Vremena i razdoblja u Jehovinim su rukama

“Ne pripada vama da znate vremena ili razdoblja koja je Otac postavio u svoju vlastitu nadležnost” (DJELA APOSTOLSKA 1:7, NW).

 1. Kako je Isus odgovorio na pitanja vezana za vrijeme koja su mu postavili njegovi apostoli?

ZAR nije sasvim prirodno da se oni “koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se čine” u nazovikršćanstvu i diljem Zemlje pitaju kada će ovaj zli sustav doći svome kraju i biti zamijenjen Božjim pravednim novim svijetom? (Ezehijel 9:4; 2. Petrova 3:13). Apostoli su Isusu kratko prije njegove smrti i nakon njegovog uskrsnuća postavljali pitanja vezana za vrijeme (Matej 24:3; Djela apostolska 1:6). No, Isus im u svojim odgovorima nije pružio metode za izračunavanje vremena. Jednom prilikom dao im je složeni znak, a drugi put je rekao da ‘ne pripada njima da znaju vremena ili razdoblja koja je Otac postavio u svoju vlastitu nadležnost’ (Djela apostolska 1:7, NW).

 2. Zašto se može reći da Isus nije uvijek znao vrijeme koje je njegov Otac odredio za događaje koji se trebaju odvijati u vrijeme kraja?

² Premda je Isus Jehovin jedinorođeni Sin, ni on sam nije uvijek znao vremenski raspored događaja koji je odredio njegov Otac. U svom proročanstvu o posljednjim danima Isus je ponizno priznao: “Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino Otac” (Matej 24:36, St). Isus je bio spreman strpljivo čekati da mu njegov Otac otkrije točno vrijeme kada će se stupiti u razornu akciju protiv ovog zlog sustava stvari.a

 3. Što učimo iz Isusovih odgovora na pitanja u vezi s Božjim naumom?

³ Na temelju onoga što je Isus rekao odgovarajući na pitanja povezana s vremenom kada će se zbiti određene stvari u ispunjenju Božjeg nauma može se doći do dva zaključka. Kao prvo, da Jehova ima vremenski raspored; i kao drugo, da je on jedini koji određuje taj raspored i njegovi sluge ne mogu očekivati da će unaprijed biti točno obaviješteni o njegovim vremenima ili razdobljima.

Jehovina vremena i razdoblja

 4. Koje je značenje grčkih riječi prevedenih s “vremena” i “razdoblja” u Djelima apostolskim 1:7?

⁴ Što znače “vremena” i “razdoblja”? Isusova izjava zabilježena u Djelima apostolskim 1:7 obuhvaća dva aspekta vremena. Grčka riječ koja je prevedena s “vremena” označava “vrijeme u smislu trajanja”, vremenski razmak (dug ili kratak). Riječ “razdoblja” prijevod je riječi koja ukazuje na utvrđeno ili određeno vrijeme, jedno posebno razdoblje, ili period, koje karakteriziraju izvjesna obilježja. Komentirajući te dvije izvorne riječi, William E. Vine navodi sljedeće: “U Djelima apostolskim 1:7 ‘Otac je u okvire svoje vlasti stavio’ kako vremena (chronos), odnosno duljinu periodâ, tako i razdoblja (kairos), odnosno epohe koje obilježavaju izvjesni događaji.”

 5. Kada je Jehova obavijestio Nou o svom naumu da uništi pokvareni svijet, i koji je dvojaki zadatak izvršavao Noa?

⁵ Prije potopa Bog je odredio 120 godina kao vremensku granicu za postojanje pokvarenog svijeta koji su stvorili ljudi i buntovni materijalizirani anđeli (1. Mojsijeva 6:1-3). Boguodani Noa tada je imao 480 godina (1. Mojsijeva 7:6). Tada nije imao djece, a niti idućih 20 godina (1. Mojsijeva 5:32). Tek mnogo kasnije, nakon što su Noini sinovi odrasli i poženili se, Bog je obavijestio Nou o svom naumu da odstrani zlo sa Zemlje (1. Mojsijeva 6:9-13, 18). Čak niti tada, premda je Noi bio povjeren dvojaki zadatak da gradi arku i propovijeda svojim suvremenicima, Jehova mu nije otkrio svoj vremenski raspored (1. Mojsijeva 6:14; 2. Petrova 2:5).

