Cijeniti stvarni život
PROLAZI li sve ovim životom? Hrabreći nas da se ‘čvrsto uhvatimo stvarnog života’, Biblija ukazuje da postoji nešto više (1. Timoteju 6:17-19, NW). Ako naš sadašnji život nije stvarni život, što onda jest?
Kontekst prethodnog citata pokazuje da je to “vječni život” za koji se bogobojazna osoba treba čvrsto uhvatiti (1. Timoteju 6:12). Za veliku većinu to znači vječni život na Zemlji. Adam, prvi čovjek, imao je u izgledu vječni život na rajskoj Zemlji (1. Mojsijeva 1:26, 27). Trebao je umrijeti samo ako bi jeo s “drveta od znanja dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:17). No, zato što su Adam i njegova žena Eva neposlušno jeli s tog drveta, Bog im je izrekao smrtnu presudu. ‘U onaj dan kad su okusili s njega’ oni su umrli u Božjim očima i počelo je njihovo propadanje sve do fizičke smrti. Njihov život više nije imao onu kvalitetu kao u početku.
Put do “stvarnog života”
Da bi omogućio “stvarni život”, Jehova Bog je načinio jednu pripremu kako bi spasio čovječanstvo. Da bismo lakše razumjeli ovu pripremu, zamislimo neku malu tvornicu. Svi su strojevi u njoj neispravni i uzrokuju probleme rukovaocima tim strojevima, jer je prvi radnik godinama ranije ignorirao priručnik o rukovanju i oštetio sve strojeve. Sadašnji se radnici mogu samo truditi da rade s onim što imaju. Vlasnik tvornice želi popraviti strojeve kako bi pomogao svojim radnicima i zbog toga izdvaja sredstva neophodna za tu svrhu.
Prvi ‘rukovalac strojem’, Adam, nije cijenio život koji je dobio. Zato je na svoje potomstvo prenio nesavršen život sličan stroju koji pogrešno funkcionira (Rimljanima 5:12). Poput ovih posljednjih radnika u tvornici, koji nisu mogli poboljšati situaciju, Adamovo potomstvo ne može postići stvarni život (Psalam 49:7). Da bi ispravio ovu naizgled beznadnu situaciju, Jehova je poslao svog jedinorođenog Sina na Zemlju da iskupi vječni život za čovječanstvo (Luka 1:35; 1. Petrova 1:18, 19). Umrijevši za čovječanstvo žrtvenom smrću, Božji je jedinorođeni Sin, Isus Krist, osigurao sredstva — život koji odgovara onom koji je izgubio Adam (Matej 20:28; 1. Petrova 2:22). S ovom dragocjenom žrtvom, Jehova sada ima temelj da osigura stvarni život.
Isusova će otkupna žrtva za poslušno čovječanstvo značiti vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:29). Ta se nada pruža svima koji prežive “rat velikoga Dana Boga, Svemogućega”, koji se naziva Harmagedon (Otkrivenje 16:14-16, St). On će iskorijeniti sve zlo sa Zemlje (Psalam 37:9-11). Oni koji umru prije tog vremena, a nalaze se u Božjem sjećanju, bit će uskrsnuti u Raj obnovljen na Zemlji s izgledom da uživaju stvarni život pripremljen za sve one koji su poslušni Bogu (Ivan 5:28, 29).
Potrebno je cijeniti naš sadašnji život
To ne znači da možemo s pravom pokazivati prezir prema svetosti našeg sadašnjeg života. Zar bi vlasnik tvornice trošio vrijeme i novac za popravak stroja za nekog radnika koji se ne brine o njemu? Zar poslodavac ne bi radije povjerio popravljeni stroj osobi koja se trudila održavati i onaj stari?
Život je Jehovin dragocjeni dar. On želi da cijenimo taj dar čiji je on dobrotvorni izvor (Psalam 36:9; Jakov 1:17). Govoreći o Jehovinoj brizi za ljude na Zemlji, Isus je rekao: “U vas je i kosa na glavi izbrojena” (Luka 12:7). Jehova je Izraelcima zapovjedio da ne ubiju, što je svakako uključivalo i samoubojstvo (2. Mojsijeva 20:13). Ovo nam pomaže da izbjegavamo gledati na samoubojstvo kao na jednu od mogućnosti.
