bi štetio, već liječio. I uvijek ostanimo duhovno budni, stojmo čvrsto u vjeri i budimo jaki crpeći snagu od našeg Veličanstvenog Stvoritelja, Jehove Boga (1. Korinćanima 16:13).