 6. (a) Kako je Noa pokazao da je prepustio vremenske činioce u Jehovine ruke? (b) Kako možemo slijediti Noin primjer?

⁶ Desetljećima — možda pola stoljeća — ‘Noa je činio sve kako mu zapovjedi Bog’. Noa je to činio “vjerom”, ne znajući točno vrijeme koje je određeno (1. Mojsijeva 6:22; Jevrejima 11:7). Jehova ga nije obavijestio o točnom trenutku kada će se stvari početi odigravati sve do tjedan dana prije no što je potop trebao započeti (1. Mojsijeva 7:1-5). Zahvaljujući svom bezuvjetnom pouzdanju i vjeri u Jehovu, Noa je vremenske činioce prepustio u Jehovine ruke. I koliko je samo Noa sigurno bio zahvalan kada je tijekom potopa osjetio Jehovinu zaštitu i kada je kasnije izišao iz arke na očišćenu Zemlju! Imajući u izgledu sličnu nadu u izbavljenje, zar ne bismo i mi trebali iskazivati takvu vjeru u Boga?

7, 8. (a) Kako su nastale nacije i svjetske sile? (b) Na koji je način Jehova ‘postavio unaprijed određena vremena i međe življenja ljudi’?

⁷ Nakon potopa većina Noinih potomaka napustila je pravo obožavanje Jehove. U namjeri da ostanu na jednom mjestu, počeli su graditi grad i kulu za krivo obožavanje. Jehova je odlučio da je došlo vrijeme za njegovu intervenciju. Pomiješao im je jezike i ‘rasuo ih iz Babela po svoj zemlji’ (1. Mojsijeva 11:4, 8, 9). Kasnije su od jezičnih skupina nastale nacije, od kojih su neke asimilirale druge nacije i tako postale regionalne, pa čak i svjetske sile (1. Mojsijeva 10:32).

⁸ Bog je ponekad, u skladu s ostvarivanjem svog nauma, određivao nacionalne granice i vrijeme kada će određena nacija imati prevlast u lokalnim razmjerima ili kao svjetska sila (1. Mojsijeva 15:13, 14, 18-21; 2. Mojsijeva 23:31; 5. Mojsijeva 2:17-22; Danijel 8:5-7, 20, 21). Apostol Pavao spomenuo je taj aspekt Jehovinog određivanja vremenâ i razdobljâ kada je grčkim intelektualcima u Ateni rekao sljedeće: “Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu (...) učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odredjena vremena i medje njihovoga življenja” (Djela apostolska 17:24, 26).

 9. Kako Jehova “mijenja vremena i čase” što se tiče vladarâ?

⁹ To ne znači da je Jehova odgovoran za sva politička osvajanja i promjene do kojih dolazi među nacijama. Međutim, on može intervenirati onda kad to želi da bi ostvario svoj naum. Zato je prorok Danijel, koji je trebao kao očevidac vidjeti kako babilonsku svjetsku silu nakon njenog pada zamjenjuje Medo-Perzija, o Jehovi rekao sljedeće: “On mijenja vremena i čase; smeće careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima” (Danijel 2:21; Izaija 44:24–45:7).

“Kad se približi vrijeme”

10, 11. (a) Koliko je unaprijed Jehova odredio vrijeme kada će izbaviti Abrahamove potomke od ropstva? (b) Što upućuje na to da Izraelci nisu točno znali kada će biti izbavljeni?

