Jehovina riječ uzima maha!
“Na moćan način riječ Jehovina nastavila [je] rasti i uzimati maha” (DJELA APOSTOLSKA 19:20, NS).
1. O čemu će biti govora u ovom proučavanju biblijske knjige Djela apostolskih?
JEHOVA je otvorio vrata djelovanja. Posebno je Pavao kao “apostol neznabožaca” trebao predvoditi u tom djelu (Rimljanima 11:13). I zaista, u daljnjem razmatranju Djela apostolskih susrećemo ga na uzbudljivim misionarskim putovanjima (Djela apostolska 16:6–19:41).
2. (a) Kako je apostol Pavao između 50. i 56. n. e. služio kao od Boga nadahnuti pisac? (b) Što se događalo kad je Bog blagoslivljao službu Pavla i ostalih?
2 Pavao je bio i od Boga nadahnuti pisac. Između 50. i 56. naše ere pisao je iz Korinta 1. i 2. Solunjanima, iz sirijske Antiohije ili iz Korinta Poslanicu Galaćanima, iz Efeza 1. Korinćanima, iz Makedonije 2. Korinćanima, te iz Korinta Poslanicu Rimljanima. A budući da je Bog blagoslivljao službu koju su izvršavali Pavao i ostali, “riječ Jehovina nastavila je rasti i uzimati maha” (Djela apostolska 19:20).
Iz Azije u Evropu
3. Kako su Pavao i njegovi sudrugovi bili dobar primjer, dajući se voditi svetim duhom?
3 Pavao i njegovi sudrugovi bili su dobar primjer u tome što su prihvaćali vodstvo svetog duha (16:6-10). Možda ih je duh putem čujnih otkrivenja, snova ili vizija zadržavao da propovijedaju u području Azije i u provinciji Bitiniji, kuda je dobra vijest stigla kasnije (Djela apostolska 18:18-21; 1 Petrova 1:1, 2). Zašto ih je duh najprije zadržavao u tome? Bilo je malo radnika, pa ih je duh vodio u plodnije područje Evrope. Ako je danas zatvoren put u neko područje, Jehovini svjedoci propovijedaju drugdje u uvjerenju da će ih duh Božji voditi k ovcama sličnim ljudima.
4. Kako se reagiralo na viziju koju je Pavao dobio o Makedoncu koji je molio za pomoć?
4 Pavao i njegovi sudrugovi prošli su kraj Mizije, ostavivši tu oblast u Maloj Aziji netaknutom kao misionarsko područje. No, Pavao je u viziji ugledao nekog Makedonca, koji je molio za pomoć. Stoga su misionari odmah krenuli za Makedoniju, oblast na Balkanskom poluotoku. I danas se mnogi Svjedoci daju voditi od svetog duha, služeći u područjima gdje postoji veća potreba za objaviteljima Kraljevstva.
5. (a) Zašto se može reći da je Jehovina riječ uzimala maha u Filipima? (b) U kom smislu su danas mnogi Svjedoci nalik Lidiji?
5 Jehovina je riječ uzela maha u Makedoniji (16:11-15). U Filipima, koloniji nastanjenoj uglavnom rimskim građanima, bilo je očito malo Židova i nijedne sinagoge. Stoga su braća krenula k jednoj ‘bogomolji’ na rijeci izvan grada. Tamo su između ostalih naišli i na Lidiju. Bila je vjerojatno židovski prozelit iz Tijatire, grada u Maloj Aziji poznatog po bojadisarskom zanatu. Lidija je bila prodavačica grimiza ili odjeće i materijala obojenog tom bojom. Nakon što su ona i njen dom bili kršteni, tako im je izrazito ponudila svoje gostoprimstvo da je Luka napisao: “I prisili nas na to” (St). Mi smo danas također zahvalni za takve sestre.
