“Ruka Jehovina bila je s njima”
“Tako se riječ Gospodnja (Jehovina, NS) silno nastavila širiti i pokazivati svoju snagu” (DJELA APOSTOLSKA 19:20, ST).
1. a) Na što su se žalili neprijatelji prvog kršćanstva u prvom stoljeću naše ere? b) Što se događalo svagdje gdje je misionar Pavao objavljivao dobru vijest, ali kako je uvijek bilo s prvim kršćanima?
PROŠLO je preko 1 900 godina, kako su se neprijatelji kršćanske vijesti i protivnici misionara, apostola Pavla žalili: “Došli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet!... Svi ovi ljudi rade protiv carskih odredaba, tvrdeći da ima drugi kralj, neki Isus!” (Djela apostolska 17:6, 7, ST). Gdje god je kršćanski misionar Pavao objavljivao dobru vijest o Jehovinom Kraljevstvu, razdražila je duhove, a često je uslijedilo i progonstvo. I ostali prvi kršćani podnosili su progone. Ali, uvijek je “ruka Jehovina bila s njima” (Djela apostolska 11:21, NS).
2. Tko je i kako dozvao u život kršćansku misionarsku službu?
2 Tko je dozvao u život važnu kršćansku misionarsku službu? Bio je to Isus, jedinstveni čovjek koji je na izvanredan način širio jednu snažnu vijest. Prisjetimo se da se Isus, Sin Božji obratio Židovima upadljivom objavom Božjeg Kraljevstva. Ali, oni su bili zainteresirani samo za svoje spasenje, nadajući se da će ga postići djelima Zakona (Matej 4:17; Luka 8:1; 11:45, 46).
“Svim narodima”
3. Koje Isusovo proročanstvo je iznenadilo Isusove židovske učenike i zašto?
3 Stoga si možemo predstaviti kako su iznenađeni bili Isusovi židovski učenici kad im je četiri dana prije svoje smrti rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj.” Učenici su se nesumnjivo pitali kako će oni ikada tu dobru vijest propovijedati “svim narodima”. Kako bi ta mala skupština vjernika mogla svladati tako ogroman zadatak? (Matej 24:14; Marko 13:10).
4. Koju je zapovijed dao uskrsnuli Isus svojim učenicima?
4 Kasnije je uskrsnuli Isus dodao još jednu zapovijed, rekavši: “Dana mi je sva vlast na nebu i na Zemlji. Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio.” Tako su bili opunomoćeni da vijest svog Gospodina prenose “ljudima svih naroda” (Matej 28:18-20).
5, 6. a) Kako je propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu bilo prošireno na ne-Židove i s kojim rezultatom? b) Kako su reagirali starješine u Jeruzalemu kad im je Petar ispričao svoje iskustvo s ne-Židovom Kornelijem?
5 To je značilo da moraju propovijedati i ne-Židovima, što se za njih pokazalo izazovom. Dokaz tome je stajalište koje je Petar pokazao nakon tri godine. Petru je u jednoj viziji bilo naređeno da pojede nečiste životinje. Kad mu je Bog objasnio da su stvari koje je ranije smatrao nečistima, sada čiste, bio je zaprepašten. Tada je Petar vođen Božjim duhom posjetio dom ne-Židova Kornelija, rimskog oficira. Tamo je shvatio da je on po Božjoj volji propovijedao Korneliju, iako je ranije smatrao bezakonitim svako kontaktiranje s ljudima druge rase. Dok je Petar još govorio, sišao je sveti duh na tu ne-židovsku obitelj, čime je praktički bilo pokazano da se od sada proširuje polje kršćanske misionarske službe, te da će uključivati i ne-židovski svijet (Djela apostolska 10:9-16, 28, 34, 35, 44).
6 Kad je Petar objašnjavao starješinama Jeruzalema ovaj događaj, “primiriše se te počeše slaviti Boga riječima: ‘Dakle, i poganima je Bog dao obraćenje koje vodi u život!’” (Djela apostolska 11:18, ST). Sada su poganski narodi mogli neometano prihvaćati dobru vijest o Kristu i njegovom Kraljevstvu!
Misionari za narode
7. Kako se kršćanska misionarska služba počela širiti u zemljama Sredozemlja i kako je Jehova gledao na to?
7 Djelo propovijedanja koje je dobilo na zamahu nakon Stjepanove mučeničke smrti, poprimilo je sada novu dimenziju. Skupština Jeruzalema, osim apostola, rasijala se. Progonjeni židovski kršćani su najprije propovijedali samo Židovima Fenicije, Cipra i Antiohije. “A među njima neki bijahu s Cipra i iz Cirene... počeše propovijedati Grcima i navješćivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin.” Kako je Jehova gledao na tu misionarsku službu među narodima? “I ruka Gospodnja (Jehovina, NS) bijaše s njima te se velik broj, i to onaj što prigrli vjeru, obrati Gospodinu.” Zahvaljujući hrabrosti ovih prvih kršćana, započela je djelotvorna misionarska služba u zemljama Sredozemnog mora. Ali, trebalo se dogoditi još više toga (Djela apostolska 4:31; 8:1; 11:19-21, ST).
