“Vrši djelo evangelizatora”

 1. Koji je zadatak Isus dao svojim sljedbenicima?

JEHOVINO ime i naumi objavljuju se diljem svijeta. To je zato što je Božji predani narod savjesno pristupio zadatku koji je Isus Krist dao svojim sljedbenicima kad je rekao: “Idite (...) i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20).

 2. Koji je savjet dobio nadglednik Timotej, i koji je jedan od načina kako današnji kršćanski nadglednici izvršavaju svoju službu?

² Isusovi učenici iz prvog stoljeća ozbiljno su shvatili taj zadatak. Naprimjer, apostol Pavao poticao je Timoteja, koji je bio kršćanski nadglednik kao i on, na sljedeće: “Vrši djelo evangelizatora, potpuno izvrši svoju službu” (2. Timoteju 4:5). Jedan od načina na koje nadglednici danas izvršavaju svoju službu jest to da su revni objavitelji Kraljevstva koji redovito sudjeluju u službi propovijedanja. Naprimjer, nadglednik Skupštinskog studija knjige ima radosnu priliku biti primjer drugima u djelu propovijedanja i učiti ih kako još bolje ispunjavati taj zadatak. Pavao je ispunio svoju odgovornost da objavljuje dobru vijest te je poučavao druge kako izvršavati službu (Djela apostolska 20:20; 1. Korinćanima 9:16, 17).

3, 4. Što je Filip doživio kao evangelizator?

³ U prvom stoljeću kršćani su bili poznati kao revni evangelizatori. Uzmimo kao primjer evangelizatora Filipa. On je kao jedan od “sedam ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo, koji su puni duha i mudrosti” bio izabran da u Jeruzalemu svakog dana nepristrano dijeli hranu kršćanskim udovicama koje su govorile grčki i onima koje su govorile hebrejski (Djela apostolska 6:1-6). Kad je taj posebni zadatak bio završen i kad su se svi osim apostola rasijali zbog progonstva, Filip je otišao u Samariju. Tamo je objavljivao dobru vijest te pomoću svetog duha istjerivao demone, liječio hrome i uzete. Mnogi su Samarićani prihvatili poruku o Kraljevstvu i krstili se. Kad su to čuli apostoli u Jeruzalemu, poslali su u Samariju apostole Petra i Ivana da bi novokršteni vjernici dobili sveti duh (Djela apostolska 8:4-17).

⁴ Vođen Božjim duhom Filip je potom pronašao etiopskog eunuha na putu za Gazu. Nakon što mu je Filip jasno objasnio Izaijino proročanstvo, taj je ‘dostojanstvenik etiopske kraljice kandake’ povjerovao u Isusa Krista i krstio se (Djela apostolska 8:26-38). Filip je nakon toga otišao u Azot, pa u Cezareju te je putem ‘objavljivao dobru vijest svim gradovima’ (Djela apostolska 8:39, 40). Doista je dao dobar primjer u djelu evangeliziranja!

 5. Po čemu su Filipove četiri kćeri bile poznate?

⁵ Otprilike 20 godina nakon toga Filip je još uvijek revno izvršavao svoju službu u Cezareji. Kad su Pavao i Luka odsjeli kod njega, ‘imao je četiri kćeri, djevice, koje su prorokovale’ (Djela apostolska 21:8-10). Očito su dobile dobru duhovnu pouku, bile revne u službi te čak prorokovale. I danas revnost roditelja za službu može pozitivno utjecati na njihove sinove i kćeri, potičući ih da svoj život posvete revnom evangeliziranju.