Tamničar postaje vjernikom
6. Kako je demonski utjecaj doveo do toga da su Pavao i Sila u Filipima bačeni u tamnicu?
6 Sotona je sigurno bio bijesan radi duhovnog razvitka u Filipima, jer je demonski utjecaj doveo do toga da su Pavao i Sila bačeni u tamnicu (16:16-24). Danima ih je slijedila jedna djevojka koja je imala “duh pogađački” (doslovno: “pitonski duh”). Taj se demon pod određenim okolnostima izdavao za pitonskog Apolona — boga koji je navodno ubio zmiju po imenu python. Djevojka je pribavljala veliku dobit svojim gospodarima baveći se umijećem proricanja. Možda je seljacima govorila kada da sade, djevojkama kada da se udaju, a kopačima zlata gdje da traže zlato! Stalno je slijedila braću i vikala: “Ovi su ljudi sluge najuzvišenijeg Boga; oni vam navješćuju put spasenja” (St). Demon ju je možda naveo da tako govori kako bi pobudila dojam da su njena proročanstva nadahnuta od Boga. Ali, demoni nemaju pravo objavljivati nešto o Jehovi i njegovoj pripremi spasenja. Kad je Pavlu bilo dosta tog stalnog dosađivanja, istjerao je demona u Isusovo ime. Kad su vidjeli da im je ometen posao, gospodari te djevojke odvukli su Pavla i Silu na trg, gdje su ih išibali (2. Korinćanima 11:25). Potom su ih bacili u tamnicu, a noge im stavili u klade. Ta naprava može biti tako podešena da noge budu silom raširene, što pričinjava veliku bol.
7. Za koga se Pavlov i Silin boravak u tamnici u Filipima pokazao blagoslovom i na koji način?
7 Taj se boravak u tamnici pokazao kao blagoslov za tamničara i njegovu obitelj (16:25-40). Oko ponoći su Pavao i Sila molili i pjesmom slavili Boga u uvjerenju da je bio s njima (Psalam 42:8). Najedanput je uslijedio jak potres, tako da su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi, bili su odriješeni jer su se verige otkinule iz greda ili zidina. Tamničar se prestrašio da će biti kažnjen smrću, misleći kako su mu zatvorenici pobjegli. Upravo je želio učiniti samoubojstvo, kad je Pavao zavikao jakim glasom: “Ne čini sebi nikakva zla, jer smo svi ovdje!” (St). Potom je čuvar tamnice izveo Pavla i Silu napolje, te ih upitao kako bi se mogao spasiti. “Vjeruj u Gospodina Isusa”, glasio je odgovor. Kad su “on i svi njegovi” čuli riječ Jehovinu, bili su ‘odmah zatim kršteni’. Kakvu li je to radost izazvalo!
8. Što je poduzelo gradsko poglavarstvo u Filipima, i što se moglo postići ako bi javno priznali svoju grešku?
8 Slijedećeg je dana gradsko poglavarstvo objavilo da su Pavao i Sila oslobođeni. No, Pavao je na to reagirao slijedećim riječima. ‘Oni su nas, rimske građane, bez istrage javno išibali i bacili u tamnicu. Zar sada da nas tajno otpuste? Neka sami dođu i neka nas izvedu.’ Ako bi gradsko poglavarstvo javno priznalo svoju grešku, možda bi se ubuduće ustručavalo šibati i bacati u tamnicu ostale kršćane. Budući da rimske građane nisu mogli protjerati, došli su i zamolili braću da napuste grad, što su oni i učinili, ali tek nakon što su ohrabrili svoju braću u vjeri. Jednako zanimanje potiče i danas članove Vodećeg tijela, te ostalu braću koja ih zastupaju, da posjećuju i hrabre Božje sluge širom svijeta.
Jehovina riječ uzima maha u Solunu i Bereji
9. Uz pomoć koje metode, a koju Jehovini svjedoci još uvijek primjenjuju, je Pavao ‘tumačio i dokazivao’ da Mesija mora postradati i da će uskrsnuti iz mrtvih?
9 Nakon toga riječ Božja uzima maha u Solunu, glavnom gradu Makedonije i važnom lučkom gradu (17:1-9). Tamo je Pavao raspravljao sa Židovima “tumačeći i dokazujući” kako je Mesija trebao postradati i uskrsnuti iz mrtvih. (Pavao je to radio tako što je uspoređivao proročanstva s događajima kroz koja su se ispunila — a to Jehovini svjedoci još i danas rade.) Nakon toga su neki Židovi i mnogi prozeliti postali vjernicima. Kad zavidni Židovi koji su sakupili svjetinu nisu mogli pronaći Pavla i Silu, odvukli su Jasona i neku braću pred glavare i optužili ih da dižu bunu. Bila je to lažna optužba, koja se i danas iznosi protiv Jehovinog naroda. No, kad su dobili “jamčevinu” od Jasona, oslobodili su braću.