8. Kako je Jehova upozorio na odlučujući korak u proširenju misionarskog djela?
8 Oko 47/48. naše ere upozorio je Bog kroz sveti duh na odlučujući korak u proširenju misionarskog djela. Izvještaj o tome nalazimo u Djelima apostolskim 13:2-4, ST: “Duh Sveti reče: ‘Odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio!’ ... Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Seleuciju (morska luka u Sirijskoj Antiohiji) i odatle otploviše na Cipar.” Kako li je to moralo oduševiti Pavla i Barnabu — kretali su na svoje prvo strano područje! Apostol Pavao je prednjačio u kršćanskoj misionarskoj službi. On je položio temelj djelu, koje se završava u naše vrijeme.
9. Što je apostol Pavao postizao na svojim misionarskim putovanjima?
9 Pavao je poduzeo tri misionarska putovanja o kojima se izvještava, a putovao je i kao zatvorenik u Rim. Na tim je putovanjima pokrenuo djelo u više gradova Evrope, a propovijedao je vijest o Kraljevstvu u zemljama i otocima, danas poznatim kao Sirija, Cipar, Kreta, Turska, Grčka, Malta i Sicilija. Možda je čak došao do Španjolske. U mnogim je gradovima pomagao u osnivanju skupština. U čemu se sastojala tajna njegove djelotvorne misionarske službe?
Djelotvorno poučavanje
10. Zašto je Pavao bio tako djelotvoran u svojoj misionarskoj službi?
10 Pavao je oponašao Kristove metode poučavanja. Stoga je znao dobro ophoditi s ljudima, mogao je poučavati druge i školovati ih za učitelje. Njegove su se nauke temeljile na Svetom pismu. On nije pokušavao dojmiti druge svojom vlastitom mudrošću, nego je raspravljao s njima na temelju Pisma (Djela apostolska 17:2, 3). Pavao se znao prilagoditi svojem slušateljstvu, koristeći mjesne okolnosti za širenje svoje vijesti. Rekao je: “Učinio sam se robom svima, da bih većinu pridobio. Židovima sam bio kao Židov... onima bez zakona bio sam kao bez zakona... Slabima sam bio kao slab da pridobijem slabe. Ljudima svih vrste bio sam sve, da bilo kako neke spasim” (1. Korinćanima 9:19-23, NS; Djela apostolska 17:22, 23).
11. Što ukazuje na to da su Pavao i njegovi pratitelji bili djelotvorni misionari i kako su daleko proširili svoju kršćansku službu propovijedanja?
11 Pavao i njegovi pratioci su bili djelotvorni misionari. Svojom postojanošću i izdržljivošću osnivali su i jačali kršćanske skupštine, kuda god su se kretali (Djela apostolska 13:14, 43, 48, 49; 14:19-28). Prvi kršćani su toliko proširili službu propovijedanja da je Pavao mogao pisati kako je ‘istina Radosne vijesti rodna i napredna’ i da “je propovijedana svakom stvorenju pod nebom”. Da, misionarska služba prvih kršćana utjecala je na ljude (Kološanima 1:5, 6, 23).
12. Što je bilo razlogom da se prava kršćanska misionarska služba za neko vrijeme ugasila?
12 Ali, početkom drugog stoljeća naše ere u kršćansku se skupštinu ušuljao otpad, na što su upozoravali već Isus i apostoli (Matej 7:15, 21-23; Djela apostolska 20:29, 30; 1. Ivanova 2:18, 19). U slijedećim je stoljećima vijest o Kraljevstvu bila potisnuta u pozadinu, zahvaljujući teologiji i poganskim naukama. Takozvano kršćanstvo slalo je misionare, ali ne da bi propovijedali pravo Kraljevstvo Božje, nego da bi nenaoružanim domorocima — često primjenom mača — nametali kraljevstvo svojih političkih gospodara i financijera. Prava kršćanska misionarska služba se ugasila, ali ne zauvijek.