Poznavajući Jehovino ljubazno zanimanje za našu dobrobit, bogobojazni ljudi primjenjuju biblijska načela u svojim postupcima danas. Naprimjer, budući da se od pravih kršćana traži da se ‘očiste od svake poganštine tijela i duha, i da tvore svetinju u strahu Božijemu’, oni se klone duhana i opojnih droga koje mijenjaju svijest (2. Korinćanima 7:1).
Božje zanimanje za ljudski život nadalje je vidljivo iz njegovog savjeta da zadržimo ‘mirno srce’ i izbjegavamo nemoralno ponašanje (Priče Salamunove 14:30, St; Galaćanima 5:19-21). Ako se držimo tih visokih mjerila, zaštićeni smo od stvari kao što su štetan bijes i spolne bolesti.
Jehovina briga za život svog naroda očita je i iz njegove opomene da se uzdržavamo od prekomjernog jela i opijanja (5. Mojsijeva 21:18-21; Priče Salamunove 23:20, 21). Kršćani su upozoreni da pohlepne osobe i pijanice neće naslijediti Božje Kraljevstvo, to jest, nikada neće doživjeti stvarni život (1. Korinćanima 6:9, 10; 1. Petrova 4:3). Potičući na umjerenost, Jehova nas uči da koristimo sebi samima (Izaija 48:17).
Kad se držimo Božjih mjerila, pokazujemo da cijenimo naš sadašnji život. Naravno, još je značajniji stvarni život. Budući da je to vječni život, pravi mu kršćani pridaju veći značaj nego svom sadašnjem životu. Kad je Isus Krist žrtvovao svoj život, podložio se Jehovinoj volji. Poslušnost Ocu značila mu je daleko više nego njegov život na Zemlji. Posljedica Isusovog načina života bilo je njegovo uskrsnuće i dobivanje besmrtnog života na nebesima (Rimljanima 6:9). Njegova smrt također znači vječni život za poslušno čovječanstvo koje iskazuje vjeru u njegovu otkupnu žrtvu (Jevrejima 5:8, 9; 12:2).
Životno važan zakon o krvi
Razumljivo je da Isusovi sljedbenici odražavaju njegov način razmišljanja. Oni nastoje udovoljiti Bogu u svim stvarima, jednako kao što je to činio Krist. To u prvom redu objašnjava zašto odbijaju transfuziju krvi, koju neki liječnici smatraju spasonosnom za život. Razmotrimo kako neka osoba odbijanjem transfuzije krvi pokazuje da cijeni stvarni život.
Pravi kršćani, poput Isusa Krista, žele biti živi u Božjim očima, a to zahtijeva da su mu potpuno poslušni. Božja riječ zapovijeda Kristovim sljedbenicima: “Da se čuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva” (Djela apostolska 15:28, 29). Zašto je ovaj zakon o krvi bio uključen među zapovijedi koje obavezuju kršćane?
Zakon koji je bio dan Izraelcima zahtijevao je uzdržavanje od krvi (3. Mojsijeva 17:13, 14). Kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom. No, oni shvaćaju da je zapovijed da ne jedu krv ranijeg datuma nego Zakon; ona je ranije, nakon potopa, bila dana Noi (1. Mojsijeva 9:3, 4; Kološanima 2:13, 14). Ova se zapovijed odnosila na sve Noino potomstvo, od kojeg su potekli svi narodi na Zemlji (1. Mojsijeva 10:32). Osim toga, Mojsijev nam zakon pomaže uvidjeti razlog Božjeg inzistiranja na svetosti krvi. Nakon što je Izraelcima zabranio da upotrebljavaju bilo koju vrstu krvi, Bog je rekao: “Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća” (3. Mojsijeva 17:11). Bog je krv namijenio za žrtvovanje na oltaru. Njegov zakon o svetosti krvi otkriva vlast koju ima nad cjelokupnim životom na Zemlji (Ezehijel 18:4; Otkrivenje 4:11). Gledajući na svoj život s Jehovinog stajališta, mi shvaćamo da nam on ne pripada nego da nam ga je Bog samo povjerio.