 6. Koji su uspjeh doživjeli evangelizatori u prvom stoljeću?

⁶ U svom značajnom proročanstvu koje ukazuje na naše dane i vrijeme kraja, Isus Krist rekao je: “U svim se narodima najprije mora propovijedati dobra vijest” (Marko 13:10). Kraj će doći nakon što se dobra vijest bude propovijedala “po cijeloj nastanjenoj zemlji” (Matej 24:14). Kad su Pavao i drugi evangelizatori iz prvog stoljeća propovijedali dobru vijest, mnogi su postali vjernici, a diljem Rimskog Carstva osnivale su se skupštine. Starješine imenovani da služe u tim skupštinama sudjelovali su sa svojom braćom i sestrama u djelu evangeliziranja te su propovijedali na velikom području. Jehovina je riječ rasla i prevladavala u tim danima, baš kao i danas kada milijuni Jehovinih svjedoka vrše djelo evangeliziranja (Djela apostolska 19:20). Jesi li i ti jedan od onih koji radosno hvale Jehovu?

 7. Što objavitelji Kraljevstva danas čine?

⁷ Mnogi današnji objavitelji Kraljevstva iskoriste prilike koje im se ukažu i povećaju svoj udio u djelu evangeliziranja. Tisuće su stupile u misionarsku službu, a stotine tisuća kao opći i pomoćni pioniri velik dio vremena posvećuju djelu evangeliziranja. A kakvo tek pohvalno djelo čine muškarci, žene i djeca koji služe kao revni objavitelji Kraljevstva! Da, Jehova bogato blagoslivlja sve pripadnike svog naroda dok mu služe rame uz rame kao kršćanski evangelizatori (Sofonija 3:9).

 8. Koje se djelo obilježavanja danas vrši, i tko ga vrši?

⁸ Bog je Isusovim pomazanim sljedbenicima povjerio odgovornost da objavljuju dobru vijest diljem svijeta. Njih u tom djelu evangeliziranja podupire sve veći broj Kristovih ‘drugih ovaca’ (Ivan 10:16). U jednom proročanstvu to djelo kojim se spašavaju životi uspoređeno je sa stavljanjem znaka na čelo onima koji tuguju i plaču zbog gadosti koje se danas čine. Zli će uskoro biti uništeni. U međuvremenu, uistinu je velika čast stanovnicima Zemlje prenositi istine koje znače život! (Ezehijel 9:4-6, 11).

 9. Kako se novima može pomagati u službi?

⁹ Ako već duže vrijeme sudjelujemo u djelu evangeliziranja, zasigurno možemo na neki način pomagati novima u skupštini. S vremena na vrijeme možemo ići s njima u službu. Oni koji služe kao starješine trebali bi dati sve od sebe da duhovno izgrađuju suvjernike. Izvrstan trud poniznih nadglednika može itekako pomoći drugima da budu revni i uspješni evangelizatori (2. Petrova 1:5-8).

10. Kakav su primjer Krist i njegovi prvi sljedbenici dali u službi propovijedanja?

¹⁰ Isus Krist je svojim sljedbenicima dao izvrstan primjer kao evangelizator. O službi Krista i njegovih apostola Božja Riječ kaže: “Pošao je od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu. A s njim su bila dvanaestorica” (Luka 8:1). A što je sa samim apostolima? Nakon izlijevanja svetog duha na Pentekost 33. n. e. “svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:42).

11. Što je apostol Pavao činio u svojoj službi prema Djelima apostolskim 20:20, 21?

¹¹ Zbog svog revnog evangeliziranja apostol Pavao je starješinama iz Efeza s pravom rekao: ‘Nisam se ustezao reći vam sve što je korisno i poučavati vas javno i od kuće do kuće.’ Je li to što je Pavao ‘poučavao od kuće do kuće’ značilo da je išao k drugim Jehovinim slugama kako bi vršio pastirske posjete? Nije, jer je dalje rekao: ‘Dao sam temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa’ (Djela apostolska 20:20, 21). Oni koji su već bili predani Jehovi uglavnom nisu trebali pouku o “pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa”. Dok je nevjernike poučavao o pokajanju i vjeri, Pavao je istovremeno starješine u Efezu učio kako vršiti službu od kuće do kuće. Kad je to činio, primjenjivao je Isusovu metodu.

