48. knjiga Biblije — Galaćanima

 1. U kojim su gradovima bile skupštine kojima se Pavao obratio u poslanici Galaćanima te kada su i kako bile osnovane?

SKUPŠTINE u Galaciji, kojima se Pavao obraća u Galaćanima 1:2, očito su se nalazile u pizidijskoj Antiohiji, Ikoniju, Listri i Derbi — gradovima koji su bili u različitim pokrajinama, ali unutar iste rimske provincije, Galacije. Trinaesto i četrnaesto poglavlje Djela apostolskih govore o Pavlovom prvom misionarskom putovanju na kojem je s Barnabom proputovao taj kraj, što je dovelo do osnivanja skupština u Galaciji. U njima je bilo i Židova i ne-Židova, a neki od tih ne-Židova nesumnjivo su bili i Kelti odnosno Gali. To se zbivalo ubrzo nakon što je Pavao otprilike 46. n. e. otišao u Jeruzalem (Djela 12:25).

 2. (a) Do čega je dovelo Pavlovo drugo putovanje po Galaciji, no što je uslijedilo odmah nakon toga? (b) Koje je gradove kasnije Pavao obišao na svom putovanju?

² Godine 49. n. e. Pavao i Sila krenuli su na Pavlovo drugo misionarsko putovanje na područje Galacije, što je dovelo do toga da su se “skupštine učvršćivale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela 16:5; 15:40, 41; 16:1, 2). No, nakon njih su se odmah pojavili lažni učitelji koji su zastupali židovstvo te su neku braću u galacijskim skupštinama uvjerili da su obrezanje i držanje Mojsijevog zakona sastavni dio pravog kršćanstva. Za to je vrijeme Pavao prošao Miziju i otišao u Makedoniju i Grčku te na kraju stigao u Korint i kod tamošnje braće ostao nešto više od godinu i šest mjeseci. Potom je, godine 52. n. e., otišao u Efez, a zatim se još iste godine vratio u sirijsku Antiohiju, grad iz kojeg je kretao na svoja putovanja (Djela 16:8, 11, 12; 17:15; 18:1, 11, 18-22).

 3. U kojem je gradu i u koje vrijeme mogla biti napisana poslanica Galaćanima?

³ Kada je Pavao napisao poslanicu Galaćanima i gdje ju je napisao? Po svemu sudeći, napisao ju je čim je čuo za ono što rade zagovornici židovstva. To je moglo biti u Korintu, u Efezu ili u sirijskoj Antiohiji. Lako je moguće da je tu poslanicu napisao tijekom svog boravka u Korintu, koji je trajao godinu i šest mjeseci, u razdoblju od 50. do 52. n. e., jer je bilo dovoljno vremena da do njega dopru vijesti iz Galacije. Malo je vjerojatno da ju je napisao u Efezu, jer je u tom gradu ostao samo nakratko prilikom povratka sa svog putovanja. No potom je “proveo neko vrijeme” u sirijskoj Antiohiji, vjerojatno tijekom ljeta 52. n. e., a budući da su između toga grada i Male Azije postojale dobre veze, moguće je da je Pavao u to vrijeme čuo za ono što su radili zagovornici židovstva te u tom gradu napisao poslanicu Galaćanima (Djela 18:23).

 4. Što poslanica Galaćanima otkriva o službi apostola Pavla?

⁴ Ova poslanica opisuje Pavla kao ‘apostola, kojega nisu poslali ljudi niti ga je postavio neki čovjek, nego Isus Krist i Bog, Otac’. Ona otkriva mnoge pojedinosti o životu i službi apostola Pavla, iz kojih se vidi da je on složno surađivao s apostolima u Jeruzalemu te da se nije ustručavao ukoriti drugog apostola — Petra (Gal. 1:1, 13-24; 2:1-14).

 5. Što potvrđuje da je poslanica Galaćanima vjerodostojna te da je dio nadahnute Božje Riječi?