¹⁰ Jehova je više od četiri stoljeća unaprijed točno odredio godinu kada će poniziti vladara egipatske svjetske sile i Abrahamove potomke osloboditi ropstva. Otkrivajući svoj naum Abrahamu, Bog je obećao: “Znaj za cijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tudjoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s velikim blagom” (1. Mojsijeva 15:13, 14). U sklopu svog sažetog pregleda povijesti Izraela koji je iznio pred Sanhedrinom Stjepan je spomenuo taj period od 400 godina i rekao: “Kad se približi vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Abramu, narod se narodi i umnoži u Egiptu, dok nasta drugi car u Egiptu, koji ne znaše Josipa” (Djela apostolska 7:6, 17, 18).

¹¹ Novi je faraon Izraelce ponizio i učinio robovima. Mojsije tada još nije bio napisao Prvu Mojsijevu, iako je vrlo vjerojatno da su obećanja koja je Jehova dao Abrahamu bila prenesena ili usmenim putem ili u pisanom obliku. Pa ipak, informacije kojima su raspolagali Izraelci, po svemu sudeći, nisu im omogućavale da izračunaju točno vrijeme kada će biti izbavljeni od ugnjetavanja. Bog je znao kada će ih izbaviti, ali izmučeni Izraelci očito nisu bili o tome obaviješteni. O tome čitamo sljedeće: “A poslije mnogo vremena umrije car Egipatski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izraelovi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dodje do Boga. I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, s Izakom i s Jakovom. I pogleda Bog na sinove Izraelove i vidje ih” (2. Mojsijeva 2:23-25).

12. Kako je Stjepan pokazao da je Mojsije krenuo u akciju prije vremena koje je Jehova odredio?

¹² I iz Stjepanovog pregleda može se zaključiti da se nije znalo točno vrijeme izbavljenja Izraela. Govoreći o Mojsiju, on je rekao: “Kad mu se navršivaše četrdeset godina, dodje mu na um da obidje braću svoju, sinove Izraelove. I vidjevši jednome gdje se čini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se činjaše nepravda, i ubi Egipćanina. Mišljaše pak da braća njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenje dade; ali oni ne razumješe” (Djela apostolska 7:23-25, naglašeno od nas). Mojsije je tada krenuo u akciju 40 godina prije vremena koje je Bog odredio. Stjepan je istaknuo to da je Mojsije morao čekati još 40 godina prije nego što je Bog ‘Izraelcima dao spasenje njegovom rukom’ (Djela apostolska 7:30-36).

13. U kom smislu je situacija u kojoj se mi nalazimo slična situaciji Izraelaca prije njihovog izbavljenja iz Egipta?

¹³ Iako se ‘približilo vrijeme obećanja’ i Bog je točno odredio godinu, Mojsije i sav Izrael morali su iskazivati vjeru. Morali su čekati vrijeme koje je Jehova odredio, a da ga očito nisu mogli unaprijed izračunati. I mi smo uvjereni da se približava naše izbavljenje od sadašnjeg zlog sustava stvari. Znamo da živimo u ‘posljednjim danima’ (2. Timoteju 3:1-5). Zar ne bismo onda trebali biti spremni pokazivati svoju vjeru i čekati vrijeme koje je Jehova odredio za svoj veliki dan? (2. Petrova 3:11-13). Tada ćemo, poput Mojsija i Izraelaca, moći pjevati veličanstvenu pjesmu izbavljenja na hvalu Jehovi (2. Mojsijeva 15:1-19).

‘Kad je došlo vrijeme’

14, 15. Kako znamo da je Bog odredio vrijeme kada je njegov Sin trebao doći na Zemlju, i na što su budno pazili proroci, pa čak i anđeli?

¹⁴ Jehova je točno odredio vrijeme kada je njegov jedinorođeni Sin trebao doći na Zemlju kao Mesija. Pavao je napisao: “Kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom” (Galaćanima 4:4, St). Bilo je to ispunjenje Božjeg obećanja da će poslati Sjeme — ‘onoga kome pripada palica vladalačka, kome će se pokoravati narodi’ (1. Mojsijeva 3:15; 49:10).