12, 13. Što je Jehovin narod učinio u skladu s Filipljanima 1:7 da bi utvrdio pravo na propovijedanje?

¹² Služba od kuće do kuće može biti izazovna. Naprimjer, neke smeta što im dolazimo na vrata s biblijskom porukom. Nama nije cilj uznemiravati ljude. S druge strane, Biblija nas potiče na službu od kuće do kuće, a ljubav prema Bogu i bližnjima navodi nas da svjedočimo na taj način (Marko 12:28-31). Da bismo ‘obranili i zakonski utvrdili’ naše pravo na propovijedanje od kuće do kuće, vodili smo parnice na sudu, pa čak i na Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država (Filipljanima 1:7). Gotovo svaki put taj je sud presudio u našu korist. Evo jedne tipične odluke:

¹³ “Uručivanje vjerske literature dugogodišnji je način misionarskog evangeliziranja — star je koliko i izum tiskarskih strojeva. To je godinama djelotvorna metoda rada u različitim vjerskim pokretima. Ovaj oblik evangeliziranja danas uvelike koriste različite vjerske sljedbe čiji kolporteri nose evanđelje u tisuće domova te posjećujući ljude nastoje naći sljedbenike svoje vjere. (...) Prema Prvom amandmanu [Ustava Sjedinjenih Država] ovaj oblik vjerske aktivnosti ima istu važnost kao bogoslužja u crkvama i držanje propovijedi s propovjedaonica” (Murdock protiv Pennsylvanije, 1943).

14. Kakvi mogu biti rezultati naše službe?

¹⁴ Ima mnogo razloga zašto svjedočiti od kuće do kuće. Svaki put kad posjetimo nekog stanara želimo zasaditi sjeme biblijske istine. Vršeći ponovne posjete, mi nastojimo zalijevati to sjeme. A mogu uslijediti divni rezultati jer Pavao je napisao: “Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali Bog je davao da raste” (1. Korinćanima 3:6). Stoga nastavimo ‘saditi i zalijevati’, uvjereni da će Jehova ‘dati da raste’.

15, 16. Zašto uvijek iznova dolazimo ljudima na vrata?

¹⁵ Mi djelo evangeliziranja vršimo jer su u pitanju životi. Propovijedanjem možemo spasiti sebe i one koji nas slušaju (1. Timoteju 4:16). Kad bismo znali da je život neke osobe ugrožen, bismo li joj samo jednom tek tako pokušali pomoći? Sigurno ne bismo! Budući da je riječ o spasenju, mi uvijek iznova dolazimo ljudima na vrata. Njihove se okolnosti stalno mijenjaju. Netko tko je jednom bio previše zaposlen da bi nas poslušao možda drugi put bude spreman čuti biblijsku poruku. Možda nam vrata otvori neki drugi član obitelji, pa s njim možemo voditi biblijski razgovor.

¹⁶ Ne mijenjaju se samo okolnosti stanara nego ponekad i njihov stav. Naprimjer, bolni gubitak zbog smrti voljene osobe može nekoga potaknuti da posluša poruku o Kraljevstvu. Mi želimo utješiti osobu, pomoći joj da bude svjesna svoje duhovne potrebe i pokazati kako je može zadovoljiti (Matej 5:3, 4).

17. Koji je glavni razlog zašto propovijedamo?

¹⁷ Glavni razlog zašto svjedočimo od kuće do kuće i sudjelujemo u ostalim vidovima kršćanske službe jest želja da učestvujemo u objavljivanju Jehovinog imena (2. Mojsijeva 9:16; Psalam 83:18). Zaista smo sretni što djelo evangeliziranja pomaže onima koji ljube istinu i pravednost da postanu hvalitelji Jehove! Psalmist je pjevao: “Momci i djevojke, starci i djeca. Neka hvale ime Jehovino; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu” (Psalam 148:12, 13).