⁵ Što potvrđuje da je ova knjiga vjerodostojna te da je dio nadahnute Božje Riječi? Poslanica Galaćanima spominje se u djelima Ireneja, Klementa Aleksandrijskog, Tertulijana i Origena. Osim toga, sljedeći ugledni biblijski manuskripti (rukopisi) sadrže tu knjigu: Sinajski, Aleksandrijski, Vatikanski br. 1209, Efremov kodeks, kodeks iz Clermonta i papirus Chester Beatty br. 2 (P⁴⁶). Povrh toga, ona je u potpunosti u skladu s ostalim grčkim knjigama Biblije, a isto tako i hebrejskima, na koje se često poziva.

 6. (a) Koje dvije činjenice potvrđuje poslanica Galaćanima? (b) Što je neuobičajeno u vezi s pisanjem ove poslanice i što ona ističe?

⁶ U ovoj snažnoj i izravnoj poslanici upućenoj “skupštinama Galacije” Pavao je pokazao (1) da ga se s pravom naziva apostolom (što su zagovornici židovstva pokušavali osporiti) i (2) da se ljude pravednima proglašava na temelju vjere u Krista Isusa, a ne na temelju vršenja djela propisanih Zakonom te da obrezanje stoga nije zahtjev za kršćane. Iako je Pavao obično imao pisara koji je zapisivao tekst njegovih poslanica, ovu je poslanicu napisao ‘vlastitom rukom, velikim slovima’ (6:11). Sadržaj te knjige bio je iznimno važan i samom Pavlu i Galaćanima. Knjiga ističe vrijednost slobode koju je pravim kršćanima omogućio Isus Krist.

 7, 8. (a) Što je Pavao rekao o dobroj vijesti? (b) Kako je bilo potvrđeno da je Pavao apostol za neobrezane i kako je došlo do toga da je ukorio Kefu?

⁷ Pavao brani svoje apostolstvo (1:1–2:14). Nakon što je pozdravio skupštine u Galaciji, Pavao im je napisao da se čudi što su se tako brzo odvratili od izvorne dobre vijesti i počeli slušati neku drugu dobru vijest, te je odlučno izjavio: “Čak i kad bismo vam mi ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!” Dobra vijest koju im je on bio objavio nije bila ljudska poruka, niti ga je tko učio o njoj, nego je tu vijest Pavlu “objavio s neba Isus Krist”. Nekada, dok je bio revni pobornik židovstva, Pavao je progonio Božju skupštinu, ali potom ga je Bog u svojoj nezasluženoj dobroti pozvao da neznabošcima objavi dobru vijest o njegovom Sinu. Tek je tri godine nakon obraćenja otišao u Jeruzalem, a tada je od apostola vidio samo Petra i Gospodinovog brata Jakova. Skupštine u Judeji nisu ga osobno poznavale, ali su čule o njemu i zbog njega su “počele slaviti Boga” (1:8, 12, 24).

⁸ Nakon četrnaest godina Pavao je opet otišao u Jeruzalem i nasamo iznio braći dobru vijest koju je propovijedao. Njegov suradnik Tit nije bio prisiljen obrezati se, iako je bio Grk. Kad su Jakov, Kefa i Ivan vidjeli da je Pavlu bila povjerena dobra vijest za neobrezane, kao što je Petru bila povjerena dobra vijest za obrezane, pružili su Pavlu i Barnabi desnicu u znak suglasnosti da njih dvojica idu k neznabošcima, a oni k obrezanima. Kad je Kefa (Petar) došao u Antiohiju, a nije postupao ispravno, “po istini dobre vijesti”, jer se bojao onih iz obrezanja, Pavao ga je pred svima prekorio (2:14).

 9. Na temelju čega kršćani bivaju proglašeni pravednima?

⁹ Čovjeka se proglašava pravednim zbog vjere, a ne zbog djela propisanih zakonom (2:15–3:29). Pavao piše da Židovi znaju da se “čovjeka ne proglašava pravednim zbog vršenja djela propisanih zakonom, nego zbog vjere u Krista Isusa”. On sada živi u zajedništvu s Kristom, a život koji živi, živi zbog vjere, kako bi vršio Božju volju. “Ako pravednost dolazi preko zakona, onda je Krist uzalud umro”, zaključio je Pavao (2:16, 21).

