‘Prodavačica grimiza’

Lidija je živjela u Filipima, glavnom gradu Makedonije. Međutim, ona je bila iz Tijatire, grada u pokrajini Lidiji, u zapadnoj Maloj Aziji. Zbog toga neki smatraju da je “Lidija” nadimak koji je dobila u Filipima. Drugim riječima, ona je bila “Lidijka”, kao što se ženu kojoj je Isus Krist svjedočio moglo nazvati ‘Samarićankom’ (Ivan 4:9). Lidija je prodavala ‘grimiz’ ili proizvode obojene tom bojom (Djela apostolska 16:12, 14, St). Natpisi koje su iskopali arheolozi potvrđuju da su i u Tijatiri i u Filipima postojali izrađivači boja. Moguće je da se Lidija preselila zbog posla, ili da nastavi s privatnim poslom ili kao predstavnica neke obrtničke radnje bojača tkanine iz Tijatire.

Grimizna se boja mogla dobiti iz različitih izvora. Najskuplji način dobivanja bio je vađenjem iz određenih vrsta morskih mekušaca. Prema Marcijalu, rimskom pjesniku iz prvog stoljeća, ogrtač od najboljeg grimiza iz Tira (još jedan centar u kojem se proizvodila ta boja) mogao je koštati i do 10 000 sestercija, odnosno 2 500 denara, a to je bilo jednako radničkoj plaći za 2 500 dana. Očito je da je takva odjeća bila luksuz i da si ju je mogla priuštiti samo manjina. Dakle, Lidija je možda bila imućna. U svakom slučaju, mogla je ponuditi gostoprimstvo apostolu Pavlu i njegovim pratiocima — Luki, Sili, Timoteju a možda i drugima.

“Obožavateljica Boga”

Lidija je “priznavala pravoga Boga [bila “obožavateljica Boga”, NW]”, no vjerojatno je bila židovski prozelit u potrazi za religioznom istinom. Iako je imala unosan posao, Lidija nije bila materijalist. Umjesto toga, odvajala je vrijeme za duhovne stvari. “Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima”, i Lidija je prihvatila istinu. Zapravo, “bi krštena ona i dom njezin” (Djela apostolska 16:14, 15, St).