¹⁵ Božji proroci — pa čak i anđeli — budno su pazili na “vrijeme” kada će se Mesija pojaviti na Zemlji i kad će grešno čovječanstvo dobiti mogućnost spasenja. “Ovo su spasenje”, rekao je Petar, “istraživali i ispitivali proroci koji su prorekli vama određenu milost. Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov Duh — koji bijaše u njima — kad je unaprijed navješćivao Kristu određene patnje i proslavljenje što će doći poslije njih. (...) U [te stvari] anđeli žele zaroniti” (1. Petrova 1:1-5, 10-12, St).

16, 17. (a) Putem kojeg je proročanstva Jehova pomogao Židovima prvog stoljeća da budu u iščekivanju Mesije? (b) Kako je Danijelovo proročanstvo bilo povezano sa židovskim iščekivanjem Mesije?

¹⁶ Posredstvom svog proroka Danijela — čovjeka nepokolebljive vjere — Jehova je dao proročanstvo o ‘sedamdeset sedmica’. Na temelju tog proročanstva Židovi prvog stoljeća mogli su znati da se približava dolazak obećanog Mesije. Jedan dio tog proročanstva glasi: “Od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice” (Danijel 9:24, 25, St). Židovski, katolički i protestantski izučavatelji uglavnom se slažu s time da ovdje spomenute “sedmice” predstavljaju godišnje tjedne. Tih 69 “sedmica” (483 godine) iz Danijela 9:25 počelo je 455. pr. n. e., kada je perzijski kralj Artakserks opunomoćio Nehemiju ‘da se vrati i opet sagradi Jeruzalem’ (Nehemija 2:1-8). Završilo je 483 godine kasnije — 29. n. e., kada je Isus bio kršten i pomazan svetim duhom i tako postao Mesija, ili Krist (Matej 3:13-17).

¹⁷ Ne zna se jesu li Židovi prvog stoljeća točno znali kada je započeo period od 483 godine. No kada je Ivan Krštavatelj započeo svoju službu, ‘narod je bio u iščekivanju i svi su se u srcu pitali o Ivanu da nije on Mesija’ (Luka 3:15, St). Neki bibličari to iščekivanje povezuju s Danijelovim proročanstvom. U svom komentaru tog retka, Matthew Henry napisao je sljedeće: “Ovdje nam se kaže (...) da su ljudi na temelju Ivanove službe i krštavanja došli do zaključka da je vrijeme da razmišljaju o Mesiji, smatrajući da samo što nije stigao. (...) Danijelovih sedamdeset tjedana u to je vrijeme istjecalo.” Francusko djelo Manuel Biblique, čiji su autori Vigouroux, Bacuez i Brassac, navodi sljedeće: “Narod je znao da se sedamdeset godišnjih tjedana koje je naveo Danijel približava kraju; nitko nije bio iznenađen time što je Ivan Krstitelj objavljivao da se približilo Božje kraljevstvo.” Židovski izučavatelj Abba Hillel Silver napisao je da se prema “uvriježenoj kronologiji” tog vremena “Mesiju očekivalo negdje oko druge četvrtine prvog stoljeća n. e.”

Događaji — a ne izračunavanje vremena

18. Iako je Danijelovo proročanstvo pomoglo Židovima da prepoznaju vrijeme u koje se moglo očekivati pojavljivanje Mesije, što je bio najuvjerljiviji dokaz Isusovog mesijanstva?