Kao što je radnik u našem primjeru bio odgovoran za stroj, tako smo i mi zaduženi za naš sadašnji život. Što bi učinio kad bi tvoj stroj trebao popravak, a mehaničar bi ti predložio da ga skrpi koristeći dijelove koji su izričito zabranjeni u priručniku za rukovanje? Zar se ne bi savjetovao s drugim mehaničarima da vidiš može li se stroj popraviti u skladu s uputama iz priručnika? Ljudski je život daleko važniji i složeniji od nekog stroja. U svojoj nadahnutoj Riječi, priručniku za održavanje ljudi na životu, naš Stvoritelj zabranjuje upotrebu krvi u svrhu održavanja života (5. Mojsijeva 32:46, 47; Filipljanima 2:16). Nije li razumno držati se zahtjeva koji se nalaze u tom priručniku?
Pacijenti kršćani koji u svom slučaju traže beskrvni postupak zaista ne odbijaju svaki medicinski postupak. Oni samo traže liječenje kojim će se pokazati poštovanje prema njihovom životu — i sadašnjem i budućem. Liječnici koji hrabro poštuju stav koji zauzimaju kršćani svjedoče o koristima liječenja koje je u skladu s njihovim zahtjevom. “Susret s Jehovinim svjedocima pokazao mi je novi skup vrijednosti”, kaže jedan kirurg koji je imao naviku u velikoj mjeri upotrebljavati krv. Sada pokušava liječiti bez krvi čak i one koji nisu Svjedoci.
Cijeniti stvarni život
Koji je novi skup vrijednosti ovaj kirurg otkrio liječeći Jehovine svjedoke? On sada shvaća da liječenje nekog pacijenta ne uključuje samo onaj dio tijela koji je bolestan nego cijelu osobu. Zar nije pacijent taj kojem bi se trebalo dozvoliti da traži najbolju njegu za njegovu ili njenu fizičku, duhovnu i emocionalnu dobrobit?
Za petnaestogodišnju Kumiko transfuzija krvi bila je najgori mogući izbor za liječenje smrtonosne leukemije od koje je bolovala. Pokušaj da joj se na taj način produži život za nekoliko tjedana, mjeseci ili čak godina nije bio vrijedan onoga što bi je to konačno koštalo. Predavši svoj sadašnji život Jehovi Bogu kao njegov Svjedok, ona je poštovala svetost života i krvi. Iako su se njen otac i drugi rođaci snažno protivili njenom stavu, Kumiko je ostala nepokolebljiva. Njen ju je liječnik jednom pitao: “Ako tvoj Bog oprašta propuste, zar ti ne bi oprostio čak i ako bi primila transfuziju krvi?” Kumiko je odbila učiniti kompromis i tako odbaciti svoju vjeru temeljenu na Bibliji. “Čvrsto držeći riječ života”, ona je zadržala svoj stav (Filipljanima 2:16, St). Njena baka, koja nije u vjeri, rekla je: “Kumiko ne bi napustila svoju vjeru.” Ubrzo se promijenio stav njenog oca i bake, kao i stav liječnika koji su je liječili.
Kumikina jaka vjera u Jehovu Boga, koji je može uskrsnuti iz mrtvih, dirnula je srca mnogih. Dok je još bila živa, usrdno je molila svog oca: “Čak i ako umrem, uskrsnut ću u Raju. Ali ako ti budeš uništen u Harmagedonu, neću te vidjeti. Zato molim te, proučavaj Bibliju.” Njen je otac samo ponavljao: “Hoću, kad ti ozdraviš.” No, kad je Kumiko umrla od neumoljive bolesti, njen je otac u lijes stavio poruku u kojoj je pisalo: “Vidjet ćemo se u Raju, Kumiko.” Nakon pogrebnog govora razgovarao je s prisutnima i rekao: “Obećao sam Kumiko da ćemo se vidjeti u Raju. Iako još uvijek ne mogu u to vjerovati jer nisam dovoljno proučavao, odlučio sam to pažljivo ispitati. Molim vas, pomozite mi.” I drugi članovi njene obitelji također su počeli proučavati Bibliju.
Kumiko je istinski poštovala život i željela je živjeti. Cijenila je sve što su liječnici učinili kako bi joj spasili sadašnji život. Međutim, postupajući prema uputama iz Stvoriteljevog priručnika, dokazala je da cijeni stvarni život. Za milijune, to će biti vječni život na rajskoj Zemlji. Hoćeš li i ti biti među njima?