18. Kako nam koristi djelo evangeliziranja?

¹⁸ Vršenje djela evangeliziranja koristi i nama osobno na više načina. Kad idemo od kuće do kuće s dobrom viješću, to nam pomaže da razvijamo poniznost, naročito ako nas ljudi ne prime baš najbolje. Da bismo bili djelotvorni evangelizatori, trebamo biti poput Pavla koji je ‘svim vrstama ljudi postao sve da neke spasi’ (1. Korinćanima 9:19-23). U službi učimo biti taktični. Oslanjajući se na Jehovu i birajući prave riječi, uvažavamo Pavlov savjet: “Neka vaša riječ uvijek bude ugodna, začinjena solju, da biste svakome znali odgovoriti kako treba” (Kološanima 4:6).

19. Kako sveti duh pomaže evangelizatorima?

¹⁹ Djelo evangeliziranja potiče nas da se oslanjamo i na Božji sveti duh (Zaharija 4:6). Plodovi duha — “ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” — dolaze do izražaja u našoj službi (Galaćanima 5:22, 23). Oni utječu na naše ophođenje s ljudima jer kad dozvolimo duhu da nas vodi, to nam pomaže da pokazujemo ljubav, da budemo radosni, miroljubivi, dugotrpljivi i dobrohotni, da pokazujemo dobrotu i vjeru te blagost i samosvladavanje dok objavljujemo dobru vijest.

20, 21. Navedi neke blagoslove i koristi koje imamo kao marljivi evangelizatori.

²⁰ Još jedan blagoslov koji imamo kao evangelizatori jest taj da postajemo suosjećajniji. Kad nam ljudi spomenu svoje probleme — bolest, nezaposlenost, poteškoće u obitelji — ne postavljamo se kao savjetodavci, nego im skrećemo pažnju na ohrabrujuće i utješne biblijske retke. Stalo nam je do ljudi koji su duhovno zaslijepljeni, ali očito ljube pravednost (2. Korinćanima 4:4). Doista je pravi blagoslov pružati duhovnu pomoć onima koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu”! (Djela apostolska 13:48).

²¹ Redovito sudjelovanje u djelu evangeliziranja pomaže nam da um usredotočimo na duhovne stvari (Luka 11:34). To je svakako korisno jer bismo u suprotnom mogli podleći zamkama materijalizma kojih je u današnjem svijetu tako mnogo. Apostol Ivan je poticao kršćane: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu; jer sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta. Osim toga, svijet prolazi i njegova želja, no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:15-17). Kad kao marljivi evangelizatori ostajemo bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, to nam pomaže da ne ljubimo svijet (1. Korinćanima 15:58).

22, 23. (a) Koje blago skupljaju kršćanski evangelizatori? (b) U čemu će nam pomoći sljedeći članak?

²² Revnost u djelu propovijedanja o Kraljevstvu donosi trajne koristi. Isus je to pokazao kad je rekao: “Prestanite skupljati sebi blago na zemlji, gdje moljac i rđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu. Radije skupljajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gdje lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer gdje je tvoje blago, tamo će biti i tvoje srce” (Matej 6:19-21).

²³ I dalje skupljajmo blago na nebu, svjesni da nema veće časti od toga da zastupamo Svevišnjeg Gospodina Jehovu kao njegovi Svjedoci (Izaija 43:10-12). Dok izvršavamo svoj zadatak kao Božji sluge, možda se osjećamo kao jedna kršćanka od preko 90 godina koja je o svojoj dugogodišnjoj službi Bogu rekla: “Zahvaljujem Jehovi što me podnosio sve ove godine i usrdno se molim da vječno bude moj Otac pun ljubavi.” Ako i mi jednako cijenimo svoj odnos s Bogom, sigurno želimo u potpunosti izvršiti djelo evangeliziranja. Sljedeći članak pomoći će nam da uvidimo kako možemo u potpunosti izvršiti svoju službu.