10. Na temelju čega se dobiva blagoslov od Boga, a čemu je služio Zakon?

¹⁰ Pavao se čudio Galaćanima što su toliko bezumni da vjeruju kako mogu u potpunosti izvršiti svoju službu Bogu vršeći djela propisana Zakonom, iako su mu počeli služiti primivši duh na temelju vjere. Bogu je važno da netko s vjerom primi ono što čuje, poput Abrahama, koji je “povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim”. Prema Božjem obećanju, “oni koji se drže vjere dobivaju blagoslov kao i vjerni Abraham”. Oni su oslobođeni prokletstva Zakona time što je Krist umro na stupu. Krist je Potomak Abrahamov, a Zakon koji je nastao 430 godina kasnije ne može poništiti obećanje dano u vezi s tim Potomkom. Čemu je onda služio Zakon? On je bio “odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere”, rekao je Pavao. A sada Božji narod više nije pod odgajateljem i više nema razlike između Židova i Grka, jer su svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom i svi su “potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju” (3:6, 9, 24, 29).

11. (a) Koju su slobodu Galaćani odbacili? (b) Kako je Pavao objasnio kakvu slobodu imaju kršćani?

¹¹ Kršćani, budite nepokolebljivi i ostanite slobodni (4:1–6:18). Bog je poslao svog Sina da oslobodi one koji su pod Zakonom, kako bi ih “Bog usvojio kao sinove” (4:5). Čemu se onda vraćati u ropstvo ispraznim i bijednim načelima? Budući da su Galaćani držali dane, mjesece, razdoblja i godine, Pavao se bojao toga da se nije možda uzalud trudio oko njih. Kad je prvi put bio kod njih, primili su ga kao anđela Božjeg. No sada se pitao je li im postao neprijatelj zato što im govori istinu. Onima koji su htjeli biti pod Zakonom skrenuo je pažnju na ono što kaže Zakon: Abraham je od dvije žene dobio dva sina. Jedna žena, sluškinja Hagara, predstavljala je tjelesni Izrael, koji je za Jehovu bio vezan savezom Mojsijevog zakona — savezom koji je rađao djecu za ropstvo. A slobodna žena, Sara, predstavljala je gornji Jeruzalem, koji je, prema Pavlovim riječima, “slobodan — on je naša majka”. “Što kaže Pismo?” upitao je Pavao. Odgovor glasi: “Sin sluškinje neće biti nasljednik sa sinom slobodne žene!” Zatim je rekao da kršćani nisu djeca sluškinje, “nego djeca slobodne žene” (4:26, 30, 31).

12. (a) Što je Galaćanima rečeno o tome kako trebaju živjeti? (b) Koju je važnu suprotnost istaknuo Pavao?

¹² Ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, objasnio je Pavao, nego Bog gleda na vjeru koja se djelima očituje u ljubavi. Sav se Zakon ispunjava u zapovijedi: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!” Galaćanima je rečeno da trebaju živjeti po duhu, jer ‘ako ih vodi duh, nisu pod zakonom’. Nabrojivši djela tijela, Pavao je upozorio svoju braću da “oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje”. Kao potpunu suprotnost djelima tijela, naveo je plodove duha, protiv kojih nema zakona, te dodao: “Ako živimo po duhu, dopustimo duhu da nas vodi!” Zatim je potaknuo Galaćane da ne budu tašti i da ne zavide jedni drugima (5:14, 18, 21, 25).

13. Kako kršćani ispunjavaju zakon Kristov i što je od presudne važnosti?

¹³ Ako tko nenamjerno pogriješi, oni koji su duhovni trebaju takvome “u duhu blagosti” pomagati da se duhovno oporavi. Kršćani ispunjavaju zakon Kristov kada nose bremena jedan drugoga, ali svatko treba nositi svoj teret kako bi dokazao kakvo je njegovo djelo. Što čovjek sije, to će i požeti — od tijela će požeti propast, a od duha vječni život. Oni koji su htjeli da se Galaćani obrežu htjeli su to samo zato da ugode ljudima i da izbjegnu progonstvo. Od presudne važnosti nije ni obrezanje ni neobrezanje, nego novo stvorenje. Mir i milosrđe bit će na onima koji budu živjeli po tom pravilu — na “Izraelu Božjem” (6:1, 16).