10. U kom su smislu Židovi iz Bereje ‘brižljivo istraživali’ Pisma?
10 Pavao i Sila odlaze nakon toga u Bereju (17:10-15). Tamošnji su Židovi radili nešto na što Jehovini svjedoci i danas potiču ljude. Oni su ‘brižljivo istraživali’ Pisma. Stanovnici Bereje nisu sumnjali u ono što je Pavao govorio, nego su tražili dokaze da je Isus bio Mesija. A s kojim rezultatom? Mnogi Židovi i neki Grci (možda prozeliti) prigrlili su vjeru. Ali, Židovi iz Soluna razdražili su svjetinu. Tada su braća otpratila Pavla na obalu, gdje su se neki iz njegove grupe možda ukrcali na brod za Pirej, luku grada Atene.
Jehovina riječ uzima maha u Ateni
11. (a) Kako je Pavao dao odvažno svjedočanstvo u Ateni, no tko mu se svadljivo obraćao? (b) Što su neki željeli reći time što su Pavla prozvali ‘brbljavcem’?
11 U Ateni je bilo dano odvažno svjedočanstvo (17:16-21). Budući da je Pavao govorio o Isusu i uskrsnuću, filozofi su mu se svadljivo obraćali. Neki od njih bili su epikurejci, koji su bacali težište na zadovoljstva. Bilo je tu i stoika, koji su naglašavali potrebu samodiscipline. Neki su pitali: “Što bi ovaj brbljavac htio reći?” (St). Izrazom “brbljavac” (doslovno: “zobatelj sjemena”) željeli su reći da Pavao poput ptice zoba sjeme i razdjeljuje djeliće znanja, ali da mu nedostaje mudrosti. Drugi su pak govorili: “Čini se da propovijeda tuđe bogove.” To je bila ozbiljna stvar, jer zbog takve je optužbe Sokrat izgubio život. Stoga su odmah odveli Pavla na Areopag (Marsovo brdo), gdje se možda vrhovni sud sastajao pod vedrim nebom u blizini Akropole.
12. (a) Kojim se obilježjima dobrog javnog govora odlikovao Pavlov govor na Areopagu? (b) Što je Pavao spomenuo u vezi Boga i s kojim rezultatom?
12 Pavlov govor na Areopagu odličan je primjer što se tiče uvoda, logičnog građenja i uvjerljivog dokazivanja — obilježja govora na koja se pazi u Teokratskoj školi propovijedanja Jehovinih svjedoka (17:22-34). On je ukazao da su Atenjani bili religiozniji od drugih, pa su stoga postavili čak žrtvenik na kojem je pisalo: “Nepoznatom Bogu”, kako ne bi možda ražalostili neko božanstvo. Pavao je govorio o Stvoritelju koji je “izveo svaki ljudski rod iz jednog čovjeka” i “ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove,” kao naprimjer vrijeme istrebljenja Kanaanejaca (1. Mojsijeva 15:13-21; Danijel 2:21; 7:12). Tog se Boga može naći, jer “od njega potječemo”, rekao je Pavao ukazujući na to da je Jehova stvorio ljude, citirajući također grčke pjesnike Arata i Kleanta. Budući da potječemo od Boga, ne trebamo misliti da je savršeni Stvoritelj nalik idolu kojeg je načinio nesavršeni čovjek. Bog je ranije previđao to neznanje, ali sada poziva ljude da se pokaju jer je odredio dan kad će suditi ljudima preko čovjeka koga je odredio. Pavao je ‘objavljivao dobru vijest o Isusu’, stoga su njegovi slušatelji znali da je pod tim sucem mišljen Krist (Djela apostolska 17:18, NS; Ivan 5:22, 30). Riječi o pokajanju dosadile su epikurejcima. Grčki su filozofi mogli, doduše, prihvatiti primjedbe o besmrtnosti, ali ne o smrti i uskrsnuću. Očito su se neki ponašali jednako kao danas mnogi koji odbijaju dobru vijest, sliježući ramenima i govoreći: “O tome ćemo te poslušati drugi put” (St). No, sudac Dionizije i neki drugi ipak su povjerovali.
Božja riječ uzima maha u Korintu
13. Kako se Pavao pobrinuo za svoje uzdržavanje da bi mogao nastaviti sa službom, i koja novovremena paralela postoji?
13 Pavao nastavlja putovanje i dolazi u Korint glavni grad provincije Ahaje (18:1-11). Tamo je našao Akvilu i Priscilu koji su došli u taj grad kad je Klaudije Cezar zapovijedio Židovima koji nisu bili rimski građani da napuste Rim. Da bi mogao nastaviti sa službom, Pavao se sam pobrinuo za svoje uzdržavanje, izrađujući šatore zajedno s tim kršćanskim bračnim parom (1. Korinćanima 16:19; 2 Korinćanima 11:9). Rezanje i šivanje kostrijeti bio je težak posao. I Jehovini svjedoci brinu za svoje materijalne potrebe kroz svjetovni posao, ali je njihovo zvanje služba propovijedanja.