13. Kako je u novo vrijeme krenula misionarska služba i što je bilo postignuto do kraja 1916?
13 Na kraju 19. stoljeća shvatio je Charles T. Russell, prvi predsjednik Watch Tower Society, potrebu aktiviranja misionarske službe. Stoga je organizirao opsežnu akciju svjedočenja, pri čemu je i sam posjećivao mnoge gradove SAD. Brodom je putovao svijetom da bi stigao u što više zemalja. Njegova je biblijska literatura objavljena na 35 jezika. Kaže se da je do svoje smrti, godine 1916. kao javni predavač proputovao milijun milja i održao preko 30 000 propovijedi.
14. Što je učinio Joseph F. Rutherford za promicanje misionarske službe?
14 Njegov nasljednik Joseph F. Rutherford također je shvatio hitnu potrebu za misionarskom službom. Početkom 1920-ih godina poslao je sposobne muževe u različite zemlje da bi tamo počeli sa službom propovijedanja. Misionari su otišli u Španjolsku, Južnu Ameriku i Zapadnu Afriku, gdje su krčili put djelu za Kraljevstvo. Godine 1931. upućen je poziv dobrovoljcima da podupru djelo u Španjolskoj. Javila su se tri mladića iz Engleske i oni su tamo služili četiri godine pod krajnje teškim okolnostima, sve do izbijanja španjolskog građanskog rata 1936. godine. Tada su morali pobjeći da bi zaštitili vlastite živote.
15. Što je u 1940-im godinama doprinijelo značajnom proširenju misionarske službe?
15 Tokom 1940-ih godina uslijedila su neka poboljšanja na području misionarske službe. Nathan H. Knorr, treći predsjednik Watch Tower Society surađivao je s jednom grupom revnih muževa. Godine 1942. shvatio je, očito pod vodstvom duha svetoga, da bi bilo potrebno osnovati misionarsku školu, kao dio priprema za zadatke po završetku drugog svjetskog rata. I dok je još bjesnio svjetski rat, on je poduzeo inicijativu da se osnuje Gilead škola Kule stražare, što je i učinjeno februara 1943. na sjeveru države New York. Četiri predavača je kroz šest mjeseci posredovalo biblijsku pouku za misionarsku službu grupi od preko 100 revnih propovjednika-pionira, muževa i žena. Je li nakon toga uslijedila uspješna aktivnost?
16. a) Koliko je Svjedoka propovijedalo 1943. godine, a koliko ih je u usporedbi s time danas? b) Koji su udio u tom množenju imali misionari? Objasni.
16 Godine 1943. propovijedalo je u 54 zemlje samo 126 329 Svjedoka. A kako sada izgleda situacija? Danas, 45 godina kasnije, ima 28 puta više, što znači preko tri i pol milijuna aktivnih propovjednika u 212 zemalja i otočnih područja. Ovaj se rast dobrim dijelom svodi na dobre temelje koje je postavilo preko 6 000 misionara Gilead škole. Oni su došli iz 59 zemalja, a u proteklih pet desetljeća poslani su u 148 različitih zemalja. Pred 45 godina bilo je nešto preko 100 000 Svjedoka širom svijeta, a zahvaljujući njihovoj pomoći, danas ima deset zemalja u kojima preko 100 000 Svjedoka propovijeda dobru vijest. U većini od tih zemalja u djelu evanđeliziranja prednjačili su Gilead misionari.
17. Koja su tri osnovna činioca doprinijela djelotvornosti misionarske službe, kako u prvom stoljeću tako i danas?
17 Jednako kao u prvom stoljeću, tako su i danas neki osnovni činioci doprinijeli djelotvornosti misionarske služe. Jedan od tih činioca je direktni kontakt s ljudima u službi od kuće do kuće, kod neformalnog svjedočenja i na biblijskim studijama (Ivan 4:7-26; Djela apostolska 20:20). Drugi činilac je direktna i jednostavna biblijska vijest, koja ističe Božje Kraljevstvo kao jedino trajno rješenje svih problema čovječanstva (Djela apostolska 19:8; 28:16, 23, 30, 31). Mnogi od naših misionara služe u nerazvijenim zemljama, gdje je jako očita potreba za pravednom Božjom vladavinom. Treći činilac je ljubav koju je Krist učio, a misionari je pokazuju u svakodnevnom ophođenju s ljudima svih vrsta. Nema sumnje da su misionari Kule stražare u proteklih 45 godina dali značajan doprinos proširenju Jehovine organizacije širom svijeta (Rimljanima 1:14-17; 1. Korinćanima 3:5, 6).
Obuzeti pionirskim duhom
18. Tko je usvojio isti duh misionarske revnosti poput apsolvenata Gileada?
18 Primjerna revnost apsolvenata Gilead škole nesumnjivo je kod mnogih pobudila želju da postanu punovremenim propovjednicima. Danas postoje stotine tisuća Jehovinih svjedoka koji su prihvatili isti duh misionarske revnosti. I oni su pioniri, krčitelji u najtočnijem smislu riječi, jer slijede stopama Isusa, “Pionira njihovog spasenja” (Jevrejima 2:10; 12:2, Moffatt).