14. U čemu je Pavao bio dobar primjer nadglednicima?

¹⁴ Poslanica Galaćanima prikazuje Pavla kao žestokog progonitelja koji je postao revan apostol neznabošcima, uvijek spreman boriti se za dobrobit svoje braće (1:13-16, 23; 5:7-12). Pavao je osobnim primjerom pokazao da nadglednik treba brzo rješavati probleme kad se pojave i boriti se protiv pogrešnih razmišljanja služeći se logikom i Božjom Riječju (1:6-9; 3:1-6).

15. Kako je ova poslanica koristila skupštinama u Galaciji i po kojem se načelu iznesenom u njoj ravnaju današnji kršćani?

¹⁵ Poslanica je bila korisna skupštinama u Galaciji jer je jasno prikazala kakvu slobodu kršćani imaju u zajedništvu s Kristom i pobila lažna učenja onih koji su htjeli iskriviti dobru vijest. Objasnila je da se čovjeka proglašava pravednim na temelju vjere te da obrezanje više nije zahtjev za spasenje (2:16; 3:8; 5:6). Budući da je pokazala kako takve tjelesne razlike nisu bitne, ova je poslanica pomogla Židovima i ne-Židovima da budu jedinstveni kao skupština. To što su kršćani bili oslobođeni Zakona nije smjelo služiti kao poticaj na udovoljavanje željama tijela, jer je i dalje vrijedilo načelo: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!” Po tom se načelu ravnaju i današnji kršćani (5:14).

16. Koja se korisna objašnjenja hebrejskih knjiga Biblije mogu naći u poslanici Galaćanima?

¹⁶ Pavlova je poslanica pomogla Galaćanima u mnogim pitanjima u vezi s kršćanskim učenjem, a mnoge usporedbe navedene u njoj temeljile su se na mislima iz hebrejskih knjiga Biblije. Pružila je nadahnuto objašnjenje Izaije 54:1-6, koje je pokazalo da je Jehovina žena ‘gornji Jeruzalem’. Objasnila je da je život Hagare i Sare imao “preneseno značenje” te pokazala da su nasljednici Božjih obećanja oni koje je Krist oslobodio, a ne oni koji su ostali u ropstvu Zakona (Gal. 4:21-26; 1. Mojs. 16:1-4, 15; 21:1-3, 8-13). Jasno je objasnila da savez s Abrahamom nije bio poništen kad je bio sklopljen savez Zakona, nego je ovaj drugi savez bio dodan prvome. Osim toga, istaknula je da je između sklapanja ta dva saveza prošlo 430 godina, što je važan podatak za računanje vremena u biblijskoj povijesti (Gal. 3:17, 18, 23, 24). Zapis o svemu tome sačuvan je do dan-danas kako bi kršćani mogli izgrađivati svoju vjeru.

17. (a) Koji vrlo važan podatak pruža poslanica Galaćanima? (b) Koje odlične savjete daje nasljednicima Kraljevstva i njihovim suradnicima?

¹⁷ Jedna od najvažnijih značajki poslanice Galaćanima jest to što jasno pokazuje tko je Potomak koji će naslijediti Kraljevstvo, a kojeg su iščekivali svi proroci. U poslanici čitamo: “Obećanja su bila dana Abrahamu i potomstvu njegovu (...) koje je Krist.” Oni koji postanu sinovi Božji zbog svoje vjere u Krista Isusa također postaju dio tog potomstva, jer se za njih kaže: “Ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju” (3:16, 29). Svi nasljednici Kraljevstva i oni koji ih podupiru trebaju imati u mislima ove odlične savjete zapisane u poslanici Galaćanima: ‘Budite nepokolebljivi i ostanite u slobodi za koju nas je Krist oslobodio! Nemojmo posustati u činjenju dobra, jer ćemo, ako se ne umorimo, žeti kad dođe vrijeme! Činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri!’ (5:1; 6:9, 10).

18. Koje snažno zaključno upozorenje i pobudu sadrži poslanica Galaćanima?

¹⁸ Na kraju poslanica snažno upozorava na to da oni koji čine djela tijela “neće naslijediti kraljevstvo Božje”. Stoga se svi u potpunosti očistimo od svjetovne prljavštine i svađe te usmjerimo svoje misli na donošenje plodova duha, a oni su “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (5:19-23).