14. (a) Što je učinio Pavao u Korintu kad su se Židovi tvrdoglavo protivili? (b) Kako se Pavao uvjerio da mora ostati u Korintu, i kako su Jehovini sluge danas vođeni?
14 Židovi u Korintu na uvredljiv su način govorili kad im je Pavao objavljivao da je Isus Mesija. Stoga je on otresao haljine, skinuvši tako sa sebe odgovornost prema njima i krenuo kući Ticija Justa — vjerojatno Rimljanina — i počeo održavati sastanke. Mnogi (među njima nekadašnji nadstojnik sinagoge Krisp i njegovi ukućani) prigrlili su vjeru i krstili se. Ako se Pavlu radi neprijateljstva od strane Židova učinio neizvjesnim njegov daljnji ostanak u Korintu, sigurno su bile raspršene sve njegove sumnje kad mu se u viziji javio Gospodin riječima: “Ne boj se! Nastavi govoriti i da nisi ušutio! Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti da ti učini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu” (St). Tako je Pavao proveo tamo godinu i šest mjeseci propovijedajući Riječ Božju. Jehovini svjedoci nemaju danas vizije, ali im molitva i vodstvo svetog duha također pomažu donositi mudre odluke u vezi interesa Kraljevstva.
15. Što se dogodilo kad je Pavao bio izveden pred prokonzula Galiona?
15 Židovi su odveli Pavla do prokonzula Junia Galiona (18:12-17). Dali su mu na znanje da Pavao na protuzakonit način stvara prozelite — bila je to lažna optužba koju grčki klerikalci još i danas podižu protiv Jehovinih svjedoka. Galion je shvatio da Pavao nije učinio nikakvo lupeško djelo, također je znao da Židovi malo brinu za dobrobit Rima i njegovih zakona. Stoga ih je otjerao. A kad su promatrači počeli tući novog nadstojnika sinagoge Sostena, Galion nije reagirao, misleći vjerojatno kako je očiti vođa napada svjetine na Pavla dobio što je zaslužio.
16. Zašto nije bilo za prigovoriti ako je Pavao u vezi sa zavjetom ošišao glavu?
16 U egejskoj luci Kenhreji Pavao se ukrcao za Efez, grad u Maloj Aziji (18:18-22). Prije tog putovanja ‘ošišao je glavu, jer je imao zavjet’ (St). Ništa se ne izvještava o tome da li se Pavao zavjetovao prije negoli je postao Isusovim sljedbenikom, niti o tome je li tada započelo ili završilo vrijeme zavjetovanja. Kršćani nisu, doduše, stajali pod Mojsijevim zakonom, ali on je potjecao od Boga i bio je svet. Dakle, takav zavjet nije bio grijeh (Rimljanima 6:14; 7:6, 12; Galaćanima 5:18). U Efezu je razgovarao sa Židovima i obećao im da će se vratiti, bude li to Božja volja. (To je obećanje kasnije ispunio.) Povratkom u Sirijsku Antiohiju završava njegovo drugo misionarsko putovanje.
Jehovina riječ uzima maha u Efezu
17. O čemu su Apolon i neki drugi trebali još biti poučeni u vezi krštenja?
17 Ubrzo nakon toga Pavao kreće na svoje treće misionarsko putovanje (oko 52-56. n. e.) (18:23–19:7). Međutim, u Efezu je Apolon učio o Isusu, poznavajući samo krštenje Ivanovo, koje je bilo simbol pokajanja za grijehe učinjene protiv saveza Zakona. Zato su mu Priscila i Akvila ‘još točnije izložili Put Božji’. Vjerojatno su mu rekli da biti kršten poput Isusa uključuje podronjavanje pod vodu i primanje svetoga duha. Onaj tko je nakon krštenja koje je uslijedilo svetim duhom na Pentekost 33. n. e. bio kršten Ivanovim krštenjem, trebao se još jednom krstiti i to u Isusovo ime (Matej 3:11, 16; Djela apostolska 2:38). U Efezu je kasnije ‘dvanaest ljudi’, Židova koji su se krstili Ivanovim krštenjem, ‘bilo kršteno u ime Gospodina Isusa’ — jedino ponovno krštenje o kojem se izvještava u Svetom pismu. Kad je Pavao položio na njih ruke, primili su sveti duh, kao i dva nadnaravna dokaza da ih je Bog prihvatio: govorenje tuđim jezicima i proricanje.