19. Što su mnogi Svjedoci ispunjeni pionirskim duhom dobrovoljno učinili i kako su se osjetili nagrađenima?
19 Od 1960-ih godina bilo je jako teško slati misionare u određene zemlje. Ali, biblijska škola Kule stražare Gilead, nastavila je brinuti za misionare, odgovarajuće potrebama raznih zemalja. Za Svjedoke s pravim pionirskim duhom pruža se širom svijeta ogromno polje djelovanja. Mnogi su dobrovoljno učinili vlastite pripreme da služe u zemljama gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Da li bi se i ti mogao priključiti takvima? Oni često ukazuju da su sve teškoće i žrtve više nego nadoknađene velikom radošću, koja proizlazi iz hranjenja ovcama sličnih ljudi istinama Kraljevstva u zemljama u razvoju. Oni bivaju stoposto nagrađeni time što nalaze novu “braću i sestre, majke i djecu”, dijeleći s njima divnu nadu u vječni život “u dolazećem sustavu stvari” (Marko 10:28-30).
20. a) Tko ima u mnogim zemljama najveći udio u djelu propovijedanja? b) Kako dolazi do toga da Japan izvještava godišnje više sati službe propovijedanja od skoro svake druge zemlje? c) Koja si pitanja moramo postaviti?
20 Osim toga, stotine tisuća Jehovinih slugu djeluju svaki mjesec kao opći ili pomoćni pioniri, izvještavajući o svojoj svetoj službi. Većina od njih marljivo radi u svojoj domovini. U nizu zemalja oni imaju najveći udio u djelu propovijedanja, i često razgovaraju svaki tjedan na istim vratima. Njihove sjajne oči i radosno stajalište izraz su njihove nade u Kraljevstvo. Na svojim područjima sklapaju nova poznanstva i kod mnogih pobude zanimanje. Više pionira znači daljnje sate provedene u slavljenju Boga. Već preko deset godina izvještava Japan, u kojem su pretežna većina Jehovinih svjedoka nekadašnji budisti, svake godine više sati u službi propovijedanja od bilo koje druge zemlje, osim SAD. A to proizlazi iz činjenice da skoro polovica tamošnjih objavitelja Kraljevstva sudjeluje u pionirskoj službi. Jesi li i ti u mogućnosti tako urediti svoje stvari da bi mogao imati još većeg udjela u pionirskoj službi, kao jednoj od najvećih prednosti?
21. a) Kako mogu ostali Svjedoci kojima okolnosti ne dozvoljavaju da budu opći pioniri, ipak pokazivati pionirski duh? b) Kako mogu omladinci pokazivati pionirski duh?
21 Postoje još i neki drugi Svjedoci koji su “revni u izvanrednim djelima” (Titu 2:14, NS). Tu ubrajamo starije, bolesne, mnoge s obiteljskim obavezama i školsku omladinu, dakle osobe kojima okolnosti ne dozvoljavaju da služe kao opći pioniri. Svi oni mogu također pokazivati pionirski duh, hrabreći i podupirući pionire. Oni mogu u što većoj mjeri sudjelovati s njima u službi propovijedanja, i sačuvati pozitivno stajalište u vezi svoje službe. Omladinci si mogu u svom djelu za Kraljevstvo postaviti za cilj punovremenu službu, i čim budu kršteni mogu povremeno sudjelovati u pomoćnoj pionirskoj službi. Oni mogu poput mladog Timoteja razmišljati o toj stvari, kako bi zajedno sa cijelim Božjim narodom napredovali u duhovnom pogledu (1. Timoteju 4:15, 16).
22. Što trebamo odlučiti bez obzira na naše životne okolnosti i do kojih će to odličnih rezultata dovesti?
22 Neka bi sve nas neovisno o životnim okolnostima, Jehovin duh potaknuo da imamo punog udjela u njegovoj službi. Neka bi “Jehovina ruka” stalno bila sa svakim od nas, da bi se u vezi naših poniznih nastojanja moglo reći: “Tako se riječ Gospodnja (Jehovina, NS) silno nastavila širiti i pokazivati svoju snagu” (Djela apostolska 11:21; 19:20, ST).
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako je započela kršćanska misionarska služba i kakav je opseg poprimila?
◻ Koju je ulogu odigrao apostol Pavao u proširenju misionarske službe?
◻ Kako je misionarska služba bila oživljena u novo vrijeme?
◻ Koji su činioci doprinijeli djelotvornosti misionarske i pionirske službe?
◻ Kako možemo mi danas posjedovati pionirski duh?