¹⁸ Iako je kronologija očito pomogla pripadnicima židovskog naroda da imaju opću predodžbu o tome kada se Mesija treba pojaviti, događaji koji su uslijedili pokazuju da većini njih nije pomogla da se uvjere u Isusovo mesijanstvo. Nepunu godinu dana prije svoje smrti Isus je upitao svoje učenike: “Ko govore ljudi da sam ja?” Oni su odgovorili: “Jedni vele da si Ivan krstitelj; a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka” (Luka 9:18, 19). Ne postoji zapis o tome da je Isus ikada citirao proročanstvo o simboličnim tjednima da bi dokazao da je Mesija. No jednom je prilikom rekao: “Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoče za mene da me otac posla” (Ivan 5:36). Isusovo propovijedanje, njegova čuda i događaji vezani za njegovu smrt (čudesna tama, cijepanje zavjese u hramu i potres) svjedočili su da je on Mesija poslan od Boga, a ne bilo kakva otkrivena kronologija (Matej 27:45, 51, 54; Ivan 7:31; Djela apostolska 2:22).

19. (a) Kako su kršćani mogli znati da je blizu uništenje Jeruzalema? (b) Zašto su rani kršćani koji su pobjegli iz Jeruzalema još uvijek trebali imati snažnu vjeru?

¹⁹ Slično tome, nakon Isusove smrti ranim kršćanima nije bila dana metoda da izračunaju predstojeći kraj židovskog sustava stvari. Istina, u Danijelovom proročanstvu o simboličnim tjednima bilo je spomenuto uništenje tog sustava stvari (Danijel 9:26b, 27b). No to se trebalo dogoditi nakon završetka ‘sedamdeset sedmica’ (455. pr. n. e.–36. n. e.). Drugim riječima, nakon što su 36. n. e. prvi neznabošci postali Isusovi sljedbenici, više nije bilo kronoloških prekretnica iz 9. poglavlja Danijela koje su kršćani mogli očekivati. Njima su događaji, a ne kronologija, trebali ukazivati na to da židovski sustav mora uskoro doći svom kraju. Ti su se događaji, koje je prorekao Isus, počeli približavati svom vrhuncu od 66. n. e. kada su rimske legije napale Jeruzalem, a zatim se povukle. To je vjernim, budnim kršćanima u Jeruzalemu i Judeji pružilo priliku da “bježe u gore” (Luka 21:20-22). Budući da nisu imali kronoloških predznaka, ti rani kršćani nisu znali kada će doći do uništenja Jeruzalema. Kakvu su samo vjeru morali imati da napuste svoje domove, posjede i radionice te da oko četiri godine ostanu izvan Jeruzalema dok se 70. n. e. rimska vojska nije vratila i uništila židovski sustav! (Luka 19:41-44).

20. (a) Kako možemo izvući pouku iz primjera Noe, Mojsija i kršćana prvog stoljeća u Judeji? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

²⁰ Poput Noe, Mojsija i kršćana prvog stoljeća u Judeji, i mi danas možemo s pouzdanjem prepustiti vremena i razdoblja u Jehovine ruke. Naše uvjerenje da živimo u vrijeme kraja i da se približava naše izbavljenje temelji se ne samo na kronološkim izračunavanjima već na stvarnim događajima u ispunjenju biblijskih proročanstava. Osim toga, iako živimo tijekom Kristove prisutnosti, to ne znači da ne trebamo iskazivati vjeru i biti budni. Moramo i dalje živjeti u željnom iščekivanju uzbudljivih događaja koji su prorečeni u Pismima. To će biti tema sljedećeg članka.

[Bilješke]

Za ponavljanje

◻ Što je Isus u vezi s Jehovinim vremenima i razdobljima rekao svojim apostolima?

◻ Koliko je unaprijed Noa znao kada treba započeti potop?

◻ Što pokazuje da Mojsije i Izraelci nisu točno znali kada će biti izbavljeni iz Egipta?

◻ Kakvu pouku možemo izvući iz biblijskih primjera u vezi s Jehovinim vremenima i razdobljima?

[Slika na stranici 11]

Zahvaljujući svojoj vjeri, Noa je vremenske činioce prepustio u Jehovine ruke