18. Gdje je Pavao svjedočio u vrijeme svog borakva u Efezu i s kojim rezultatom?
18 U Efezu, gradu od 300 000 stanovnika, Pavao je sigurno bio stalno zaposlen (19:8-10). Tamošnji hram božice Artemide ubrajao se u sedam svjetskih čuda starog vijeka. Gradsko je kazalište primalo 25 000 posjetitelja. U sinagogi je Pavao ‘uvjeravajući’ iznosio nepobitne dokaze, ali se povukao kad su neki počeli ocrnjivati Put, to jest način života temeljen na vjeri u Krista. Dvije godine je svakodnevno držao govore u školi nekog Tirana i tako se “Riječ” širila po čitavoj oblasti Azije.
19. Što se odigravalo u Efezu, a što je prouzročilo da ‘Jehovina riječ raste i uzima maha’?
19 Bog je pokazao da priznaje Pavlovo djelovanje time što ga je osposobio da liječi i istjeruje demone (19:11-20). Sedmorici sinova velikog svećenika Skeve nije uspjelo istjerati demona upotrebom Isusova imena, jer oni nisu bili zastupnici Boga i Krista. Opsjednuti ih je čak ranio. Ljude je potom obuzeo strah, ‘i veličalo se ime Gospodina Isusa’. Oni koji su prihvatili vjeru napustili su svoje okultne radnje i javno spalili knjige, koje su izgleda sadržavale čarobne formule i čarobne riječi. “Tako je”, prema Lukinu pisanju, “na moćan način riječ Jehovina nastavila rasti i uzimati maha” (NS). Božji sluge pomažu i danas ljudima da se oslobode iz pandži demonizma (5. Mojsijeva 18:10-12).
Religiozna netrpeljivost doživljava neuspjeh
20. Zašto su srebrnari iz Efeza izazvali ustanak, i kako je završio?
20 Mnogi Jehovini svjedoci bili su već suočeni s bijesnom svjetinom, jednako kao kršćani u Efezu (19:21-40). Kako je sve više ljudi prihvaćalo vjeru, smanjivala se zarada Demetriju i ostalim srebrnarima, jer su ljudi manje kupovali njihove male srebrne hramove mnogoprsate božice plodnosti Artemide. Tada je Demetrije nahuškao svjetinu, koja je odvukla u kazalište Pavlove drugove Gaja i Aristarha. No, učenici nisu dopustili Pavlu da i on ode tamo. Čak su ga i neki članovi komisije za svečanosti i igre zamolili da se ne izlaže tom riziku. Svjetina je nekih dva sata vikala: “Velika je efeška Artemida!” (St). Napokon je gradski tajnik (prvi u gradskoj upravi) objasnio da zanatlije mogu podnijeti tužbu prokonzulu, koji je ovlašten da donosi sudske odluke, ili će se njihov slučaj riješiti u “zakonitoj skupštini” građana. U protivnom Rim bi mogao tu nezakonitu skupštinu učesnika optužiti za ustanak. Time ih je raspustio.
21. Na koji je način Bog blagoslivljao Pavlovo djelovanje, i kako on danas blagoslivlja Jehovine svjedoke?
21 Bog je pomagao Pavlu u različitim kušnjama, blagoslivljući njegove napore u pomaganju ljudima da odbace religiozne zablude i da prihvate istinu. (Usporedi Jeremija 1:9, 10.) Kako li smo zahvalni što naš nebeski otac blagoslivlja i naš rad! Tako i danas kao u prvom stoljeću ‘riječ Jehovina raste i uzima maha’.
Kako bi odgovorio?
◻ Koji je primjer dao Pavao u pogledu prihvaćanja vodstva svetog duha?
◻ Uz pomoć koje metode, koju Jehovini sluge još uvijek primjenjuju, je Pavao ‘tumačio i dokazivao’?
◻ Koja paralela postoji između reagiranja na Pavlov govor na Areopagu i reagiranja na propovijedanje Jehovinih svjedoka?
◻ Kako se Pavao pobrinuo za svoje uzdržavanje da bi mogao nastaviti sa službom, i što je novovremena paralela toga?
◻ Na koji način Bog danas blagoslivlja djelovanje Jehovinih svjedoka, kao što je blagoslovio i Pavlov rad?
[Slike na stranicama 24 i 25]
Jehovina riječ je uzela maha u
1. Filipima
2. i 3. Ateni
4. i 6. Efezu
5. Rimu
[Zahvala]
Fotografija br. 4: Manley Studios